suđenje u razumnom roku

[2706956]

Povodom zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku sud je odredio sucu rok od 24 mjeseca, iako Zakon o sudovima spominje 6 mjeseci kao NAJDULJI rok, a dulji od toga samo iznimno. Rješenje dakako ne sadrži argumente, a protiv ovog rješenja podnositelj nema pravo žalbe. Radi se o postupku koji je pokrenut još 2014., a prvostupanjski sud uopće ne postupa (nije zakazao ročište) od kad mu je 19.1.2015. vraćena ukidna presuda na ponovni postupak, dakle pune dvije godine potpune neaktivnosti.

Da li i kojim pravnim sredstvom podnositelj zahtjeva može osporavati takvo rješenje? Ili se radi o arbitrarnoj odluci predsjednika suda protiv koje stranka koja je tražila zaštitu prava, ne može ništa.

[Spitfire]

Zakon o sudovima

čl.66

(1) Ako predsjednik suda utvrdi da je zahtjev osnovan, odredit će rok u pravilu od najdulje šest mjeseci, osim ako okolnosti slučaja ne nalažu određivanje duljeg roka, u kojem sudac predmet mora riješiti. Rješenje kojim je utvrđena osnovanost zahtjeva ne mora biti obrazloženo i protiv njega nije dopuštena žalba.

 

Kao što vidite, u odedbama članka se navodi "u pravilu" i "osim ako okolnosti ne nalažu određivanje duljeg roka", što bi značilo da predsjednik suda može a i ne mora odrediti rok od 6 mj, te ima diskreciono pravo (ako okolnosti...) odrediti i duži rok.

[2706956]

Da, znam za članak 66. Zakona o sudovima. Poanta je u ..."ako okolnosti...), što znači da te okolnosti prije svega moraju biti obrazložene.

 

Međutim, moje pitanje je glasilo:" da li postoji i koje pravno sredstvo postoji protiv rješenja kojim je određen sucu rok u kojem mora dovršiti postupak?" S obzirom da protiv takvog rješenja podnositelj nema pravo žalbe, da li postoji pravno sredstvo kojim se to rješenje može osporavati?

Ukoliko takvo sredstvo ne postoji, onda to znači mogućnost arbitrarnog odnosno pristranog rješavanja zahtjeva.

 

 

Zakon o sudovima

čl.66

(1) Ako predsjednik suda utvrdi da je zahtjev osnovan, odredit će rok u pravilu od najdulje šest mjeseci, osim ako okolnosti slučaja ne nalažu određivanje duljeg roka, u kojem sudac predmet mora riješiti. Rješenje kojim je utvrđena osnovanost zahtjeva ne mora biti obrazloženo i protiv njega nije dopuštena žalba.

 

Kao što vidite, u odedbama članka se navodi "u pravilu" i "osim ako okolnosti ne nalažu određivanje duljeg roka", što bi značilo da predsjednik suda može a i ne mora odrediti rok od 6 mj, te ima diskreciono pravo (ako okolnosti...) odrediti i duži rok.

[Spitfire]

Da, znam za članak 66. Zakona o sudovima. Poanta je u ..."ako okolnosti...), što znači da te okolnosti prije svega moraju biti obrazložene .

 

Po odredbama članka, ne moraju.

 

Međutim, moje pitanje je glasilo:" da li postoji i koje pravno sredstvo postoji protiv rješenja kojim je određen sucu rok u kojem mora dovršiti postupak?" S obzirom da protiv takvog rješenja podnositelj nema pravo žalbe, da li postoji pravno sredstvo kojim se to rješenje može osporavati?

 

Ja ga ne vidim ni u Zakonu o sudovima, niti u Sudskom poslovniku.

 

Ukoliko takvo sredstvo ne postoji, onda to znači mogućnost arbitrarnog odnosno pristranog rješavanja zahtjeva.

 

Pristrano ili ne, ne bih u to ulazio jer ne postoje točne odredbe koje su to okolnosti i koliki bi se rok u određenim okolnostima trebao odrediti. Odredbe koje vežu predsjednika suda su propisane čl.65 Zakona o sudovima, posebno st.3 i 5, kao i čl.90 Sudskog poslovnika.

[G-man]

Redovnog ni izvanrednog pravnog lijeka nema, jedino što bi po meni došlo u obzir, ali i to samo ukoliko u rješenju Prezidente nije nijednom jedinom riječju objasnio ove druge opravdane okolnosti zbog kojih je odredio rok od 24 mjeseca, je - ustavna tužba. Ako vam nije protekao rok od 30 dana od dostave rješenja.

 

Naime, sve sudske odluke moraju biti jasno obrazložene. Opet, čak i u slučaju prihvaćanja takve ustavne tužbe, to ne znači nužno da će vam rok biti skraćen, već će Prezidente morati ponovno donijeti rješenje, a u kojem će tada definitivno obrazložiti razloge određivanja duljeg roka.

[2706956]

Hvala na odgovoru. Podnijela sam ustavnu tužbu pa ću vidjeti. Način određivanja roka u kojem je sudac dužan okončati postupak, koji ovisi isključivo o predsjedniku suda koji nije dužan obrazložiti koje su to opravdane okolnosti, već je dovoljno da samo navede "radi opravdanih okolnosti" omogućuje arbitrarno odlučivanje, kao što je to slučaj u konkretnom predmetu koji se vodi radi povišenja uzdržavanja, a radi se o predmetu koji je vraćen na ponovni postupak i u kojem sud jednostavnopune dvije godine ne zakazuje ročište. Smatram da se radi o nepravilnom radu, a kao stranka nemam mogućnosti osporavati takvo rješenje suca.

Ovo nije jedini primjer moguće samovolje sudaca. Upravo radi takvih i sličnih konkretnih pojava u hrvatskom pravosuđu grupa građana je osnovala Udrugu građana za promicanje pravilnog i zakonitog rada u pravosuđu „TALAR“ , koja je dobila odobrenje od Grada Zagreba za registraciju. Po registraciji udruga će otpočeti sa svojim aktivnostima i nadamo se da ćemo s vremenom imati priliku barem senzibilizirati javnost na pojave u pravosuđu koje, u najmanju ruku, nisu časne.

 

 

Redovnog ni izvanrednog pravnog lijeka nema, jedino što bi po meni došlo u obzir, ali i to samo ukoliko u rješenju Prezidente nije nijednom jedinom riječju objasnio ove druge opravdane okolnosti zbog kojih je odredio rok od 24 mjeseca, je - ustavna tužba. Ako vam nije protekao rok od 30 dana od dostave rješenja.

 

Naime, sve sudske odluke moraju biti jasno obrazložene. Opet, čak i u slučaju prihvaćanja takve ustavne tužbe, to ne znači nužno da će vam rok biti skraćen, već će Prezidente morati ponovno donijeti rješenje, a u kojem će tada definitivno obrazložiti razloge određivanja duljeg roka.

[G-man]

Podnijela sam ustavnu tužbu pa ću vidjeti.

 

Da, jedini problem bude činjenica da ćete se načekati na odluku budući je prosjek rješavanja 3 godine, a onda vam više neće biti ni važno.

 

...kao što je to slučaj u konkretnom predmetu koji se vodi radi povišenja uzdržavanja, a radi se o predmetu koji je vraćen na ponovni postupak i u kojem sud jednostavno pune dvije godine ne zakazuje ročište. Smatram da se radi o nepravilnom radu, a kao stranka nemam mogućnosti osporavati takvo rješenje suca.

 

Iako je nezahvalno pričati "naslijepo", bez uvida u detalje, doista ne vidim razloga da se ne održi rasprava, pogotovo imajući u vidu da su sporovi uzdržavanja hitne naravi.

[2706956]

Slažem se s Vama, niti ja ne vidim razlog da se ne zakaže rasprava, ali eto činjenica je da je predmet vraćen na ponovni postupak 19.1.2015., a da do danas nije zakazano niti jedno ročište. Na sve to sucu je određen rok od 24 mjeseca; znači još dvije godine, što će ukupno iznositi 4 godine na prvostupanjskim sudu, naravno ukoliko se postupak okonča u 24 mjeseca. Za primjetiti je da je sudska uprava "blagoslovila" trajanje postupka na prvom stupnju 4 godine, što je protivno praksi Europskog suda za ljudska prava, ali i VSH i Ustavnog suda. Treba kazati i to da se, prema praksi Europskog suda koju je dakle prihvatio i VSH i Ustavni sud, u hitnim postupcima rokovi prepolavljaju???!!! Zahvaljujem na Vašem trudu i završavam ovu temu.

[G-man]

Slažem se sa svime navedenim, ali isto tako morat ću se ispraviti (mea culpa), jer sam smetnuo s uma odredbu čl. 66. st. 1. Zakona o sudovima, prema kojoj navedeno rješenje predsjednika suda ne mora biti obrazloženo.

 

Međutim, to ne znači da ustavna tužba ne može biti prihvaćena, samo je treba malo drugačije koncipirati, ističući upravo prirodu spora odnosno prava o kojem se spori, u kontekstu načela žurnosti iz čl. 347. Obiteljskog zakona (ukoliko se radi o djetetu, a tako sam vas i shvatio).