(ne)sporazumni razvod

[gospodicna]

U braku sam godinu i pol, i imam dijete od 13 mjeseci. Kad smo krenuli u brak, i suprug i ja smo bili studenti. Nakon sto sam rodila, suprug je zavrsio fakultet, a meni je ostala jos jedna godina. U meduvremenu se zaposlio kod oca, i poceo vrsiti psihicko nasilje nadamnom obezvredujuci me kao zenu i majku. Zivimo u njegovom stanu koji je naslijedio od pokojnog djeda.

Na moj zahtjev za razvodom, rekao je kako zeli to civilizirano rijesiti sporazumno, no ne mozemo se sloziti oko mjesta stanovanja mene i djeteta jer on ocekuje da odemo mojoj majci koja zivi u stanu neadekvatnom za dijete (postoji opasnost od monoksida, vlazno je i mracno). Kako da krenem u proces razvoda s obzirom na situaciju?

[G-man]

Kako da krenem u proces razvoda s obzirom na situaciju?

 

Očito tužbom. Iako će prethodno trebati provesti postupak posredovanja (koji bi se proveo i u slučaju sporazumnog zahtjeva s obzirom na malodobno dijete).

 

Samo, ne razumijem kakva su vaša očekivanja? Činjenica jeste kako je stan suprugova vlastita imovina (stečena darovanjem od djeda), drugim riječima ne predstavlja bračnu stečevinu u kojoj bi vi imali pravo na udio. To je naravno, hladno pravnički rečeno.

 

Razumijem zašto ste postavili ovakvo pitanje - zbog neadekvatnog alternativnog smještaja koji bi se mogao i postaviti kao vrlo bitno pitanje glede odluke sa kojim će roditeljem dijete živjeti. Iako je praksa da se dijete tako male životne dobi, gotovo uvijek "povjerava" majci.

 

Glede toga, sugeriram vam dogovor. Bilo kakav dogovor, po mom mišljenju je bolji od onog u kojem sud odlučuje. Trenutno je odluka još u vašim rukama. Vaš odnos, ako se već ne može spasiti, onda ga "zakopajte" i zaboravite. I okrenite se budućnosti i odnosu prema djetetu i što bi za njega bilo najbolje. Pa nije valjda da je suprugu svejedno za dijete?! Za vas možda i je (ovo nemojte shvatiti kao uvredu), ali za dijete ne vjerujem.

[newbie]

Podsjetimo i na par primjera ovdje (dakle je za očekivati da nisu nepoznanica i drugdje): majka nije osigurala adekvatne osnovne stambene uvjete/prilike djetetu, ono povjereno ocu kod kojeg ih ima uredne i primjerene.

 

Kako se god okrene, nema mogućnosti da nakon razvoda braka jedno ostane živjeti u stanu koji je imovina onog drugog, osim upravo takvim dogovorom buduće-bivših partnera (...a daje se naslutiti da to baš i ne bi bila neka ponuđena opcija).

 

Jeste li mu ponudili neki mjesečni iznos npr. u obliku najma koji možda i ne bi bio kao drugdje? Ako je u prilici, možda bi vam htio napraviti uslugu.

[gospodicna]

Jasno mi je sve sto je napisano. Da se osvrnem na prvi odgovor, nemam nikakvih ocekivanja s obzirom na to da sam u poziciji gdje ne mogu nista ponuditi svom djetetu, a nisam pomislila da bi se mogla naci u ovoj situaciji u trenu kada sam isla raditi dijete. Naravno da sam se uzdala u suprugov zdrav razum da je on uspio zavrsiti fax i zaposliti se upravo zato sto sam ja ostala doma s djetetom.

Zavrsavam fax ove godine, pa mi preostaje jedino da se strpim dok ne nadem posao i onda krenem u brakorazvodnu parnicu.

 

Nisam mi ponudila nikakvu naknadu u obliku najma jer on nije spreman na nikakve usluge. Naime, kod oca je zaposlen za 1600 kn, a on mu daje jos 5000 kao dzeparac (koji trosi iskljucivo za rezije i svoje potrebe, dok za nase dijete novce daje moja majka). Jer on,kako stalno naglasava, zaraduje vrlo malo novaca i ne moze odvajati na dijete.