šteta zbog krivog staža

[anonimno]

Prosim savjet u vezi slučaja koji se dogodio mome ocu. Evo o čemu se radi.

Tata je počeo raditi u školstvu 1965., zatim je otišao u inozemstvo, da bi od 1971. do 2000. godine radio u tvrtki koja danas spada u jedno od najvećih i najuspješnijih hrvatskih poduzeća koje je svoju proizvodnju, usput rečeno, počelo širiti i na srbijansko tržište.

Na početku zadnje godine svog rada odlučio se na prijevremenu mirovinu te je nekoliko puta nazvao kadrovsku službu da provjeri kada će imati za to uvjete, mislim staž od 35 godina. Rečeno mu je da će to biti 31. srpnja 2000. te mu je poduzeće s tim datumom izdalo i rješenje o prekidu radnog odnosa radi stjecanja uvjeta za mirovinu. Rješenje i radnju knjižicu, koja je cijelo vrijeme bila u arhivi poduzeća, istog je dana odnio u Mirovinsko radi ostvarivanja mirovine.

Prolazili su mjeseci, nazivano je Mirovinsko, ali od mirovine i pratećeg rješenja nije bilo ništa. Tek krajem 2000. stiže obavijest da je pogrešno izračunat njegov ukupni staž, odnosno da mu nedostaje još šest mjeseci kako bi ostvario pravo na prijevremenu mirovinu. Naime, uredno i točno vođena je lijeva strana njegove radne knjižice u koju se unosi datum početka i prestanka radnog odnosa kod nekog poslodavca, ali to nije slučaj s desnom stranom. Naime, kako je tata naknadno utvrdio, dva poslodavca u desnu stranu knjižice krivo su unijela podatak o ukupnom stažu koji je kod njih odradio. Najveću pogrešku učinila je škola koja je izračunala da je u njoj radio 3 godine i 6 mjeseci, a ne 2 godine i 10 mjeseci. Osim toga, kod unosa podataka u desnu stranu radne knjižice pogriješila je i tvrtka u kojoj je najdulje i zadnje radio, ali manje. Budući da kadrovska služba zadnjeg poduzeća tijekom 30 godina nije nikada računala staž prema podacima iz lijeve strane knjižice (tamo gdje su datumi), nego desne (gdje su godine i mjeseci rada), krivo je utvrđen tatin ukupan radni staž u rješenju o uvjetima za prijevremenu mirovinu (zapravo, do staža koji je tu stajao ne može se doći čak i ako se uzmu u obzir krivi podaci iz desne strane knjižice – nedostaje cca mjeseca dana!).

Kako bi ostvario pravo na mirovinu, tata je nekoliko puta pisao molbu poduzeću da se riješi problem (vraćanje u radni odnos na šest mjeseci ili plaćanje doprinosa, onda se tom moglo). Budući da nije dobivao nikakav odgovor, javio se i sindikatu poduzeća i regionalnom povjereništvu SSSH-a, ali isto bez rezultata. Stoga je od odlučio posuditi cca 1000 DEM kojima je platio doprinose za manjkavih 6 mjeseci, te je nakon toga dobio rješenje za mirovinu.

S obzirom da se poduzeće oglušilo na sve zamolbe, iako je u njemu proveo gotovo čitav radni vijek, a dug je trebao vratiti, odlučio ga je tužiti. U sporu za naknadu štete zastupala ga je pravna služba SSSH. Nakon saslušavanja brojnih svjedoka koji su opisivali okolnosti odlaska u mirovinu, Općinski sud donio je usvojio njegov tužbeni zahtjev jer je utvrdio da je radnjama odgovornih osoba u poduzeću tata bio doveden u zabludu glede visine staža, te da postoji odštetna odgovornost poduzeća (čl. 170 ZOO)

Poduzeće se žalilo, a varaždinski Županijski sud utvrđuje da je prvostupanjski pogrešno primijenio materijalno pravo. Taj sud utvrđuje da je do pogreške u obračunu mirovinskog staža došlo kod ranijeg poslodavca, odnosno u školi (ali ne spominje da je i zadnji poslodavac griješio kod izračuna, doduše manje, kao i da je on izdao rješenje o uvjetima za mirovinu). Sudsko vijeće, u kojem je, zanimljivo, izvjestitelj bio jedan sudac iz Toplica, na kraju zaključuje da je tata bio u zabludi glede ispunjavanja uvjeta za odlazak u prijevremenu starosnu mirovinu koja se ne može opravdati jer je morao SAM provjeriti ukupni staž kod Zavoda za mirovinsko osiguranje. Zanimljivo, sud uopće ne spominje rješenje poduzeća o stjecanju uvjeta za mirovinu, ne spominje ni što je zadatak kadrovske službe, a ne spominje ni izjave svjedoka da u poduzeću nije postojala mogućnost da zaposlenik odnosi radnu knjižicu na provjeru u Mirovinsko prije rješenja o mirovini (takvu praksu tvrtka je uvela tek nakon tatinog slučaja).

Sudski epilog: tata, koji ima mirovinu oko 1500 kuna, treba platiti troškove odvjetnika poduzeća koji iznose više od 10 tisuća kuna. Da još i ovo: pravnica SSSH slučaj je dala i na Ustavni sud, koji se, razumljivo, proglasio nemjerodavnim za ovaj slučaj.

Moje pitanje glasi: je li to zadnja riječ pravne države u ovom žalosnom slučaju, odnosno postoji li mogućnost da pravi krivac (barem djelomice) snosi odgovornost za štetu koja je nanijeta mom tati? Koji bi za to bio put? Zahvaljujem na savjetu.

[anonimno]

Pročitavši sve ovo mogu ti reći da se u potpunosti slažem s obrazloženjem presude varaždinskog županijskog suda.

 

Tvoj je tata bio u zabludi u koju se sam doveo, naime on se kao osiguranik MIO trebao informirati o svom stažu, dobio bi podatke iz službenih evidencija, rješenje poduzeća o stjecanju prava na mirovinu veze s vezom nema i nije relevantno za ništa.

[anonimno]

Rješenje nije relevantno?!

Pa radni odnos, koji je ustavno pravo, prestao je tati upravo krivim rješenjem o stjecanju uvjeta za privremenu mirovinu u kojem je naveden krivi podatak o duljini staža! I tko ga je onda doveo u zabludu?

A tko je za to kriv? Tata, po mom mišljenju, sigurno ne jer nije ništa krivotvorio, niti računao svoj staž naveden u rješenju, niti pak je imao mogućnost da ga pravodobno provjeri. Naime, tijekom gotovo 30 godina rada u zadnjem poduzeću radnu knjižicu nije imao ni dan kod sebe (osim na dan kad ju je predao na Mirovinsko), a kroz cijelo to vrijeme nitko iz kadrovske službe nije nikada točno izračunao njegov staž (niti kod obračuna plaća, niti jubilarnih nagrada…).

Uostalom, je li u opisu radnog mjesta svakog zaposlenika da treba točno voditi svoju radnu knjižicu ili za to postoje određene službe i osobe (barem u velikim tvrtkama)? Mislim da je svima dobro poznato da upise u knjižicu obavljaju i adekvatna rješenja izdaju ovlaštene osobe, a ne „obični“ zaposlenici (oni, doduše, mogu provjeravati sadržaj, ali ako za to imaju mogućnost – primjerice, privremenim odnošenjem knjižice na Mirovinsko na provjeru – ali to tata nije mogao, što je i tijekom suđenja potvrđeno, kao i to da Mirovinsko bez knjižice i dokumenata iz Njemačke nije željelo ni čuti za provjeru).

Međutim, pokušaj svođenja ovog problema samo na grešku u obračunu staža u školi manjkavo je i iz razloga što krivi obračun u školi, kao što sam upozorio, nije jedina greška učinjena prilikom završnog obračuna staža. Ponavljam, greške je napravilo i zadnje poduzeće prilikom izračuna vremena koje je tata proveo samo u njemu! No, da se netko u kadrovskoj potrudio, kao što su se u Mirovinskom, da još jednom izračuna ukupni staž po ispravnoj lijevoj strani knjižice, odnosno utvrdi točan broj godina i mjeseci rada kod svakog njegovog poslodavca posebno te da sve to zbroji, problema ne bi bilo!

Na kraju, ne mislite valjda da službenici u kadrovskoj mogu računati što i kako hoće, upisivati krive podatke i izdavati bilo kakva rješenja jer je iza njih još - Mirovinsko?!

PS. Ljubazno molim da se u diskusiju uključe samo osobe relevantnog znanja i struke.

 

[anonimno]

PS. Ljubazno molim da se u diskusiju uključe samo osobe relevantnog znanja i struke.

 

Kako znaš da gore u postu nisi dobila odgovor osobe relevanog znanja i struke?

 

Nakon obrade predmeta od strane prvostupanjskog suda, a zatim od drugostupanjskog Županijskog suda i donošenja meritorne, obrazložene i na Zakonu utemeljene odluke, što bi još htjela.

 

Te račune odnosno troškove nek ti plati onaj tko je promašio pasivnu legitimaciju odnosno onaj koji je tužio pogrešnog poslodavca i koji te doveo u zabludu pogrešno tumačivši odredbe koje uređuju ovu materiju. Da ti bude malo jasnije, o pravu na mirovinu ne odlučuje poslodavac bilo kakvim aktom, već o tome odlučuje za to nadležno tijelo, ono donosi rješenje temeljem službenih evidencija u koje je uvid imao i tvoj otac. Za uvid mu nije bila potrebna radna knjižica, već osobna iskaznica, on ni nije smio biti u posjedu radne knjižice za vrijeme trajanja radnog odnosa (nalazi se u personalnom dosijeu radnika kod poslodavca)

 

Amen, ne javljam se više ovdje. Sretno.

[anonimno]

Vidim da je potrebno, barem nekima, detaljno navesti što točno stoji u tatinoj radnoj knjižici da bi se otklonile sve dvojbe tko je zapravo pogriješio kod izračuna njegovog radnog staža – je li to škola ili zadnje poduzeće zaposlenja. U potonjoj tvrtki, kao što će se vidjeti, radio je od 15.3.1972. pa sve do 31.7.2000. kada mu je uručeno rješenje da ima uvjete za prijevremenu mirovinu, što se pokazalo pogrešnim (u tom poduzeću radio je neprekidno, samo u različitim OOUR-ima poduzeća, što se također vidi iz knjižice). Dakle, evo prijepisa:

 

Podaci o zaposleniku

r.br.___Poduzeće_______Datum zaposlenja__Datum prestanka__Ukupno trajanje SVIH zaposlenja

1.______AAA__________15.8.1962.________25.3.1963._______0 godina 8 mjeseci 10 dana

2.______Škola__________1.11.1964.________31.8.1967._______3 godine 6 mjeseci 10 dana

3.______OOUR 1 tvrtke__15.3.1972.________21.3.1974._______1 godina 11 mjeseci 26 dana

4.______OOUR 2 tvrtke__22.3.1974.________31.3.1982._______8 godina 0 mjeseci 10 dana

5…… (slijedi još nekoliko OOUR-a sve do 31.7.2000.)

 

Očigledno, u redu br. 2. vidljivo je da je službenica škole u zadnjoj koloni „Ukupno trajanje…“ upisala ne samo vrijeme koje je tata proveo radeći u toj obrazovnoj ustanovi (riječ je o 2 godine i 10 mjeseci), nego 3 godine, 6 mjeseci i 10 dana, dakle zbroj vremena koje je proveo u prethodnoj radnoj sredini označenoj AAA (tj. 8 mj. i 10 dana) te vremena provedenog u školi (2 godine i 10 mjeseci).

Je li takav upis školske službenice u zadnju kolonu pogrešan? Naravno da nije (iako sam ga i ja u prvom javljanu, nepažnjom, tako označavao tj. bez navodnika). Naime, u nazivu zadnje kolone lijepo stoji „Ukupno trajanje SVIH zaposlenja“. Dakle, SVIH zaposlenja, a ne samo u pojedinom redu, nego i onima prije (da je suprotno, dovoljno bi bilo da stoji „Ukupno trajanje zaposlenja“, bez SVIH).

Međutim, poduzeće u kojem je tata počeo raditi nakon napuštanja škole počelo je drugačije popunjavati zadnju kolonu. Ono je u nju upisivalo samo vrijeme provedeno u pojedinom OOUR-u (vidi red 3., 4. i kasnije), a tome nije pribrajalo trajanje prijašnjih zaposlenja (kao što su to učinili u školi).

Očigledno, radi se o dva potpuno različita načina upisa koja su (možda) oba ispravna, iako ja misli da su u školi primjerenije vodili zadnju kolonu s obzirom na pridjev SVIH u njezinom nazivu.

Međutim, kod završnog obračuna tatinog radnog staža, odnosno prije pisanja rješenja o mirovini, kadrovska služba je previdjela dva različita načina upisa u zadnju kolonu, pa je jednostavno zbrojila sve podatke iz zadnje kolone, vjerujući da su u nju svi prethodni poslodavci upisivali staž samo iz tog reda, a ne i prethodnog (kao što je to škola učinila).

 

E sad, dodam li gore iznijetom i to kako je tati u knjižici pogrešno izračunato i upisano vrijeme provedeno u jednom od OOUR-a poduzeća (doduše, 10 dana, ali ipak), lijepo pitam:

O kakvoj se tu promašenoj pasivnoj legitimaciji radi? Odnosno, na temelju čega tužiti školu (koja je upisivala točne podatke – datume i , doduše, zbroj dvaju zaposlenja u red br 2, ali ispravan i, što je još važnije, na prvostupanjskom sudu takav način nije označen lošim), a (potpuno) amnestirati zadnje poduzeće u kojem je radio od 1972 i koje je:

1) 2000. g. dalo rješenje s krivim podacima o uvjetima prijevremenog umirovljenja

2) pogrešno izračunalo ukupni radni staž u rješenju

3) u radnoj knjižici upisalo netočno vrijeme koje je tata proveo u jednom OOUR-u tvrtke

4) prekinulo radni odnos tati bez valjanog temelja te ga tako uskratilo ne smo za uplatu doprinosa tijekom 6 mjeseci, nego i za 6 cijelih plaća (u tom smislu je i tvrtka tužena)?