Jump to content

Uhičenje po čl.134 PZ


tbrez@

Preporučene objave

Pozdrav!

 

Želio bih par stručnih mišljenja, vezano uz uhičenje prema čl.134 Prekršajnog zakona, naravno koji se veže na čl. 135.

 

Događaj je vezan uz nasilje u obitelji, prijavitelj nasilja u svojoj izjavi ne spominje prijetnje ni fizičko nasilje od strane potencijalnog počinitelja, samo verbalno.

 

Od navodnog počinjenja do prijave proteklo je 27 sati, pri čemu su navodna žrtva i počnitelj noć proveli u istoj prostoriji, istom krevetu, pri čemu se navodna žrtva u svojoj prijavi nije izjasnila da je došlo do bilo kakve nove eskalacije.

Navodni počinitelj po saznanju daje tražen od policijske ophodnje po dolasku sa posla odmah odlaz u PP.

Policijski službenici obavili su obavijesne razgovore sa navodnom žrtvom i mogučim svjedocima-ukučanima 4 sata ranije, pri čemu je sastavljeno izvješće u kojem stoji da u razgovoru sa mogučim svjedocima nisu naišlina elemente koji bi upučivali na nasilje u obitelji.

Navodna žrtva se sa djecom upučuje u mjesni CZSS koji odmah pokreće organizaciju prihvata u Sigurnu kuću.

Navodni počinitelj negira bilo kakvo nasilje u obitelji, osim prema sebi pozivajući se na medicinsku dokumentaciju koja se može provjeriti, čak ni svađu, jer bi tada netko čuo galamu.

Biva uhičen, bez liječničkog pregleda, provodi noć u zatvoru. Ujutro izlazi pred sud i bude pušten.

 

Slučaj je vrlo sličan slučaju Pravobraniteljice za neravnopravnost spolova, a prema kojem je ona dala preporuku policijskim službenicima:

 

[font=&quot][url="http://www.prs.hr/index.php/praksa-esp/osnova-diskriminacije/spol/431-upozorenje-i-preporuka-vezani-uz-prituzbu-zbog-nasilja-u-obitelji"][font=&quot]http://www.prs.hr/index.php/praksa-esp/osnova-diskriminacije/spol/431-upozorenje-i-preporuka-vezani-uz-prituzbu-zbog-nasilja-u-obitelji[/font][/url][/font]

 

Po kojoj od 4 točke iz čl. 135, navodni počinitelj može biti uhičen?

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Mislim da ovo u svemu tome nije previše bitno.

Ako ste pročitali link koji sam priložio, o gotovo pravnoistobitnom slučaju,pravobraniteljica se ovako očitovala i ja se slažem s tim tumačenjem:

 

"Sukladno odredbama čl. 134. st. 1. i čl. 135. st. 1. Prekršajnog zakona, za uhićenje sudionika nasilničkog ponašanja u obitelji morali bi biti kumulativno ispunjeni svi zakonom propisani uvjeti. Kako pritužiteljica nije zatečena u počinjenju prekršaja, jedan od zakonom propisanih uvjeta potrebnih za njeno uhićenje u trenutku njenog uhićenja nije postojao, a pri tome je još i upitno da li se ocjena o postojanju osobitih okolnosti koje opravdavaju bojazan da će pritužiteljica ponoviti istovrsni prekršaj temelji na uvjerljivim razlozima. Moram napomenuti da je radnjom uhićenja pritužiteljica lišena jednog svog osnovnog ustavom zagarantiranog prava- slobode, na način čija bi zakonitost bi mogla biti predmet preispitivanja. Isto tako, bez obzira na moguću odgovornost pritužiteljice za nasilničko ponašanje u konkretnom slučaju, za utvrđivanje koje je ovlašten isključivo nadležni sud, valjalo je imati na umu prilikom provođenja radnji prije pokretanja samog prekršajnog postupka (kao što je primjerice, donošenje odluke o uhićenju te pokretanju prekršajnog postupka), da je pritužiteljica istovremeno i žrtva nasilja, te je trebalo s njom postupati obzirno, i osigurati joj rodno – senzitivan tretman, osobito kada se uzme u obzir sadržaj djela počinjenog na njenu štetu u odnosu na ono što je njoj stavljeno na teret."

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Ovo gore citirano vrijedi za žene, ne za muškarce.

U tom tekstu 'pravobraniteljica' čak izričito na kraju zahtjeva da se primjeni diskriminacija muškaraca - što se naziva 'rodno osjetljiv pristup'.

 

Za razliku od nekih drugih država u kojima zakon izričito navodi da se ženu ne može optužiti za obiteljsko nasilje, naš zakon to u teoriji ne kaže tako. Ali u praksi, u slučaju kakav je gore opisan moškarce se rutinski vodi u pritvor bez ikakvih dokaza da je bilo elemenata nasilja - dovoljno je samo svjedočenje žene da je uplašena.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Preporuka pravobraniteljice je upravo to - preporuka.

 

Problem kod nasilja u obitelji je u tome što se često radi o verbalnom nasilju i nema nikakvih dokaza niti svjedoka, a prvi cilj policije je sprječavanje daljnjeg vršenja nasilja. U trenutnoj praksi, to se obavlja uhićenjem ili određivanjem mjere opreza, a na policajcima koji postupaju je da odluče što bi u konkretnom slučaju bilo dovoljno. Najčešće se radi o uhićenju, a kako se kod nasilja u obitelji u najvećem broju slučajeva radi o recidivizmu, uhićenje je prvi izbor (jer mjera opreza ne jamči prestanak nasilja i jedini izlaz je izdvojiti nasilnika, tj. razdvojiti nasilnike).

 

Sumnja u nastavak prekršaja je subjektivna i tu nema neke rasprave - policajac može iz razgovora i drugih okolnosti sumnjati da će se prekršaj nastaviti i tu se teško može nečemu prigovarati.

 

Problem je vrijeme počinjenja, tj. zaticanje u prekršaju (kao uvjet za uhićenje). Za zaticanje nije potrebno zaticanje u samoj radnji, nego se pojam odnosi i na vrijeme nakon same radnje. To vrijeme je definirano kao neposredno, ali trenutna praksa pokriva vrijeme do otkrivanja prekršaja i počinitelja (ne mogu sad pronaći točno tumačenje, budem probao vidjeti u komentarima propisa, pa dodam).

 

Je li ovo dobro ili loše? Ovisi o tome s koje strane te odluke se nalaziš (kao žrtva ili počinitelj/okrivljenik).

 

Kako je prekršajni sud presudio u ovom slučaju?

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Kako je prekršajni sud presudio u ovom slučaju?

 

Još nikako, nije bilo nikakve rasprave, osim one po uhičenju. S obzirom da je predmet završio kod sutkinje kod koje mi je već usvojena žalba i predmet vračen na ponovno suđenje zbog neispravno utvrđenih činjenica, vjerujem da će sad ozbiljnije pristupiti predmetu. Inaće je sutkinja bivša suprugina kolegica, rade u istoj zgradi na istom katu.

 

Sumnja u nastavak prekršaja je subjektivna i tu nema neke rasprave - policajac može iz razgovora i drugih okolnosti sumnjati da će se prekršaj nastaviti i tu se teško može nečemu prigovarati.

Pravo i dužnost za policijskog službenika znači da on određenu radnju smije ili mora poduzeti isključivo na način koji propisuje zakon, ali i u situacijama kad to zakon propisuje ili, bolje rečeno dopušta.

To što policajac može sumnjati ne daje mu pravo da ide van okvira zakona. A također i da pristrano uzima iskaze i priklanja se jednoj strani, ne uzimajućiu obzir činjenice druge strane koje može provjeriti, a također i izjave svjedoka.

Na temelju čega on može sumnjati da će se prekršaj nastaviti, ako je protekom vremena od 27 sati nije bilo novih ekscesa? Pa po takvoj sumnji, a da sprijeći ponavljanje može onda mogućeg prekršitelja zatvoriti doživotno i prekršaj se sigurno neće više ponoviti.

Zbog ćega je uobičajena praksa, da nakon odlaska sucu, sud odmah pušta na slobodu.

Zašto tada više nema bojazni od ponavljanja prekršaja?

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Moguća osnova za tražiti izuzeće sutkinje (ako nije kasno).

 

Već se kod nje vodi jedan postupak, kod kojeg sam se žalio i usvojena mi je žalba, a predmet vračen na ponovno suđenje.

Spomenuto je i to u tadašnjoj žalbi, ali u odgovoru kojim je prihvačena žalba, nije bilo osvrta na tu činjenicu, kao ni na očitu bliskost koju je sutkinja uputila supruzi kad sam ja nakon svog svjedočenja izlazio a ona ulazila u sudnicu. Naime sutkinja je moju suprugu pri ulazu pozdravila sa: "O, bok Marjanči!" Supruga se zove Marjana, a tako je zovu od milja sve prijateljice.

Isti slučaj na CZSS-u, gdje smo bili pozvani, soc. radnica se prema njoj odnosila sa"ti",a prema meni sa "Vi".

CZSS je također u istoj zgradi, ali na katu. Poslao sam prigovor zbog neetičnosti i još nekoliko slučajeva pristranosti ravnateljici i nadležnom ministarstvu tražeći izuzeće CZSS-a zbog pristranosti (i suprugin rođak tamo radi kao psiholog), a odgovor je bio:

"mi smo mala sredina, gdje se svi međusobno poznaju, a zbog prirode posla često kontaktiramo, ali nema govora da bi se bilo koji djelatnik CZSS-a ponašao pristrano,".

 

Sorry na OT, ali morao sam to pojasniti, kako institucije djeluju u malim sredinama.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

A upravo mu zakon dozvoljava da sumnja.

 

Ne bih se složio s tom konstatacijom.

Naime, građaninu je dopušteno da čini sve ono što mu zakon izričito ne zabranjuje, a država i oni koji provode zakon imaju u interpretaciji zakonodavstva posve drukčiji položaj - oni smiju činiti samo ono što im zakon izričito dopušta. Sve drugo izričito im je zabranjeno. Na taj se način postavljaju granice onima koji imaju veču moč od ostalih pripadnika društva. Ovakvo restriktivno tumačenje zakona vrijedi za sve koji obnašaju funkcije vlasti u društvu - od političara pa do onih koji provode zakon - javnih službenika ili pripadnika policijskih snaga.

 

Policija može uhititi osobu protiv koje izvršavaju dovedbeni nalog, osobu protiv koje

treba izvršiti rješenje o pritvoru, osobu zatečenu u vršenju kaznenog djela za koje se progoni po službenoj dužnosti i osobu za koju postoje osnove sumnje da je počinila kazneno djelo za koje se progoni po službenoj dužnosti, kad postoji neki od razloga za određivanje pritvora.

Zatečena u kaznenom djelu je osoba koju netko opazi u radnji kaznenog djela, odnosno osoba koja je neposredno nakon kaznenog djela zatečena pod okolnostima koje upučuju na to da je upravo ona počinila kazneno djelo.

 

Dakle, ako prilikom obavijesnih razgovora sa potencijalnim svjedocima u zapisniku bude uvedeno da kroz razgovor nisu nađeni elementi djela za koje se optužuje, ako se sama optužena izjasni da je u večem dijelu izrekla neistine i sama se demantira, te ako se optuženi izjasni da se ne osjeća krivim za ono zašto ga se tereti, kakva to opravdana sumnja može policijskog službenika natjerati da postupi suprotno od indicija i činjenica i da svoje sumnje temelji na izjavi navodne žrtve koja sama sebe demantira?

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Pravo i dužnost za policijskog službenika znači da on određenu radnju smije ili mora poduzeti isključivo na način koji propisuje zakon, ali i u situacijama kad to zakon propisuje ili, bolje rečeno dopušta…

 

Zakon ne propisuje točne okolnosti, tako da se radi o svakom pojedinačnom događaju i procjeni policajca. Nakon svakog takvog postupka možeš podnijeti kaznenu prijavu, pa će sud utvrditi je li uhićenje bilo zakonito ili ne.

 

 

… Na temelju čega on može sumnjati da će se prekršaj nastaviti, ako je protekom vremena od 27 sati nije bilo novih ekscesa?...

 

Ovo ovisi o svakom pojedinom slučaju, tako da nemam tu što komentirati bez da znam o čemu se sve radilo. Recidivizam je čest kod nasilja u obitelji i često je razumno očekivati da će se nastaviti nakon postupanja.

 

 

… Zbog ćega je uobičajena praksa, da nakon odlaska sucu, sud odmah pušta na slobodu.

Zašto tada više nema bojazni od ponavljanja prekršaja?

 

 

Sud može procijeniti drugačije, a nije pravilo da se odmah izlazi van. Okrivljenici često budu zadržani do presude, a kada je presuda donesena, nema više uvjeta za zadržavanje, tako da moraju van.

 

 

… oni smiju činiti samo ono što im zakon izričito dopušta…

 

Apsolutno točno si sve napisao, ali zakon dozvoljava procjenu policajca u ovom slučaju.

 

 

… Dakle, ako prilikom obavijesnih razgovora sa potencijalnim svjedocima u zapisniku bude uvedeno da kroz razgovor nisu nađeni elementi djela za koje se optužuje, ako se sama optužena izjasni da je u večem dijelu izrekla neistine i sama se demantira, te ako se optuženi izjasni da se ne osjeća krivim za ono zašto ga se tereti, kakva to opravdana sumnja može policijskog službenika natjerati da postupi suprotno od indicija i činjenica i da svoje sumnje temelji na izjavi navodne žrtve koja sama sebe demantira?

 

Na osnovu čega su onda uopće pokretali postupak ako baš svi kažu da se ništa nije dogodilo, uključujući navodnu žrtvu? I zašto je onda uopće dolazila u policijsku postaju ako se ništa nije dogodilo?

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Ovo gore citirano vrijedi za žene, ne za muškarce.

U tom tekstu 'pravobraniteljica' čak izričito na kraju zahtjeva da se primjeni diskriminacija muškaraca - što se naziva 'rodno osjetljiv pristup'.

 

Zanimljivo, slučajno sam napravio lapsus u prvom postu, nisam dosad bio svjestan, mada izgleda da je taj lapus istina:

 

"Pravobraniteljica za neravnopravnost spolova"

:vidiga:

 

Pa kad je već tako, neću editirati...

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Na osnovu čega su onda uopće pokretali postupak ako baš svi kažu da se ništa nije dogodilo, uključujući navodnu žrtvu? I zašto je onda uopće dolazila u policijsku postaju ako se ništa nije dogodilo?

 

Navodna žrtva nije u potpunosti sama demantirala sebe, nego u dijelu za fizičko nasilje kojeg nije bilo bilo, zbog toga je i odbila liječničku pomoć, viku i galamu koje također nije bilo, jer bi je ostali ukučani čuli. Za verbalno nasilje može reći da ga je bilo, moja rijeć protiv njezine. Po struci je pravnik, pa neke osnove zna.

 

Gle, svaki čovjek može pogriješiti, ja mogu to shvatiti. Da se razumjemo, nemam ništa protiv policajaca, gotovo svakodnevno imam na poslu kontakte sa temeljnom policijom, iz odjela za osiguranje i VIP, sa ovima što čuvaju ambasade i imam oduvijek fer i korektan odnos. Obično je taj odnos na način da traže neke sitne uslugice, kako bi se osigurali ili ili omogučili "luft" preko nekih informacija, da ne moraju biti u standbaj cijelo vrijeme.

Osim toga prošao sam neke seminare i tečajeve unutar policijskh poslova po pitanju suradnje i preklapanja ovlasti.

Tako da mi u konkrentnom slučaju koji se mene tiče, kad sam ih pitao da li su se pri procjeni vjerodostojnosti svjedoka koristili kodovima za procjenu, kako to Pravilnik o postupanju policijskih službenika nalaže, i kako su procjenili vjerodostojnost svjedokinje S OBZIROM DA JE REKLA PA POREKLA, pogledali su me kao da sam pao s Marsa pitajući me o čemu ja to govorim. Rijeć je o čl.45 navedenog pravilnika, a razgovarao sam sa višim policijskim narednikom! Ok, prizajem da nisam tada znao broj članka, ali sam znao da to postoji kao pomoć u takvim slučajevima, ali da se u praksi koristi najčešće za doušnike.

U glavnom policajci imaju instrumente, samo ih ne koriste. Najčešće idu linijom manjeg otpora,držeći se uobičajene prakse ili intuicije.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Mozes se slagat ili ne ali je tako kako je.Za prekrsaj je dovoljno da zenu posaljes u p.m. najobicnijim tonom i slijedi navedeni postupak.Bez problema se moze poslat predstavka mup u na postupanje policije.Navedeni clanak pravilnika nema nikakve veze sa sumnjama u ovom ili bilo kojem drugom slucaju.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Zanimljivo, slučajno sam napravio lapsus u prvom postu, nisam dosad bio svjestan, mada izgleda da je taj lapus istina:

 

"Pravobraniteljica za neravnopravnost spolova"

:vidiga:

 

Pa kad je već tako, neću editirati...

 

Hehe... odmah sam to primjetio, ali pomislih da je namjerno.

 

Inače, to pravobraniteljstvo bi se i trebalo zvati 'za prava i protekciju žena'.

Doslovno.

Neka bilo tko ode na njihove stranice i nađe jedan jedini detalj po kojem ta institucija ukazuje na neki od brojnih slučajeva , zakonskih odredbi ili primjera iz prakse koja teško i sustavno diskriminiraju muškarce ili dječake. Ništa. Nula. Čak i u slučajevima gdje su muškarci evidentno teško diskriminirani, traži se još veća diskriminacija.

Tako se unatoč tome što ima veći broj studentica nego studenata (omjer gotovo 60:40) i dalje ne radi ništa da se to ispravi, nego pravobraniteljica otvoreno u svom izvješću poziva na još veći beoj žena na studijima, na još više stipendija za žene...

 

Ako netko misli da to nije problem, neka razmisli još jednom.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Hehe... odmah sam to primjetio, ali pomislih da je namjerno.

 

Inače, to pravobraniteljstvo bi se i trebalo zvati 'za prava i protekciju žena'.

Doslovno.

Neka bilo tko ode na njihove stranice i nađe jedan jedini detalj po kojem ta institucija ukazuje na neki od brojnih slučajeva , zakonskih odredbi ili primjera iz prakse koja teško i sustavno diskriminiraju muškarce ili dječake. Ništa. Nula. Čak i u slučajevima gdje su muškarci evidentno teško diskriminirani, traži se još veća diskriminacija.

Tako se unatoč tome što ima veći broj studentica nego studenata (omjer gotovo 60:40) i dalje ne radi ništa da se to ispravi, nego pravobraniteljica otvoreno u svom izvješću poziva na još veći beoj žena na studijima, na još više stipendija za žene...

 

Ako netko misli da to nije problem, neka razmisli još jednom.

Bio sam prošle godine na jednom predavanju koje je organizirao forum žena, tema je bila "pozitivna diskriminacija". Osim nekih 15 min koji su bili realno vezani uz probleme žena po pitanju zaposlenja i rađanja, sve ostalo je bilo vezano uz pozitivnu diskriminaciju, jer su žene bile izrabljivane kroz povijest i sada je došlo vrijeme da se kroz taj pojam izbore za svoja prava. Zbog samog kontradiktornog naslova sam išao to saslušati, no međutim, govornica je bila čisti primjer agresivnom feminizma u ljudskom obliku. Od par prisutnih muških, svakog je prostrijelila pogledom, svaki put kad bi žene pljeskale njezinim demagoškim izjavama, obavezno bi gledala da li i muški plješću...ma žalosno, ali već smo ionako previše otišli OT
Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Preporuka pravobraniteljice je upravo to - preporuka.

 

Ne!

Ta preporuka nije 'samo preporuka' !

 

Ta i slične 'preporuke' sustavno se ugrađuju ne samo u pravila postupanja, nego i u zakone.

Molim da pročitaš ovo:

https://www.academia.edu/11991068/Istina_o_obiteljskom_nasilju

 

Obrati pozornost na odlomak "Gender Staljinizam u Španjolskoj".

To je opis tog 'rodno osjetljivog pristupa' kada je temeljito primjenjen u praksi![/b]

 

Volio bih da pročitaš cijelo poglavlje i da mi kažeš što misliš o tome, da pokažeš svojim kolegama i da mi kažeš o svojim iskustvima iz prakse.

 

Pošaljem ti PP.

 

 

 

 

I ovo nije tek neka ekstremistička epizoda u Španjolskoj!

Smjernice za takvo postupanje nalaze se u Istanbulskoj konvenciji, koja je dokument UN-a, i uskoro dolazi na ratifikaciju u Sabor! Pročitajte si tu Istanbulsku konvenciju s razumijevanjem! Imate na stranicama Pravobraniteljice!

 

 

 

Ova diskriminacija u policijskom postupanju i 'rodno osjetljivom pristupu' je samo jedan segment diskriminacije .

Možda je nekom sve ovo smiješno. Ali sada razmislite svi koji ovo čitate - kako bi zvučao izraz 'rasno osjetljiv pristup'?

Jer, u povijesti imamo lijepe primjere rasno osjetljivog pristupa koji nisu nimalo smiješni. Tiču se nekih smiješnih likova sa kukuljicama koji se igraju duhova i spaljuju križeve i štošta još rade. I nekog smiješnog lika sa brčićima kojem su u znak pozdrava mjerili visinu kuruze.

 

 

Problem kod nasilja u obitelji je u tome što se često radi o verbalnom nasilju i nema nikakvih dokaza niti svjedoka, a prvi cilj policije je sprječavanje daljnjeg vršenja nasilja. U trenutnoj praksi, to se obavlja uhićenjem ili određivanjem mjere opreza, a na policajcima koji postupaju je da odluče što bi u konkretnom slučaju bilo dovoljno. Najčešće se radi o uhićenju, a kako se kod nasilja u obitelji u najvećem broju slučajeva radi o recidivizmu, uhićenje je prvi izbor (jer mjera opreza ne jamči prestanak nasilja i jedini izlaz je izdvojiti nasilnika, tj. razdvojiti nasilnike).

 

Ovdje si sam ukazao na tu konfuziju u postupanju i nametanje diskriminacije!

S jedne strane i sam kažeš da se kod nasilja u obitelji radi o recidivizmu. I to je točno! Radi se zapravo o relativno malom broju vrlo konfliktnih obitelji (ni blizu 3% , a kamo li 30% kako nam se stalno servira kroz medije) .

I češće su to obostrani sukobi, a ne obrazac 'muškarac tuče ženicu jer joj je zagorio ručak'. I sam znaš da je incidencija povezana s alkoholizmom, a nekoliko je puta veća od prosjeka kod pripadnika specifične nacionalne manjine.

 

Naravno da je svrsishodno i sasvim opravdano da se privodi recidiviste koji su iskazali ozbiljno nasilje' .

Ali zašto se privodi u slučajevima kada nema baš nikakvog dokaza da je ikada bilo nekakvog nasilja? Štoviše, često i sami policajci sumnjaju da se radi o lažnoj prijavi.

Ponekad čak muškarac zove zbog nasilja, a ophodnja na kraju privede njega!

 

Kako se može opravdati takvo postupanje?

 

 

Molim i Sivka da pročita link, i javim mu se na PP.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Navodna žrtva nije u potpunosti sama demantirala sebe, nego u dijelu za fizičko nasilje kojeg nije bilo bilo, zbog toga je i odbila liječničku pomoć, viku i galamu koje također nije bilo, jer bi je ostali ukučani čuli. Za verbalno nasilje može reći da ga je bilo, moja rijeć protiv njezine. Po struci je pravnik, pa neke osnove zna...

 

Dobro, nije demantirala sve, tako da je ostao dio njene izjave u kojem prijavljuje neki obrlik prekršaja. Policajci su se imali čega držati, a procijenili su kako su procijenili.

 

 

... kad sam ih pitao da li su se pri procjeni vjerodostojnosti svjedoka koristili kodovima za procjenu...

 

Kodovi se ne koriste u ovakvim slučajevima niti su za to predviđeni. Takve prijave se zaprimaju onako kako su iznesene.

 

 

... U glavnom policajci imaju instrumente, samo ih ne koriste. Najčešće idu linijom manjeg otpora,držeći se uobičajene prakse ili intuicije.

 

 

Da, najčešće se ide linijom manjeg otpora. Da upotrijebim jednu staru, policija priajvljuje sve, a sud neka ih razvrsta. Prekršaj je karakterističan i tu nema neke pomoći i svaki slučaj se procjenjuje sam za sebe, tako da nema čvrstih pravila na koje bi se policajci mogli osloniti. Počinitelji (muškarci ili žene, svejedno) često ne iskazuju nasilje rped policajcima, žrtve su često u podređenom položaju, a svjedoka u pravilu nema ili ne žele iskazivati. I sad ti biraj.

 

 

Ne!

Ta preporuka nije 'samo preporuka' !

 

Ta i slične 'preporuke' sustavno se ugrađuju ne samo u pravila postupanja, nego i u zakone...

 

 

Naravno da se ugrađuju, ali dok se ne ugrade, radi se o preporuci. Policajac osobno odgovara za ono što radi, tako da će radije biti malo grublji, nego si dozvoliti eskalaciju nakon svog odlaska, pogotovo kad u ovakvim slučajevima eskalacija može dovesti do teških posljedica. Kada biraš između toga da nekoga odvedeš na spavanje i da netko fizički strada, u pravilu ćeš više odabrati ono prvo. Nije fer, ali je razumljivo.

 

 

 

 

Ne zanima me isključivost niti jedne strane. Istina je da oba spola vrše i trpe nasilje, a velika većina nasilja koje kod nas ulazi u statistiku nije nasilje, nego međusobna svađa. Po meni, osoba ne može istovremeno biti nasilnik i žrtva, mada trenutna praksa to prihvaća i velik broj slučajeva je upravo takav. U našoj kulturi, muškarci su previše odmažu i alkoholom, a i društvo samo im odmaže stigmatizacijom (neformalnom i formalnom podjednako) muških prijavitelja nasilja. Tko više trpi? Trpimo svi, muškarci i žene jednako.

 

 

... kako bi zvučao izraz 'rasno osjetljiv pristup'?...

 

„Rodno osjetljiv“ iz preporuke, kao i „pozitivna diskriminacija“ su gluposti.

 

 

... S jedne strane i sam kažeš da se kod nasilja u obitelji radi o recidivizmu. I to je točno! Radi se zapravo o relativno malom broju vrlo konfliktnih obitelji (ni blizu 3% , a kamo li 30% kako nam se stalno servira kroz medije)...

 

 

Kao i kod većine prekršaja i kaznenih djela, da, radi se o manjem broju počinitelja koji čine veći broj djela. A statistike u medijima (kako kod nasilja u obitelji, tako i kod vršnjačkog nasilja) su čisto sranje (ne mogu upotrijebiti blažu riječ). Ankete su postavljene tako da je sve nasilje, bez obzira na ostale okolnosti događaja.

 

 

... Ali zašto se privodi u slučajevima kada nema baš nikakvog dokaza da je ikada bilo nekakvog nasilja? Štoviše, često i sami policajci sumnjaju da se radi o lažnoj prijavi.

Ponekad čak muškarac zove zbog nasilja, a ophodnja na kraju privede njega!...

 

Napisao sam gore, a dodao bih samo da dokaza u slučajevima nasilja najčešće i nema, a događa se dugo bez da je igdje evidentirano (opet, verbalno i neverbalno, muško i žensko). Niti jedna rasprava, ma kako god znanstvena i objektivna bila, to ne može riješiti. I ovo ne govorim iz defetizma, nego iz prakse. Ako imamo supružnike (za primjer, s obzirom da je tema nasilje u obitelji) čije se izjave dijametralno razlikuju, a nema svjedoka, nikada ne možemo biti apsolutno sigurni tko govori istinu, a i to je jedan od razloga obostranog prijavljivanja od strane policije (i zlouporabe psotupka i propisa).

 

Moje mišljenje je da je zakon dobro zamišljen, ali je lako podložan zlouporabi, te ćemo teško ili nikako naći rješenje.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Ne zanima me isključivost niti jedne strane.

 

A kako bi bilo da proćitaš tekst, umjesto da naprasno djeliš etikete?

 

Pitam zato jer se dobar dio onoga što se tamo iznosi poklapa sa tvojim stavovima izrečenima u tom istom tvom postu.

 

Tamo su i linkovi na stotine pravih znanstvenih istraživanja o obiteljskom nasillju koje su radili znanstvenici i znanstvenice poštujući znanstvene metode. Na linkovima sve možeš i provjeriti.

 

Ja uvijek volim pročitati tekst bez predrasuda, pa sam donijeti zaključke.

 

Zamolio sam te da mi daš svoje mišljenje o tom tekstu, rado ću tamo staviti i tvoja argumentirana mišljenja i iskustva, to je radna verzija poglavlja knjige.

 

 

Također, PROČITAJ poglavlje o Gender Staljinizmu u Španjolskoj, pa mi onda reci o tome da su to 'samo preporuke' dok se ne ugrade u zakon.

Jer tamo imaš primjer da jesu zakon.

 

Jesi znao da zbog toga Španjolska ima u Strasbourgu tužbu za genocid?

 

 

 

Po meni, osoba ne može istovremeno biti nasilnik i žrtva, mada trenutna praksa to prihvaća i velik broj slučajeva je upravo takav.

 

Pročitaj u tom mom tekstu o tome, o 'violence prone' osobnosti.

Pročitaj koju od tamo preporučenih knjiga.

 

Počinitelji (muškarci ili žene, svejedno) često ne iskazuju nasilje rped policajcima, ...

 

To je samo djelomično točno.

 

Prava istina je da postoje kulturološki dvostruki kriteriji o tome što se tolerira muškarcima i ženama.

Ti i većina ljudi toga uopće niste svjesni.

Kada dođeš na intervenciju, a žena viče i gestikulira rukama, ti to ne percipiraš kao nasilno ponašanje nego kao 'izgubila je živce'. Ali da isto radi muškarac, već bi ga tretirao kao nasilnika. Imam poprilično takvih svjedočanstava.

 

Kad žena ošamari muškarca u javnosti, tretira li se to kao nasilje? Ne. Svi se podsmjehuju i komentiraju da je sigurno 'to zaslužio'.

Sada okreni uloge i reci mi kako okolina reagira kada muškarac ošamari ženu u javnosti.

 

Razmisli malo o ovome i počni zapažati te razlike u percepciji nasilja po spolu.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

A kako bi bilo da proćitaš tekst, umjesto da naprasno djeliš etikete?...

 

 

Ne dijelim etikete. Pročitao sam tekst i iako se slažem s velikim dijelom napisanog, smatram da naginje u jednu stranu. Opravdano ili ne, ne namjeravam ulaziti u rasprave. I to je sve što sam time htio reći, a nikako nisam mislio etiketirati nit idovoditi u pitanje istraživanja ili bilo što napisano.

 

 

... Prava istina je da postoje kulturološki dvostruki kriteriji o tome što se tolerira muškarcima i ženama.

Ti i većina ljudi toga uopće niste svjesni.

Kada dođeš na intervenciju, a žena viče i gestikulira rukama, ti to ne percipiraš kao nasilno ponašanje nego kao 'izgubila je živce'. Ali da isto radi muškarac, već bi ga tretirao kao nasilnika. Imam poprilično takvih svjedočanstava...

 

Upravo suprotno - itekako smo svjesni takvih situacija. Ali i tu imaš različitosti - čistog nasilja kad žena podbada, omalovažava, vrijeđa i što već ne, pa do situacija kada opravdano izbacuje iz sebe ono što je dugo trpila jer se osjeća sigurnom pred policajcima. Onih prvih ima daleko više, ali eto, više je mogućnosti i potrebe za procjenom svake pojedinačne situacije.

 

Da ne bi bilo bespotrebne rasprave, glupo mi je govoriti žena i muškarac. Žrtva i počinitelj su puno bolji i realniji pojmovi (i uglavnom jedini potrebni).

 

Za primjer, prije par godina sam imao situaciju nasilnog oca obitelji koji je cijeli život sustavno omalovažavao suprugu i sinove (2 sina), a kada se netko konačno odlučio zvati policiju, sinovi su imali preko 40 godina. I tada je, upravo u trenutku dok smo razgovarali sa starim, jedan od sinova puknuo i rekao ocu sve što mu se skupljalo svih tih desetljeća. Pustili smo ga da priča i više smo saznali iz toga nego iz svih razgovora koje smo tamo obavili. Stari se pokušao verbalno braniti, ali iz sina je potekla takva bujica da ga nije mogao spriječiti, a to je trajalo i trajalo. Stari je prepraćen i situacija se popravila (nije film, pa nije hepi end - nasilje je i dalje prisutno, ali sada se zna da se na njega može odgovoriti, pa se sve nekako izjednači).

 

 

Ne bih dalje o tome. Svatko ima svoje mišljenje i to je to.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Ako misliš da nije, može i jedno i drugo. Unutarnjoj pritužba na postupanje policajaca, a DORH-u kaznena prijava. Preletiš kazneni zakon i nađeš članak koji ti odgovara (oni nisu vezani tvojim člankom i pravilno će kvalificirati djelo ako ga utvrde). Od unutarnje dobiješ odgovor unutar 30 dana, a za DORH ne znam.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Uključi se u diskusiju

Možete objaviti sada i registrirati se kasnije. Ako imaš korisnički račun, prijavi se ovdje kako bi objavljivao s tim računom.

Posjetitelj
Odgovori na ovu temu...

×   Zalijepili ste sadržaj sa formatiranjem..   Ukloni formatiranje

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Vaš je prethodni sadržaj vraćen..   Očisti

×   Ne možete direktno lijepiti slike. Prenesite ili unesite slike iz URL.

  • Temu je nedavno pogledalo   0 korisnika

    • No registered users viewing this page.
  • Korisnici koji su trenuto na stranici



×
×
  • Napravi novi...

Važna informacija