Potraživanje troškova psihoterapija od pedofila koji mi je nanio štetu

[obicna]

Poštovani članovi foruma, kao prvo srdačno vas pozdravljam i izvinjavam se na ovom dugom postu. Nadam se da će mi netko od vas znati dati konkretan odgovor, a ako ne, zahvaljujem vam se svejedno i izvinjavam što ste utrošili vremena da ovo pročitate.

 

Imam 26 godina, seksualno sam bila zlostavljana cijelo djetinjstvo od strane rođaka koji živi odvojeno od moje kuće, on sada ima oko 80 godina.

Ne znam kada je sve počelo, bila sam jako mala i ne sjećam se, ali znam da se sve odvijalo do neke moje 13 ili 14 godine, kada sam počela s prvim dečkima i osjećala sam se jako čudno, zbunjeno i znala sam da nije u redu da se nastavljam viđati s pedofilom.

 

Moji roditelji ne znaju ništa o tome. Moja sestra je isto bila zlostavljana zajedno sa mnom.

 

Uvijek sam mislila da to nema nikakve veze s mojim karakterom, da sam to prevazišla, da je to potpuno nebitno, i tako to kroz odrastanje umanjila na nebitnu stavku mog života. Pokušala sam u par navrata pričati sa mojom sestrom, ali ne želi o tome, srami se i jednostavno kaže da je sve već zaboravila. Sve ove godine mislila sam da sa mnom nešto nije u redu, ali sada sam shvatila da sam možda u krivu, i da je to iskustvo (o kojem nitko oko mene ne želi pričati, i koje pokušavam uporno ignorirati) vrlo vjerojatno ipak imalo utjecaj na moje ponašanje i na razvoj mene kao ličnosti s kojom se danas poistovjećujem.

 

Shvatila sam da patim od nekog mentalnog poremećaja, odnosno nazvala bi to nekom "distorzijom realnosti". Čujem kritične glasove u glavi koji me stalno proganjaju, patim od napadaja bronhitisa, ponekad naglo otežano dišem ili ostanem potpuno bez zraka i ne mogu disati (najčešće prije odlaska u krevet), mijenjam ličnosti i ponašanja odjednom, zadržavam ih mjesecima ponekad, pa ih odbacim, imam opsesiju izgledom, smatram da moram biti savršena za ljude koji su u kontaktu sa mnom, osjećam se manje vrijednom od ostalih, smatram da moram zadovoljiti ostale a pogotovo muškarce, imam periode kada sam hiperaktivna i periode kada se zatvaram u kući s dubokim osjećam mržnje prema sebi. Patim od bulimije već više od 5 godina, imam ekstremne poglede i stavove o sebi i životu općenito. U kratkim crtama, opisala bi se kao kritični ekstremista, kao zbunjeni ekstremista koji se uvjeri u svašta i tada djeluje izuzetno sigurno (jer sam doslovce uvjerena u ono što odlučim).

 

Međutim, vrlo sam atraktivna osoba, komunikativna, zaposlena sam godinama, pa valjda radi toga izgleda da je sa mnom sve u redu, da je sve to dio moje osobnosti, a i ja sama sebe pokušavam uvjeravati da je, iako sam zapravo sada počela uviđati da to uopće nije moja osobnost, nego je vrlo vjerojatno proizvod potištenih situacija iz djetinjstva. Dakle uvjeravam se da sam dobro, i prema potrebi mijenjam sebe. Ali suštinska crta je da je to samo izbjegavanje, odvraćanje pozornosti od mojeg bitnog stanja nezadovoljstva i nepoštovanja prema sebi.

 

Ne znam da li je ono što mi se desilo uopće krivo za takvo stanje, jer možda uopće nije. Ali vjerujem da je to ipak na neki način utjecalo na razvoj moje ličnosti.

On je godinama koristio moje tijelo za zadovoljavanje svojih pohlepa, dakle to je izabrao, i smatram da, a ko ništa drugo, trebao bi preuzeti odgovornost za svoj odabir i postupke. To nije slučajno, i nije jednom.

Ako ljudi plaćaju porez na luksuz, tada i on treba platiti porez na svoju pohlepu. Koristio je moje tijelo kao objekt, a to je luksuz koji nije dozvoljen mnogima.

 

Odlučila sam se javiti psihijatru, prvi sastanak mi je zakazan u utorak.

Zvuči jako sebično ono što tražim, znam. Ali, dovoljno se osjećam krivom u životu, i sada bi voljela da troškove podijelimo zajedno, i odgovornosti podijelimo zajedno, jer je on tada mogao odabrati svoj put. A ja ga biram sada.

 

Zanima me, ako se ukaže da su za moje konkretne probleme odgovorni događaji koje sam proživjela kroz djetinjstvo s njim,

DA LI MOGU OD PEDOFILA ZATRAŽITI FINANCIRANJE BAREM POLOVICE MOJIH PSIHOTERAPIJA?

 

Srdačno zahvaljujem na bilo kakvom odgovoru.

[ivan.z]

prvo se mora dokazati krivnja da je ta osoba to počinila(pedofilija) a što utvrđuje sud.jer nitko nije kriv dok mu se pravomočnom sudskom presudom ne dokaže krivnja. tek onda mozete zatražiti naknadu štete za psihičke boli itd. zato pravac na policiju i ispovijedite dusu policiji i obavezno samo istinu bez uveličavanja i bez da išta prešutite o tom mostrumu,sve kazite što znate ,pa i za sestru.

 

p.s ne zelim strašiti ali u toku postupka morati čete svjedočiti na sudu o tim strahotama,i to je moguče po par puta.stoga se dobro pripremite i stisnite zube da zločin izajđe na vidjelo jer mozda niste samo vi i seka iskoristavani.