Pitanja vezana za klevetu

[Murciano]

Molio bi nekoga ako mi može objasniti i odgovoriti na nekoliko pitanja.

 

1.Kako se dokazuje kleveta i uvrede?

 

2.Koliko je svjedoka potrebno da se nešto smatra vjerodostojnim?

 

3.Jesu li izjave o drugima iznesene pred osobom s kojom si bio u dužoj emocionalnoj vezi kleveta?

 

4. Ako bivši partner stvari koje je saznao tijekom veze(izjave i intimne podatke) kasnije prenosi okolo tim ljudima koje si kritizirao, s ciljem da naruši odnose, radi klevetu i uvredu?

 

5. Što kada bivši partner, članovi porodice i "bliski prijatleji" iznose podatke o obiteljskim prilikama pred više ljudi?

 

Hvala

[G-man]

1. Uvreda se može počiniti riječima, znacima ili djelima, a sastoji se u omalovažavanju druge osobe. Ako je pisanim riječima počinjena, onda se dokazuje npr. pismom u kojem vas ta osoba omalovažava ili SMS porukom ili slično. Ako je počinjena izgovorenim riječima, znacima ili djelima, tada se dokazuje svjedocima.

 

Što se klevete tiče, ona se dokazuje svjedocima, jer kod klevete počinitelj pred drugim za nekoga iznosi ili pronosi neistinitu činjenični tvrdnju koja može škoditi njegovoj časti ili ugledu, znajući da je neistinita. Napominjem kako je novi Kazneni zakon uveo novo kazneno djelo - sramoćenje iz čl. 148., koje je u biti derivat klevete, naime kod tog djela počinitelj također pred drugim za nekoga iznosi ili pronosi činjeničnu tvrdnju koja može škoditi njegovoj časti ili ugledu, ali ovdje počinitelj ne zna odnosno nije siguran je li ta činjenična tvrdnja neistinita ili nije, dok je kod klevete siguran da je ta tvrdnja neistinita, pa je onda kleveta ipak malo "teže" djelo od sramoćenja. Sramoćenje se također dokazuje svjedocima.

 

2. Nema tu pravila, dovoljan je jedan. Naravno, pitanje vjerodostojnosti njegova iskaza ocijenit će sud.

 

3. Jesu, ukoliko je riječ o neistinitim činjeničnim tvrdnjama za koje počinitelj znade da su neistinite, a koje mogu štetiti njihovoj časti ili ugledu. A kod kaznenog djela sramoćenja, počinitelj ne mora znati da su one neistinite, dovoljno je da riječ o tvrdnjama koje mogu naštetiti časti ili ugledu osobe o kojoj se radi.

 

4. Pa ako on/a prenosi tim ljudima tvrdnje koje ste o njima vi iznosili, onda on/a ne čini kazneno djelo, već zapravo vas cinka tim ljudima kao počinitelja.

 

5. Novi Kazneni zakon više ne poznaje kazneno djelo iznošenja osobnih ili obiteljskih prilika, tako da se te tvrdnje koje se odnose na osobni ili obiteljski život, a iznose se pred drugima, procjenjuju prema pravilima koje vrijede za kazneno djelo sramoćenja ili klevete. Osim, u jednom slučaju - naime, ako se iznose ili prenose tvrdnje iz osobnog ili obiteljskog života djeteta, tada se radi o kaznenom djelu iz čl. 178. Kaznenog zakona - povreda privatnosti djeteta.

[Murciano]

Hvala lijepo na iscrpnom objašnjenju!

[unreal990]

u kontekstu ovih dolje odgovora, zanima me ako je kazneno djelo uvrede te iznošenja osobnih i obiteljskih prilika počinjeno u 2012 godini a novi kazneni zakon je donesen 2013. koje odredbe će vrijediti? po starom ili po novom KZ-u?

[G-man]

Gleda se povoljniji zakon po počinitelja. Ali to u vašem slučaju neće značiti apsolutno ništa, jer kazneno djelo uvrede i bivše kazneno djelo iznošenja osobnih ili obiteljskih prilika (a koje u novom KZ-u svoj pravni kontinuitet nalazi u kaznenim djelima klevete ili sramoćenja), se progone po privatnoj tužbi, čije podnošenje je vezano uz rok od 3 mjeseca od saznanja za kazneno djelo i počinitelja. Kako ste vi za ova djela saznali u 2012. kada su i počinjena, dosada je ovaj 3-mjesečni rok zasigurno već prošao, tako da ukoliko bi sada i podnijeli privatnu tužbu, ista bi bila odbačena.

 

Ovdje doduše postoji jedna iznimka koju sam već naveo u prethodnom postu - ako je riječ o iznošenju ili prenošenju tvrdnji iz osobnog ili obiteljskog života djeteta, tada se radi o kaznenom djelu iz čl. 178. Kaznenog zakona - povredi privatnosti djeteta, za koje se kazneno djelo progoni po službenoj dužnosti i koje možete prijaviti nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu ili policiji.

[unreal990]

a ako sam ja ta to saznao jučer? što onda vrijedi?

 

Ažurirano

 

a ako sam ja ta to saznao jučer? što onda vrijedi?

[G-man]

Onda vam taj 3-mjesečni rok teče od jučer. Iako, teško ćete, kao tužitelj, uvjeriti sud da ste praktički tek nakon godine dana saznali za uvredljive, sramotne ili klevetničke izjave.

 

Što se tiče Kaznenog zakona koji bi došao u obzir, premalo ste podataka dali, budući je novi KZ u pogledu uvrede za modalitet iz stavka 1. propisao blažu kaznu, a za modalitet iz stavka 2. težu kaznu (međutim napominjem kako procjena blažeg zakona ne ovisi isključivo o visini zapriječenih kazni, već o nizu instituta koje sud smatra potencijalno aplikativnim u konkretnom slučaju).

 

Ovo kazneno djelo iznošenja osobnih ili obiteljskih prilika više ne postoji u navedenom nazivu u novom KZ-u (iznimka je ova situacija kada se radi o djetetu), ali je zadržalo pravni kontinuitet u kaznenom djelu sramoćenja odnosno klevete, tako da imajući u vidu činjenični supstrat djela, tek treba prosuditi koji bi KZ uopće bio blaži - vezano uz to, opet je premalo podataka dano za konkretan zaključak o kojem bi se djelu radilo - kleveti ili sramoćenju po novom KZ-u ili bi ostalo iznošenje osobnih ili obiteljskih prilika po starom KZ-u.

 

Dakle, puno je otvorenih pitanja, a ako krenete u postupak - ishod je vrlo, vrlo upitan, riječ je o djelima za koje ste vi ovlašteni tužitelj, dakle nema državnog odvjetništva, što znači da ćete vi biti dužni dokazati apsolutno sve navode iz privatne tužbe.

[unreal990]

dakle o to o čemu se radi nebi bila kleveta jer ja nemogu dokazati da taj tip što je govorio pred 30 ak ljudi govorio nije istina, budući da je on čak imao lažnog ali dosita lažnog svjedoka koji mu je to potvrđivao a ja nemogu dokazati suprotno. ali sigurno je u pitanju sramoćenje tj. iznošenje osobnih i obiteljskih prilika koje su toliko privatne da su i istina nemaju veze ni skim nego samo samnom... a možda bi čak mogla biti i uvreda. priča je vrlo zanimljiva i radi se o polujavnim osobama a ako vas zanima možemo u inbox

[Draganec]

Gleda se povoljniji zakon po počinitelja. Ali to u vašem slučaju neće značiti apsolutno ništa, jer kazneno djelo uvrede i bivše kazneno djelo iznošenja osobnih ili obiteljskih prilika (a koje u novom KZ-u svoj pravni kontinuitet nalazi u kaznenim djelima klevete ili sramoćenja), se progone po privatnoj tužbi, čije podnošenje je vezano uz rok od 3 mjeseca od saznanja za kazneno djelo i počinitelja. Kako ste vi za ova djela saznali u 2012. kada su i počinjena, dosada je ovaj 3-mjesečni rok zasigurno već prošao, tako da ukoliko bi sada i podnijeli privatnu tužbu, ista bi bila odbačena.

 

Ovdje doduše postoji jedna iznimka koju sam već naveo u prethodnom postu - ako je riječ o iznošenju ili prenošenju tvrdnji iz osobnog ili obiteljskog života djeteta, tada se radi o kaznenom djelu iz čl. 178. Kaznenog zakona - povredi privatnosti djeteta, za koje se kazneno djelo progoni po službenoj dužnosti i koje možete prijaviti nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu ili policiji.

 

Imam pitanje za navedenu temu.

Da li sud priznaje snimljen razgovor na mobitel vezano za čl.148 i 178. KZ. i općenito snimljeni govor pojedinca? Hvala unaprijed.

[G-man]

dakle o to o čemu se radi nebi bila kleveta jer ja nemogu dokazati da taj tip što je govorio pred 30 ak ljudi govorio nije istina, budući da je on čak imao lažnog ali dosita lažnog svjedoka koji mu je to potvrđivao a ja nemogu dokazati suprotno. ali sigurno je u pitanju sramoćenje tj. iznošenje osobnih i obiteljskih prilika koje su toliko privatne da su i istina nemaju veze ni skim nego samo samnom... a možda bi čak mogla biti i uvreda. priča je vrlo zanimljiva i radi se o polujavnim osobama a ako vas zanima možemo u inbox

 

Znači, ovdje bi u obzir došlo ili kazneno djelo iznošenja osobnih ili obiteljskih prilika iz čl. 201. st. 2. starog KZ-a (rekli ste da je djelo počinjeno 2012., znači za vrijeme važenja starog KZ-a) ili kazneno djelo sramoćenja iz čl. 148. st. 2. novog KZ-a.

 

Koji je Kazneni zakon blaži po počinitelja, to je doista teško i nezahvalno za prognozirati, po kriteriju kazne čl. 201. st. 2. starog KZ-a veli samo da će se počinitelj kazniti novčanom kaznom, ne precizirajući pritom raspon moguće novčane kazne, iz čega proizlazi da u obzir dolazi opći zakonski minimum i maksimum novčane kazne, koji je prema starom KZ-u od 10 do 300 dnevnih dohodaka, dok je prema čl. 148. st. 2. novog KZ-a propisana kazna zatvora do 360 dnevnih iznosa (opći zakonski minimum novčane kazne po novom KZ-u je 30). Dakle, usporedbom isključivo zapriječenih kazni dolazimo do zaključka kako je blaži stari KZ. Međutim, kako sam već u ranijem postu napomenuo, ocjena blažeg zakona ne radi se isključivo usporedbom zapriječenih kazni, već i drugih instituta, moguće primjenjivim na konkretan slučaj, o čemu odlučuje sudac, a glede čega treba napomenuti kako se novi KZ ovdje nameće kao blaži zakon, jer sudu daje mogućnost zamjene izrečene novčane kazne radom za opće dobro ili izricanjem djelomične uvjetne osude, a kojih mogućnosti u starom KZ-u nema. Tako da je pitanje blažeg zakona zapravo u rukama suca koji će postupati po predmetu.

 

Vezano uz razloge isključenja protupravnosti navodim vam članke iz oba zakona, da znate varijante počiniteljeve moguće obrane -

 

-čl. 203. starog KZ-a - "nema kaznenog djela kad se radi o uvredljivom sadržaju iz članka 199. i članka 200. stavka 3., klevetničkom sadržaju iz članka 200. stavka 1. i 2., sadržaju o osobnim ili obiteljskim prilikama iz članka 201. i predbacivanja za kazneno djelo iz članka 202. ovoga Zakona, koji je ostvaren ili učinjen dostupnim drugima u znanstvenom, književnom, umjetničkom djelu ili javnoj informaciji, u obavljanju službene dužnosti, političke ili druge javne ili društvene djelatnosti, ili u novinarskom poslu, ili u obrani nekog prava ili zaštiti opravdanih interesa, osim ako iz načina izražavanja i drugih okolnosti jasno proizlazi da se radi o ponašanju koje je imalo cilj samo škoditi nečijoj časti ili ugledu";

 

te

 

-čl. 148. st. 3. i 4. novog KZ-a - "nema kaznenog djela iz stavka 1. i 2. ovoga članka ako počinitelj dokaže istinitost činjeničnih tvrdnji koje je iznosio ili pronosio ili postojanje ozbiljnog razloga zbog kojeg je, postupajući u dobroj vjeri, povjerovao u njihovu istinitost.

Nije dopušteno dokazivanje okolnosti iz stavka 3. ovoga članka počinitelju koji činjeničnu tvrdnju nije iznosio ili pronosio u javnom interesu ili iz drugog opravdanog razloga, a postupao je pretežito s ciljem da naškodi časti ili ugledu drugoga, pogotovo ako se tvrdnje odnose na osobni ili obiteljski život druge osobe."

 

Znači, u oba slučaja vi kao ovlašteni tužitelj morat ćete dokazati kako je počinitelj postupao s namjerom da našteti vašoj časti ili ugledu, a on se može braniti na prethodno citirane načine, ali će ih biti dužan i dokazati. S time da ukoliko je pretežni smisao njegova ponašanja bio da našteti vašoj časti ili ugledu, neće se moći izvući pozivanjem na citirane odredbe.

[G-man]

Imam pitanje za navedenu temu.

Da li sud priznaje snimljen razgovor na mobitel vezano za čl.148 i 178. KZ. i općenito snimljeni govor pojedinca? Hvala unaprijed.

 

Ovo je vrlo zanimljivo pitanje. Pokušat ću čim jednostavnije iznijeti moguću problematiku.

 

Prije svega, treba istaknuti kazneno djelo neovlaštenog zvučnog snimanja i prisluškivanja iz čl. 143. st. 1. KZ-a, koje čini "onaj tko neovlašteno zvučno snimi nejavno izgovorene riječi drugoga ili tko posebnim napravama neovlašteno prisluškuje nejavno izgovorene riječi drugoga koje mu nisu namijenjene". Međutim, prema st. 4. citiranog članka KZ-a proizlazi kako "nema kaznenog djela ako su radnje iz stavka 1. i 2. ovoga članka učinjene u javnom interesu ili drugom interesu koji je pretežniji od interesa zaštite privatnosti snimane ili prisluškivane osobe".

 

Dakle, kod zvučnog snimanja, bitno je da osoba koju se snima zna da ju snimate, bilo na način da joj to direktno priopćite ili joj to bude dano do znanja na neki drugi način. Ako toga nema, riječ je o neovlaštenom snimanju.

 

Dakle, ukoliko ste vi dali upozorenje osobi koju ste snimili (ovaj razgovor se snima), to je zakonit dokaz. Ako niste, smatram da nije. Međutim, ovdje ukazujem na još jednu mogućnost, a ta je da je on ove riječi koje vam je izgovorio, zapravo izgovorio vašoj mobilnoj "sekretarici" - tzv. voice mail, koja ga je isto upozorila kako ste trenutno nedostupni, ali da on može ostaviti glasovnu poštu - ako je riječ o toj varijanti, opet je snimka zakonita, jer je on pristao na snimanje samim činom ostavljanja voice maila. Identično je i sa "normalnom" sekretaricom.

 

Inače, primjer iz prakse VSRH - nije riječ o ovom djelu koje vi navodite, bila je riječ o prijetnji koju je oštećenik snimio, a bez znanja počinitelja - VSRH kaže kako to nije zakonit dokaz, jer je zapravo sama snimka kazneno djelo. Međutim, ima i suprotnih primjera - Županijski sud u Bjelovaru, u identičnom primjeru prijetnje, istu takvu snimku smatra zakonitom i uzima je u obzir kao dokaz. Tako da pravna razmišljanja zasad i nisu unificirana.

 

Ovdje se još nismo ni dotakli ovog čl. 143. st. 4. KZ-a, prema kojem "nema kaznenog djela ako su radnje iz stavka 1. i 2. ovoga članka učinjene u javnom interesu ili drugom interesu koji je pretežniji od interesa zaštite privatnosti snimane ili prisluškivane osobe", te je pitanje na koji način bi sud reagirao da branite zakonitost snimke pozivajući se na ovu odredbu. Javnog interesa smatram da ovdje nema, a ovaj pretežniji interes u vašem slučaju, obzirom se radi o kaznenom djelu za koje se progoni po privatnoj tužbi, moje mišljenje je kako se ni iz te osnove ne bi mogli pozvati na citiranu odredbu, jer treba imati u vidu i odredbu čl. 10. Zakona o kaznenom postupku, prema kojoj se "ne smatraju nezakonitim dokazi pribavljeni povredom prava i sloboda iz stavka 2. točke 2. ovog članka (Ustavom, zakonom ili međunarodnim pravom zajamčenih prava obrane, prava na ugled i čast, te prava na nepovredivost osobnog i obiteljskog života ) :

 

1) radnjom za koju je prema kaznenom zakonu isključena protupravnost,

 

2) u postupku za teške oblike kaznenih djela za koja se provodi redoviti postupak, kod kojih je povreda prava, s obzirom na jakost i narav, bitno manja u odnosu na težinu kaznenog djela."

 

Moje mišljenje je kako bi se taj pretežniji interes trebao tumačiti za teške oblike kaznenih djela (koja i inače predstavljaju teža kršenja pravnog poretka i posljedično daleko težu opasnost po pojedince i društvo), jer inače, ako bi se dozvolio kod apsolutno svih kaznenih djela, onda praktički možemo lagano ovo kazneno djelo neovlaštenog zvučnog snimanja i prisluškivanja izbaciti iz Kaznenog zakona. Pravilo je da ne možete jedno kazneno djelo pravdati otkrivanjem drugoga, osim iznimno, o čemu govori čl. 10. ZKP-a.

 

Evo, svjedoci smo jednog sličnog i zanimljivog predmeta iz naše zbilje (jedan političar koji je nedavno zvučno snimljen bez znanja, a iz sadržaja razgovora proizlazi osnovana sumnja na počinjenje kaznenog djela s njegove strane), koji je prema posljednjim informacijama ušao u obradu nadležnih tijela, pa će biti vrlo zanimljivo vidjeti kakvo će stajalište zauzeti prvo DORH, a nakon njega moguće i sud.

[Draganec]

G-man

Hvala na iscrpnom i zanimljivom odgovoru.

Da ne pišem opširno.... Prijateljsko druženje na jednom malom skupu koje je konzumacijom pića pojedinaca preraslo najprije u političke teme, stranačke, zatim rat itd. sve dok nije dirnuta tema upravo vezana za čl KZ 148 i 178.

Drugi dan sa istom osobom razgovaram u prisutnosti dvojice svjedoka koji su prisustvali druženju i čuli razgovor. Isti poriče bilo kakvu izjavu i pričanje vezano za navedene čl. KZ, a svjedoci se prave "Toše" koji nisu ništa čuli.

Tom prilikom smatram da bi poslužio snimak razgovora, u tajnosti.

Osobno sam na samo upozorio osobu da to više ne čini jer če inače snositi posljedice kojih će se dugo sječati.

[G-man]

Nema problema, Draganec...

 

148 - smatram da ovakva snimka ne bi prošla, ali 178 - imajući u vidu da su djeca i pod osobitom zaštitom Ustava, bilo bi zanimljivo vidjeti kako bi sud odlučio u slučaju da ga "isprovocirate" ovakvom snimkom.

 

U svakom slučaju, radije izbjegavajte ovakve "prijatelje", jer jedno je prijateljska zafrkancija, ali nešto sasvim drugo "ovo" što ste opisali.

[Draganec]

Nema problema, Draganec...

 

148 - smatram da ovakva snimka ne bi prošla, ali 178 - imajući u vidu da su djeca i pod osobitom zaštitom Ustava, bilo bi zanimljivo vidjeti kako bi sud odlučio u slučaju da ga "isprovocirate" ovakvom snimkom.

 

U svakom slučaju, radije izbjegavajte ovakve "prijatelje", jer jedno je prijateljska zafrkancija, ali nešto sasvim drugo "ovo" što ste opisali.

 

Hvala još jednom G - man.

 

Shvačam prijateljsku zafrkanciju. Smatram i upozorio sam osobu da nije bilo lijepo...da smo bili po mojem mišljenju na javnom mjestu. Bilo mu je žao. Dobri smo prijatelji ostali, ali vidim da se promjenio nakon toga za 180, a vidim da su i kolege koji nisu ništa čuli pristupačniji i imaju puno bolji kodeks ponašanja.

Još jednom hvala i pozdrav!

[Strawinsky]

Aktualni primjer:

 

ZDRAVKO MAMIĆ proglašen je krivim za klevetu, u procesu kojeg je protiv njega pokrenuo Ivica Crnić, odvjetnik Eduarda da Silve, nakon što ga je izvršni predsjednik Dinama u sudnici zasuo uvredama.

Bilo je to prije gotovo godinu dana tijekom ročišta u parnici između Mamića i Eduarda oko ugovora.

"Što mucaš lažove? Ti si monstrum. Ti si spletkaroš, nisi više tatin sin nego običan miš i monstrum. Izgledaš kao da si s placa došao! Ideš mi na ..... kretenu", rekao je tada Mamić Crniću prije nego je izletio iz sudnice uz kaznu od 10 tisuća kuna. Crnić ga je tužio za klevetu

.

Mamić se pred sudom branio riječima: "Priznajem svaku riječ, ali ne priznajem da sam počinio kazneno djelo. Nisam imao namjeru nekoga uvrijediti. Ja sam pošten, naivan i svaka riječ mi se važe. Vidim da sam u opasnosti. Nisam čovjek koji govori malo jedno malo drugo. Što još hoćete od mene? Moju đigericu?".

 

Mamića je sud nepravomoćno osudio zbog klevete odvjetnika Ivica Crnića i zbog nanošenja štete njegovu časti i ugledu. Mora platiti 350 dnevnih dohodaka ili 128.310 kuna. Crnić je nezadovoljan tom cifrom, naročito jer Mamiću to nije bio prvi, a niti posljednji takav javni ispad.

U obrazloženju presude navodi se, između ostalog, da je Mamić postupao isključivo s namjerom omalovažavanja Crnića dok je u sudnici zastupao nogometaša Eduarda da Silvu s kojim je Mamić u sporu. Sud smatra da se verbalni napad u kojem ga je vrijeđao i omalovažavao nazivajući ga "mišem, kretenom, monstrumom i tatinim sinom" ne može ničim opravdati te da su klevetom obuhvaćena i ostala dva djela (sramoćenje i uvreda) za koja je Mamić tužen.

"Sud je uzeo u obzir samo formalne prihode od 11 tisuća kuna, a nije uzeo u obzir njegovu imovinu. Zabrinjavajuće je stanje kaznenog zakonodavstva koje šalje poruku da je pogodovano imućnim ljudima koji mogu biti suđeni unedogled i samo će platiti novčanu kaznu", drži Crnić.

 

Upozorio je da nema mehanizma kojima bi se to spriječilo na način da se u slučaju ponavljanja djela izrekne zatvorska kazna pa nema ni društvene odgovornosti jer imućni ljudi mogu vrijeđati, sramotiti i klevetati svakoga i ne moraju se bojati ozbiljne kazne.

 

Također, dodao je i kako na Mamićevo ponašanje FIFA, HNS i Dinama nisu niti jednom reagirali. Crnić je dodao da će o zahtjevu za naknadu štete odlučiti naknadno.

Mamić nije nazočio izricanju presude, a na presudu se može žaliti u roku od 15 dana.

[Strawinsky]

Ne postoji kazneno djelo psihičkog zlostavljanja.

 

Ak je riječ o uhođenju tada bi se moglo raditi o kaznenom djelu iz čl. 140. KZ-a - nametljivo ponašanje, s napomenom da se djelo progoni po prijedlogu. Imaj na umu da je riječ o novom kaznenom djelu, te stoga još ne postoji nikakva praksa. Što se tiče ovih ozljeda - pa tada je riječ ili o kaznenom djelu iz čl. 117. - tjelesnoj ozljedi (lakšoj), za koju se progoni privatnom tužbom (rok za podnošenje 3 mjeseca od kada si saznao za djelo i počinitelja).

Ja imam kombinaciju uhođenja, nadziranja, nametljivog ponašanja ("slučajnog" presretanja), ali nažalost se radi o majci zajedničkog malog djeteta koja se tako ponaša i nažalost u istoj stambenoj zgradi tako da ne znam je li se u tom slučaju to nadziranje i sl. može prijaviti kao vrsta obiteljskog nasilja pa da to ipak ide prema Zakonu o sprječavanju nasilja u obitelji.

 

Nadalje na temu narušavanja privatnosti:

 

Djetetova majka na vrh A4 papira velikim tiskanim slovima napiše ime i prezime djetetova oca, te mu se (sve optički velikim tiskanim slovima) obraća o osobnim stvarima glede (ovršnim rješenjem) definiranih viđanja oca i malog djeteta. Na papiru traži da joj otac (dijete je zbog niske dobi povjereno njoj!) u kratkom roku prije viđanja dostavi odjeću i obuću u kojoj će dijete boraviti kod njega, pa navodi da xy mjeseci nije dao nikakav novac za dijete. Ovo je komplicirano jer doista stoji činjenica da uplate nisu izvršene od pokretanja ovršnog postupka do danas, ali zato što majka s jedne strane u 2 godine nije dala ocu nikada broj tekućeg računa, dapače, u dva navrata je na zahtjev oca odbila (SMS konverzacija), ali istovremeno na institucijama optužuje oca da "ne želi" doprinositi uzdržavanju čime ga zapravo želi ocrniti uoči parničnog postupka o povjeri djeteta računajući kako će ionako sve dobiti sa zaostacima. Inače, trenutačno ne postoji rješenje koje nalaže ocu plaćanja uzdržavanja tj. njegovu visinu. Postoji samo ljudska i moralna obveza. Podatak o broju mjeseci je namjerno "prenategnut" i to preuveličavanje se može dokazati računima o kupnji cipelica, pelena i sl. Dakle, preuveličavanje također služi u svrhu ostvarivanja što negativnijeg dojma o ocu.

 

Slijedi apel da ako otac već ništa ne plaća da barem "osigura da mu dijete kod njega ne bude golo" ("... i boso" je izostavila je zna da je otac kupio cipelice, a ima i dvije trenirke). Ima još sličnih detalja, da ne nabrajam, poruka završava nekom vrstom uvjetovanja o tome da otac neće moći preuzeti dijete (po rješenju otac uopće ne preuzima dijete već ga majka donosi njemu!) ako ne preda navedeno te kako je informaciju dobila od jednog CZSS-a koji u ovom slučaju uopće nije mjesno nadležan.

 

Vlastoručno potpisano, OBJEŠENO i zalijepljeno samoljepljivom trakom na očev poštanski sandučić (umjesto da je ubačeno) na način da svi ukućani nebodera mogu vidjeti i pročitati taj tekst bez mogućnosti provjere njegove (ne)istinitosti i, naravno, majčine manipulacije.

 

U poslijepodnevnim satima stiže osoba iz zgrade kojoj se taj postupak i sam grubi tekst nije nipošto svidio, skida samoinicijativno nalijepljeni papir i ubaci ga u očev poštanski sandučić te o svemu obavijesti oca.

 

Inače, u zgradi postoji video nadzor kojim bi se moglo utvrditi donošenje papira i skidanje istog od strane druge osobe iz zgrade samo što je kućepaziteljica koja ima nadzor nad pohranom video zapisa majčina "pajdašica" pa je malo vjerojatno da se taj vidio zapis može ishodovati prvatnim upitom, ali zato, pretpostavljam, sudskim nalogom tijekom suđenja-istrage.

 

Dakle:

 

- otac i majka

- oboje stanuju u istoj zgradi

- dijete je privremeno povjereno majci

- majka se inače nametljivo ponaša, šalje nametljive, optužujuće i "kontrolirajuće" SMS-ove o tome što, kada, kako se otac mora ponašati u vezi djeteta, što mu mora i kada dati jesti, kada mora ići u šetnju i kada se mora vratiti, prijeti preseljenjem u daleko inozemstvo, usput opstruira rješenje kašnjenjem donošenja djeteta ocu za vikend (kasni oko 30 min pa do 1:15 h), zadržava dijete pod krinkom "dojenja" (dijete je staro skoro 2 godine!) tijekom očevog vikenda 3-4 sata i uzima ga ranije od predviđenih 20 h. Deranje i grubi tonovi u nazočnosti djeteta prilikom primopredaje.

- namjerno objavljivanje određenih činjenica (točnih, netočnih, iskrivljenih?) iz privatnog života

- (računima dokazivo) preuveličavanje trajanja neplaćanja

- nešto kompliciranije dokaziva manipulacija o tome da je to neplaćanje posljedica namjernog nedavanja broja tek. računa, a ne nevoljnosti oca da doprinosi (majka e financira iz drugih izvora)

- klevetanje pred djelatnicama CZSS-a, pred ovršnim sucem i pred policijskim inspektorom za maloljetničku delikvenciju)

- otac je bio otvorio račun na djetetovo ime i od tada uplaćuje do daljnjega na djetetov račun mjesečni doprinos koji kani uplatiti majci kad se situacija razriješi. (saznao za sudski polog)

- eventualni video zapis kao dokaz postupanja i identifikacija

 

Što s ovom namjernim i zlonamjernim postupkom i to točno na dan kada je poslijepodne po prvi puta u posjet ocu i majci poslijepodne dolazila psihologinja-nadzornica iz CZSS-a? Tekst je vjerojatno vidjela većina stanara, a zapazila bi ga nedvojbeno i nadzornica da ga netko iz susjedstva nije maknuo.

 

Je li to povreda privatnosti (kleveta? sramoćenje?) i/ili obiteljsko psihičko nasilje?

[G-man]

To je, nažalost, tipično ponašanje između bivših bračnih drugova koji neke svoje neraščišćene račune, rješavaju preko leđa djeteta. O tome je na ovom Forumu već objavljeno dovoljno postova da se konstruira "građa" magnitude nekoliko desetaka knjiga "Rat i mir".

 

Inače, prije bi bilo sramoćenje nego što drugo. A i to treba dokazati.