Pritužba poslodavcu za zaštitu dostojanstva radnika

[MirkoP]

Lijep pozdrav

Radim u srednje velikoj firmi, već 6 godina, uredski posao. Prije nekoliko mjeseci došle su 2 osobe, vježbenice kod mene u sobu.

Ne radimo istu vrstu posla, ali zbog nedostatka prostora dijelo radni prostor.

Pitanje se tiče Zakona o radu, članak 134.

 

Oprostite na konfuznosti, zaista je malo je reći da mi je "pun kufer", da tražim novi posao, ali i to da mi nakon svakog radnog dana treba neko vrijeme da uopće dođem k sebi, pa da postavim ovdje odmah pitanje:

Imamo povjerenika za pitanja radnika kome ću podnijeti napisanu žalbu.

Zanimaju me detalji za žalbu, (uopće mi je odvratno da brojim nekulturno i ignorantsko ponašanje 2 osobe koje sa mnom dijele najuži radni prostor a koje se dešava doslovno svaki dan, ali koje moram nabrojati). Znači, moram li detaljno navoditi za svaki dan, i kakav oblik ponašanja. Odn. kakva je... forma toga ? Da li je dovoljno navesti oblike ponižavajućeg ponašanja, intenzitet ? A toga ima toliko da za svaki dan može raditi posebna pritužba.

Razlog radi kojeg nisam ništa još poduzimao jest da budem siguran za korake i postupak kod Općinskog suda, jer pretpostavljam da se ništa neće promijeniti nakon što dam žalbu povjereniku (stavak 5).

U internom pravilniku o radu stoji da povjerenik ima rok od mjesec dana da ispita prigovor i poduzme evt.mjere, dok u Zakonu stoji "najkasnije u roku od osam dana od dostave pritužbe,", da li to znači da je rok poslodavcu od 8 dana a ne mjesec ?

 

Konkretan opis problema :

(disclaimer za one koji čitaju: Da ja ovo čitam vjerojatno bih mislio bi da je to potpuno nemoguće i da osoba koja to piše ima problema sama sa sobom. Nažalost, svaki dan se ponovo uvjerim u suprotno.)

Dakle. Prvo sam mislio da su sramežljive, no ubrzo se ispostavile kako imaju nekih problema, u prvom redu težak nedostatak kućnog odgoja, da ne kažem nešto više. Prvo što me osupnulo je nepozdravljanje. Dakle ulazim u sobu, pozdravim prvi, nitko ništa ! Potpuno ignoriranje i nepoštovanje. Prasnu u smijeh kad pričam s kolegama a ne pričaju niti se uključuju u razgovor (?!). Dakle uopće ne pričaju sa mnom, dok međusobno pričaju. Nakon par tjedana prestao sam pozdravljati jer mi je bilo beskrajno neugodno i ponižavajuće da pozdravljam nekoga tko uopće ne odgovara niti razgovara.

A zatim nisam mogao vjerovati da njih dvije komentiraju o mojim kolegama , a kasnije i mene (!) kao da me nema u sobi, i o tome što će donijeti u sobu bez ikakvog obzira i pitanja za radio, molio sam da se ne pušta jer mi smeta koncentraciji. Pucanje balona od žvaki skoro cijeli dan, brojanje naglas (samoj sebi) , ili paljenje klime koje je meni iznad glave kad im se sprdne i tako ostavljanje po cijeli dan, daljinski je kod njih a jel moram još što reći kad jedna od njih poteže sline da se čuje kao roktanje. I to tako cijeli dan. Nakon što bih se sabrao zamolio bih da se zatvori prozor, i tako dok nisam shvatio da se se ne mogu ponižavati i pitati za malo kulture nekoga tko se ponaša kao da je štičenik popravnog doma a ne radnik s istim pravima kao ja.Takvo ponašanje od prvih dana se nastavilo kao da nisam ništa rekao.

Dakle izuzetna drkost i provokantno ponašanje bez ikakvog obzira na moje molbe.

 

Još prvi tjedan sam prijavio nadređenom nepozdravljanje, ignoranciju i - kad sam zamolio jednu nakon što je više dana našpricavala parfem u sobi, naravno bez ikakvog pitanja - da li to može obaviti na wcu umjesto u sobi, rekla je da je "nešto zasmrdilo kad sam ušao" i još povikala da sam bezobrazan (?!).

 

Nadređeni ima svojih problema s direktorom (pa neće talasati ili što već) i koji se potpuno oglušio na prijavljeno ponašanje radnika i pokazao da ga ne zanima i na prenesen način mi dao do znanja "to je samo ugovor na godinu dana" da se sam nosim s tim. Hoće li to prijavljivanje od kojega je prošlo nekoliko mjeseci imati kakvo značenje, odn. da li se to broji kao nekakav možebitni rok, odn. propuštanje prijave dalje , povjereniku i sl?

[hurus]

Lijep pozdrav

Radim u srednje velikoj firmi, već 6 godina, uredski posao. Prije nekoliko mjeseci došle su 2 osobe, vježbenice kod mene u sobu.

Ne radimo istu vrstu posla, ali zbog nedostatka prostora dijelo radni prostor.

Pitanje se tiče Zakona o radu, članak 134.

 

Zakon je izričit i kaže:Ako poslodavac u roku od osam dana ne poduzme mjere za sprječavanje uznemiravanja ili spolnog uznemiravanja ili ako su mjere koje je poduzeo očito neprimjerene, radnik koji je uznemiravan ili spolno uznemiravan ima pravo prekinuti rad dok mu se ne osigura zaštita, pod uvjetom da je u daljnjem roku od osam dana zatražio zaštitu pred nadležnim sudom.

 

Oprostite na konfuznosti, zaista je malo je reći da mi je "pun kufer", da tražim novi posao, ali i to da mi nakon svakog radnog dana treba neko vrijeme da uopće dođem k sebi, pa da postavim ovdje odmah pitanje:

 

Imamo povjerenika za pitanja radnika kome ću podnijeti napisanu žalbu.

Zanimaju me detalji za žalbu, (uopće mi je odvratno da brojim nekulturno i ignorantsko ponašanje 2 osobe koje sa mnom dijele najuži radni prostor a koje se dešava doslovno svaki dan, ali koje moram nabrojati). Znači, moram li detaljno navoditi za svaki dan, i kakav oblik ponašanja. Odn. kakva je... forma toga ? Da li je dovoljno navesti oblike ponižavajućeg ponašanja, intenzitet ? A toga ima toliko da za svaki dan može raditi posebna pritužba.

Kada čete podjeti pritužbu??????? I svaki dan uznemiravanja upišite u pritužbu.

 

Razlog radi kojeg nisam ništa još poduzimao jest da budem siguran za korake i postupak kod Općinskog suda, jer pretpostavljam da se ništa neće promijeniti nakon što dam žalbu povjereniku (stavak 5).

 

O čemu pričamo? Vi ste "miljama" daleko od suda!Što će povjerenik?Ne možete znati ništa, dok niste podnjeli PISANI PRIGOVOR-e.

 

Konkretan opis problema :

(disclaimer za one koji čitaju: Da ja ovo čitam vjerojatno bih mislio bi da je to potpuno nemoguće i da osoba koja to piše ima problema sama sa sobom. Nažalost, svaki dan se ponovo uvjerim u suprotno.)

Dakle. Prvo sam mislio da su sramežljive, no ubrzo se ispostavile kako imaju nekih problema, u prvom redu težak nedostatak kućnog odgoja, da ne kažem nešto više. Prvo što me osupnulo je nepozdravljanje. Dakle ulazim u sobu, pozdravim prvi, nitko ništa ! Potpuno ignoriranje i nepoštovanje. Prasnu u smijeh kad pričam s kolegama a ne pričaju niti se uključuju u razgovor (?!). Dakle uopće ne pričaju sa mnom, dok međusobno pričaju. Nakon par tjedana prestao sam pozdravljati jer mi je bilo beskrajno neugodno i ponižavajuće da pozdravljam nekoga tko uopće ne odgovara niti razgovara.

A zatim nisam mogao vjerovati da njih dvije komentiraju o mojim kolegama , a kasnije i mene (!) kao da me nema u sobi, i o tome što će donijeti u sobu bez ikakvog obzira i pitanja za radio, molio sam da se ne pušta jer mi smeta koncentraciji. Pucanje balona od žvaki skoro cijeli dan, brojanje naglas (samoj sebi) , ili paljenje klime koje je meni iznad glave kad im se sprdne i tako ostavljanje po cijeli dan, daljinski je kod njih a jel moram još što reći kad jedna od njih poteže sline da se čuje kao roktanje. I to tako cijeli dan. Nakon što bih se sabrao zamolio bih da se zatvori prozor, i tako dok nisam shvatio da se se ne mogu ponižavati i pitati za malo kulture nekoga tko se ponaša kao da je štičenik popravnog doma a ne radnik s istim pravima kao ja.Takvo ponašanje od prvih dana se nastavilo kao da nisam ništa rekao.

Dakle izuzetna drkost i provokantno ponašanje bez ikakvog obzira na moje molbe.

 

Još prvi tjedan sam prijavio nadređenom nepozdravljanje, ignoranciju i - kad sam zamolio jednu nakon što je više dana našpricavala parfem u sobi, naravno bez ikakvog pitanja - da li to može obaviti na wcu umjesto u sobi, rekla je da je "nešto zasmrdilo kad sam ušao" i još povikala da sam bezobrazan (?!).

Sve usmeno vezano za žalbu je "rekla - kazala. Nema pravnu vrijednost.To gore je irelevantno ako niste podnijeli žalbu povjereniku. I mogli ste sa tim osoba uredno sjesti i razgovarati o problemu.

 

Nadređeni ima svojih problema s direktorom (pa neće talasati ili što već) i koji se potpuno oglušio na prijavljeno ponašanje radnika i pokazao da ga ne zanima i na prenesen način mi dao do znanja "to je samo ugovor na godinu dana" da se sam nosim s tim. Hoće li to prijavljivanje od kojega je prošlo nekoliko mjeseci imati kakvo značenje, odn. da li se to broji kao nekakav možebitni rok, odn. propuštanje prijave dalje , povjereniku i sl?

 

Niste uputili povjereniku pisanu pritužbu. Dakle ne možete očekivati da Vaš problem bude riješen.

[felixx]

Konkretan opis problema :

(disclaimer za one koji čitaju: Da ja ovo čitam vjerojatno bih mislio bi da je to potpuno nemoguće i da osoba koja to piše ima problema sama sa sobom. Nažalost, svaki dan se ponovo uvjerim u suprotno.)

Dakle. Prvo sam mislio da su sramežljive, no ubrzo se ispostavile kako imaju nekih problema, u prvom redu težak nedostatak kućnog odgoja, da ne kažem nešto više. Prvo što me osupnulo je nepozdravljanje. Dakle ulazim u sobu, pozdravim prvi, nitko ništa ! Potpuno ignoriranje i nepoštovanje. Prasnu u smijeh kad pričam s kolegama a ne pričaju niti se uključuju u razgovor (?!). Dakle uopće ne pričaju sa mnom, dok međusobno pričaju. Nakon par tjedana prestao sam pozdravljati jer mi je bilo beskrajno neugodno i ponižavajuće da pozdravljam nekoga tko uopće ne odgovara niti razgovara.

A zatim nisam mogao vjerovati da njih dvije komentiraju o mojim kolegama , a kasnije i mene (!) kao da me nema u sobi, i o tome što će donijeti u sobu bez ikakvog obzira i pitanja za radio, molio sam da se ne pušta jer mi smeta koncentraciji. Pucanje balona od žvaki skoro cijeli dan, brojanje naglas (samoj sebi) , ili paljenje klime koje je meni iznad glave kad im se sprdne i tako ostavljanje po cijeli dan, daljinski je kod njih a jel moram još što reći kad jedna od njih poteže sline da se čuje kao roktanje. I to tako cijeli dan. Nakon što bih se sabrao zamolio bih da se zatvori prozor, i tako dok nisam shvatio da se se ne mogu ponižavati i pitati za malo kulture nekoga tko se ponaša kao da je štičenik popravnog doma a ne radnik s istim pravima kao ja.Takvo ponašanje od prvih dana se nastavilo kao da nisam ništa rekao.

Dakle izuzetna drkost i provokantno ponašanje bez ikakvog obzira na moje molbe.

 

Zaboravite bilo kakve prijave i postupke dok ne osigurate vjerodostojne dokaze!

 

Kad nešto prijavite i pokrenete, prva stvar što će vam se gotovo sigurno dogoditi je da vas te cure optuže za neki 'seksualni harasment' , seksualno zlostavljanje, čak i za gore stvari.

I onda ćete vidjeti kako vaš poslodavac najednom postaje jako zainteresiran da to riješi. Bit ćete označeni za cijeli život.

[G-man]

Dakle. Prvo sam mislio da su sramežljive, no ubrzo se ispostavile kako imaju nekih problema, u prvom redu težak nedostatak kućnog odgoja, da ne kažem nešto više. Prvo što me osupnulo je nepozdravljanje. Dakle ulazim u sobu, pozdravim prvi, nitko ništa ! Potpuno ignoriranje i nepoštovanje. Prasnu u smijeh kad pričam s kolegama a ne pričaju niti se uključuju u razgovor (?!). Dakle uopće ne pričaju sa mnom, dok međusobno pričaju. Nakon par tjedana prestao sam pozdravljati jer mi je bilo beskrajno neugodno i ponižavajuće da pozdravljam nekoga tko uopće ne odgovara niti razgovara.

A zatim nisam mogao vjerovati da njih dvije komentiraju o mojim kolegama , a kasnije i mene (!) kao da me nema u sobi, i o tome što će donijeti u sobu bez ikakvog obzira i pitanja za radio, molio sam da se ne pušta jer mi smeta koncentraciji. Pucanje balona od žvaki skoro cijeli dan, brojanje naglas (samoj sebi) , ili paljenje klime koje je meni iznad glave kad im se sprdne i tako ostavljanje po cijeli dan, daljinski je kod njih a jel moram još što reći kad jedna od njih poteže sline da se čuje kao roktanje. I to tako cijeli dan. Nakon što bih se sabrao zamolio bih da se zatvori prozor, i tako dok nisam shvatio da se se ne mogu ponižavati i pitati za malo kulture nekoga tko se ponaša kao da je štičenik popravnog doma a ne radnik s istim pravima kao ja.Takvo ponašanje od prvih dana se nastavilo kao da nisam ništa rekao.

Dakle izuzetna drkost i provokantno ponašanje bez ikakvog obzira na moje molbe.

 

Mirko, ne bih htio da shvatite ovo na krivi način, ali ovdje osim puštanja glazbe za radnog vremena i eventualno ovo sa klimom - ne vidim elemente nekog zlostavljanja.

 

Da pojasnim - riječ o očito "uzornim" primjercima ove "Pokemon" generacije, čiji standard odgoja je vrijedio vjerojatno još tamo na Hušnjakovu brdu (Krapinjonci). To je stvar kućnog odgoja kojeg nema. Ali ne smijete biti tako osjetljivi i sve primati previše k srcu. Istinabog, nije lijepo raditi s takvim "balavicama" koje se hihoću kao da su na velikom odmoru u školi, ali sekirati se radi toga nema smisla.

 

Klimu riješite na način da uzmete daljinski k sebi ili pak se popnite gore do uređaja i krilca usmjerite u drugom smjeru i sve OK (a inače ušli smo u jesen, pa se klima više ni ne koristi). Radio prijavite bez pardona odnosno ako žele, neka koriste slušalice i kraj priče.