Jump to content

Problemi sa sinom


Majazg2014

Preporučene objave

Prvobih se zahvalila svima na odgovoru.Suprugi ja imamo veliki problem. Moj sin iz prvoga braka (16 godina) nam radi velikeprobleme u obitelji. Ignorira nas, ne sluša nas, histerizira i razbija po kući.Završili smo u centru za socijalnu skrb i oni su nas poslali u Remetinecsavjetovalište za mlade gdje smo imali više puta termine i razgovore. Nažalostništa se nije promijenilo. Policija je par puta intervenirala radi njegovihispada međutim kada oni odu sve se opetovano nastavlja. Policija tvrdi da nematu nasilja u obitelji nego da to rješavamo u centru, a ovi u centru vele dazovemo policiju. Meni je kao majci prekipjelo jer mi trpi brak i djeca kojuimam sa sadašnjim mužem. Muž mi je isto ogorčen. Posinak ga ignorira i u licemu govori da mu nije nitko i ništa i da mu se ne obrača više. Zove ga pogrdnimimenima i postavlja se na njega u nadi da će ga moj suprug ošamariti tako daovaj može zvati policiju. Sinmi dolazi doma kada hoće i radi što hoće. Na pitanja o školi uopće ne odgovara.Mi idemo redovno na informacije ali ne možemo utjecati na ocjene kada ne želislušati. Svi nam kažu, i u centru i razrednica, zašto mu dopuštamo da ide vando kada želi i zašto ga ne kaznimo.Odgovor je jednostavan. Ne možemo zakonski ništa napraviti. Čl. 93. St. 5 i 6Obiteljskog zakona (stari i novi koji je suspendiran) kaže : 5. Roditelji su dužni i odgovorni djetetu mlađemod šesnaest godina zabraniti noćne izlaske bez svoje pratnje ili pratnje drugeodrasle osobe u koju imaju povjerenje 6.Noćnim izlaskom iz stavka 5. ovoga člankasmatra se vrijeme od 23 do 5 sati.Dakle on zakonski može biti vani dok godželi. Da zovem policiju u 24h, i kažem da mi je sin trebao doći u 23h i da gaprijavim? Budu mi rekli da oni ne mogu odgajati moje dijete.Imala bih par pitanja pa ako mi možeteodgovoriti. U principu ne znam još kako da se postavim na sve to pa istražujemsve opcije. Znam jedino da moram drastično reagirati jer mi se raspada obitelj.1. Što bi se desilo da mu zaključam vrata odstana ako kasni i ne pustim ga u stan?2. Dali zakonski može živjeti bez roditelja,recimo sa bakom i dedom?3. Ako može živjeti sa dedom i bakom, na kojinačin to ostvariti? Dali moramo mi predati prijedlog sudu ili centru da neželimo da on više živi sa nama ili što već. On je i tako rekao da će uzetiodvjetnika i da želi živjeti sa dedom i bakom.4. Dali smo mu dužni plaćati mjesečni iznos ikoliko ako ne živi sa nama?5. Imate li ideju što napraviti? Razgovori isastanci u centru ne djeluju. Sin mi je, ali nažalost je isti kao i moj bivšimuž. Pun nerazumijevanja, sebičan i što god ja napravila nije dobro. Jošjednom hvala svima na odgovoru. Na kraju bih molila da ne moralizirate jer imatu puno stvari koje nisam napisala. Dakle ne želim se „riješiti“ sina jer mi jedosadno u životu nego zato da spasim svoj brak, svoju ostalu djecu, sadašnjegmuža i svoj život. Probala sam sve što mogu da ga urazumim, međutim on dalje posvom.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Nemate pravo zakljucati mu vrata tj. Nemožete samo tako ostaviti dijete na ulici jer možete dobiti kaznenu prijavu. Mogao bi živjeti s bakom i djedom, ali ste vi i dalje skrbnik i imate dužnosti prema djetetu, pa ste tako i dužni placati alimentaciju. Ali ipak pokušajte se razumno dogovoriti i pronaci zajednicki jezik prije pokretanja bilo kakvih postupaka

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Zajednički jezik ne možemo naći. Nažalost. On je svjestan da mu zakonski ne možemo ništa i stalno provocira. Ne možete niti zamisliti kolika frustracija proizlazi iz svega. Pogotovo kada moram odgajati još i dvoje male djece koja vide da im se stariji brat ponaša tako kako se ponaša. Jedan od primjera: Sine kada ćeš doći doma, sutra ti je škola ujutro - odgovor: kada ja to budem htio.

 

I tako stalno i u svemu. Dakle opcija dogovora više ne postoji. U stvari moje pitanje je trebalo biti: gdje su prava roditelja i obaveze djeteta.

Crni hvala ti na odgovoru. Dali ti ili netko drugi zna koji su pravni putevi da se djete onemogući u samovolji!?

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Zajednički jezik ne možemo naći. Nažalost. On je svjestan da mu zakonski ne možemo ništa i stalno provocira. Ne možete niti zamisliti kolika frustracija proizlazi iz svega. Pogotovo kada moram odgajati još i dvoje male djece koja vide da im se stariji brat ponaša tako kako se ponaša. Jedan od primjera: Sine kada ćeš doći doma, sutra ti je škola ujutro - odgovor: kada ja to budem htio.

 

I tako stalno i u svemu. Dakle opcija dogovora više ne postoji. U stvari moje pitanje je trebalo biti: gdje su prava roditelja i obaveze djeteta.

Crni hvala ti na odgovoru. Dali ti ili netko drugi zna koji su pravni putevi da se djete onemogući u samovolji!?

Nažalost dužnosti djece su samo "leges imperfectae"(norme bez sankcija), nema nikakvih sankcija u slucaju kršenja. Vi ste skrbnik djetetu i nositelj roditeljske odgovornosti, takve dužnosti nemožete se odreči(koliko god to neki htjeli), nemojte ni slučajno zatvoriti djetetu vrata i ostaviti ga na ulici, jer se izlažete kaznenom progonu. A i dečko je u pubertetu(jako osjetljiva dob), probajte se sporazumjeti, imati razumjevanja, probajte lijepo razgovarati, a ne odmah burno reagirati.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Što na sve to kaže djetetov biološki otac i u kakvom je on odnosu sa sinom?

 

Sa biološkim ocem nije u dobrim odnosima iz istih razloga. Izbacio ga je prije 2 godine iz stana kada je bio u posjeti kod njega i od onda se tu i tamo čuju preko skypa i porukama. Istina je i da su karakterno opićeni i jedan i drugi tako da i ne vidim kako se mogu slagati. Ali, uglavnom u razgovoru s njime (bivšim) dolazimo do istoga zaključka. Kako pomoći nekome tko te vrijeđa, nepoštuje i tko radi što želi. Ja ne kažem da ga ne "pere" pubertet, ali vjerujte mi kao majci to je karakter a ne samo pubertet. Bojim se samo da moj sadašnji muž neće moći izdržati sva ta vrijeđanja i da će nas ostaviti. Nekoliko puta mi je rekao da se boji sam sebe ako mu pukne film. Otići će samo da ne bude fizičkog obračuna sa posinkom i da ne završi u zatvoru. Moj sin zna da ovaj puca po šašovima i zato je provociranje gore iz dana u dan, i zato sa riješila da poduzmem nešto. Međutim opet sam na početku jer izlaza očigledno nema.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Sve u svemu, jako komplicirano. Nemate pravo istjerati ga jer time kršite djetetova prava. Odite u czss oni bi trebali vas savjetovati i pružiti adekvatnu pomoć. Bez obzira na ponašanje djeteta nemožete kršiti svoje dužnosti i odreči se roditeljske skrbi.

 

Dali ja mogu tražiti zakonski da ode živjeti sa dedom i bakom i da mu plačam alimentaciju? Napominjem da imam još dvoje malodobne djece.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Dali ja mogu tražiti zakonski da ode živjeti sa dedom i bakom i da mu plačam alimentaciju? Napominjem da imam još dvoje malodobne djece.

 

Uvijek se pita dijete da li želi živjeti s nekim, i njegovo mišljenje se uzima u obzir. Dijete treba roditeljsku pažnju, ljubav, sigurnost, toplinu. To nije rješenje, ima i puno gorih i težih situacija, pa opet ne žele i niti nemogu maknuti dijete od sebe. Nije rješenje maknuti dijete od sebe i placati mu alimentaciju, a drugu stavljati pod stakleno zvono, bez obzira na argumente da želite spasiti brak, interes djeteta i njegova dobrobit je pretežija od toga. Probajte dokuciti uzrok toga ponašanja, jer ne treba gledati posljedicno vec uzrocno. Sretno!

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Uvijek se pita dijete da li želi živjeti s nekim, i njegovo mišljenje se uzima u obzir. Dijete treba roditeljsku pažnju, ljubav, sigurnost, toplinu. To nije rješenje, ima i puno gorih i težih situacija, pa opet ne žele i niti nemogu maknuti dijete od sebe. Nije rješenje maknuti dijete od sebe i placati mu alimentaciju, a drugu stavljati pod stakleno zvono, bez obzira na argumente da želite spasiti brak, interes djeteta i njegova dobrobit je pretežija od toga. Probajte dokuciti uzrok toga ponašanja, jer ne treba gledati posljedicno vec uzrocno. Sretno!

 

Crni hvala ti na svim odgovorima.

ovo što pričaš je utopijski. Dakle pričamo već dugo godina o svemu a rezultat je isti. Realnost je slijedeća:

Suprug će otići i ja i djeca ćemo biti na cesti. Ovaj stariji će ugnjetavati mene i njegovu braću koliko će moći. Nitko od troje djece neće imati oba roditelja. Svi ćemo biti tužni i deprimirani. Samo radi jedne osobe. Jer dijete koja ima 16 godina nije glupo da ne zna što čini ostatku obitelji bez obzira što drugi misle.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Crni hvala ti na svim odgovorima.

ovo što pričaš je utopijski. Dakle pričamo već dugo godina o svemu a rezultat je isti. Realnost je slijedeća:

Suprug će otići i ja i djeca ćemo biti na cesti. Ovaj stariji će ugnjetavati mene i njegovu braću koliko će moći. Nitko od troje djece neće imati oba roditelja. Svi ćemo biti tužni i deprimirani. Samo radi jedne osobe. Jer dijete koja ima 16 godina nije glupo da ne zna što čini ostatku obitelji bez obzira što drugi misle.

 

Ovo što ja pričam nije utopija, već obiteljski zakon, i vaše dužnosti, znači jednostavno rečeno nemožete udaljiti dijete od sebe. I nema boga da se taj zakon promjeni. Nemojte odmah tako reagirati s djetetom i nemati razumjevanja. Nemožete dijete udaljiti iz obitelji zbog toga što izlazi u grad, ne voli očuha, i sl.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

meni kao majci koja ima dijete iz prvog i sad bebaca iz drugog braka je neshvatljivo da se pokusavate rijesiti djeteta :misli:

 

pa koliko godina to traje? jeste li upoznali sina prvo sa buducim suprugom pa vidjeli kako to funkcionira ili ste jednostavno doveli sina pred gotov cin?

 

shvacam bunt vaseg djeteta jer mi se cini da je on oduvijek bio "smetnja" vasoj idilicnoj buducnosti i umjesto da mu kao najbiliza osoba, kao majka, pokusate pomoci pa i zadnjim svojim atomom snage vi ga se pokusavate rijesiti :misli: da ne bi kvario idilu svojoj braci i savrsenom drugom suprugu :tupan:

 

 

 

kako samo tako mozete razmisljati da udaljite dijete od sebe? taj novi suprug je sve samo ne divan covjek, on se boji da ne pukne i da ga ne udari :tupan:

 

koliko ste se vi i vas suprug trudili da se suprug priblizi djetetu i dijete njemu? koliko vam je komunikacija bila vazna? jeste li imali zajednicke aktivnosti? jeste li obracali paznju na detalje? radite li razliku medu djecom? koliko ste uzimali u obzir djetetove zelje, emocije i ponasanje na pocetku i poslije?

od kad ste tako ocito na suprugovoj strani?

 

jeste li otisli na obiteljsko savjetovanje? prvo vi s djetetom, a poslije i suprug s vama?

 

 

i koliko znam vi ne mozete s malodobnom djecom biti izbaceni na ulici iz suprugovog stana ma koliko se toga bojali

 

meni je vaseg sina iskreno zao, on ocito vec dugo vapi za pomoci, sto nije znao jasno izreci, ali vi kao majka ste to trebali i morali prepoznati, ali ne, vi ste toliko preokupirani svojim novom brakom, novom djecom, da ste njega stavili na zadnje, zadnje mjesto da se sam snalazi i sad kad vam nije po volji vi bi ga udaljili samo da zadrzite novog supruga, sramota

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Draga Plivka to što nisam sve u detalje opisala ne znači da nismo sve što si opisala gore i učinili. Mi svi živimo zajedno, ne godinu dana nego 14 godina. Jako poznajemo jedno drugo i imali smo zajedničke aktivnosti kao cjelovita obitelj. U centru smo isto tako već desetak godina jer smo uočili problem u njegovom ponašanju od ranih dana. bili smo na savjetovanju i kod različitih psihijatra i psihologa, bolnica i svašta nešto. Nikada nije bio zanemarivan. Nisam imala potrebe opisivati sve u detalje jer me zanimaju zakonske odredbe i mogućnosti. Ne znam odakle ti samo ovo što si gore napisala.......Možda govoriš iz vlastitog iskustva?

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Znači po OBZ. Nemožete se riješiti sina. Dijete ima pravo na obiteljski odgoj. Može živjeti s ocem ili s vama, prema djetetu imate dužnosti kojih se nemožete odreči, a argumenti da želite sačuvati brak i sl. Ne drže vodu i nije razlog da zanemarujete dijete i udaljite ga od sebe, dijete vas treba u ovoj dobi. Zašto ne živi s ocem?, otac je isto dužan sudjelovati u odgoju djeteta, vi i otac ste iskljucivi nositelji roditeljske skrbi, a ne baka, djed, vaš suprug. I nema nikakvog opravdanja da maknete dijete od sebe. Zakonski nije moguče.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Nekad su roditelji imali na raspolaganju i fizičko kažnjavanje, no kažu da to nije dobro - dijete će naučiti da je u redu istući slabijeg...

 

U stvarnosti ima djece kojima bi dobro došla odgojna mjera, no teško je naći nešto prikladno, i zakonom dopušteno, čini se...

 

Biće da se treba potruditi i pronaći uzrok (neko tumačenje obrazaca ponašanja a ne "on je takav" ), suzdržati se od reagiranja (kad je roditelj umoran ili nervozan) i ev. kazniti kad se ohladimo, nešto u duhu ili stilu zakona - novčana kazna, ograničavanje slobode, možda prisilni rad :)

 

 

> gdje su prava roditelja i obaveze djeteta.

 

Punoljetna djeca dužna su uzdržavati svoje roditelje u neimaštini...

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Vlasnik stana smo suprug i ja. Zakonski možemo tražiti CZS da ga smjeste u udomiteljsku obitelj? Temeljem kojega članka?

 

sve sto biste pokusali potrajalo bi nekolko godina, skupo, komplicirano i stetno kako za vas tako i za sina

 

koliko vidim, i vi a i sin zelite da zivi kod vasih ili od oca mu roditelja

 

ako su oni s time suglasni, on jednostavno moze tamo otici zivjeti a to bi bilo najbolje ne samo za sljedece dvije godine dok ne postane punoljetan, nego i kasnije, to najbolje se odnosi ne samo za vas nego i sire

 

 

to kazem zbog toga sto ste u takvom odnosu koji se moze popravit samo ako dobijete predah pa jos k tome naucite gdje ste i sto pogrijesili

 

 

evo vam nekih mojih zapazanja

 

okrivljavanje i sramocenje

ovo su nekonstruktivni, stetni nacini za objasnjavanje ljudi i pojava

 

okrivljavanje vam je kad umjesto da rjesavate problem(e) kazete da je uzrok problema, u ovom slucaju vas sin (napisat cu vam i zasto je to krivo)

 

sramocenje je kad za nekoga kazete da je on "takav" umjesto da kazete da je on, taj napravio to i to, dakle ne promatrate djela osobe nego osobu odredujete kao takvu, negativnu

 

vec samim tim sto pomislite da je sin isti kao i otac ste napravili zacarani krug, samoispunjavajuce proracnstvo i svakako veliku pogresku

 

u hrvatskom jeziku ne postoji rijec "paternifikacija" ali izgleda da ste u nekom trenutku davno obrnuli uloge roditelja i djeteta i neke svoje emocionalne situacije stavljali kao teret sinu

ima biti da su vam tu polako krenula kola nizbrdo

 

sad sa sinom vam se dogadju stvari koje su normalne za pubertet, ali radi emocionalne boli koju on ima u sebi, te radi losih okolnosti i slabih izgleda u drustvu da svojim snagama osigura egzistenciju imate to sto imate

 

dakle on je ojacao a kao svaki mladi covjek u vrijeme odrastanja mora izazivati autoritet roditelja i uspostaviti svoj

 

tu svoju mentalnu i fizicku snagu koristi u okolnostim kakve ima, na ocito promucuran nacin, ali ne i konstruktivan, nego pasivno agresivan, izazivacki itd

ocito da ima puno iz njegove perspektive nepravde i nepostivanja iz vremena dok nije imao snage suprotsaviti se

 

i na kraju ovakav model moguce je postavit koristeci empatiju temeljeno na znanju

i to vam preporucam, da koristite empatiju, za zamislite kako je biti na njegovom mjestu

da naucite o losim obrascima ponasanja kako ne bi pali u zamke da ih cinite (lako je pasti)

 

zatim da shvatite da u odnosu medu jednakima odgovornost se dijeli 50% svaki

ali u roditeljskom odnosu odgovornost roditelja je 100%

stoga nemojte sekunde gubiti gledajuci kakav je on, vas sin nego kakve ste pogreske i propuste cinili, a zato da bi ih mogli popraviti, sto prije to bolje

 

najprije morate postici primirje a onda nakon dosta vremena mozda odnos postane korektan

ako ga baka i djed zele i prihvate to vam je sretna okolnost, iskoristite je, napravite ad hoc rjesenja statusa, ostavite se ideje da ce vam drzava odrediti i urediti odnose

 

drzava je agilna samo da kazni ili vas ili korektivno djeluje prema mladim delikventima

ako ne spadate tu onda drzava nema interesa

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Coruption ne slažem se sa onime što si napisao. Iskreno ne da mi se tu obrazlagati zadnjih 16 godina mog života. TVRDIM KAO MAJKA DA MOJ SIN IMA PROBLEMA SA KARAKTEROM A NE SA ODGOJEM. I to je to.

 

Molim ako se možemo vratiti na zakone.

 

On je rekao da želi živjeti sa bakom i dedom. Dali moramo mi to kao roditelji pokrenuti u centru ili kako to ide? Isto me zanima ukoliko ode od doma dali u alimentaciju ulazi i prosjek od supruga ili samo moj kao jedinog skrbnika?

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Molim ako se možemo vratiti na zakone.

 

On je rekao da želi živjeti sa bakom i dedom. Dali moramo mi to kao roditelji pokrenuti u centru ili kako to ide? Isto me zanima ukoliko ode od doma dali u alimentaciju ulazi i prosjek od supruga ili samo moj kao jedinog skrbnika?

 

 

najprije da vam se zahvalim na iskrenom odgovoru, naime kod mene se javio onaj dojam da mi se upalila lampica, u onome podrucju koje mene zanima i pokusavam odgonetnuti...

 

zakon je jedno a sudski postupci druga stvar,

ja mislim da se ne mozete "rastavljati" od djeteta pa da bi mu placali alimentaciju na nacin na koji se mnogi bracni parovi rastave pa ond dijete zivi kod majke a otac placa ono sto nazivamo alimentacijom

 

kad biste krenuli tim putem, teoretski, moglo bi se dogoditi da vam drzava oduzme dijete i stavi ga u instituciju ili dodjeli nekoj trecoj strani, a to u slucaju da zakljuci da su djetetovi interesi ugrozeni

 

ovo je samo teoretska mogucnost iz dva razloga, najprije drzava bas i nije pri parama, a drugo vase dijete vec ima 16, a to je 18 dok trepnes, dobro ne bas dok trepnes nego dok se provedu postupci i eventualne zalbe, to je to, potrosili ste 2 godine

 

nemate velike izglede da dobijete bilo kakvo pravomocno rjesenje sa vremenom koje vam je preostalo do punoljetnosti djeteta

 

ali to ne znaci da vec sutra ne moze dijete otici u posjet djedi i baki i ostati tamo neko vrijeme

 

alimentaciju mozete i dalje primati vi

 

mozete je cijelu prosljediti, ali isto tako i cijelu zadrzati za sebe

 

i sve to tako dok i ako se netko buni pa zato odluci podnjeti kakvu tuzbu

 

e pa jedino tada bi objasnjavili drzavi svoje stavove

 

do tada ako vam dijete nema stvarnih problema, sa zakonom, sa skolom onda je za drzavu sve u najboljem redu

 

stoga napravite ono sto je u praksi dobro, ono sto uvazava zelje i najbolji interes vaseg djeteta, a usput otklonite i svoj problem: win-win situacija, svi dobivaju

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Uključi se u diskusiju

Možete objaviti sada i registrirati se kasnije. Ako imaš korisnički račun, prijavi se ovdje kako bi objavljivao s tim računom.

Posjetitelj
Odgovori na ovu temu...

×   Zalijepili ste sadržaj sa formatiranjem..   Ukloni formatiranje

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Vaš je prethodni sadržaj vraćen..   Očisti

×   Ne možete direktno lijepiti slike. Prenesite ili unesite slike iz URL.



×
×
  • Napravi novi...

Važna informacija