Tužbom pokrenuti postupak za rastavu

[želimvan]

Pozdrav,

Čekam još odgovor za termin kod odvjetnice, ali bih prije voljela čuti i neka druga mišljenja.

Da ne dužim, napisat ću par činjenica.

Supružnik je profesor, ja direktorica hotela.

Imamo dvoje predivne djece, dva dječaka (ne mogu baš ostati objektivna pri tom opisu )u dobi od 8 i 5,5 godina.

Živimo u obiteljskoj kući supruga. Iz mnogih razloga koji su uistinu odraz nepomirljivih karaktera i činjenice da je suprug odbio bilo kakav prijedlog vezan uz savjetovanje (dakle, u više navrata sam, radi djece, predložila da odemo u savjetovalište, što je on odbio uz obrazloženje da ako sam bolesna, nek se sama idem liječiti), odlučila sam okončati brak, jer smatram da je za djecu bolje da imaju dva smirena, i vesela roditelja odvojeno, nego dva vrlo nesretna bića.

Predložila sam da to riješimo sporazumno, no on ne želi niti čuti, te kaže kako neće dopustiti da odem mirno.

Također mi ne dopušta da odvedem djecu, iako sam mu rekla da ću mu uvijek dopustiti, kad god poželi, da ih vidi, jer ga držim dobrim ocem, i ne bih željela uskratiti njegovo prisustvo u životu dječaka.

Dakle, ne preostaje mi drugo nego pokrenuti tužbom proces rastave, zar ne?

Nadalje, dat ću vam par činjenica, pa ako mi netko može reći kolike su šanse da će mi uzeti djecu

-njegova plaća je veća

-živi u vlastitom stanu u obiteljskoj kući, mada se još nije uknjižio kao vlasnik (ja bih bila podstanar)

-ima bolje radno vrijeme (on naime, radi 3-4 sata dnevno maksimalno, a ja ponekad i do 10, ali imam osiguranu pomoć oko čuvanja djece)

-mogu li kao činjenicu u svoju korist navesti da je kuća u kojoj žive svi članovi njegove obitelji (njih 18 ravno) vrlo nepogodna za život djece, obzirom da skoro svi članovi obitelji imaju prijave zbog remećenja reda i mira, te su vrlo problematični?

Vjerujte vrlo je teško ovako nešto odlučiti. Nije razlog nikakva treća osoba, jednostavno želim djeci pružiti mir i sreću, a to zajedno s njim ne mogu.

 

Hvala unaprijed na pomoći.

[bovu]

kolika je kuća ? dali svaka obitelj ima svoj stan(bračni par i djeca/djete). koliko kvadrati ima na raspolaganju svaka obitelj?

[želimvan]

kuća je površine 720 kvadrata

Svaka obitelj ima svoj stan, ali svi stanovi dijele zajednički ulaz

[Mario 77]

U vecini slucajeva sudovi dodjeljuju djecu majci a otac dobiva vidjanja i obvezu placanja alimentacije. To sta imate manju placu i sta cete biti podstanar nije presudno kod sudske odluke, uvazava se misljenje CZSS- a koje je u vecini slucajeva takvo da savjetuju sud da djeca ostanu zivjeti s majkom. Ukoliko nemate nekih ozbiljnih problema sa zakonom velika je vjerojatnost da cete vi dobiti djecu.....

[felixx]

Pozdrav,

Čekam još odgovor za termin kod odvjetnice, ali bih prije voljela čuti i neka druga mišljenja.

Da ne dužim, napisat ću par činjenica.

Supružnik je profesor, ja direktorica hotela.

Imamo dvoje predivne djece, dva dječaka (ne mogu baš ostati objektivna pri tom opisu )u dobi od 8 i 5,5 godina.

Živimo u obiteljskoj kući supruga. Iz mnogih razloga koji su uistinu odraz nepomirljivih karaktera i činjenice da je suprug odbio bilo kakav prijedlog vezan uz savjetovanje (dakle, u više navrata sam, radi djece, predložila da odemo u savjetovalište, što je on odbio uz obrazloženje da ako sam bolesna, nek se sama idem liječiti), odlučila sam okončati brak, jer smatram da je za djecu bolje da imaju dva smirena, i vesela roditelja odvojeno, nego dva vrlo nesretna bića.

Predložila sam da to riješimo sporazumno, no on ne želi niti čuti, te kaže kako neće dopustiti da odem mirno.

 

 

Vi kažete 'sporazumno' ali zapravo rezonirate 'neka suprug / otac prihvati moj prijedlog!

To nije definicija sporazumnog rješenja.

 

Danas državne institucije općenito vrlo teško diskriminiraju očeve u pogledu skrbništva.

I očevi sve više postaju svjesni koliko je sustav nakaradno usmjeren da ih diskriminira.

Pročitajte o tome ovdje:

https://www.academia.edu/15374090/Diskriminacija_o%C4%8Deva_u_postupku_razvoda

 

Stoga, ako je vaš suprug odlučio da će se boriti za djecu, možete očekivati vrlo konfliktan razvod, jer on očito spada u onaj mali broj očeva koji imaju i znanje i sredstva i podršku obitelji.

A kako će CZSS biti pod sve većim pritiskom politike i javnosti da takvu tešku diskriminaciju isprave, savjetovao bih vam da se ne upuštate u neke prljave igre.

Nažalost, danas je sustav postavljen tako da favorizira opciju 'pobjednik uzima sve'.

Roditelj koji 'dobije djecu' ima sva prava , onaj drugi skoro nikakva. To je gubitnička opcija i za djecu i za sve druge.

 

Najbolja opcija bi bila da se dogovorite za tzv. Shared custody - podjeljeno skrbništvo.

 

Takva opcija meni mnogo više sliči definiciji 'sporazumnog' rješenja!

 

 

Također mi ne dopušta da odvedem djecu, iako sam mu rekla da ću mu uvijek dopustiti, kad god poželi, da ih vidi, jer ga držim dobrim ocem, i ne bih željela uskratiti njegovo prisustvo u životu dječaka.

 

Vidite, vi se ovdje već postavljate kao da su djeca vaše vlasništvo.

Njemu zamjerate što ne dozvoljava da ih odvedete, a istovremeno izjavljujete kako ćete mu (ispada velikodušno, kao da to nije njegovo pravo) dozoliti da ih viđa i da sudjeluje u njihovom životu.

 

Sad zamislite da je on to vama rekao. Kako vama te riječi zvuče?

 

 

 

Nadalje, dat ću vam par činjenica, pa ako mi netko može reći kolike su šanse da će mi uzeti djecu

-njegova plaća je veća

-živi u vlastitom stanu u obiteljskoj kući, mada se još nije uknjižio kao vlasnik (ja bih bila podstanar)

-ima bolje radno vrijeme (on naime, radi 3-4 sata dnevno maksimalno, a ja ponekad i do 10, ali imam osiguranu pomoć oko čuvanja djece)

 

Kao prvo, nitko vam neće djecu 'uzeti'.

Vidite, opet se vraćamo na to poticanje konflikta. Ispada da je u redu da majka 'uzme djecu', da je to nešto normalno i opravdano.

 

Iz ovog ostalog što opisujete, ispada da on ima više vremena da se bavi djecom. Recite iskreno - tko se sada više bavi djecom - on ili vi? Ili podjednako?

 

I tko će inati više vremena baviti se djecom u budućnosti, to su dječaci kojima je jako važan očinski lik u odrastanju, danas više nego ikada prije.

 

 

 

-mogu li kao činjenicu u svoju korist navesti da je kuća u kojoj žive svi članovi njegove obitelji (njih 18 ravno) vrlo nepogodna za život djece, obzirom da skoro svi članovi obitelji imaju prijave zbog remećenja reda i mira, te su vrlo problematični?

 

To su dosta, onako , paušalne tvrdnje.

Možete li biti detaljniji?

 

Žive li u toj kući i druga djeca? Je li bilo nasilja , naročito prema djeci?

Ovo sa remećenjem reda i mira je jako relativno. Dovoljno da se netko voli malo bučnije zabaviti a ima susjeda koji želi mir, i eto ti stalnih prijava. Ima li izgreda i nasilja vezanog uz alkohol, ili štogod slično?

 

S druge strane, uz tako brojnu obitelj, djeca su uvijek pod nadzorom nekog odraslog člana obitelji, nema problema ako roditelji koji rade nisu uvijek tu da dočekaju djecu...

[želimvan]

Poštovani Felixx,

 

Žao mi je što ste očito našli poticaj u mom postu kako biste me razapeli na križ kao majku koja nema dovoljno vremena za djecu.

Nikada nisam bila nepoštena, a pretrpila sam ogromnu količinu nasilja i maltretiranja od strane čovjeka za kojeg vi tvrdite da je očito dobro informiran i ima podršku obitelji.

Pa neću ni sad, pa ću zbog toga ostaviti tu temu za Centar, ako bude nužno.

Razuzdane zabave su jedno, a pijani ljudi koji me gađaju ciglama dok sam u 8. mjesecu trudnoće drugo.

Tučnjava članova obitelji kod njih je normalna.

Takvi da paze dečke-mogu samo preko mene mrtve.

Vidim da ste zaista ogorčeni na sustav, pa ću vam, dosta objektivno, prikazati tko i koliko brine o dečkima, prikazujući svakodnevnicu na najjednostavniji način.

Budim se u 04:45, obučem se, idem na posao. Djecu muž odvede u školu i u vrtić, a kad smo kod moje mame, onda to čine ili mama ili sestra.

U 14:30 dolazim kući, stariji sin dođe kući, dam mu ručak, te odem po mlađega. Ljeti nakon toga ih vodim na plažu, te s njima budem sve do spavanja, kako bi muž imao dovoljno odmora.

U ovom periodu, odvedem jednog na trening, pa drugog, pripremim večeru, okupam, stavim u krevet, pripremim odjeću i hranu za sutra, i tako svaki dan.

Recite mi onda, gospodine, tko i koliko brine o dečkima?

Gospodin suprug ide u školu u kojoj radi oko 9, tek kako bi se odmorio i popio kavu u miru, te odradio par sati, da bi također, kao ja došao u 14:30 ili kasnije. Na gotov ručak.

Zato, ne govorite paušalno, probala sam biti dosta objektivna, ali me nepravda vrijeđa kao ženu, kao majku, a posebno kao osobu koja djeci nikad nije rekla nijednu lošu riječ o njihovom ocu, dok taj isti otac ispred djece konstantno omalovažava majku.

Za što imam puno audio snimki, jer tko bi mi inače povjerovao da tako uglađen gospodin može biti iti neugodan, a kamoli što drugo, te poruka i prijetnji upućenih men.

DA. SMATRAM DJECU NAJVIŠE SVOJOM.

Jer sam svaku bolest probdila SAMA. Svaki posjet pedijatru, specijalistu, ljekarni, labaratoriju-SAMA. Godinu i pol spavanja na kauču u dnevnom boravku s bebom kako bi se ON naspavao. Meni san, valjda nije potreban.

On ni dan danas ne zna gdje je pedijistrijska ordinacija.

ZAto, nemojte braniti kad ne znate što branite.

Namjerno sam opisala šturo, i bez detalja, kao ne bih optuživala.

A vi ste se našli kako biste secirali moje tvrdnje braneći prava.

Stoga sam reagirala, i žao mi je što sam tražila objektivno mišljenje i pomoć, ne sluteći da ću naići na ovo.

[felixx]

Poštovani Felixx,

 

Žao mi je što ste očito našli poticaj u mom postu kako biste me razapeli na križ kao majku koja nema dovoljno vremena za djecu.

... žao mi je što sam tražila objektivno mišljenje i pomoć, ne sluteći da ću naići na ovo.

 

Poštovana, odgovorio sam na vaš prvi post.

Tamo niste napisala sve ovo:

....a pijani ljudi koji me gađaju ciglama dok sam u 8. mjesecu trudnoće drugo.

.....učnjava članova obitelji kod njih je normalna.

......koja djeci nikad nije rekla nijednu lošu riječ o njihovom ocu, dok taj isti otac ispred djece konstantno omalovažava majku....

....jer sam svaku bolest probdila SAMA. Svaki posjet pedijatru, specijalistu, ljekarni, labaratoriju-SAMA.

.....Godinu i pol spavanja na kauču u dnevnom boravku s bebom kako bi se ON naspavao. Meni san, valjda nije potreban.

 

Stoga se duboko ispričavam ako vas je moj poduži odgovor uvrijedio.

 

Ako smireno ponovo pročitate što sam tamo napisao, nisam vas vrijeđao, nego dobronamjerno savjetovao na bazi onoga što ste napisali.

 

Ne možete očekivati od ljudi da znaju ono što niste izrekli.

 

Prva stvar koju će vam svaki odvjetnik reći je da mu nikada ne lažete i ne prešućujete stvari, bez obzira jesu li na vašu štetu ili korist.

 

Jer jedino tako možete dobiti dobar savjet.

 

 

Vidim da ste zaista ogorčeni na sustav

 

Da, i to sa vrlo dobrim argumentima.

Dajte si vremena i pročitajte ono što sam vam linkao, da shvatite što proživljavaju mnogi dobri očevi, koji su poput vas dobri roditelji.

To nisu nikakve izmišljotine, sve je bazirano na svjedočanstvima očeva.

 

 

I pokušajte shvatiti da ćete od mene uvijek dobiti podršku sada kada znam o čemu se radi u vašem slučaju.

Ali od mnogih drugih povrijeđenih očeva sve manje će dobre majke dobivati podršku u ovako pokvarenom sustavu.

 

Evo, počitajte blog ovog oca koji je sada završio i u pritvoru - jer se bori za svoje dijete:

http://mojaklara.blogspot.com/

 

Sad zamislite da vas počnu privoditi u policiju jer svako malo suprug ili neki član njegove obitelji prijavi da seksualno zlostavljate svoju djecu, da im prijetite, ... da isposluju da izgubite posao, da isposluju da dobijete na par dana pritvora, itd...

 

 

Pa ako sada želite čuti kakav savjet od mene...

[želimvan]

Ne kažem da sustav nije manjkav, jednostavno sam se navikla sve raditi sama.

Otkad znam za sebe, tako činim. Moj otac je također ispred suda tvrdio kako je dobar i pošten.

Kako voli svoju djecu.

Ostavio nas je četvero, skupa s mamom, bez ičega.

Nije vidio mene ni ikoga od nas još nijednom, osim u prolazu. Ne jer nije mogao, nego jer nije htio.

A taj isti sustav mogućuje da uredno dobije mirovinu, da dobije pola novca od stana koji je prokockao.

Zato, znam puno o manjkavom i selektivnom sustavu.

Jednostavno nisam htjela iznositi prljavštinu, jer smatram da djeca toga trebaju biti pošteđena.

A ima je puno. Morate shvatiti da nije ugodno priznati da sam užasno pogriješila, te da na temelju majčinog života nisam naučila ama baš ništa.

Također je neugodno reći da otkad radim, a to je,evo već skoro pet godina, nisam niti jednom svoju plaću potrošila, nego bih je uredno, u iznosu od 90% prebacila na suprugov račun.(za što također imam potvrde)

U protivnom bi bilo netrepeljivosti.

Novac koji bih zaradila dodatno također nisam smjela trošiti nego bih ubacivala u kućni budžet.

I milijun stvari zbog kojih je moje strpljenje došlo kraju.