Želim biti supruga, ali on je mamin dječak

[Klara]

Dobar dan dragi ljudi! Problemi! Ne znam odakle početi...Da barem ne trebam iznositi ovo sramotu na računalo, ali pucam,pucam,gušim se i ne znam kud i kamo krenuti.Ovako,..poznamo se 6 godina, godinu i pol u braku. Živimo u odvojenom dijelu kuće mojih roditelja.Od kad smo se oženili za njega je upravo to problem, a sada je postalo i kritično.Najprije, smatra da MUŠKARCI moraju živjet kod svojih roditelja, te da ovo ne valja,naprosto se tako i ponaša.Na što naš brak liči,u jutro se ustane, ode svojima, tamo ruča,odmara,što god pomogne. Nekad dođe kući kad ja dođem s posla, nekada ostane do na večer prije no što ide raditi.Ne znam opće što radi cijele dane,ali on ima posla, treba roditeljima pomoć.I to razumijem,ali svaki dan,po cijeli dan!!!Mi život nemamo, frižder tek što radi,nemam kome kuhati,uzet si nešto pod zub i to je to.Nemam za koga stvarati, djecu ne spominje, a kad sam ga sama pitala kaže da će se ionako rastati od mene te ne želi djecu sa mnom...Stan sam sama uredila i namjestila, treba još nekih detalja, ali on kaže da njemu to ne treba te da ne misli dugo ostati tu živjeti. Prije 3 mjeseca jednostavno je strpao robu u torbu i išao svojima. To je trajalo par tjedana, onda je na moje inzistiranje dolazio samo prespavati, tako je i sada.Tražim odgovore,on ih ne daje. Rekla sam da sam tu,d a ga i dalje poštivam i volim,ali da se ovako ne ponaša supružnik.Te da trebamo nas dvoje stati na noge, a njegovi roditelji ne bi smjeli biti u prvom planu(mladi ljudi 50 godina). Sve planira i dogovara s njime, život mu se vrti oko njihova doma. Prije nije bilo tako.Čekam, ali vrijeme prolazi, imam 30 g. Želim čovjeka koji će 'skrbiti' za obitelj,dom, koji želi djecu, a ne koji želi biti vječno dijete. Čekam prilku da porazgovaram pred njegovima o tome,jer nije ok niti s njihove strane da mu sve odobravaju...Očajna sam i jadna, svo vrijeme, volje nemam niti za što. Ne mogu biti hladna kao on, nisam zato ulazila u taj brak.Ali ga niti ne razumijem.Nadam se da ću skupiti snage i sve to još potrpiti makar do Nove godine,jer želim napokon distai, živjeti s drugim problemima , a ne baviti se idiotarijama... Ima li netko slično iskustvo? Pomoć bi svakako dobrodošla!

[dmati44]

Da nije peder ?

[Klara]

Ma naravno da nije peder! ALi situacija je nezavidna. Ne znam što se događa s njime, ne želi odgovornost ni ništa drugo.Ponaša se ko da je sam na svijetu.Radi što hoće, ide kad i kamo hoće,mene niti ne pita jel imam kakvu želju il jel što treba. Predložio je rastavu par puta. Moram još bit strpljiva, izgurati, pa onda razmišljat i o tome..Ne vodi ovo nikuda.

[bojan79]

Odselite se od tvojih staraca i živite negdje sami, očito su tu počeli problemi kad ste počeli živjeti kod tvojih... ili ga ostavi

[bigfoot]

..vaš muž možda pati od gore navedenog poremećaja osobnosti. Pokušajte nakon što se upoznate s problematikom otvoreno porazgovarati o duševnoj smetnji koja predstavlja problem u vašem odnosu....

 

Budite pažljivi, strpljivi i prepuni razumijevanja, osobe s anxiozno - izbjegavajućim poremećajem skloni su da svaku kritiku dožive snažnije .......

 

Mislim da se vrijedi pomučiti, ako mu pravilno uspijete predočiti problem bit će vam savršen muž i otac......

[GaiusI]

Priključujem se riječima ohrabrenja da pokušate. Ono što bih i Vam postavio pitanje, sami ćete na njega naći najprije odgovor, vjerujem da ga ni ne trebate objaviti ... jest slijedeće :

 

Svi mi koji smo u braku, jednog dana smo se nekako upoznali, vjerojatno i zaljubili, pretpostavljam da nismo iz onog doba kada su nam očevi i majke određivali tko će se s kime oženiti / udati.

 

Mnoge stvari su tada bile zajedničke, lijepe ... i bilo bi sve kao u bajci da se od nekog trenutka ne počne sve polako mijenjati.

 

Ponekad je trenutak sam čin ženidbe / udaje, ponekad je to čin rođenja djeteta ...

 

... a ponekad nekakva sasvim obična glupost.

 

Tko zna, kada dobro razmislite, možda ćete naći nešto iz Vašeg zajedničkog života, neki prelomni trenutak, od kojeg se sve počelo mijenjati.

 

Možda u tom trenutku (nije bitno tko je ili što je pravi uzrok ako postoji volja da se nastavi i uljepša zajednički život) to nitko od nas ne uviđa.

 

Neki shvate to mnogo kasnije (neki možda i prekasno), neki ranije pa još uvijek stignu ispraviti.

 

Vjerujem da je i u Vašem zajedničkom životu došlo u neko određeno vrijeme do prijeloma. Vi ćete se možda uspjeti i dosjetiti nečeg što nitko od nas ne može znati, a možda iz nesebične ljubavi prema suprugu možda i nećete sami dokučiti u čemu je problem.

 

Ja sam imao obrnut slučaj, i još ga uvijek imam, ali sam neke stvari "postavio" u prihvatljivu normalu.

 

Kao što je Vaš suprug mamin djećak, tako je i moja supruga tatina curica. Isti problem, različiti spol, sličan početak okolnosti. BIla je na početku braka više sa svojima nego samnom. Kao da sam Vašu priču pročitao u ogledalu i dobili biste početak našeg braka.

 

Supruga i ja sada (osim glupog financijskog totalnog bankrota i dugova od milijun kuna) živimo u prilično sretnom braku (zaboravimo financije), imamo dvije prekrasne kćeri.

 

Želim Vam reći, nemojte odustati.

 

Ja sam tražio koji je to bio prijelomni trenutak u našem životu na početku braka. Nisam ga našao.

Jednostavno, toliko je bila vezana uz oca, da mu se nije usudila čak niti reći istinu koja bi ga mnogo puta povrijedila.

 

S obzirom da joj je otac slabog psihičkog zdravlja, lako "plane", o normalnom razgovoru je teško govoriti ako mi počnemo pričati a on počne lupati šakama po stolu, mnoge stvari je prešućivala, radila je sve što su oni htjeli.

 

Jedno vrijeme smo se puno svađali oko toga. U početku braka, kada nam je prva kćer imala 3 mjeseca, ostavila me je i otišla je k svojim roditeljima. Nije je bilo 3 dana.

 

Ja joj se nisam javljao. Nakon tri dana se vratila.

Još smo se mnogo puta svađali oko sitnica, a nikada zbog važnih stvari.

 

A danas ? Danas imamo sretan i sređen brak.

 

Utjecaj njezinih roditelja na nju je bio ogroman, možda i prevelik, do granice nesamostalnog razmišljanja i odlučivanja, do te mjere da nije htjela niti zajedno samnom razgovarati o problemima.

 

Onda sam ja prvi popustio. Zatim smo dobili i drugu kćer.

 

Prvo sam je doslovno "odvukao" od njezinih roditelja. Stjecajem okolnosti i upornošću, uspio sam postići to da vidi da njezine roditelje poštujem i cijenim (sve sam im napravio što je bilo potrebno, uredno ih lijepo i korektno zovem "mama" i "tata", po starim običajima).

 

Isto tako, kada je htjela ići k svojim roditeljima, nikad se više nisam odupirao tome, nego sam je čak i sam odveo do njih (doduše, osobno sam izbjegavao kontakt sa njima zbog njezinog tate koji nikad nije uspio voditi normalan razgovor duže od pet minuta a da ne pošizi).

 

Ali isto tako, malo-pomalo sve više sam je zaokupirao dnevnim poslovima, u kojima sam joj pomagao.

 

Danas, 14 godina nakon što smo stupili u brak, i točno 22 godine otkako smo zajedno, mogu reći da imam sretan brak (govorim o odnosima u obitelji, ne o financijama).

 

Pitanje za koje sam rekao da sami morate naći odgovor jer mi ne možemo znati o čemu je riječ, je slijedeće :

 

Ako zaista volite svog supruga, izdržite, vjerujem da Vas ovdje svi podržavaju u tome. Pokažite mu da cijenite njegove roditelje prema običajima roditelja iz njihovog kraja, te im pokažite da ste "snaha" kakvu oni žele.

 

Neće Vam to biti lako. Izgleda lako, ali uistinu je teško. Ali ako ga volite, pregrmjet ćete i taj dio pakla.

 

Pokušajte svom suprugu (ne odjednom, bit će samo gore, znam iz vlastitog iskustva), pokazati interes za poslove oko kojih bi trebalo pomoći njegovim roditeljima. Uvijek se nešto nađe.

 

Stupite u prisan odnos sa svekrvom. Malo-pomalo joj dajte do znanja što Vas muči. Ne odjednom, ne cijelu istinu odmah, previše će je pogoditi i napast će Vas a braniti sina.

 

Malo-pomalo pokušajte udovoljavati "mušicama" svekra. To je teško. Ali, ako mu se uspijete približiti i počnete razgovarati s njim, na pola ste puta do sreće,

 

Kada Vaš suprug a njihov sin uvidi da se sviđate njegovim roditeljima, da ga ne "gnjavite" (kako on najvjerojatnije misli) zbog odlaska k njegovim roditeljima, počet ćete skupljati lagano "bodove" za sebe.

 

Malo-pomalo uza sve to, ako Vaš suprug voli izlaske sa društvom koje se Vama ne sviđa ili na mjesta koja se Vama ne sviđaju, pozovite svekra i svekrvu k Vama u goste (naime, ja sam shvatio da ne živite u istom domaćinstvu, ili griješim ?!).

 

Nemojte forsirati neke stvari (znam da je teško, ali ako uspijete, sve će Vam se to nadoknaditi, upravo kao i meni), npr. želju za djecom (znam da Vam godine idu, ali ako uspijete, to će prilično brzo doći na svoje).

 

Nemojte pretjerivati ni u čemu. Ako primjećujete da ga nešto posebno nervira nakon Vaših riječi ili neke geste, za početak, malo popustite.

 

Pokušajte neke stvari koje su ga učinile zaljubljenim u Vas. Nemojte to prenaglo napraviti jer će misliti da ga varate s nekim. Na primjer, malo-pomalo promijenite stil odijevanja, uređivanja, ...

 

Moja supruga se zaljubila u mene kao studenta koji je bio uvijek uredan, sa kravatom (frajer ?!).

 

Kada sam počeo zapostavljati samog sebe, počeli su nam i problemi.

 

Kada sam ponovno posvetio pažnju sebi, osjetio sam da se nekako radije druži samnom, u svakom smislu.

 

Njemu uređenje stana sigurno ne znači koliko Vama. Vjerojatno kao ni neke druge stvari.

 

Ali, vjerujem da ste dovoljno dugo zajedno da biste znali što voli NA VAMA (nemojte se ljutiti zbog indiskrecije). To morate upotrijebiti. Ne prenaglo, da ne biste upali u nevolju zvanu "za koga si se tako obukla, ti me varaš,..." itd.

 

Vjerujem da Vam je suprug vjeran. I Vi vjerujete u to. I volite ga. Ali je on u stvari, zbog nekoga (roditelji) ili nečega (društvo, sport, razonoda, sloboda) izgubio interes za Vas.

 

Ako mu se to stalno spotiče, tada on zauzima "obrambeni" stav, i stvar se pogoršava.

 

Znam da imate puno snage i puno ljubavi u sebi prema njemu i za Vaš brak.

 

Zato, nemojte niti mene krivo razumjeti : ja sam ovo prošao. Na opisani način, malo-pomalo stekao sam ono što sam želio : bračnu sreću.

 

Možda me je to koštalo financijskog bankrota. Ne znam. Možda je to cijena koju sam morao platiti.

 

Želim Vam sreću i da uspijete u svojim željama. Ponekad ćete morati "platiti" određenu cijenu za tu sreću, ali Vam osobno želim da ona bude takva da zbog sreće nikada ne žalite za ničim.

 

A pitanje je : Da li ste shvatili što sam Vam uistinu želio svojom životnom pričom reći ?

 

Odgovor morate sami naći. Smirite se, duboko udahnite i osmislite lagano, korak po korak, što Vam je za činiti. Ako ga volite svim srcem, isplati Vam se boriti za njega.

 

Isto sam učinio i ja za svoju suprugu.

 

Lijepi pozdrav, B.

[cafedelmar]

po mom misljenju on ce takav bit cijeli zivot. Ako uopce i ima poremecaj anksioznosti taj se poremecaj jako tesko lijeci u starijim godinama. Cijela muka oko ugodjavanja i uljepsavanja ce pojest puno vremena. Na tvom mijestu bi u sto kracem vremenu pokusao to ispravit i ako vidin da ne ide odustao. Pokusaj prvo samo sa njegovim roditeljima, neka mu kazu nesto u vezi toga i neka mu jednostavno kazu da nema sta kod njih vise radit po cile dane nego da ide doma zeni. Ako vec sada ima tako lose misljenje o vasem braku mislim da to nije dobro. Mlad jesam ali iz osobnih iskustava u vezi mislin da znan sta govorin, pazi da te vrime ne proguta.

pozdrav

[GaiusI]

... pa niste valjda vec odustali ? Iskreno bih volio da na neki nacin kazete o svemu i svoje misljenje ... sto mislite o svemu sto Vam je odgovoreno ?

 

Lijepi pozdrav, B.

 

 

[lea]

draga klara bježite glavom bez obzira i ne okrečite se za sobom. ponašanje vašeg supruga i nije baš normalno. mislim da si možete nači normalnu osobu za daljnji život. pa kakav bi taj vaš bio kad djeca dođu, zar to zaista želite svojoj djeci?

ovo je samo moje mišljenje,nisam u vašoj koži, napravite kako mislite da je najbolje, što god odlučite sretno

[destiny]

Čitam Vaš problem i u neku ruku se poistovjećujem.na "sreću" nemate djece pa je stvar "tehnički"jednostavnija od moje.Moj savjet je da razgovarate sa njegovim roditeljima što prije i što izravnije.Oni će Vas salušati sa rezervom i takve će te odgovore vjerovatno dobiti.Vi također njihova nastojanja i dobre želje uzmite sa rezervom,jer nemožete znati na koji način vaš suprug razgovara s njima kad ste vi u pitanju i kakve oni imaju predodžbe.To Vam govorim iz vlastitog iskustva jer sam se opekao na svojoj naivnosti u slučaju oca moje supruge koji me naveo da mu otvoreno govorim o problemima u braku, a kasnije to prenio njoj tako da sam ispao patetičan i smješan.Pouzdao sam se u veliko životno iskustvo tog čovjeka i njegovo poštenje.Kad je bilo kasno skužio sam da on sam sebe svako malo proziva poštenjačinom,a s nijednim susjedom ne razgovara i sa pola svoje rodbine.Ja sam tip ,koji u čovjeku uvijek gleda onu pozitivnu stranu pa mi nerijetko promaknu one druge stvari koje mi se kao i sada odbiju o glavu.Pozdrav...

[Klara]

Jutro! Pročitala sam sve poruke. Ionako, sva sam u zbrci. Ne znam kuda krenuti, kamo se okrenuti-u biti, pa cijelo vrijeme stojim na mjestu... Neki dan je njegova mama započela razgovor;na samo...Ha,..Sve žena vidi, zna da to nije život, sve je sama rekla, ali ne mogu oni njemu kao reći neka on ne dolazi ili kud li da ima ŽENU! Pa tko je to,vjerovatno se pitaju... Kaže da vidi da oboje patimo, te da sm ja ''žena za živjeti''. Samo to? Užasno boli to njegovo buđenje, iskakanje iz kreveta i odlazak k njima (pa na cijeli dan), dolazak na večer...Sad smo par dana bili slobodni, isto se događalo.Cijeli tjedan smo doručkovali svega jednom! Jadno. Što trebam objašnjavat da je NORMALNO da skupa jedemo i stvaramo...Što ću ja stvarat za nas, a on za sebe, svoje, u njihovu domu. Bolesno. Nekako sam si dala ''zadatak'', ali MORAM biti JAKA, USTRAJATI...-do kraja godine sve to treba očistiti, srediti pozitivno ili negativno.Ne mogu više ovako. Ne mogu se spremiti i otići kad je on cijele dane odsutan, ne mogu se smijati, veseliti,kada patim i trunem..Ovo nije ništa- a najmanje život. Posjete nas moji prijatelji, generecijski smo tu, međutim zreliji (recimo od njegovih) pa on se ne zna ponašati, on ne zna biti domaćin,on ne zna pokazati da je tu da me vidi. Naprosto kao da je gost. Ali objasniti mu nešto, na dječjim primjerima je nemoguće, ništa ne razumije. Kao da ja imam neke fiks ideje i slično...Ljidi,ja nemam snage ni za što. Dane sam provela čisteć kuću i plačuć...To mi je bio godišnji ove godine. Svake godine sve gore...Pozdrav!

[Vida]

Draga Klara,

 

Žao mi je zbog ovih neprilika koje imaš ali sam mišljenja da bi se stvari mogle popraviti. Usudit ću se reći da ne brzaš s djecom, neka to pitanje malo pričeka. Prije trebate riješiti ove svoje probleme. Iz vlastitog primjera ti mogu reći da je i moja bivša imala primjedbe na "miješanje" mojih roditelja. Smatrala je da ni jednu odluku nismo bili kadri donijeti samostalno, bez savjetovanja sa strane, da provodim previše vremena s njima (stanovali smo u stanu u njihovoj kući). Na kraju je imala protiv što i naše dijete provodi tamo previše vremena. Znaš da svaka medalja ima dvije strane. Nisi se za ništa udala za njega, bili ste par, voljeli ste se i vašu vezu okrunili brakom. Ako me želiš poslušati savjetovao bih ti malo više strpljenja u odnosima, u smislu ako ne možeš otvoreno razgovarati s njim, jer se ne da, daj više, pribjegni ženskim lukavstvima pa ga nastoj zadržati malo dulje ujutro. Nemoj reagirati na svaku kao da te osa ubola. Ti preuzmi situaciju u svoje ruke i okreni je u vlastitu korist, koliko god da ti to izgleda neiskreno, kao da nešto moliš-dugoročno gledano isplatit će ti se. Za pretpostaviti je da je on stekao takav odgoj i da tebi prethodi teži put "preodgoja" ako ga želiš u svom životu. Vidiš da ni on nije zadovoljan situacijom kad govori da će se i onako rastati. Pusti ti šta njegova ili tvoja majka pričaju, na kraju svatko staje na stranu "svog djeteta" ma koliko uvidjeli nejgove greške. Ovo je VAŠ problem, tvoj i njegov. Prva stvar, uvedi promjene u svoj i njegov život. Oboružaj se strpljenjem. Odlazak kod njegovih roditelja neka postane stvar zajedničkog dogovora. Koliko vidim tebi nije žao što on njima pomaže (pa mu to i reci) međutim želiš nešto i za sebe, zato ste zasnovali zajednički život. Nemoj suludo mlatarati usisivačem po kući (makar je i to u nekim situacijama dobro) već lijepo smireno dočekaj svog dragog. Nađi ono pozitivno u sebi i prenesi na njega. Imam osjećaj da sve dobro misliš, ali možda ne znaš to da prikažeš na pravi način.Ne brzaj i ne postavljaj sebi i njemu rokove.Netko prije a netko kasnije shvati. Ti imaš vjerojatno osjećaj da ON nije ono što si očekivala.Međutim, nitko nije u naš život ušao da nam ispuni ono što bismo mi htjeli, svatko je individua za sebe, a na nama je da mu pokušamo objasniti što u stvari želimo. On to neće shvatiti sam, pokušaj smireno ukazati na propuste, ne zaboravi naglasiti da ga voliš i da ti je stalo da funkcionirate. Budi ono što jesi: vesela i nasmijana radi sebe! Kad ti dođu prijatelji i kad ne "zna biti domaćin" s najljepšim osmjehom na svijetu ga zamoli da donese piće, daj mu malo podigni nivo, daj mu značaja, svaki muškarac to voli. On je malo razmažen i ne uviđa svoje greške, pretpostavljam zato jer je tako navikao i smatra da je to jedino pravilno. Onda ode kod svojih jer se tamo "najbolje osjeća". Pitaj se da li je vrijedno sve to napustiti jer vidim da ste emotivno vezani, a na kraju ni jedan ni drugi nećete znati zbog čega ste se rastali, ako to učinite. Ni tebe ni njega sadašnje stanje ne zadovoljava, a ti budi mala lukavica, pribjegni nekim drugim načinima, a ne da truliš, ko što kažeš u kući. Izađi negdje, ne znam kakva je sredina u kojoj živiš, pa neka on tebe ne nađe kad dođe doma, okreni ploču, organiziraj neko putovanje gdje ćete biti sami, orijentirani jedno na drugo, neće imati kud, i onda razgovarajte što više. Ne treba otići daleko, i 10 km od kuće ponekad može biti neki drugi svijet. Neka se jedno jutro probudi i u krevetu nađe neku drugu ženu, ne više onu koja točno zna da će iskočiti i pojuriti svojima, da ne budeš frustrirana, otvoreno mu daj do znanja da želiš da bude tu, kraj tebe. Isplati se vjeruj mi! Ništa se neće dogoditi preko noći, trebat će vremena. progutaj svoju frustraciju i zapitaj ga kad se vrati je li umoran? I reci mu da bi po tvom mišljenju bilo bolje da ste se zajedno umorili. On bježi, jednostavno bježi jer neke stvari nije shvatio i ne želi shvatiti i nema očito nekog da ga savjetuje. Volio bih da sam ti ikako pomogao s ovim, daj ga više suoči na nekom neutralnom teritoriju, jednostavno idite jedan vikend nekud, sami...Pozdrav i puno sreće

[Klara]

Odgovor Vidi;

hvala na razumijevanju, kao i na svestranoj podršci! Puno mi to znači kad je situacija toliko konfuzna da se ne snalazim u tom košmaru, iako želim najbolje oboma. Iskreno ga volim, svakako da ne želim niti sama brzat s djecom, niti ne pomišljam o tome dok se ne sredimo, a nadam se da hoćemo. S druge strane ako ne ide - bolje srezat u startu, dok još ima nade za drugi početak i zasnivanje obitelji (što mi je važno i što želim kada-tada) makar s nekim drugim. Iskrena sam, ali plaha osoba, iako iz vana djelujem čvršće-uvijek mi to govore i mnogi su se iznenadili na moje žrtvovanje za naš brak. Kolegice koje su u braku kažu da bi ga otkantale odavna. Čak sam ga u trenutku slabosti molila da se postavi u moju situaciju, sam je priznao kako ne radi dobro oboma, te da ne zna što mu je i što želi, ali da sam ja takva da bi me odavna izbrisao. Međutim, toga se više ne sjeti...Pustimo to. Pokušavamo sada da makar odemo skupa u kupnju. Bili smo jučer, evo, mislim da je drugi puta kupio špeceraj, inače, sve je bilo moje,od kućnih računa do kupnje namještaja, itd. Samo da shvati što je zajednički život, za to je potrebno dvoje, pa nije nužno da su u braku. Malo još poštovanja, obzira i sve će krenuti! Nadam se! Hvala ljudima na podršci! Pozdrav!

[Vida]

Klarice, evo ježim se od tvog odgovora. Tako se to radi Mala! Daj mu vremena za Boga miloga. Daj ga uvuci u sve zajedničko. I skužio sam da si plaha i eto dozvoli da ti kažem, više puta možda podvlačiš crtu iz vlastitog straha. Pravilno razmišljaš, to je sve OK. Samo više vjeruj u sebe i svoje ciljeve i uspjeh je tu. Nemoj očekivati da će na prvu shvatiti što si mislila. otkantaj molim te prijateljice, izvini na izrazu. Najlakše je reći da ga ne bi trpile. Daj malo analiziraj što one imaju. I druži se s pozitivnim osobama koje će ti ulijevati snagu, koje ćete pravilno savjetovati, koje ćete razumjeti, tebe i tvoju potrebu da učiniš svoj život kvalitetnijim. Molim te zaboravi one rokove koje si u ljutnji sebi i njemu psotavila, u ljubavi nema rokova, nema ponosa, nema veze ko je prvi a ko drugi, vi ste jedna cjelina. Dakako, moraš biti svjesna da ćeš ti biti ta koja će morati biti inicijator, daj ti lijepo složi neki odmorić za vas dvoje. Skontaj koliko te košta pričanje s prijateljicama na mob, pa ćeš vidjeti da ništa nije toliko skupo. Izvini na iskrenosti, držim ti fige velika hrabra djevojko, Bok!

[Klara]

Jutro! Hvala na svesrdnoj podršci! Čitam i upijam iskustva! MOram priznati da se s takvim djetinjarijama nisam susretala u životu (mislim kroz prijašnje veze), niti sam mislila da netko toliko djetinjast tu svoju stranu može skrivati toliko dugo godina u sebi. Nekad sam se znala zapitati da nisam preozbiljna, prezrela, a nešto od toga jesam (mislim za njega). Kad bi barem shvatio kako je jednostavno biti s otvorenom i iskrenom osobom ko što sam ja. Iz jednog životnog iskustva shvatila sam da je najvažnije poštivanje, otvorenost, predanost, i što šta drugo-to mi je otvorilo oči još davno, a sada bi to voljela da se i njemu desi. Muči ga ta zatvorenost, ograničenost u razmišljanjima, ma imalo bi se za dodati. A ja ću davati još više od sebe, pa valjda će uvidjeti da moramo drugačije! Ciao!

[furia]

draga klara, moram reći da sam se prepoznala u tvojoj priči. u jako smo sličnoj situaciji, samo što ja s istim takvim imam dvoje djece. nakon duge predivne veze i zajedničkog života kad smo bili dečko i cura, uslijedio je nevjenčani brak za koji on, očito, nije bio spreman. sad zivi ponovo sa svojima. inicijativa da se vrati mami i tati bila je moja.

savjetujem ti da ne gajiš prevelike nade da će se nešto promijeniti.

[splicanka4zagreb]

Na krivim ste stranicama.

 

[furia]

splicanka4zagreb je napisao:

Na krivim ste stranicama.

 

slazem se s tobom. ali malo laprdanja nikom nije donijelo stetu. ti kruti pravnicki ume...

[Klara]

Furia, javljam se nakon dosta vremena.Čekala sam da se odviju stvari, da se ja još postaviam prema svemu još poniznije no do sada,pa da imam ''materijala'' javiti se...Iako, tema i nije za ovamo, znam. Ali dragi moji, oprostite. Svi smo mi ipak mali, od krvi i mesa.

Naime, pokušala sma ga pratiti, pokušala sam se poistovijetiti s njime, ić više do njegovih, sudjelovat u tim POSLOVIMA. Da bih shvatila da ih govoto i nema. Da njegovi nemaju nekih poslova koje ne mogu sami obaviti, već da mu je ostac ,pošto imaju dosta zemlje, voćnjaka, kao prepustio ako želi neka se brine o tome ali ovaj je to prihvatio kao najvažniju stvar, ispustivši to da je u braku i da ima važnijih problema za rješavati, a briga oko voćnjaka može biti sasvim sporedna stvar koju ne osporavam...Znači,podredio je život roditeljskim idealima ili tako nečemu, a zapostavio sebe,mene, nezadovoljni oboje.Jako je frustriran zadnje vrijeme.Osijeća kao da je on to dužan raditi ne bi li im nekako ''nadoknadio'' to što je otišao od njih...Ne znam kako drugačije to sročiti. Pokušavam ga primiriti, pokušavam mu dat do znanja da sam tu da nisam neprijatelj ko što se ponaša prema meni.Ne znam kako više naprije. Htjlea bih pobjeć od svega, ali ako se postavimkao on, kao njegovi koji sve to gledaju i boli ih briga,samo ću odužiti agoniju. Već sam bila spremna ić odvjetniku, sve dogovorila, mala sitnica me ponukala da ipak sačekam, ali bilo je opet uzaludno,lažna uzbuna... Samo želim da me netko vidi, da me se sjeti i da živi sa mnom te da shvati što je brak, općenito zajedništvo..Malo tražim, a ništa ne dobivam. Sad sam rasplela temu i više no što sma htjela. Molim i jedan odgovor;vezano za rastavu; da li ić preko odvjetnika ili samo podnjet zahtjevkod nadležnog suda??? Hvala! I do nekih boljih vremena!!!

[franco9200]

kara sastrane

 

[Klara]

Franco,

najprije me nasmijao tvoj komentar, a onda sam se sjetila da je sve moguće. Vrijeme će pokazati, nije pri sebi sigurno. Ti njega kruhom-on tebe kamenom..od prilike tako izgelda. Postao je jadan.Ah...

[bigfoot]

..i šta sad...???

 

( Svjedocimo konfuznom raspadu zajednice dvoje ljudi gdje se uzaludno pokušava racionalizirati buduće postupke i opravdati dosadašnje vlastite postupke...i šta sad.....koja je to pravna kategorija jadnost )

[Laci]

Draga moja, ne oklijevajte niti sekunde. Ostavite ga njegovoj mami, a vi krenite u novi život, i kako god vam se činilo teško i nemoguće, vidjet ćete da nećete požaliti. Jedino za čime ćete požaliti je to što to niste prije napravili. Čekanje vas ne vodi nikuda. Obavite razgovor, posljednji, ozbiljni, odlučujući. Ako ne želi promjenu, vi se okrenite novom životu. Nema vam druge, jer biološki sat nemilosrdno ide naprijed.

Pozdrav i podrška za novi život.

[Klara]

D'jutro Laci,

hvala na javljanju! Meni je sve bistro , ali uvijek taj - samo... Nije on osoba za dogovoriti se, još prošle godine se dalo s njime, ali sve moje on ne uvažava, blati, izruguje se. S toga,moj stav badave da mu iznesem, jer njemu je rastava naprosto samo pokupiti stvari i otić svojima što je proljetos i napravio , samo iz banalnog razloga (jer nisam na vrijeme došla iz shoppinga a njemu je trebao auto.Kasnila sam 15 minuta!)... U međuvremenu, počeo se 'družiti' sa svojim starim! Izmislio on neki posao kod njih , te su se oba dala u to u ponom grču, te više ništa ne postoji osim toga,... Moj muž je time postao arogantan, drzak,još sebičniji i pokvareniji,jer, boli njega đon za sve kad on ima prečeg posla! Teško je to u opće ovako opisivati i dati pravu sliku situacije. On mene po nekim događajima, smatra kao neku prijetnju, te se postavlja ko da sam uljez. Samo stavr je što sve uspijem rezonirati i smireno mu se približiti. Ne napadam ja i ne pravdam se s njime! Otac mu je dosta priprost, a naprosto ne vjerujem da je pobrao od njega neke užasne stavove kojima se nekad suprostavljao i ismijavao, a sada se i sam ponaša ko bez daske u glavi.

Mene iskreno zanima, ako netko u opće čita ovaj forum, da li postoji neka caka da dignem tužbu, isključivo zbog zanemarivanja bračnih dužnosti, nepoštovanja, ili slično...Ne znam kakve kategorije u zakonu postoje...A svjedoke za sve ovo itekako imam.

[Lidija666]

...a da se vi jednostavno razvedete. Riješite se "smeća" (oprostitte na izrazu, ali po svemu do sada tako ga doživljavam) i okrenete stranicu.

Zašto se spuštati na nečiji nivo? Prvo se upitajte dali on zaslužuje uopće vašu pažnju. Dali se isplati zbog njega povlačiti po sudu i naposlijetku, kakva korist od toga.

Nije on valjda zadnji na svijetu?

Neka on ide svojoj mamici i svom tatici, a vi se potrudite svoj život posvetiti nekome tko će to i zaslužiti.

Pozdrav od Lidije.

[monti]

Lidija vještica je pomalo u pravu... nije lako samo tako radikalno nešto presjeći...

Za početak predlažem lagana praćenja, jel mislim da on ima nekog drugog.. nažalost. Vjerujem da nisam u pravu.

 

[Klara]

Lidija i monti,

svakako uvažavam oba mišljenja. Nikakvu budućnost ne vidim uz njega kao takvog, a zajednička sadašnjost niti ne postoji.Situacija je gotovo čista-treba odvažnosti i krenut s time.

Voljela bih samo da on postane toga svjestan i da razborito presječe konce. Iako se on skrio u neku gadnu ljušturi i ko zna zbog čega toliko odvojio od mene, želim sve očistiti da se ne bi poslije vraćao, žalio, tugovao jer on nije bio svjestan toga.Neki i u njegovim godinama još nisu svjesni života i teško se nose s njime, polaze od krivih pretpostavki. Ne znam kako nešto opće sročiti na tu temu koja boli...

 

[ritter]

Mislim da je Lidač u pravu. Ne kužim zašto je gđa. monti zove vješticom, ali nek joj bude.

Ovo sa pračenjem neće nikud dovesti. Može samo dobit potvrdu svojih sumnji da ima nekoga, ali kome treba potvrda ičega nakon mjeseci mučenja, tlačenja, samovanja u braku i njegove arogancije.

Rješi se toga.

[Laci]

Večer,

prema Vašem pisanju, mogu zaključiti samo to da živite s prilično primitivnim čovjekom, i normalno je da Vi ne možete komunicirati na istoj razini.Nemojte se truditi njemu nešto dokazivati ili objašnjavati. Sve će biti uzalud.

Nemojte ga tužiti, može Vam se inatiti, i time zagorčavati život. Tražite sporazumni raskid braka i riješite ga se jednom zauvijek.

Pozdrav, Laci

[Modesty4]

Već neko vrijeme vas pratim kroz ove stranice i zaključujem da vi tog čovjeka i dalje volite! Sami kažete da je situacija "gotovo čista". U krajnjoj liniji ne bi ulazili u zajednički život s njim da to nije tako, ali izgleda, nažalost svemu dođe kraj.

Mladi ste i morate nastaviti dalje i to što prije to bolje za vas. Želim vam puno snage i sreće, a čovjek koji ne cijeni ono što bi sada mogao imati, uz sav trud koji ulažete, nije vrijedan svega toga!

[saly]

Bok Klara!

 

ja sam imala slicnu, mada ne i identicnu situaciju..zivjela sam sa suprugom i njegovom mamom koja ga je tretirala kao malo dijete, on je uvijek s njom sve dogovarao i da ne nabrajam sve..svekrva nije bila ok prema meni jer je u meni vidjela neku vrstu prijetnje..tri dana nakon dolaska iz rodilista sam prala, cistila, zabranila mi je da jedem s njima dvoje, nisam smjela oprati i opeglati suprugov ves..uz sve to saznala sam da me suprug prevario dok sam bila trudna..postao je jako hladan prema meni, otvoreno mi govorio da me ne voli i svasta..u mobit sam slucajno nasla sms sa ljubavnim sadrzajem i tako sam saznala, a vjesto je skrivao..zato bih ti preporucila da provjeris da li on mozda ima drugu..ako nema, probajte jos razgovarati i iskreno mu reci sta ocekujes da se promijeni, a ako ne zeli tada ga tek pitaj da li je onda u tom slucaju spreman na rastavu..necete nikud zakasniti, a sto se tice radjanja, pomakla se dobna granica, zene normalno radjaju i nakon 35, 40 god..ja sam htjela nakon svega sto mi je priustio da se maknemo od njegove mame i da odemo zivjeti posebno, a on nije htio..samo sam dobila poziv za sud, za rastavu..vec ima drugu..i to je zivot, a mora se dalje...sretno, nadam se da cete uspjeti rijesiti problem..a najvaznije je da covjek postupa onako kako osjeca...dusevni mir je najvazniji od svega..i svak od nas u dubini duse zna sta je za njega najbolje, ali ponekad zatomljujemo te osjecaje..

[Klara]

Jutro! Svi ste odlični!

Meni kao što vidite treba možda više da se pokrenem, ali u suštini samo skupljam hrabrost na odlučni korak. Sve se to prožimlje svakodnevno kroz moj život, brak... Svatko misli da je njemu najteže, a zapravo, ima daleko težih stvari. Moj brak 'funkcionira' na način da on recimo ode svojima cijeli dan,obično se zbog nečeg nafuri, onda nazove,jer je ekipa zvala da se nađemo na piću i ja tako 'glumatam' kao sve je 5,... A dakako da nije. Da bi dogovorio godišnji s ekipom na kojem ja nisam bila preko godine dana, umjesto da odemo sami da se napokon nešto dogovoirmo daleko od svih i svačega... Netko je rekao da je primitivan. Uvjerila sam se u to kroz mnoge situacije. AKo pokušamo nešto pričati, recimo kako je prošao neki sastanak i slično, ne zanima ga, zatim kroz neko vrijeme predbacuje te stvari koje kao da u njemu kipe. Ljudi moji, nisam ni ja ista, promijenilo me sve ovo, koliko bilo teško i sve to baca iz takta, kako da sam prpošna, kako da se samo smijuljim , kesim ,ili što već što on očekuje??? Na kraju krajeva, ne mogu biti ko neke osobe iz društva koje on na jednom simpatizira i meni nameće da budem kao one... Prvo, te osobe su još djevojke, drugo još studiraju i ne rade, ... Ja sam iz te situacije odavna izašla... mene zanima kako si osigurati što bolju budućnost , sadašnjost,... Njemu dođe da se nanovo pokupi, kaže da ga sve guši i da niti ne otiđe sretan,niti se ne vrati, a ja cijelo vrijeme bjesomučno pokušavam odgonetnuti što ga muči i kako pomoći, šutim i pustim ga da si kroji kako mu paše, ali ni to nije dovoljno dobro.Ako počnem pričati (s njegovima) ljuti se da 'pametujem' , a ljudi čisto nemaju neke spoznaje pa sam pokušala pomoći,odluka je ipak njihova... Ah.. Iz dana u dan veliko ništa.

Saly, drž' se... hrabra si!

[Laci]

Pozdrav,

netko tko je rekao da se radi o primitivcu sam ja. I što duže i više razmišljam, dolazim do mišljenja da možda i nije baš tako. Da li ste ikada telefonom provjerili da li je kod svojih roditelja? Pa se onda osobno uvjerili da je to tako? Jeste li zamislili da njegovi roditelji stoje iza toga da je on kao kod njih, a zapravo je negdje na nekom drugom mjestu uz neku drugu osobu?

Ako je on počesto u svojem "društvu" sa svojom ekipom, što ponekad ne banete iznenada na to druženje, pa da sjednete pored nekog njegovog člana ekipe, pa da ga malo učinite ljubomornim, probajte nešto učiniti i na tom planu, probajte ga tim radnjama provjeriti i uvjeriti se u njegovu ljubav ili ćete konačno zaključiti da se radi o čovjeku koji nije vrijedan Vaše pažnje, ljubavi. Pokušajte sa nečim takvim, biti će mi drago čuti rezultate.

Pozdrav,

[Klara]

Pozdrav! Kako je prošla godina, kod mene se ništa osobito nije promijenilo, nisam stala niti na kraj svemu. Krenula sam jednostavno naprijed, kao da on i ne postoji ''uz mene''... Sređujem kuću, malo veća investicija je u pitanju, nastojim dat što više sebe u to ali i u posao koji radim i koji sam zbog svega dosta zapustila, te radila bez žara... On dolazi na večer kao i prije, u jutro odlazi ili na posao ili svojima, na večer opet dolazi ( tuširanje, čista roba). Komunikacije niti nema; zbilja ne znam ni s kim je cijele dane ni što radi, a niti me to ne grize.. On prolazi uz majstore, niti ne pita treba li što pomoć, niti ne pita da li ja to sve mogu, jednostavno-kao da se ništa ne događa. Naravno, apsolutno više ne razumijem čovjeka s kojim ''spavam''. Njegovi;daju mu eto punu podršku ma što radio,ma kako se ponašao prema meni, neovisno što i njemu takav život nije lak, a i ne liči ni na što. Pokušavam se nositi s ovom situacijom i skupljam snagu za veću odluku.Nekad je teže, a nekad neopisivo lako, potš se uspijevam izdić iznad toga i nać ipak nešto kvalitetno za sebe i svoj život. I nije ovo kraj svijeta...

[slavko1941]

Puno pisanja, a Klara ništa ne prihvaća.Tu su moguća tri scenarija:

-greška odgoja, to znači greška roditelja

-greška muža (sina)

-greška Klare

Ako ni jedna solucija ne daje izgleda za poboljšanje nema tu puno filozofije i razglabanja: tu jedino razlaz pomaže.

[zvrka]

draga klara,

 

evo i ja sam tu da vam dam podršku u svemu što odlučite. imala sam, kažem imala, jer moj muž više nije takav. promijenio se. naravno, za razliku od vas ja sam imala potpotu svekrve i svekrva koji su lmu uvijek govorili da zašto sjedi kod njih kad ima ženu. naravno, njemu nije bilo svejedno i došao mi je. danas se može reći da niti ne ide kod njih tako često. oni dođu kod nas i uvijek ga špotaju ako je "zločest". sa svekrvom imam takav odnos da joj mogu reći što me muči u vezi "njenog sineka", i ona mu odmah održi predavanje. ništa se ne dobije na poklon. kad ste se ženili dobili ste poklone, ali brak i ono što slijedi (nastavak zajedničkog života) ne pada s neba. to treba graditi. ali ako nemate s kim graditi, onda vam se loše piše. danas ja imam dvoje djece sa dotičnom maminom mazom, ali mogu vam reći da smo o svemu mogli ozbiljno razgovarati, ako njemu nešto smeta i meni. imali smo mi kriza na početku, mogu reći samo jednu - drugi dan od naše svadbe dotični se htio razvesti od mene (prije nego smo se oženili smo se dogovrili da ćemo živjeti kod moje mame, a kad se sredi kod njega stan na katu kuće, onda kod njega), međutim kad je shvatio da neće mamicu tako često viđati doslovce je pukao. sve bi bilo lako da ja nisam ostala trudna. e, tu se stvari malko zakompliciraju. međutim, danas na to gledam drukčijim očima. svako zlo za neko dobro. nema tu neke formule. vrijeme je potrebno da protekne, kao i zdrav razum da nadvlada. razgovor čini čuda. bilo je tu još situacija, koje ne bih htjela navoditi. mlada sam, ali imam puno toga iza sebe i katkad me tuđi rpoblemi natjeraju da ih izvadim iz kutije prepune prašine i prisjetim ih se. naravno, uvijek se rasplačem i shvatim da sam jača nego što sam mislila i da vjera i ljubav u nekoga zapravo čini čuda i spašava sve. neka mi govore da sam glupa romantičarka, ali takva sam. nastranu pravnički savjeti, mislim da vam to nije potrebno. najlakše je otići razvesti se, ali spremiti se na borbu to nikome baš ne leži, zato i imamo u hr toliko razvedenih brakova.............. ne kažem kad je u pitanju neki problem koji zahtjeva intervenciju policije i drugih tijela............pozdrav i sretno

[upitnik]

Draga Klara, Vaše pitanje i komentari na Vaš slučaj uopće ne spadaju u sferu pravnih pitanja. To je prije svega sociološko pitanje. Nitko nema pravo davati Vam savjet što da učinite. Morate sami pronaći odgovore. Ali, jedno je sigurno. Brak je uspješan samo onda kada se radi o vezi dvije zrele osobe sa sličnim mentalnim sklopom. Tek ako se odlučite za razvod, počinje pravna procedura. I tada bi Vam vjerojatno dobar odvjetnik bio od pomoći. Sretno.

[roberta73]

DRaga moja Klaro, živjela sam u vanbračnoj zajednici sa dečkom sa kojim imam i dijete, no on i njegoiva mama su zaljubljeni jedno u drugo, otišla sam uzela dijete i sada sam sretno udana i najsretnija žena na svijetu, nemoj se boriti za njega,bježi glavom bez obzira od svega, nikada se neće promijeniti, bori se za sebe jer ti si bitna i ovo je tvoj život te je samo jedan, sretno! :trk: : :smilerockon: :smilerockon: :smilerockon:

[KristinaD]

Potpuno te razumijem. i sama sam bila u vrlo sličnoj situaicjii, samo što smo živjeli kod njegovih, a ne kod mojih roditelja. Oženili smo se nakon 6 i po godina hodanja, u braku se ponašao baš kako i sama pišeš, sve se vrtilo oko njegove mame, ja sam bila samo za šljaku (naravno neka fizikalija je najbolje prolazila) i seks, i naravno da se cijelo vrijeme smješkam i klimam glavom na svaku njegovu riječ. Eh, puko mi je film nakon 2 godine braka i sad tek vidim što je pravi život i što znači kad te netko voli. Zato draga moja, ne daj da te zajebava! Život je pun mogućnosti! Ako on ne vidi budućnost s tobom, zašto bi ti vidjela s njim?! Nisam požalila što sam se rastala, požalila sam što sam se udala! Super ako ga možeš promjeniti, ja svog nisam mogla. Život je prekratak da se nakon posla ždereš takvim glupostima!

[whitedd]

A šta čovik sve ovde može pročitat... da ne povruješ...