ZAMP i privatna zabava

[joe_m]

Ispričajte me ako već tema postoji, ali nisam našao.

Malo sam tražio po netu i nigdje na zampovim stranicama a ni u zakonu nisam našao neke precizne definicije.

 

Uglavnom dolazi sezona pričesti i krizmi i unajmili smo salu za proslavu pa smo dobili upozorenje da treba platiti zampu naknadu ako planiramo slušati glazbu, te kako će kontrolori sigurno doći.

 

Konkretno radi se o zabavi za jedno 50ak ljudi, većina je obitelj i nešto bliskih prijatelja.

Glazba bi bila vjerojatno kao radio u pozadini ili eventualno pred kraj pustiti koju pjesmu, mada to vjerojatno nije ni bitno.

[G-man]

Nažalost, biti ćete dužni platiti naknadu, obzirom zabavu imate na javnom mjestu, a tu onda postoji obveza organizatora (vas) za plaćanjem. Osim ukoiko vlasnik sale već ne plaća, ali to vrlo vjerojatno nije tako, jer u pravilu oni to ne rade. Nemojte se igrati, jer ako su vam najavili "inspekciju", onda će je i biti.

 

Da ste feštu organizirali u privatnom prostoru (vašoj kući, stanu i sl.), obveze plaćanja ne bi bilo.

 

Više o tome, možete vidjeti ovdje.

[joe_m]

Hvala na odgovoru.

Vjerujem da će ovaj topic biti koristan i drugima.

 

Puno je to - previše.

Cifra koju su rekli je 360Kn, radi se o Bjelovarskom području.

36Kn bi bila realnija cifra, ali eto.

[G-man]

Slažem se da je cifra pretjerana, ali tako je propisano i sada tu nažalost više ne možete ništa. Sve je uvijek stvar mjere i posebice gospodarske realnosti konkretnog vremena i prostora. Kod nas se taj faktor zaboravlja, jer "držimo" standarde svojstvene Zapadu (ili dosta bliske njihovima), a primanja su drugi svijet u odnosu na njihova primanja.

[poweref]

Da ste feštu organizirali u privatnom prostoru (vašoj kući, stanu i sl.), obveze plaćanja ne bi bilo.

 

Više o tome, možete vidjeti ovdje.

 

Zanimljivo. ZAMPovci sami sebe pletu u mrežu nelogičnosti, tako meni izgleda.

 

Imamo primjer trgovine, i ta trgovina je u PRIVATNOM PROSTORU, privatno vlasništvo. Znači imamo privatan prostor otvoren za javnost, a ne javni prostor.

 

Kako trgovina od privatnog prostora otvorenog za javnost postaje javni prostor?

 

Javni prostor definiran je samo u zakonu o ograničavanju upotrebe duhanskih proizvoda:

 

Javni prostor jest zatvoreni prostor namijenjen skupnom boravku ljudi, a obuhvaća prostore u građevinama u kojima se obavljaju djelatnosti iz područja zdravstva, zaštite djece, socijalne skrbi, odgoja i obrazovanja, trgovine, športa i rekreacije, ugostiteljstva i turizma, kulture i umjetnosti, prometa, uključujući čekaonice, prostorije za sastanke, sve dvorane za okupljanje ljudi, gledališta, javna prometna sredstva, dizala, kabine žičare, javne zahode te otvorene prostore namijenjene održavanju kazališnih i kinopredstava, prostore školskih dvorišta i druge prostore u kojima nepušači protiv svoje volje mogu biti izloženi duhanskom dimu.

 

Obavljanje djelatnosti XXXXXXX = javni prostor.

 

Koju će to djelatnost obavljati ljudi koji se okupe na privatnoj zabavi? Mora li djelatnost biti registrirana? Znači li to da onaj tko organizira zabavu mora imati registriranu djelatnost "za privatne zabave? Meni je sve to suludo.

 

A što ako je u "javnom prostoru" zabranjeno pušenje?

To bi značilo da:

Obavljanje djelatnosti trgovine u kojima nepušači protiv svoje volje mogu biti izloženi duhanskom dimu nije javni prostor ako je PUŠENJE ZABRANJENO.

 

"To znači" da trgovina može puštati radio i ne plaćati ZAMPu išta, jer ne odgovara opisu javnog prostora.

 

Mnogo pitanja

[G-man]

Citat iz linka -

 

"Javna izvedba glazbenog djela, prema Zakonu o autorskom pravu, svaka je glazbena izvedba na javnom mjestu, odnosno na mjestu koje je pristupačno javnosti, ili mjestu koje okuplja stanovit broj ljudi izvan užeg kruga obitelji i znanaca.

 

Pojam javne izvedbe u zakonu odnosi se na svaku svrhu i svaki medij izvođenja u prostoru pristupačnom javnosti, radi užitka ili profita, "u živo" ili pak izvedbom putem sredstava za mehaničku reprodukciju glazbe.

 

Tako su npr. klupske ili poslovne zabave - javne, dok privatne zabave među prijateljima nisu. Organizatori prvih dužni su platiti autorske naknade za javnu izvedbu glazbenih dijela, dok organizatori prijateljskih (privatnih) zabava nisu dužni plaćati te naknade."

[poweref]

Citat se odnosi na javno korištenje autorskog djela. Korisnik je onaj tko sklopi ugovor sa nositeljem prava autorskih djela, no ako ne sklopi ugovor ne može se smatrati korisnikom (moje tumačenje). To bi značilo da je onaj tko organizira privatnu zabavu KORISNIK autorskog djela iako nije sklopio ugovor. Korisnik autorskog djela ima posebne obveze po zakonu.

 

Ako je organizator privatne zabave doista korisnik autorskog djela, to bi značilo da je prema članku 15, stavak 2 Zakona u autorskim pravima dužan prije svake pjesme naznačiti autora:

"Osoba koja javno koristi autorsko djelo dužna je pri svakom korištenju naznačiti autora,..."

Tu obvezu korisnik preuzima na sebe samo potpisivanjem ugovora, no ako ugovora nema, nema niti ove obveze. Nema ugovora, nema korisnika, nema korištenja.

 

Također, moramo objasniti i to da je zabava PRIVATNA, te kao takva NIJE otvorena za javnost nego za određenu grupu ljudi. Također i prostor, koji je u javnom vlasništvu, za vrijeme trajanja privatne zabave nije otvoren za javnost. Ne može bilo tko doći na privatnu zabavu. Citat iz članka 3 stavak 4 takvim tumačenjem ne bi se trebao primjeniti na privatnu zabavu.

 

Potrebna nam je definicija "javnosti", po članku 3:

"Javnost označava veći broj osoba koje su izvan uobičajenoga užeg kruga osoba usko povezanih rodbinskim ili drugim osobnim vezama."

 

To bi značilo da ukoliko ljudi koji organiziraju privatnu zabavu imaju rodbinske ili druge osobne veze (npr prijatelji) sa pozvanima na zabavu, tada oni nisu javnost.

 

Ne znam niti koje bi bile ovlasti inspektora da dođe na privatnu zabavu i radi svoj posao. Kako bi inspektor legitimirao organizatora kada na to nema prava, niti je organizator dužan išta raditi sa inspektorom. Može ga jednostavno ne pustiti u prostor, jer radi se o privatnoj zabavi na koju on nije pozvan, jer zabava nije javna, nego privatna.

[G-man]

Razumijem što želite reći, ali ugostiteljski objekt je UVIJEK javno mjesto (čak i da je zabava privatna i na nju mogu samo pozvane osobe). U tome je problem. A što se inspektora tiče, oni vrlo lako mogu i izvana čuti ono što ih zanima, obzirom se dosad nisam susreo sa ugostiteljskim objektom koji bi imao 100 %-tnu zvučnu izolaciju.

[Helper]

Korisnik je onaj tko sklopi ugovor sa nositeljem prava autorskih djela, no ako ne sklopi ugovor ne može se smatrati korisnikom (moje tumačenje). To bi značilo da je onaj tko organizira privatnu zabavu KORISNIK autorskog djela iako nije sklopio ugovor.

 

[/i]Tu obvezu korisnik preuzima na sebe samo potpisivanjem ugovora, no ako ugovora nema, nema niti ove obveze. Nema ugovora, nema korisnika, nema korištenja.

 

Poštovani,

 

ovo nije pravilno sagledavanje problematike. KORISNIK je onaj tko autorsko djelo koristi, sa ili bez ikakvog ugovora. Razlika je samo u tome da li to čini legalno (uz odobrenje tj. ugovor) ili ilegalno. Propustili ste primjetiti da u čl. 160 ZAPSP-a stoji da je KORISNIK dužan PRIJE početka korištenja ishoditi odobrenje...dakle...bez ugovora ili odobrenja nije moguće legalno ni početi sa korištenjem.

 

 

Ako se radi o privatnoj zabavi doista nije potrebno odobrenje za korištenje. U praksi to je izvedivo i u prostoru koji je inače definiran kao javni....npr caffe bar.