pomoć

[ssandalj]

Poštovani,

Molim Vas za pomoć da me netko uputi gdje mogu zatražiti ostvarenja svojih ljudskih prava.

Već pet godina djeca i ja smo izloženi psihičkom zlostavljanju bivšeg supruga s kojim smo prisiljeni živjeti u zajedničkom kućanstvu radi dugotrajnosti sudskog postupka.UKRATKO :nakon 3 godine donesena je prvostupanjska presuda po kojoj smo za sve nekretnine štečene u braku(ne znam ni zašto je postupak toliko trajao jer je sve transparentno i vidljivo iz kupoprodajnih ugovora)bivši suprug i ja suvlasnici 1/2.

Odbijen je zahtjev o podjeli većih novčanih sredstava koje je bivši suprug otuđio-radi se o 185.000 Eura o čijem tragu također postoji evidencija,ali bivši suprug je doveo dva svjedoka s ceste koji su potvrdili da su nekih davnih dana bez ikakvih potvrda i pisanog traga posudili dotičnom po 50.000 eura te se on sad sjetio te svoje obaveze da im vrati dug-prilično prozirna priča ali sudkinja ju je prihvatila.

nakon toga slijedi žalba bivšeg supruga na prvostupanjsu odluku Županijskom sudu na što sam i ja zadnji dan žalbenog roka također uslijedila žalbu za otuđena novčana sredstva.

od tada je prošlo godinu i pol i zbog prezauzetosti Županijskog suda u Zagrebu predmet je poslan na riješavanje na Žup.sud u Osijeku.

Za čitavo to vrijeme trajanja postupka djeca i ja smo izloženi perfidnom psihičkom zlostavljanju na što sam u više navrata upozoravala sud i slala požurnice za ubrzanje postupka o čemu vodi brigu i moj advokat.Ali nije bit u tome,pravosuđe nek radi svoj posao kako misli da je to najbolje,ali poanta je da smo djeca i ja totalno nezaštićeni i da su sa svom situacijom upoznati i CZSS Trnje i Odjel za obiteljsko nasilje VIII PU Kruge i svi se ograđuju i prebacuju odgovornost jedni s dugih.

Zadnje što nam se dogodilo dne 08.08.2013 i što me je ponukalo da iz nemoći potražim negdje i od nekoga pomoć tj da me samo netko uputi kome se mogu dalje obratiti za ostavrivanje svojih ljudskih prava,jer da si samo možete zamisliti što se ženi i dvoje djece od 14 i 12 godina može sve dogoditi u 21.stoljeću radi nefunkcioniranja sustava rekli bi da je to nemoguće

[ssandalj]

[h=2]Pomoć-nastavak[/h]

Ja imam 51 godinu,visoko sam obrazovana i nikad do sada nisam imala nikakvih sukoba sa policijom i zakonom i upravo zbog toga već danima od šoka ne mogu vjerovati da mi se to događa.Dne 08.08. djeca i naš kućni prijatelj su završavali farbanje hodnika na ulazu u kuću .Bivši suprug je otišao na godišnji odmor i mi smo to htjeli iskoristiti da si malo poboljšamo kvalitetu života.Oko 6 sati nakon što sam došla s posla te odvezla mlađeg sina na trening u međuvremenu iznenada je banuo bivši suprug i napao sina ,počeo bacati sve farbe i trgati sa zidova najlone i izbacio našeg prijatelja vičući da on nema pravo biti u njegovoj kući i da mu on zabranjuje da radi po njegovoj kuć.Na sve to sam se ja vratila kući,djete je plakalo jer ga je otac vrijeđao i govorio mu da je njegova najveća greška u životu te da je kreatura.Uzrujano sam uletila u kuću i pitala što se događa.Bivši suprug je tad nazvao policiju i pitao kako on može zaštititi svoj posjed od neželjenih osoba.Uzrujani i reagirajući skroz instinktivno svi smo vikali,djete je plakalo,on je krenuo na mene i djete se postavilo između nas Na to je stigla policijska patrola kojoj bivši suprug prodaje skroz drugu priču o tome kako smo mi njega napali ,vrijeđali i ne znam što još na što siroto djete kroz plač i suze je vikao da nije istina,da laže da stalno laže,da nismo ništa loše učinili i napravili,ali dvoje mladih policijskih djelatnika jednostavno i kako im je najlakše a i kako kažu po zakonu je odvode i mene i dijete i bivšeg supruga u Policijsku stanicu u kojoj slijedi prestaršna i mučna situacija.Prvo nam oduzimaju mobitele a nakon što sam shvatila da će me ponovo(obzirom da mi se to već jedanput ranije dogodilo) odvesti u pritvor doživjela sam nervni slom jer zaista nisam ništa ni loše ni ružno učinila.Pokušala sam im reći da tražim neku pravnu zaštitu da mi dovedu novinare i da ne mogu razumjeti da smo djeca i ja žrtve koje smo ničim izazvane bili napadnuti i da na kraju nas pritvaraju i da imam još jedno maloljetno dijete koje je na treningu ali oni su samo ponavljali da nisu oni tu da sude ,da će sutra prekrašajni sudac donijeti odluku a da mi do tada idemo u zatvor.Nisam mogla vjerovati da mi se to događa,policijski djelatnik je urlikao na mene ,unosio mi se u lice i vikao da li ću se ja smiriti i da će mi pozvati hitnu pomoć.Pitala sam šta smo napravili,zašto mi se prijete i zašto moram noć provesti u zartvoru,pitala sam ih da li su oni uopće ljudi i imaju li oni uopće humanosti.

Na sve to došla je gđa.iz Odjela za obiteljsko nasilje i rekla da li imamo baku ili djeda koji mogu doći po djete jer u protivnom i djete vode u dom.Gledala sam ih u nevjerici i rekla da imam žive roditelje,oca od 89 godina i majku od preko 83 godine koja je teški bolesnik,dijabetičar,srčani bolesnik,slomljenog kuka i da bi im ovakvo uznemiravanje moglo jako naškoditi i biti po njih kobno i da li mogu susjedi i prijatelji doći po djecu.Gospođa je urlikala da me po zadnji put pita da li da mi zove roditelje ili da dijete vode u dom.Dijete je plakalo i urlikalo ,mama molim te nemoj,idem u dom,baka će umrijeti.Svi djelatnici VIII Policijske stanice su to gledali i samo ponavljali da je takav zakon i da oni samo rade po zakonu.Nisam mogla dopustiti da dijete odvedu u dom i dala sam im tel broj te je deda od 90 godiina uz pomoć susjede došao po dijete.Prijatelj koji je bio izbačen iz kuće i koji je odmah otišao kako bi djecu poštedio ružnih scena ,nakon što je shvatio da su nas sve odveli,sam je došao u Policijsku stanicu i dao iskaz kako je sve bilo i da ja uopće nisam bila prisutna sceni koja se odigrala u kući dolaskom bivšeg supruga.Ali njegovo svjedočenje očito nije imalo nikakvog značaja a ni sutradan nije pozvan kao svjedok kod prekršajnog sudca.

Prekršajni sudac je donio novčanu kaznu svakome od 3.000 kn i time smo kao sve riješili.Evo nažalost psihičke i fizičke poljedice kod mene su nastupile uslijed stresa tek naknadno i još uvijek danima nakon incidenta ne mogu spavati i doći k sebi da nam se sve to događa.Jednostavno se ne mogu pomiriti s ovom nepravdom i ne mogu prijeći preko svega jer se bojim da mi se ponovo ne dogodi takva situacija i stoga Vas sve moli za pomoć,kome se mogu obratiti,kome mogu napraviti prijavu za nekorektno i nepravedno postupanje policijskih djelatnika.Da li policija ima pravo tako se ophoditi prema 14-godišnjem djetetu,Kako se djeca i ja možemo zaštititi.Mi više ne vjerujemo niti policiji niti ovom sustavu.Da li bi bilo tko od njih reagirao da im netko vrijeđa i napada djete od 14 godina?Napominjem da nismo problematične osobe,da čitav život živim u Zagrebu i nikad nisam bila u sukobu sa zakonom i da moja djeca suodlični učenici,obojca sportaši dobrog i poštenog ponašanja.Zašto nas se tretira kao kriminalce a da zaita ništa nismo ružno ni loše napravili!

Unaprijed hvala ako nam itko može pomoći!

Sanja

[newbie]

Dvije teme koje ste otvorili u par minuta razlike, spojene su u jednu, kako bi se korisnici pri čitanju lakše snalazili...

[bartleby]

Na nekorektno ponašanje policijskih djelatnika se možete žaliti Ravnateljstvu policije, a na prvostupanjsku presudu prekršajnog suda Visokom prekršajnom sudu. Međutim je činjenica da ste oboje pridonijeli scenama nasilja kojima su nazočila nalodobna djeca. Za zahvate na zajedničkoj nekretnini morate se, kao suvlasnici, dogovarati.