Zastara tražbine vještaka za nadoknadu troškova u sudskom postupku

[Goggs]

Vještak je na glavnom ročištu dopunio vještačenje, izjasnio se da potražuje trošak i, u roku koji mu je sud ostavio, dostavio račun koji, naravno, glasi na sud.

 

Sud nije donio rješenje kojim bi naložio računovodstvu da se po upućenom računu vještaku nadoknadi trošak.

 

Sud je donio presudu (kojom nije obuhvatio trošak pristupa vještaka na ročište). Na presudu je uložena žalba te je cijeli spis upućen drugostupanjskom sudu.

 

Dakle, o zahtjevu vještaka za nadoknadu troška sud uopće nije odlučio.

 

Na naknadno postavljeni upit vještaka za nadoknadu troška sud odgovara da trenutno nije u mogućnosti izvršiti isplatu budući da se kompletan spis nalazi na odlučivanju povodom žalbe.

 

Što s rokovima zastare u ovakvom slučaju? Račun je izdan prije 2,5 godine. Ako računam zastaru od dana dospijeća računa, to će uskoro u zastaru.

 

S druge strane, ako sud nije donio rješenje kojim se odobrava pokriće tog troška - je li zastara uopće počela teći? Kad čitam ZOO čini mi se da jeste.

 

Sljdeće pitanje: zašto bi vještak morao čekati (više godina) da drugostupanjski sud odluči o žalbi? Ne nalazim u ZPPu ništa što bi sprječavalo prvostupanjski sud da donese rješenje o zahtjevu za nadoknadu troška koji je vještak (ponovno) uputio.

 

Između ostaloga, razmišljam bi li sud mogao zatražiti dostavu spisa i riješiti zahtjev vještaka pa spis vratiti drugostupanjskom sudu?

 

Čl. 167. ZPP otvara prostor za tumačenje da je odluka o trošku zapravo rješenje, čak i kad je sadržana u presudi. Presuda još nije pravomoćna, dakle postupak je u tijeku. Zašto onda sud ne bi mogao donijeti rješenje i podmiriti trošak vještaku te, isto tako rješenjem, obvezati stranku koja je predložila vještačenje da pokrije trošak?

 

Pretraživala sam i sudsku praksu ali nisam našla ništa korisno u vezi sa zastarom u ovakvom slučaju pa, dragi kolege, ako imate uvida, molim vas podijelite ...

 

Hvala i pozdrav!

[Matrix]

Prije svega treba istaknuti da vještak nije stranka u postupku,glede čega se meritornom odlukom nemože naložiti stranci u postupku da vještaku nadoknadi trošak,tj.takva odluka može biti isključivo u smislu da jedna o stranki nadoknadi onoj drugoj parnične troškove koji između ostalog obuhvataju i izdatke učinjene povodom vještačenja,no ako ista stranka kao u ovom slučaju nije platila trošak dopunskog vještačenja,onda nemože sa uspjehom ni potraživati da sud obveže suprotnu stranu na naknadu takvog troška,jer ga nije ni bilo,što će reći da vještak svoju tražbinu može zahtijevati od suda ali nikako da svoja prava ishodi kroz postupak u kojem je vještačio.