Jump to content

Nasilje u obitelji-fizicko i psihicko maltretiranje muza


Rejjan

Preporučene objave

Dobro vece!

Prije sat vremena sam opet dozivio po ne znam koji put psihicko i fizicko maltretiranje od supruge.Do sada sam trpio,ali sam odlucio da vise ne mogu,jer ne zelim da mi dijete tako odrasta.Zanima me gdje i kako prijavit nasilje a da bude nekog rezultata,jer koliko sam procitao na forumu uzalud te prijave,jer i ja dobijem prijavu koji sam zrtva

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Nasilje u obitelji procesuira policija i sud.

 

Ni policija ni sud nisu bili među vama i nemaju drugog načina nego vjerovati sudionicima događaja.

 

Jednako obojema.

 

Ako bi oboje opisali elemente nasilja u obitelji, da, obojema slijede prijave.

 

Nasilje u obitelji je gotovo sve, izuzete su jedino svađe i prevare u braku tako da je "žrtva" u cca 1/3 slučajeva i počinitelj nasilja.

 

Jedan od slučajeva takvog nasilja kojeg sam imao je završio kaznom samo za suprugu, tijekom vožnje na sud je supruga pitala policajca jeli nasilje ako dovede ljubavnika u stan, policajac joj odgovorio da nije ako se ljubavnik prema suprugu ponaša pristojno, supruga našla ljubavnika i redovito ga dovodila dok je suprug bio u stanu, a suprug je nakon nekog vremena izvršio samoubojstvo u osobnom automobilu dovođenjem ispušnih plinova u kabinu vozila. Neutješna supruga nosila crninu duže nego što je običaj.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Za dijete je vrlo štetno da svjedoči nasilju u obitelji. Ne znam kako to možete riješiti, zato što se to vjerojatno događa bez nazočnosti nepristranih svjedoka. Ako to prijavite policiji, oboje ćete biti optuženi, jer stoji samo vaša riječ i riječ supruge. U situacijama nasilja u obitelji ženama se vjeruje, muškarcima ne.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

U situacijama nasilja u obitelji ženama se vjeruje, muškarcima ne.

Apsolutno netočno.

 

Istina jest da su žene u manjem broju evidentirane kao počinitelji čisto iz razloga jer su manje sklone fizičkom napadu, koje se pak najčešće prijavljuje.

 

Policija postupa jednako prema oba spola, a bilo kakvu grešku koju policija napravi sud lako prepozna i ispravi bez da policiju išta pita o tome.

 

Pogreške jesu moguće, ali nikako ne postaju pravilo kako je uvaženi forumaš Bartleby prezentirao.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Nema se smisla prepirati o nečemu što su vanjska istraživanja potvrdila: u situaciji prestanka zajedničkog života i razvoda nasilje je najčešće recipročno. Sama činjenica da su žene manje evidentirane kao počinitelji nasilja, u situaciji rastave i/ili razvoda (a nije samo fizičko nasilje definirano kao nasilje, postoji i psihičko i ekonomsko - bar tako piše u našem zakonu) dovoljno govori. To jest pravilo u drugim državama koje imaju novaca za istraživanja koja su to dokazala, u nas nažalost takvih nezavisnih istraživanja nema. Vjerojatno nije ni kod nas puno drugačije, jer puno lošega dijelimo s bogatim svijetom, a nažalost, malo dobroga.

 

Istraživači su utvrdili više obrazaca obiteljskog nasilja: a) nasilni kontrolirajući zlostavljački odnos (klasični odnos žrtva – razbijač); b) situacijsko nasilje para koje počine oba partnera; c) nasilni otpor lošem postupanju partnera; i d) nasilje povezano s razdvajanjem/razvodom, koje je najčešće recipročno.

 

Također valja napomenuti da su ista ta istraživanja potvrdila da recipročno nasilje u situaciji rastave i razvoda češće rezultira teškim fizičkim ozljedama i smrću žena, nego teškim fizičkim ozdljedama i smrću muškaraca, u onom malom postotku gdje je nasilje tako eskaliralo, zato što su žene češće fizički slabije, kao i da žene za nasilje češće koriste razne predmete koji su im pri ruci, ili angažiraju svoje muške srodnike i prijatelje, pa se onda to evidentira drugačije. No štete od nasilja općenito, ne samo fizičkog, ne mogu se zanemariti, a govoriti o nasilju žena nije politički korektno pa je dozvoljeno na to svakojako reagirati.

 

Ovo se može provjeriti kod najviše citiranih autora:

 

Peter Jaffe, Janet Johnston, Claire Crooks, i Nicholas Bala, Custody Disputes Involving Allegations of Domestic Violence: Toward a Differentiated Approach to Parenting Plans – Sporovi za skrbništvo u kojima postoje optužbe za obiteljsko nasilje: Prema diferenciranom pristupu planovima roditeljstva, 46 FAM. CT. REV. 500, 500-01 (2008.) (opisuje kategorije i citira studije gdje se te kategorije nalaze); Joan Kelly & Michael Johnson, Differentiation among Types of Intimate Partner Violence: Research Update and Implications for Interventions – Diferencijacija među vrstama intimnog partnerskog nasilja: Dopuna istraživanja i implikacije za intervencije, 46 FAM. CT. REV. 476 (2008.). N. Ver Steegh, Differentiating Types of Domestic Violence: Implications for Child Custody – Razlikovanje vrsta obiteljskog nasilja;Implikcije za skrbništvo nad djecom, 65 LA. L. REV. 1379 (2005.); Johnson, Apples and Oranges in Child Custody Disputes: Intimate Terrorism vs. Situational Couple Violence – Jabuke i naranče u sporovima oko skrbništva: Intimni terorizam naspram situacijskog nasilja para, 2(4) J. CHILD CUSTODY 43 (2005.). Kategorija nasilja povezanog s razdvajanjem obitelji uključuje izolirane nekarakteristične postupke bilo kojeg od supružnika kao "reakciju na stres razdvajanja ili razvoda u odnosu u kojem inače nije bilo nasilja ni nasilne kontrole." Jaffe i. sur., isto. Vidi također Kelly & Johnson na 487-88, Scott, Elizabeth % Emery, Robert, Gender Politics and Child Custody – Politika prema spolovima i skrbništvo nad djecom, (2011.), Columbia Public Law&Legal Theory Working Papers 9200.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Nema se smisla prepirati o nečemu što su vanjska istraživanja potvrdila:

Ima.

 

Nemate pojma o našoj sadašnjosti.

 

Uzalud vam udruga kada ne znate pomoći ljudima.

 

Najjače vam je oružje copy/paste.

 

Gomila riječi baš ni za što.

 

Dajte pomozite ljudima ako znate, a ako nemate pojma kao u ovoj

 

i ovoj: http://www.legalis.hr/forum/showthread.php/69206-Molim-pomo%C4%87

 

temi ostavite se tipkovnice i držite se tribina.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

 

Istraživači su utvrdili više obrazaca obiteljskog nasilja: a) nasilni kontrolirajući zlostavljački odnos (klasični odnos žrtva – razbijač); b) situacijsko nasilje para koje počine oba partnera; c) nasilni otpor lošem postupanju partnera; i d) nasilje povezano s razdvajanjem/razvodom, koje je najčešće recipročno.

 

 

Ovo se može provjeriti kod najviše citiranih autora:

 

....................................................................

 

moj duboki naklon!

 

pozivam bartleby (a i druge) da nakon fenomenalne analize postojeceg stanja, daju i prijedloge, ideje kako popraviti postojece stanje koje je jako lose na zalost

 

oveo se odnosi kako na na konkretnu temu tako i na sva sruga podrucja zivota

 

jos jednom cestitam na kompilaciji i zahvaljujem

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Sama činjenica da su žene manje evidentirane kao počinitelji nasilja.
Ali se zato žene lukavo i svjesno koriste psihološkim nasiljem (dapače, međusobno dijele savjete kako to činiti), a psihološko i emotivno nasilje je manje očito od modrice na glavi. Ljudima u institucijama se izgleda ne da (Čast iznimkama!) previše zamarati razmatranjem konteksta, povijesti događanja (Gringo uvijek naglašava kako je psihičko zlostavljanje proces, a ne jednokratni događaj!) i čitanjem između redaka.

 

U mojem slučaju djetetova majka drži sve odlično pod kontrolom u četiri zida. Npr. derući se prijeti bebi od niti godine dana da će ju "klepiti" ako ne pojede kašicu i ako ne prestane plakati i lamatati rukicama (Dijete nije gladno, otima se, ali ga voli siliti!), svojem drugom starijem djetetu govori da će ga baciti sa balkona, izvodi svašta, prijeti mi pred djetetom smrću, psuje, omalovažava mene i moje roditelje i optužuje za stvari koje uopće ne postoje. Za 20 minuta stiže njezina prijateljica, a ono prava idila...tko bi uopće pomislio da se kratko prije toga događalo divljanje bez premca! I da se svakojake manipulacije, uskraćivanja prava meni i bebi na normalan život, šikaniranja svakojake vrste, uskrate, događaju na dnevnoj bazi? Ona na van jako dobro održava fasadu, tu i tamo joj se omakne pokoja manja grubost u javnosti.

 

Nakon puno razgovora s nekoliko stručnih medicinskih osoba i nakon pročitane legendarne knjige "Prestanite hodati po ljuskama jajeta", stvari su mi postale jasne. Ali to mi malo vrijedi dok se psihologinji u CZSS ona "čini stabilnom osobom" i dok se na moje pismene primjedbe odgovara s "mi tu ništa ne možemo". Predstoji mi još puno borbe i muke, ali samo želim skrenuti pažnju nadležnima da probaju razmišljati što se događa "iza brda".

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Kada se kaže da su žene u manjoj mjeri evidentirane kao počinitelji nasilja, misli se na sve oblike nasilja.

 

Provođenje psihološkog nasilja nije isključivo u "ženskoj" domeni. Da, žene se u odnosu na fizičko nasilje više služe psihičkim, ali istim se služe i muškarci.

 

Bitno je razdvojiti nasilje nad djecom od partnerskog nasilja.

 

Strawinsky, svakako je loše što prolazite sa (bivšom) suprugom. Ne želim davati dijagnoze pa čak niti svoja mišljenja vezana na njeno zdravlje i ponašanje.

 

Rekla bi Vam samo da ovo što navodite nije jedinstven slučaj. Ovo što govorite, ovakovo ponašanje prema djeci, je gotovo 100 % modus operandi roditelja dalmatinske zagore (svi svima prijete fizičkim nasiljem jer je batina iz raja izašla, dijete se bez beda mlatne).

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

@Burn

Tako je kako kažete, postoje sve kombinacije i ima svega, pa ipak, ako govorimo o statističkoj dominaciji, onda se muškarci dominantno služe fizičkom silom, dok se žene služe većinom psihičkim nasiljem. S obzirom na to da fizički nasrtaj ostavlja okom vidljive tragove, onda je i laške/banalnije za detektirati pa je tako i statistička zastupljenost registriranih slučajeva vjerojatno veća kod fizičkog nasilja. Za detekciju psihičkog nasilja je potrebno biti istovremeno dobar psiholog, psihijatar, sociolog, ispitivač, detektiv...traži se više analize jer stvari često puta nisu tako očite. Dapače, osobe (bilo muške ili ženske) koje se služe psihičkim nasiljem često puta znaju postaviti stvari naglavce i predstavljati se kao žrtve situacije koju su zapravo same kreirale.

 

Na ovu činjenicu me upozorio moj dugogodišnji liječnik opće prakse kad sam prije godinu dana bio na sistematskom pregledu, ali ja sam u prvobitnoj zbunjenosti/nevjerici/šoku te u želji da tek rođeno dijete svojom nazočnošćšu i požrtvovnošću, preuzimanjem negativnosti na sebe, dijete što više zaštitiim od nezdrave atmosfere te zbog onog poslovičnog traženja opravdanja "ma, to je samo privremeno" i "bit će bolje kad prođe stres" ponešto zakasnio sa spoznajom da događajima nema i neće biti kraja.

 

U pravu ste što ne želite davati dijagnoze, nemate dovoljno informacija, vjerojatno ćete vremenom saznati još poneki detalj, ali situacija je zbog mjesta stanovanja i specifične međuobiteljskih odnosa i specifičnih stavova djelomično netipična i kompleksna.

 

Prijetnja, kažete, nije jedinstven slučaj. Vjerojatno je tako kako navodite. Stvar mentaliteta. Navodite Dalmatinsku Zagoru. Ne bih to promatrao isključivo zemljopisno, međutim, zanimljivo, gospođa baš potječe iz (nekada) zabitog, a danas turističkog dalmatinskog kraja, ali naglašavam da se pretežito služi psihičkim pritiscima i bahatom zlouporabom pozicije moći (koju joj dijelom dodjeljuju institucije temeljem činjenice da je majka-dojilja i temeljem glume), u fizičko se pretače rjeđe, uslijed frustracija, tek kad psihički i emocionalni pritisci na bliske osobe ne urode željenim rezultatom.

 

Ono što me sad jako zanima je zašto mislite da treba razdvojiti partnersko nasilje od nasilja nad djecom. Ako sam dobro zapazio, to je mišljenje koje zastupaju u institucijama. Možete li obrazložiti?

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Osobno sam vrlo osjetljiva na bilo kakve oblike zlostavljanja, odnosno zlouporabe "moći", da to tako nazovem.

 

Odmah se želim ograditi i reći da nisam niti znanstvenik niti radim u institucijama, tako da-kako ste Vi rekli svoje iskustvo, i ja govorim iz svog, što privatnog što poslovnog iskustva.

 

Prvo odgovor na Vaše pitanje - razdvojila sam nasilje nad djecom i partnersko nasilje jer u prvom nastupaju kao zlostavljači i majka i otac, dok u partnerskom nasilju i dalje prevladava muškarac (sve zamke statistike, loših uzoraka, "pristranih" istraživanja itd. itd. -znam).

 

Nisam niti sugerirala da se problem promatra zemljopisno - ja sam vrlo praktična osoba, zlostavljač je zlostavljač bez obzira odakle je, koje je boje i spola. Referirala sam se na Vaše iskustvo.

 

Nažalost, moje iskustvo iz kraja koje sam navela je slijedeće (dakle, ne znanstveno potvrđeno) - muškarci su redom psihički (emocionalni, verbalni) i ekonomski zlostavljači. Pod istim mislim na opetovano omalovažavanje, podcjenjivanje, vrištanje na supruge, nazivanje ih glupima, kontinuirana kontrola svega što rade, pa i najsitnijih stvari - da bi se mogl kritizirati, otvorene prijetnje tipa: "nemoj da te dohvatim". Ako moram reći broj - rekla bi da je 95% izgovorenih riječi upereno prema suprugama - izrazito negativno i osuđujuće.

 

Jednako se tako ponašaju i prema djeci, dok se i većina žena na takav način odnosi prema djeci.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

"Istina jest da su žene u manjem broju evidentirane kao počinitelji čisto iz razloga jer su manje sklone fizičkom napadu, koje se pak najčešće prijavljuje.

 

Policija postupa jednako prema oba spola, a bilo kakvu grešku koju policija napravi sud lako prepozna i ispravi bez da policiju išta pita o tome."

 

Apsolutno netočno.

 

Daleko kompetentniji ljudi napisali su da oba spola imaju jednake predispozicije za nasilje, a da je nasilje proces, a ne događaj izvučen iz konteksta kako bi partner/ica nanijeli štetu onom drugom u brakorazvodnom postupku ili prilikom povjeravanja djece.

 

Policija i sudovi ne postupaju jednako prema oba spola o čemu postoje brojni materijalni dokazi po kojima se ne postupa, a žensko nasilje se u vrlo malom broju evidentira. Sam Protokol o postupanju u slučaju nasilja u obitelji napisan je rodno pristrano jer ne predviđa mogućnost da žena bude nasilna već se muškarci/očevi prikazuju kao univerzalni nasilnici. Ali ako pogledamo povijest nastanka tog protokola onda postaje jasnije zašto je to tako.

 

Petpetica, zaista mi je žao što na pokušaj argumentirane rasprave odgovarate sa "nemate pojma o našoj sadašnjosti" te vas pozivam da poslušate priče roditelja koji ne dolaze iz druge galaksije već prošlosti, sadašnjosti i budućnosti hrvatskog društva.

Upoznati smo sa fizičkim nasrtajima i prijetnjama djelatnica socijalne skrbi prema djeci i roditeljima, prvenstveno očevima, isto tako znamo za prijetnje raspravnih sutkinja upućenih roditeljima. Pozivamo vas kao moderatora ove stranice upoznatim sa hrvatskom sadašnjosti da zajednički pokušamo pomoći djeci i roditeljima.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Možda ne bi bilo zgorega da se vratite temi:

Dobro vece!

Prije sat vremena sam opet dozivio po ne znam koji put psihicko i fizicko maltretiranje od supruge.Do sada sam trpio,ali sam odlucio da vise ne mogu,jer ne zelim da mi dijete tako odrasta.Zanima me gdje i kako prijavit nasilje a da bude nekog rezultata,jer koliko sam procitao na forumu uzalud te prijave,jer i ja dobijem prijavu koji sam zrtva

i pomognete odgovorom na pitanje upitopostavljača. Zato i jest on tu, a zato ste tu i vi (valjda).

 

Ljudi imaju jednaka prava, moraju imati i jednake mogućnosti.

Ako se negdje dogodi da tako nije, dobro je informirati da se i to događa, ali je svakako jedini ispravni savjet (i jedini dobronamjeran prema upitopostavljaču) naputiti u načine i sredstva za rješavanje ako se pak takvo što dogodi, te tome posvetiti dužnu najveću pozornost. Jer, i to spada pod pojam procesa osnaživanja individue koji nije tek onako s reda prigodno odabran, a ima i svoje vrlo precizno značenje.

Bilo kojim drugim načinom, postići ćete vrlo lako upravo ono što (nadam se) ne želite- odvratit ćete ljude da zatraže i ostvare svoje pravo, u ovom slučaju na nenasilje. Prvenstveno one koji nisu sigurni koliko preostale energije imaju uz sve neslavne doživljaje kod kuće. Sasvim je druga stvar kada su ljudi upoznati sa mogućnostima koje imaju, u svakom od primjera i slučajeva, kako riješiti pojedini problem, a potom razglabajmo o podacima u RH, van RH, specifičnim slučajevima koje se probere kao primjere, ukupnoj neselektiranoj slici i sl. radi boljeg razumijevanja i lakšeg prihvaćanja situacije u vlastitom domu.

 

Gringo, unatoč vašem možebitno drukčijem mišljenju, vaše nije se prepucavati s ikim ovdje, već vrlo konkretno pomoći upitopostavljaču kao prvenstveni cilj. U ovom slučaju to znači:

- koje korake i radnje poduzeti radi nasilja u obitelji

- što može očekivati (dobro i loše) te što tada poduzeti

- na koji način točno riješiti neki drugi problem koji se može usput dogoditi.

I sami ste mnogo puta napomenuli upravo na ovom forumu, kako je npr mnogo očeva pristalo privatiti uvriježene priče o povjeravanju djece majkama, točnije da šansi nemaju ama baš nikakvih, a stoga i vrlo rijetko kreću u taj korak, ali da se polako stvari mijenjaju pomoću ljudi koji u sebe vjeruju više nego u priče koje čuju. A to je, dapače, znatno veći problem od ovog u ovoj temi. Čemu stvarati osjećaj bespomoćnosti, umjesto osnaživanja što sve mogu i kako? Da bi konačno netko rekao: Oh, da, vidiš, vidiš vraga...? To može biti paralelna zadaća onih koji su se time voljni baviti, ali ne prije one- što, kako, sada, odmah.

 

Niste tu radi natjecanja u stavu oko uzroka nasilja u obitelji, niti o točnosti statističkog uzorka prema vlastitim nahođenjima ili nekim drugim- to može biti ukras i dodatno objašnjenje pri upozorenju s čime se sve čovjek može susresti a od mjesta do mjesta što ne možemo generalno predviđati, ali svakako uz obavezan dio i kako riješiti upravo to čime nadopunjujemo svoja upozorenja.

Ovdje ste radi čovjeka koji traži savjet i pomoć upravo sada, a ne za mjesec dana ako se složite u stavu o onom što čovjeku trenutno nije od prvenstvene konkretne pomoći (osim kao sućutan izraz razumijevanja- što mu svakako može pomoći u izvjesnom smislu, ali manje učinkovito od onog po crticama u prethodnom dijelu teksta).

 

Izvolite nastaviti (ako imate volje do detalja slobodno): što, kada, kako poduzeti, što može očekivati i kako postupiti u slučaju da naiđe na neki daljnji problem.

 

TAKO ćete najbolje pomoći i djeci i roditeljima.

U ovom primjeru, a i posljedično i svakom sljedećem koji će tražeći savjet i pomoć na ovom forumu naći upravo ovu (ili sličnu) temu.

Hvala.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Ovi iz udruga samo vole komplicirati stvari, a nemaju blage veze. Da nešto znaju netko bi ih plaćao za to njihovo znanje.

 

Ja radim u toj branši i ostvarujem natprosječan prihod.

 

Pretpostavljam i vi, ali po izgubljenoj orjentaciji mislim da baš i niste na kolosjeku svog poslodavca.

 

Dakle, pitanje je postavljeno u postu #1, dobio odgovor u postu #2.

 

Pomozimo postavljaču pitanja ili slijedi katanac na temu.

 

G. Gringo...

 

Pametan odgovor...?

uređeno: od petpetica
Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

evidentna vanbračna zajednica u trajanju nešto više od 1,5god u kojoj je rođeno dijete(5mj)

 

majka obavjesti oca da želi prekid, prestanak vanbračne zajednice?

 

nekoliko sati kasnije otac želi razgovarati s majkom te ju u krevetu šapatom pita (jer dijete spava u blizini), jeli ozbiljno mislila

 

ne razuvjeri ga te ju on zamoli da napusti stan, ona odbija, on zove policiju, ona uzima dijete bez njegovog pristanka i izlazi iz stana, otac ponovno kontaktira policiju, prijavljuje otmicu, policija svojim dolaskom, uvodi nju u stan protiv njegove volje te on govori da dijete može ostati,

 

policija ga uhićuje zbog psihićkog obiteljskog nasilja jer joj nije dao spavati..

majka nije dojilja!

on govori da može ići u kuću svoje majke, policija ne dopušta, ona se protivi njegovom uhićenju i također govori da ona ima svoje vozilo i da može otići k svojima(5km) policija ne dopušta

 

u dvije ćelije troje muškaraca, on bude smješten k jednom na 12h, nakon čega mu policija izdaje mjeru opreza zabrane kontaktiranja s majkom 8 dana,

 

on odmah obavještava centar za socijalnu skrb kojem izražava želju za viđanjem sina,

predaje sudu zahtjev za privremenim i povremenim prekidom trajanja mjere opreza a zbog viđanja sa sinom, odgovora nema

predaje općinskom sudu prijedlog da dijete živi sa njim, odgovora nema,

predaje policiji žalbu na postupak policije, odgovora nema

 

želi besplatnu pravnu pomoć, ne zna koju, nezaposleni oboje, nemaju nekretnina, prihode ima majka-porodiljnu naknadu i dječji doplatak, prijavljeni na istoj adresi sa djetetom, na kojoj niti jedan više ne stanuje

 

adresa na kojoj su stanovali-unajmili stan, se razlikuje od one koja je prijavljena..

 

smatra li se namještaj i aparati u stanu zajedničkim iako su neke dali njezini roditelji, smije li ih uzeti?

 

8 dana mjere opreza ističe sutra, nema sudskih poziva!

 

prijedlozi???

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Raskid je njezino pravo.

 

Nemate pravo izbacivati partnericu iz stana.

 

Nemate pravo nekome ne dati spavati, ona je i dalje zadržava sva svoja prava iz svog statusa iako nije dojilja.

 

Policija sigurno nije zabranjivala nekome otići nekuda.

 

Supruzino protivljenje uhićenju supruga ne znači ništa jer policija vodi postupak po službenoj dužnosti, a ne po njenom prijedlogu.

 

Policija ima ovlast izdavati takvu mjeru opreza i na to nitko nema pravo žalbe.

 

Svi zahtjevi i predstavke imaju svoje rokove, strpljen - spašen.

 

Stvari kupljene u vrijeme trajanja izvanbračne zajednice su zajedničke, pokloni nisu.

 

Rok za sudski poziv je 4 godine.

 

Prijedlog?

 

Okrenuti novu stranicu u životu.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Dajte se uozbiljite. Niste dječica koja su u vezi od sata kad je netko rekao "hoću", a prekid od sekunde kad je netko izgovorio "neću više".

 

Najava prekida izvanbačne zajednice ili razvoda braka, naročito kad postoji i maloljetno dijete, ne označava prekid postojanja u trenutku objave takve želje u hh:ss (sati/minuta), a dobrim zasigurno ne urađaju ni pokušaji rješavanja problema izricanjem odluka: "Ok, pokupi se i ostavi dijete, 3, 4, sad!", ili "Odlazim/prekidam, dijete ide samnom, kraj razgovora.".

To je u oba slučaja oblik instrumentalizacije djeteta, koja se ne smije događati. Ujedno, vrlo lako provocira reakcije, što je više nego nepoželjno. Po svoj prilici ste bili vrlo svjesni da bi vaš zahtjev za trenutnim napuštanjem stana možda čak bio i ispunjen da nije u krevetiću bilo dijete od 5mj, a vrlo je malo vjerojatno da niste slutili kakav ćete osjećaj i što točno izazvati (osim reakcije policije možda) daljnjim inzistiranjem da tog trena napusti stan (ili kasnije da primite dijete ali ona ne smije ući). Čemu je i kome to pomoglo, što riješilo, nije nam poznato, vama možda jest.

 

Drugi dio, pokloni vama. Moguće da je nešto darovano vama (množina), ali je puno vjerojatnije da njeni roditelji smatraju kako su poklone darovali kćeri za njen budući i daljnji život. Dvojbu ćete riješiti vrlo lako i sasvim sigurno- tako da ih upitate. Znat ćete sve što želite saznati.

 

Treće, zabrana kontaktiranja svoje sadašnje ili bivše izvanbračne žene (ne i zabrana prema djetetu) ne bi smjela imati posljedice po kontakt/odnos djeteta s ocem, jer iako ono nema poslovnu sposobnost, nije ni paket u džepu jednog od dvoje roditelja (bilo kojeg). Ako je potrebna zabrana u odnosu na dijete, takvu bi trebalo i izreći, a u svakoj drugoj varijanti je sasvim izvedivo da oboje roditelja to neslavno zbivanje ne lome (i) preko djetetove grbače. Potrebno je volju za tim- steći (i ne samo u ovome).

 

Požurujući sud i čekajući da netko drugi riješi sve vaše zajedničke nastale probleme, mogli bi se vratiti na ono što ste izgleda propustili: višekratno razgovarati (mnogo je načina) kako će dijete od oboje roditelja dobiti maksimum kad ne bude živjelo s oboje u istom kućanstvu. To je roditeljska dužnost, jer daljnju sudbinu djeteta kreirate vi- nužno oboje. Na djetetovu radost ili žalost, ovisit će isključivo i samo o dvoje osobe: (i) ocu (i) majci.

 

Time možete olakšati postupke koji tek predstoje i dogovore koje ćete do izvjesne mjere morati postići čak i ako većinu odluka prepustite nekom trećem. Ovo ne ide u jedan dan, ni uz reakcije u afektu, ni razgovorom na rubu živaca, a ni ponekom kavicom reda radi ne bi li ispalo da netko ima volju ali samo deklarativno. Nešto nalik tome će biti prisiljeni pokušati u nekom od postupaka prije donošenja odluke suda o djetetu, stoga se bolje prilagoditi takvim zahtjevima na vrijeme, a ujedno prevenirati daljnje sukobe i ev. nasilja.

 

Za početak: kako svaki od vas dvoje zamišlja daljnji život zajedničkog djeteta, s naglaskom na zamislima koje mu pružaju najviše od svakog pojedinog roditelja. Ako se ne složite u nekoj zamisli u roku od 1-2 dana, umjesto onog što vodi ka nekoj sljedećoj intervenciji policije (i ostalim mogućim postupanjima), radije oboje upregnite u iznalaženje još mogućih rješenja.

 

Ionako će takvi razgovori doći uskoro na red. Morat će, ma koliko bili ogorčeni jedno na drugog, a stav "neću, točka" neće biti opcija ni jednome od vas, osim ako tkogod baš želi isključiti sebe kao konstruktivni faktor. Ako držite da ne možete vas dvoje osmisliti način, stručna pomoć ne bi bila naodmet.

 

Što se povjeravanja djeteta tiče, zasigurno nećete čekati 4g u apsolutnoj hibernaciji, osim ako oboje budete baš tako htjeli i ne poduzimali išta (korisnog) :)

uređeno: od newbie
Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

"Ovi iz udruga samo vole komplicirati stvari, a nemaju blage veze. Da nešto znaju netko bi ih plaćao za to njihovo znanje.

 

Ja radim u toj branši i ostvarujem natprosječan prihod.

 

Pretpostavljam i vi, ali po izgubljenoj orjentaciji mislim da baš i niste na kolosjeku svog poslodavca."

 

Drago nam je za vas da radom u ovoj branši ostvarujete natprosječan prihod. Većina nas koji pokušavaju pomoći djeci i roditeljima ima svoj osnovni posao od kojega živimo, a rad u udruzi nismo shvatili kao nešto na čemu trebamo zarađivati.

O tome tko je izgubljen i ne razumije našu sadašnjost najbolje pokazuju vaši odgovori vezani uz obiteljsko-pravnu zaštitu. Čak mogu reći da je puno manji problem ako ih nudite iz neznanja, a ne zbog nečeg drugog.

 

newbie, zaista mi je žao što ste moj post ocijenili kao prepucavanje, ali od odlaska canisa sa ovog foruma, ovo se sve svelo na prepucavanje, ali od pojedinih moderatora, koji valjda smatraju da su jedini i uvijek u pravu, šteta što to ne možete prepoznati.

Nisam se interesirao tko financira ovaj forum, ali pretpostavljam, možda se varam, nitko od vas moderatora. Ako želite biti uvijek u pravu i skupljati istomišljenike pa dajte onda napravite svoju stranicu.

 

Ako želite od posjetitelja ovog foruma da se drže teme i argumentirano polemiziraju onda krenite od sebe i svojim primjerom pokažite ljudima kako se to radi.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

  • 1 mjesec kasnije...

potpetica

 

Poštovani,

 

ukoliko je osoba dovedena dežurnom sucu, te traži odgodu jer je pod utjecajem lijekova, dežurni sudac želi okončati postupak odmah, okrivljenik iznosi obranu suprotnu onoj u optužnici, sudac spominje oslobađajuću presudu jer supružnik koristi blagodat nesvjedočenja, okrivljenom se daje zapisnik na potpis koji ne čita jer je pod utjecajem lijekova, a kasnije čita presudu u kojoj se uopće ne spominje iznesena obrana, presuda nije oslobađajuća odnosno proglašen je krivim te nema prava žalbe..

 

Postoji li način ponovnog pokretanja postupka, poništavanja presude, žalbe na rad suca ili neki drugi način kako bi se ishodila oslobađajuća presuda???

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

uhićenje zbog nasilja u obitelji, ne podnašanje boravka u zatvoru, prevezen u psihijatrijsku bolnicu gdje su davali tablete te iz bolnice direktno na sud

 

Zanima me način kako obnoviti postupak, isključiti tog suca s obzirom da ništa od moje obrane nije navedeno u presudi već je samo prepisana optužnica policije, u presudi nema prava žalbe..

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

prekršajni, mislio sam da se podrazumijeva ako je nasilje u obitelji

 

uputa o pravnom lijeku je da žalba nije dopuštena, bila je obećana oslobađajuća presuda, no nakon što smo se vratili u sudnicu i potpisali, uručena je takva presuda dakle na prevaru su me okrivili, što sad?

obnova postupka?

izuzeće suca, nešto?

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

stvarno ne znam gdje sam pisao kao žena? odrekao sam se prava žalbe jer sam bio pod utjecajem lijekova isto tako nisam mogao iznijeti svoju obranu te čitati zapisnik koji mi je dan prevarom jer je sutkinja spominjala oslobađajuću presudu, a doveden sam na sud iz neuropsihijatrijske bolnice jer nisam mogao trpiti boravak u pritvoru, što sam i naveo u zahtjevu za obnovu postupka za koji mi nitko od vas pametnjakovića nije mogao reći pa sam cijelu noć čitao prekršajni zakon do zadnjeg slova isto tako tražio sam poimenično izuzimanje sutkinje koja je donijela presudu jer smatram da je bila pristrana, nadam se da će ovo pomoći nekom drugom, a i meni samom..

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

stvarno ne znam gdje sam pisao kao žena?
Ovdje, ali ima toga još:
uopće nisam prebrzo vozila, radi se o neopreznom pješaku koji izletava na cestu bez gledanja, posljedica moja razbijena glava!!!

brzina je nevažna, nemoguće za izbjeći jer u trenutku njegovog koraka na cestu ja prelazim stražnju stranu vozila hitne parkiranog uz cestu.. nemoguće zaustaviti se..

 

molila bih odgovor na pitanje, može li vozač (bicikla) tužiti pješaka zbog neopreznog izlaska na cestu?

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Izgleda da je komp u nekoj obiteljskoj p......i r....a zapamtio lozinku za ovaj korisnički račun pa se njime koristi tko stigne.

 

Sve dok sa ovog računa dolaze normalne objave mi ga nećemo dirati, a ne odgovaramo za eventualne štete koju korisnik ovog foruma može pretrpjeti radi nepažljivog čuvanja korisničke lozinke.

 

Dakle nije sada toliko nužno istraživati kojeg je spola trenutni korisnik i istraživati povijest objava.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

s vanbračnom suprugom sam dijelio ovaj korisnički račun, ako smatrate potrebnim napravit ću svoj, kopali ste po porukama koji se ne tiču ove teme ukoliko ne želite sudjelovati u ovoj temi slobodno odgovarajte u onoj vezanoj za promet,

 

no da se vratimo na moje teoretske šanse..

 

u zahtjevu za obnovu postupka stoje i moja saznanj da je djelatnica socijalne skrbi uputila policiju da ju odvedu na popisivanje ogrebotina na vratu za koje je ona ranije policiji rekla da joj je učinilo dijete dok ga je držala na ramenu,

 

kasnije dok su djelatnice za soc. skrb uzimale izjavu od nje prijetile su joj oduzimanjem djeteta jer je iznijela da me vičuči vrijeđala te da ju se može optužiti za nasilje u obitelji,

 

ona tada mijenja priču i daje lažnu izjavu da su ogrebotine natale gušenjem,

 

imam snimku razgovora sebe i ravnateljice centra gdje je izjavila da su moju vanbračnu suprugu upozorile da će dijete biti oduzeto, s obzirom na događaje moja vanbračna supruga daje lažnu izjavu jer je to smatrala prijetnjom,

 

mogu li koristiti tu snimku ukoliko se obnovi suđenje i iznjeti takvo tumačenje, ako supruga i dalje bude uživala blagodat ne svjedočenja???

 

u kojem slučaju se može koristiti snimka razgovora (ukoliko druga strana nije znala da ju se snima)?

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

...imam snimku razgovora sebe i ravnateljice centra gdje je izjavila da su moju vanbračnu suprugu upozorile da će dijete biti oduzeto, s obzirom na događaje moja vanbračna supruga daje lažnu izjavu jer je to smatrala prijetnjom,

 

...mogu li koristiti tu snimku ukoliko se obnovi suđenje i iznjeti takvo tumačenje, ako supruga i dalje bude uživala blagodat ne svjedočenja???

 

...u kojem slučaju se može koristiti snimka razgovora (ukoliko druga strana nije znala da ju se snima)?

 

Samo i isključivo ukoliko je osoba koju snimate znala da je snimate i pristala na to. U protivnom činite kazneno djelo neovlaštenog zvučnog snimanja i prisluškivanja iz čl. 143. KZ-a.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

što ako na sudu jedna strana za drugu tvrdi da je pristala na snimanje, druga strana to poriče?

 

Odnosno što ako se u pitanje dovede jedno slovo??? pitanje je bilo: snimate li i vi?

odgovor: ne mi nemamo takvih uređaja..

 

a druga strana kaže da je pitanje bilo: snimate li vi?

 

dakle jedna strana smatra da je pitanje bilo shvaćeno kao što je postavljeno i ne smatra da krši zakon o snimanju i želi to podnijeti kao dokaz, a druga strana poriče?

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

čl 143 KZa

 

(4) Nema kaznenog djela ako su radnje iz stavka 1. i 2. ovoga članka učinjene u javnom interesu ili drugom interesu koji je pretežniji od interesa zaštite privatnosti snimane ili prisluškivane osobe.

 

ukoliko bi se time dobila oslobađajuća presuda u obnovi postupka u kojem je optuženik proglašen krivim, jeli to onda ..interes koji je pretežniji od interesa zaštite privatnosti snimane ili prisluškivane osobe.

 

što ga više čitam to mi je nejasniji taj st 4

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Sve je stvar procjene suda. Ovaj pretežniji interes, prema teoretskim razmišljanjima, uzima se u obzir kod otkrivanja težih kaznenih djela.

 

Kako bi se ovdje postupilo, veliko je pitanje. Ali pritom morate imati na umu da bi uopće došlo u obzir ovo razmatranje, onda na toj snimci mora biti nešto "revolucionarno" u vašu korist, a vi o tome niste ništa konkretno naveli. Ova izjava ravnateljice CSS-a da je ona upozorila vašu izvanbračnu suprugu da će doć do oduzimanja djeteta, nema relevantnu težinu niti ikakve direktne veze sa vašom osudom pred prekršajnim sudom. Također imajte na umu kako će o ovom zahtjevu za obnovom postupka odlučivati isti sud koji vas je i osudio, pa je šansa tim više manja, za pozitivnim rješavanjem po vašem zahtjevu.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Sve je stvar procjene suda. Ovaj pretežniji interes, prema teoretskim razmišljanjima, uzima se u obzir kod otkrivanja težih kaznenih djela.

 

Pritom morate imati na umu da bi uopće došlo u obzir ovo razmatranje, onda na toj snimci mora biti nešto "revolucionarno" u vašu korist.

Ili kada su u pitanju interesi djeteta, zaštite djeteta, djetetov psihički razvoj i sl., ako sam dobro shvatio iz čl. 6 st. 4. Zakona o sprječavanju nasilja u obitelji.

 

(4) Interesi djeteta izloženog nasilju u obitelji prioritetni su u svim postupcima.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Hvala Vam svima jako puno i samom legalisu što postojite, znam da je sve nategnuto, osjećam se kao da dosađujem, vjerujem i dalje da se odnos sa vanbračnom suprugom može i popraviti, ne zamjerajte ukoliko nastavim teoretizirati,

 

1. s obzirom da poznajem majku svoga djeteta bolje nego ravnateljica centra koja će biti pozvana kao svjedok, ukoliko supruga nastavi uživati blagodat ne svjedočenja,

mogu li tvrditi da je upozorenje majci zvučalo kao prijetnja? te da je vjerojatno zato izmijenila prvotnu izjavu policiji da je ozljede nanijelo dijete? te optužila mene pod prisilom/ucjenom?

 

2. kako se raskida vanbračna zajednica? odlukom suda ili jednostranom izjavom jednog supružnika, što ukoliko druga strana želi mirenje???

 

3. Nakon svih događaja, došao sam u centar razgovarati sa ravnateljicom, najaviti svoj zahtjev za obnovom

(3.1koju neće voditi isti sud ako se oventualno obnovi jer sam tražio izuzeće sutkinje, mogu li do odluke recimo izmijeniti zahtjev i u njemu isključiti izuzeće sutkinje jer ustvari smatram da nije bila pristrana, no ostalo u zahtjevu da ostane vrijediti? Rok za to?) jer smatram da je najbolji način da dijete nastavi imati oca ako će se odnos nastaviti bez straha od uvjetne presude, za to vrijeme zove me supruga, ja to kažem ravnateljici no ne javljam se jer vodimo ozbiljan razgovor, prekidam, ona zove opet, opet kažem ona je, prekidam, ova zove opet, ravnateljica kaže javite se, javljam se i kažem da ne mogu razgovarati, sljedećeg dana žena mi govori da ju je kontaktirala ravnateljica i govorila joj da sam se žalio na ženine pozive, ponovo zakuhava naš odnos, smije li prenositi drugim osobama stvari iz našeg razg. u czss? (nevjenčanoj) supruzi?

3.2 mogu li ju tužiti za klevetu? Rok?

3.3 i prije par mjeseci je odala sadržaj mog zahtjeva za pomoć oko nabavke opreme za dijete majci djeteta

4. mora li czss odgovoriti na svaki dopis koji bude urudžbiran, recimo žalba na djelatnika centra, koji rok

5. želi li netko van foruma volontirati spaljivanjem vještica čitaj pomoći oko svaljivanja krivnje na centar, otkrivanje nepravilnosti u radu centra odnosno ravnateljice, i općenitio oko svega što me čeka?

6. prije 2 mj, nakon prvog slučaja koji je isto negdje gore zapisan pod ovim nickom, zatražili smo od centra pomoć u smislu nalaženja partnerske terapije, rekli su da nemaju psihologa, dva mj kasnije još uvijek nemaju natječaj za certificiranog psihoterapeuta partnerske terapije, dakle ništa se ne poduzima, gdje što kako kuda.. ???

7. jesu li suđenja javna? dovođenje novinara-preporučljivo ili da što manje ljudi zna što se događa iza vrata?

 

Fala

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

1. S obzirom da poznajem majku svoga djeteta bolje nego ravnateljica centra koja će biti pozvana kao svjedok, ukoliko supruga nastavi uživati blagodat ne svjedočenja,

mogu li tvrditi da je upozorenje majci zvučalo kao prijetnja? te da je vjerojatno zato izmijenila prvotnu izjavu policiji da je ozljede nanijelo dijete? te optužila mene pod prisilom/ucjenom?

 

Možete, ali je pitanje što ćete time dobiti. Po meni, u konkretnom slučaju - ništa, jer se radi o hipotetiziranju.

 

2. Kako se raskida vanbračna zajednica? odlukom suda ili jednostranom izjavom jednog supružnika, što ukoliko druga strana želi mirenje???

 

Obzirom izvanbračna zajednica nastaje "neformalno", tako i prestaje.

 

3.1...koju neće voditi isti sud ako se oventualno obnovi jer sam tražio izuzeće sutkinje...

 

Izuzeće nema veze s nadležnim sudom.

 

3.2 Mogu li ju tužiti za klevetu?

 

Na osnovu ovog što ste napisali - ne.

 

4. Mora li czss odgovoriti na svaki dopis koji bude urudžbiran, recimo žalba na djelatnika centra, koji rok?

 

Da, iako rok nije "strogo" propisan, al rok od 30 dana uzima se kao primjeren rok za odgovor.

 

6. Prije 2 mj, nakon prvog slučaja koji je isto negdje gore zapisan pod ovim nickom, zatražili smo od centra pomoć u smislu nalaženja partnerske terapije, rekli su da nemaju psihologa, dva mj kasnije još uvijek nemaju natječaj za certificiranog psihoterapeuta partnerske terapije, dakle ništa se ne poduzima, gdje što kako kuda.. ???

 

Tražiti od CSS-a da vam onda odgovore kamo i gdje da se obratite. Ako se ogluše, obratite se nadležnom Ministarstvu.

 

7. Jesu li suđenja javna? dovođenje novinara-preporučljivo ili da što manje ljudi zna što se događa iza vrata?

 

Sve sudske rasprave su javne, osim u slučajevima u kojima zakon isključuje javnost, u cijelosti ili djelomično.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Zato jer je posebna.Treba dokazat da je prekršajni sud donio krivu odluku tj.da nije dozvolio obnovu postupka iako su za to postojali zakonski uvjeti.Treba dokazat (člancima zakona) da su nakon pravomoćne presude postojali zakonski uvjeti za obnovu postupka a sud to nije uzeo u obzir te je zahtjev odbacio.Zašto je odbacio (po kojem čl.zakona i uvjetima) šiše u rješenju o odbačaju.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Uključi se u diskusiju

Možete objaviti sada i registrirati se kasnije. Ako imaš korisnički račun, prijavi se ovdje kako bi objavljivao s tim računom.

Posjetitelj
Odgovori na ovu temu...

×   Zalijepili ste sadržaj sa formatiranjem..   Ukloni formatiranje

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Vaš je prethodni sadržaj vraćen..   Očisti

×   Ne možete direktno lijepiti slike. Prenesite ili unesite slike iz URL.

  • Temu je nedavno pogledalo   0 korisnika

    • No registered users viewing this page.
  • Korisnici koji su trenuto na stranici



×
×
  • Napravi novi...

Važna informacija