Jump to content

Darovni ugovor i solemnizacija


gajobulat

Preporučene objave

Otac mi je darovnim ugovorom darovao stan. Otac je umro.

U stanu živi maćeha.

Po sudskom rješenju ja sam upisan u zemljišnim knjigama kao vlasnik.

Maćehi pripada pola stana kao bračna stečevina (otkup stana je napravljen tijekom trajanja braka) i ja joj to ne sporim tj. spreman sam joj to neophodnim dokumentima i formalno dati.

Međutim, ona me tuži i osporava darovni ugovor jer nije solemniziran, te traži 3/4 vlasništva.

Ona je cijelo vrijeme u posjedu (35 godina), ja nisam ni dana u životu proveo u stanu.

 

Može li se darovni ugovor u cijelosti poništiti jer nije solemniziran (a trebao je biti) ?

Mogu li ja ikako dobiti 1/2 stana jer je intencija i bila da naslijedim cjelokupni očev dio (a ne cijeli stan) ?

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Može li se darovni ugovor u cijelosti poništiti jer nije solemniziran (a trebao je biti) ?
obzirom da pri darovanju nije izvršena predaja posjeda,ugovor je trebao biti sačinjen u formi javnobilježničkog akta,na što upučuje sudska praksa;

Naime,prema stavu Vrhovnog suda RH odluci br. Rev 955/09 postavljeno je sljedeće pitanje: - je li valjan ugovor o darovanju koji je sklopljen u pisanom obliku i proveden u zemljišnim knjigama - ali nije izvršena i prava predaja u posjed darovane nekretnine. U odnosu na to pitanje odgovor je negativan, odnosno stajalište nižestupanjskih sudova nije pravilno.Naime, već je u mnogobrojnim odlukama ovoga suda (npr. Rev-542/03 od 15 prosinca 2004., Rev-995/04 od 4. listopada 2005.) donesenim u primjeni pravnog pravila iz paragrafa 943. bivšeg OGZ-a zauzeto pravno shvaćanje da ugovor o darovanju treba biti sačinjen u formi sudskog zapisnika, odnosno javnobilježničkog akta sukladno odredbi čl. 53. st. 1. toč. 3. Zakona o javnom bilježništvu, a kad ugovor o darovanju nije sačinjen u propisanoj formi (što je i ovdje slučaj) tada taj nedostatak može nadomjestiti samo prava predaja stvari, a ne i uknjižba u zemljišne knjige.Dakle, činjenica što je predmetni ugovor proveden u zemljišnim knjigama ne može nadomjestiti predaju stvari u neposredan posjed, kako to pogrešno smatraju nižestupanjski sudovi.Stoga je predmetni darovni ugovor protivan zakonu, pa je zaključeni pravni posao ništav osnovom čl. 103. Zakona o obveznim odnosima. Prema tome, pogrešno su postupili nižestupanjski sudovi kada su tužbeni zahtjev tužiteljice odbili. Utoliko je valjalo prihvatiti reviziju tužiteljice i obje nižestupanjske presude preinačiti te prihvatiti postavljeni tužbeni zahtjev u cijelosti.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

  • 1 mjesec kasnije...

Ja se moram nadovezati na ovu temu. Sto znači prava predaja stvari (nekretnine) u posjed? Ok ako je u pitanju stan ili kuća, a što ako je u pitanju oranica? Meni je nižestupanjski sud jučer odbio tužbu kojom sam tražila da se darovni ugovor između mog oca i mog brata proglasi ništetnim. Otac i majka su nakon poplave u Slavoniji završili u staračkom domu na teret države. Moj brat koji je živio u istom selu gdje i roditelji je nekakvom čudnom prevarom uspio napraviti darovni ugovor s ocem ali daroprimatelj u biti nije moj brat, nego njegova kći. Otac i majka su bili suvlasnici na dvije kuće i otac sam je bio vlasnik 10 jutara zemlje. Otac navodno darovnim ugovorom daruje svu svoju imovinu unuci, ali darovni ugovor nije sačinjen u obliku javnobilježničkog akta i u istom je navedena klauzula doživotnog plodouživanja mog oca, to jest darodavatelja. Takav ugovor je proveden kroz zemljišne knjige i bratova kći se uknjižila kao vlasnik. U posjed nekretnina nije mogla stupiti jer je darovanje izvšeno mjesec i pol nakon poplave i obnova poplavljenih nekretnina nije niti bila započeta, jedna kuća se u poplavi totalno srušila, a druga je do pola kuće bila u vodi. Otac se naravno nije mogao vratiti u takvu kuću pa ni on faktički nije "plodouživao", osim što je moj brat uzimao novac od davanja oranica u zakup. Otac podnosi tužbu protiv unuke, dva mjeseca nakon darovanja i traži povrat cjelokupne imovine tvrdeći da on nikada to ne bi napravio nego da mu je moj brat podvalio papir na potpis tvrdeći da je to nekakav papir vezan za obnovu kuće. Darovni ugovor je sklopljen prvoga u mjesecu, tek nakon sedam dana kod bilježnika je izvšena ovjera očevog potpisa, a ovjera daroprimateljičinog potpisa izvšena je nakon petnaest dana u gradu u kojemu je daroprimateljica radila na sezonskim poslovima, barem 500 km udaljenom od darovane nekretnine. Otac nije doživio niti prvu parnicu jer je bio teško bolestan i umro je. Nije dočekao ni završetak obnove svoje poplavljene kuće. Majka i ja kao nasljednici prvog reda, preuzeli smo očevu tužbu i tražili poništenje darovnog ugovora. Odvjetnik nas je uvjerio da je taj darovni ugovor ništetan jer nije sačinjen u formi javnobilježničkog akta, jer nije došlo do prave predaje nekretnina u posjed daroprimateljice, a nije ni moglo jer je postojala u ugovoru i klauzula o plodouživanju darodavatelja i da se takav ugovor nije smio provesti kroz zemljišne knjige. Odvjetnik je tvrdio da nam ne trebaju nikakvi svjedoci. Nakon nekoliko pripremnih ročišta, parnica, traženja sutkinje da ju se izuzme iz postupka što je županijski sud odbio, ta sutkinja odbacuje moju žalbu s tvrdnjom da je bratova kći stupila u posjed jer je ta mala izjavila da je radila na raskrčavanju djedovih kuća nakon poplave i da je moj otac izjavio kako mu je lijepo u staračkom domu i da se ne želi vratiti uopće u svoju kuću! Naravno takvu priču ni budala ne bi povjerovao, a najžalosnije od svega što je na rasčiščaujanju kuće radio moj suprug, ja i naši prijatelji dok je moj brat čistio svoju kuću, a njegova kći (daroprimateljica) nije čistila ni svoju kuću, a kamoli djedovu, obzirom je radila na moru u sezoni. Realno gledano sigurna sam da je moj odvjetnik u pravu, ali mi je žao što je odustao od svjedoka, bio je uvjeren da će pravno oboriti darovni ugovor. Majka i ja naravno ne prihvaćamo odluku sutkinje i ne znam na čemu je temeljila svoju odluku, osim na temelju lažnih iskaza te male, jer eto mala je govorila i u ime mrtvog čovjeka, mog oca, pa je tako izjavila da se nije želio vratiti kući, a otac je, unatoč tome što je imao rak u visokom stadiju, svaki dan vikao da želi nazad svojoj kući, da makar umre u svom domu. Sad me je strah da županijski sud ne potvrdi tu besmislenu odluku sutkinje, a mi nemamo mogućnost iznošenja dodatnih dokaza. Interesira me vaše mišljenje, možemo li majka i ja dobiti sud i šta se uopće smatra pravom predajom stvari? Što bi se dogodilo da u ovom ugovoru nisu postojale kuće, nego samo oranice i da u ugovoru stoji, kao što stoji, klauzula plodouživanja, kako bi daroprimateljica stupila u posjed te nekretnine. Ja to gledam ovako, recimo da je moj otac darovao unuci auto (znam da je to pokretnina) i da je u darovnom ugovoru naveo pravo plodouživanja, dakle imao bi se pravo vozati tim autom do smrti. Kako bi daroprimateljica stupila u posjed te nekretnine? Hvala vam na savjetima unaprijed!

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

, modesti22 je napisao:

a ovjera daroprimateljičinog potpisa izvšena je nakon petnaest dana

U biti ovjera njenog potpisa nije ni trebala

 

, modesti22 je napisao:

a nije ni moglo jer je postojala u ugovoru i klauzula o plodouživanju darodavatelja i da se takav ugovor nije smio provesti kroz zemljišne knjige.

Citirano je neutemeljeno,ugovor je ispunjavao  pretpostavke zemljišno knjižnog prava ,nužne da bi se dopustio upis prava vlasništva,jer ugovoreno pravo plodouživanja nije nikakva zapreka upisu,naprotiv da bi osnovana služnost imala svoju svrhu,nužno je da se takva služnost upiše,a da bi se ista upisala potrebno je prenijeti vlasništvo na daroprimateljicu,ovo iz razloga što se služnost nemože osnovati na vlastitoj nekretnini.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

, Matrix je napisao:

U biti ovjera njenog potpisa nije ni trebala

 

Citirano je neutemeljeno,ugovor je ispunjavao  pretpostavke zemljišno knjižnog prava ,nužne da bi se dopustio upis prava vlasništva,jer ugovoreno pravo plodouživanja nije nikakva zapreka upisu,naprotiv da bi osnovana služnost imala svoju svrhu,nužno je da se takva služnost upiše,a da bi se ista upisala potrebno je prenijeti vlasništvo na daroprimateljicu,ovo iz razloga što se služnost nemože osnovati na vlastitoj nekretnini.

Možda bi ti Matrix bio u pravu da je ugovor napravljen u formi javnobilježničkog akta, da je solemniziran, ali nije, ugovor je sačinjen kod odvjetnika, na dnu ugovora su samo potpis darodavatelja i daroprimatelja, to je za mene običan komad papira! Tek naknadno (nakon 8 dana)darodavatelj ovjerava svoj potpis kod bilježnika, a daroprimatelj ovjerava svoj potpis nakon 15 dana od dana sačinjavanja darovnog ugovora. Prema važećoj odredbi čl. 53. st. 1. t. 3. Zakona o javnom bilježništvu ugovor o darovanju bez prave predaje u posjed darovane nekretnine daroprimcu, a koji nije zaključen u formi javnobilježničkog akta ništav, onda nikakva druga radnja, pa niti zemljišnoknjižna provedba takovog ugovora ne može takvom ugovoru vratiti ili dati pravnu valjanost niti pravnu snagu, jer je u zemljišnoj knjizi proveden ništav ugovor. Niti jedan zakon Republike Hrvatske ne propisuje da bi ništav ugovor postao pravno valjanim ako se provede u zemljišnoj knjizi.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Prije 57 minuta, modesti22 je napisao:

ali nije, ugovor je sačinjen kod odvjetnika, na dnu ugovora su samo potpis darodavatelja i daroprimatelja, to je za mene običan komad papira! Tek naknadno (nakon 8 dana)darodavatelj ovjerava svoj potpis kod bilježnika, a daroprimatelj ovjerava svoj potpis nakon 15 dana od dana sačinjavanja darovnog ugovora

dovoljno da zemljišno knjižni odjel temeljem istog provede upis.

Prije 58 minuta, modesti22 je napisao:

Prema važećoj odredbi čl. 53. st. 1. t. 3. Zakona o javnom bilježništvu ugovor o darovanju bez prave predaje u posjed darovane nekretnine daroprimcu, a koji nije zaključen u formi javnobilježničkog akta ništav,

Točno,ali manjkavost prave predaje treba dokazati onaj tko takvu tvrdnju iznosi,ili ste možda u zabludi pa mislite da je to bila dužnost z.k.odjela pri provedbi upisa.

 

prije 1 sat, modesti22 je napisao:

Niti jedan zakon Republike Hrvatske ne propisuje da bi ništav ugovor postao pravno valjanim ako se provede u zemljišnoj knjizi.

Točno,niko vam nije ni rekao suprotno,ali kao što je več rečeno,ništavost u  vidu manjkavosti prave predaje treba dokazati.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Kako se može dogoditi prava predaja stvari u posjed daroprimateljici, ako darodavatelj ima doživotno pravo plodouživanja? Osim toga ako je obnova poplavjene kuće započela tek u studenom, a darovni ugovor sačinjen u srpnju iste godine, niti je darodavatelj mogao "plodouživati", odnosno živjeti u toj kući, niti je daroprimateljica mogla odmah stupiti u posjed.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

, modesti22 je napisao:

odluku sutkinje i ne znam na čemu je temeljila svoju odluku, osim na temelju lažnih iskaza te male,

sud je poklonio vjeru iskazu tužene jer je za pretpostavit da po ocjeni suda takav iskaz nije u suprotnosti sa ostalim izvedenim dokazima

 

Prije 34 minuta, modesti22 je napisao:

niti je daroprimateljica mogla odmah stupiti u posjed.

sad več izvjesno da citiranu činjenicu sud smatra nedokazanom.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Prije 22 sati , Matrix je napisao:

sud je poklonio vjeru iskazu tužene jer je za pretpostavit da po ocjeni suda takav iskaz nije u suprotnosti sa ostalim izvedenim dokazima

 

Matrix kakvu vjeru iskazu tužene? Očito me nisi najbolje shvatio! Kako se može dogoditi prava predaja stvari, ako postoji klauzula plodouživanja?

Citirat ću ti jednu rečenicu:

 Smatra se  da bi ugovor o darovanju trebalo sklopiti u obliku javnobilježničkog akta odnosno ovjerovljene privatne isprave kada je predmet darovanja pravo  (primjerice pravo plodouživanja; Gorenc, Komentar Zakona o obveznim  odnosima, RRIF 2006. str. 750).

Dakle daroprimateljica ne može stupiti u posjed na nekretninu na kojoj postoji "pravo", a paralelno Ugovor nije sačinjen u obliku javnobilježničkog akta i tu je nebitan iskaz daroprimateljice! Ne može iskaz daroprimateljice biti vjerodostojniji od zakona! 

Ako Ugovor nema propisanu formu, nije došlo do prave primopredaje stvari znači da je sam Ugovor ništetan!

Čak ni zemljišnoknjižna provedba takvog ugovora ne može mu dati pravnu valjanost niti pravnu snagu jer je u zemljišnoj knjizi proveden ništetan ugovor.

To stajalište Ustavnog suda Republike Hrvatske iz odluke U-III/891/2006, od 2. prosinca 2009.

A da ne spominjem dodatne papire koje sam priložila sutkinji, odluku o početku obnove poplavljene nekretnine, zapisnik o završetku prve faze obnove kuće, tek u prosincu 2015. godine, na zapisniku je moj potpis da sam izvršila pregled kuće i preuzela ključeve. A ti Matrix govoriš da je sutkinja poklonila vjeru iskazu tužene! Hvala ti na trudu, ali za moj pojam nikako ne može jedan lažni iskaz biti jači od Zakona, propisa ili dodatnih papira. Moj zaključak je da je sutkinja štitila zemljišno knjižni odjel suda u kojemu i sama radi, da je taj odjel, a i cijeli sud napravio propust i u zemljišnim knjigama proveo ništetan ugovor. Htjela sam samo pomoć forumaša, odgovor na pitanje -što znači prava predaja stvari u posjed. Recimo da moj otac daruje zemlju (oranicu) i u ugovoru uvede pravo plodouživanja. Ugovor ne bude sačinjen u obliku javnobilježničkog akta, na koji način daroprimateljica može stupiti u posjed te nekretnine kada otac do kraja smrti uzima arendu (naknadu za zakup).

U svakom slučaju Matrix hvala na trudu!

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

, modesti22 je napisao:

Kako se može dogoditi prava predaja stvari, ako postoji klauzula plodouživanja?

ovlaštenik prava služnosti na nekretnini i njen vlasnik mogu biti u suposjedu.

 

, modesti22 je napisao:

A ti Matrix govoriš da je sutkinja poklonila vjeru iskazu tužene!

očigledno da jest,pročitajte obrazloženje presude.

, modesti22 je napisao:

Moj zaključak je da je sutkinja štitila zemljišno knjižni odjel suda u kojemu i sama radi, da je taj odjel, a i cijeli sud napravio propust i u zemljišnim knjigama proveo ništetan ugovor

neutemeljeno,zemljišno knjižni odjel Općinskog suda neutvrđuje činjenicu prave predaje posjeda ,več dali ugovor udovoljava uvjetima za upis sukladno odredbama ZZK.

 

, modesti22 je napisao:

jedan lažni iskaz

nažalost niste uvjerili sud da je iskaz u suprotnosti sa izvedenim dokazima.

 

, modesti22 je napisao:

-što znači prava predaja stvari u posjed.

laički rečeno,da je obdarenik uspostavio faktičnu vlast na nekretnini koja je predmet darovanja.

 

, modesti22 je napisao:

Čak ni zemljišnoknjižna provedba takvog ugovora ne može mu dati pravnu valjanost niti pravnu snagu jer je u zemljišnoj knjizi proveden ništetan ugovor.

neznam šta se ovog držite kad Vam niko netvrdi suprotno,dokažite pred sudom ništetnost ugovora i nikakva provedba kroz zemljišne knjige ga neče i nemože osnažiti.

p.s.svjestan sam da vam osobno moji odgovori neodgovaraju,no ja neču i nemogu nikom davati lažne nade,več jednostavno u skladu sa činjeničnim stanjem koje ste iznijeli u temi,ovo iz razloga što je vaša greška,odnosno odvjetnika što je olako pristupio postupku,zanemarujuči svjedoke,koje nažalost više nije moguče predložiti kao ni druge dokaze koji su se mogli iznositi u prvostupanjskom postupku.

Trebate znati da pravda i pravo nisu jedno te isto,pa tako vas samo jedna procesna greška u postupku  može koštati gubitka parnice,ma koliko Vi znali da ste upravu.

L.P.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

  • 1 godina kasnije...

Nastavno na upit s početka ove teme,  slučaj  je ovakav: darovni ugovor nije sačinjen kao javnobilježnički akt, već su samo ovjereni potpisi dvaju darovatelja (roditelji koji su još živi) temeljem čega je izvršen  upis novog vlasnika  u ZK; u darovnom ugovor navedeno je da se daroprimatelj odmah može knjižiti i da će odmah stupiti u posjed stana. Ne navodi se nikakvo doživotno uživanje niti plodouživanje. No, darovatelji su nastavili  živjeti u stanu još 10-tak godina nakon toga. Tek nedavno su izašli iz nekretnine i tek sada daroprimatelj misli ući u posjed.

Pitanja glase: da li je ugovor ništetan? Da li se – ako je tako - osporavati može bilo kada? (jer ne zastarijeva); kad je najbolji trenutak s obzirom na dva ostavitelja; pretpostavljam da treba pričekati  prvu ostavinu (da li će u nju uopće biti uključena ta nekretnina?)  Može li se na prvoj odmah zatražiti i utvrditi ništetnost uvidom u ugovor  i uz eventualne izjave nazočnih ili mora ići parnica? Ili treba čekati drugu? Ako se može na prvoj ostavini, može li se odmah na ostavini nekretnina raspodijeliti prema ZN-u nasljednicima prvog reda, ako se već na ostavini pokaže da je nesporno da posjed nije preuzet odmah?  

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

  • 11 mjeseci kasnije...
, lipica je napisao:

Hvala na brzim odgovorima.

No, da li je takav ugovor stvarno ništetan?  I  kolika je vjerojatnost da će ga sud takvim proglasiti; naročito stoga što će obdarenik sada ući i u posjed.

Ja imam sličnu situaciju poput vaše. Koliko sam shvatio, bitno je da Daroprimatelj uđe u posjed u nekom trenutku, nije bitno da to bude odmah prilikom potpisa ugovora. Ako uopće ne uđe u posjed, onda se u tužbi za ništetnost može uspjeti (pošto nije ugovor solemniziran i nije JB akt).

Ako Daroprimatelj ipak uđe u posjed, mislim da je situacija čista, jer ima nekoliko sudskih presuda u kojima se govori da nedostatak pravne forme ugovora može nadomjestiti stupanje u posjed.

Nigdje nisam našao da je netko uspio u tužbi, a da je Daroprimatelj bio u posjedu stana.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

, BrunoZG je napisao:

nije bitno kada je izvršena predaja u posjed

Slažem se, no u vašem konkretnom slučaju se može javiti pitanje " tko vam je predao nekretninu u posjed",, ovo iz razloga sljedećega:

 

, BrunoZG je napisao:

Baka umire 2015 godine i ja uredno ulazim u posjed stana i tu živim od tada.

 

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Prije 15 minuta, Matrix je napisao:

Slažem se, no u vašem konkretnom slučaju se može javiti pitanje " tko vam je predao nekretninu u posjed",, ovo iz razloga sljedećega:

 

 

Posto je stan formalno ionako bio moj u smislu vlasnistva, imao sam ključeve itd i sa smrcu bake sam se uselio. Nije bilo nekog posrednika, a i baka je u stanu zivjela kao nositelj prava osobne sluznosti doživotnog stanovanja koje sam joj ja dozvolio da upise. Slijedom toga sam ušao kad je umrla.

Mene samo zanima je li problem ako se stvarni posjed realizira kasnije, a ne odmah (kako pise u darovnom ugovoru) tj ako se kasnije trajno uselim i imam neposredan posjed.

Ta vremenska komponenta nigdje se ne navodi, a sudska praksa se uvijek odnosi samo na to da je ugovor možebitno nistetan ako nije došlo do stvarne predaje ili stupanja u posjed. U svim slucajevima koje sam našao tuženik nikad nije u posjedu nekretnine, nema neposrednu vlast, a kid mene to nije slucaj.

 

 

 

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Uvijek netko može pokušati osporavati nekakov ugovor, samo je pitanje koliko bi imao uspjeha u tome. Možda je u vašem slučaju ključ u "ključu" ako pogledate postavljenu odluku US u dijelu obrazlaganja prvostupanjske odluke.

prije 11 sati , BrunoZG je napisao:

Posto je stan formalno ionako bio moj u smislu vlasnistva, imao sam ključeve

Dakle, za samo dokazivanje predaje u posjed nije bitno to što ste upisani vlasnik u zemljišnim knjigama, ali posjedovanje ključa bi moglo biti.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

prije 20 sati , Matrix je napisao:

" tko vam je predao nekretninu u posjed"

Drago mi je da ste me smirili informacijom da nije bitan sam trenutak predaje u posjed. Ali mi nije jasan ovaj dio koji ste naveli? Jer ako sam ja vlasnik i posjednik, te ako baka koja je u mom stanu po mom ovlastenju (pravo dož. stanovanja) umre, logično je da se ja uselim koji ionako imam ključ. Ne moze mi ona predati posjed ako je preminula, a nema nikoga trećeg, jer je stan samo moj

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

prije 2 sati , BrunoZG je napisao:

Ne moze mi ona predati posjed ako je preminula

Upravo u toj činjenici leži evetualna sporna situacija, a to je da Vam za svog života darovateljica nije nikad predala posjed darovane nekretnine, kao uvjet za pravnu valjanost darovanja nekretnine bez solemnizacije ugovora, odnosno forme javobilježničkog akta ili sudskog zapisnika. 

Naravno da ovo ne mora značiti ništa, no i najmanja škakljiva situacija ostavlja prostor osobi koja u pobijanju ugovora ima pravni interes.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

prije 9 sati , Matrix je napisao:

Upravo u toj činjenici leži evetualna sporna situacija, a to je da Vam za svog života darovateljica nije nikad predala posjed darovane nekretnine, kao uvjet za pravnu valjanost darovanja nekretnine bez solemnizacije ugovora, odnosno forme javobilježničkog akta ili sudskog zapisnika. 

Naravno da ovo ne mora značiti ništa, no i najmanja škakljiva situacija ostavlja prostor osobi koja u pobijanju ugovora ima pravni interes.

Kuzim. Sve jasno. Hvala

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

prije 10 sati , Matrix je napisao:

Upravo u toj činjenici leži evetualna sporna situacija, a to je da Vam za svog života darovateljica nije nikad predala posjed darovane nekretnine, kao uvjet za pravnu valjanost darovanja nekretnine bez solemnizacije ugovora, odnosno forme javobilježničkog akta ili sudskog zapisnika. 

Naravno da ovo ne mora značiti ništa, no i najmanja škakljiva situacija ostavlja prostor osobi koja u pobijanju ugovora ima pravni interes.

Apropo dokaza predaje u posjed, našao sam zanimljivu presudu županijskog suda u Dubrovniku Gž-424/13 koja svemu daje drugo svjetlo.

Dosta je dosta primjeniva na moj slučaj. Citat iz mog darovnog ugovora glasi "Darovatelj zadrzava pravo dož stanovanja, a Daroprimatelj je s tim suglasan. Daroprimatelj dopušta da se na spomenutoj nekretnini bez daljneg odobrenja upise pravo osobne služnosti u korist Darovatelja"

Citat iz presude glasi:

"Člankom 15. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je: "Samim očitovanjem volje da se posjed predaje stjecatelju može posjed prijeći na njega tako da dotadašnji posjednik zadrži stvar, a stjecatelju se prenese ili se za njega osnuje pravo da mu dotadašnji posjednik preda tu stvar; isto tako i da se stvar preda nekoj trećoj osobi, a stjecatelj dobije pravo da mu ona preda tu stvar."
Navedena odredba ZV-a predviđa predaju posjeda očitovanjem volje na način da dotadašnji posjednik pravo posjeda ustupi drugom, te ubuduće stvar nastavi držati u njegovo ime. Nakon sklapanja ugovora o darovanju darovatelji su nastavili držati nekretninu, ali sada kao ovlaštenici prava osobne služnosti i to očitovanjem volje daroprimatelja. U konkretnom slučaju potrebnu formu javnobilježničkog akta zamijenila je činjenica da je ugovor o darovanju ostvaren, tj. da je došlo do predaje nekretnine. Naime, izražena volja daroprimatelja da darovatelji nastave držati nekretninu, tj. stanovati u kući, ali sada kao ovlaštenici prava osobne služnosti, potvrđuje činjenicu predaje darovane nekretnine daroprimateljima, bez koje darovatelji ne bi mogli nastaviti držati stvar u posjedu, tj. stanovati u
kući koja je predmet ugovora"

Molim Vase misljenje?

 

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Prije 11 minuta, Matrix je napisao:

Situacija iz presude je istovjetna vašem slučaju, tako da se nema što puno komentirati.👍

Znači u slučaju možebitnog spora, ja se komotno mogu pozvati na tu presudu kao pravno uporište?

Istina nije Ustavni ili Vrhovni, ali je Županijski u pitanju, što je također dosta relevantno...

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Prije 3 minuta, BrunoZG je napisao:

Istina nije Ustavni ili Vrhovni, ali je Županijski u pitanju, što je također dosta relevantno...

Vjerovanja sam da se konkretna situacija ponavljala i da je glede toga svoj stav zauzeo i Vrhovni sud, pa ako pronađem odluku bit će objavljena. 

 

Prije 6 minuta, BrunoZG je napisao:

mogu pozvati na tu presudu kao pravno uporište?

Naravno, zašto da ne. 

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

  • 3 mjeseci kasnije...

Nadovezujem se, imam dilemu baš po ovom pitanju, tetka bi mami darovala nekretninu sa pravom doživotnog plodouživanja, ako u ugoboru stavimo odredbu u kojoj piše da darovateljica potpisom ugovora predaje u posjed daroprimateljici nekretninu te joj fizički preda kljuć, bez obzira što mama neće u stanu živjeti, dali smo time riješili problem predaje u posjed ili je i dalje bolje sklopiti ugovor u obliku javnobilježnićkog akta, jer je to oćito najsigurniji naćin i dali netko zna koliko bi to koštalo, obzirom da vidim da se zaobilazi vjerovatno je skupo, a ćini se u ovakom pravnom poslu bi bilo najbolje?

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Uključi se u diskusiju

Možete objaviti sada i registrirati se kasnije. Ako imaš korisnički račun, prijavi se ovdje kako bi objavljivao s tim računom.

Posjetitelj
Odgovori na ovu temu...

×   Zalijepili ste sadržaj sa formatiranjem..   Ukloni formatiranje

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Vaš je prethodni sadržaj vraćen..   Očisti

×   Ne možete direktno lijepiti slike. Prenesite ili unesite slike iz URL.



×
×
  • Napravi novi...

Važna informacija