Jump to content

Kako se postaviti ???


Reality

Preporučene objave

Čitam ovo sve ovdje i ne nalazim odgovor za sebe i svoje dijete. Vidim puno je ljutnje prema ocevima ali i majkama. Znam da nije lako biti realan, meni je isto bivsi suprug kriv za sve, a vjerojatno i ja njemu, no smatram da nismo vise mi vazni kad se brak rastavi nego nasa djeca, pa ne vidim razlog da se ovdje ovako pise o jednoj ili drugoj strani. Kad bi sad sjela sa jednim ocem i saslusala njegovu pricu, pa onda pricu njegove bivse, vjerujte mi da bi svi mi bili u nedoumici tko je u pravu. To je sve ljudski, svako misli da je on u pravu, no zadnje sto se svi pitamo je gdje su tu DJECA zbpg kojih se ovakve price uopce i pisu.

Vec duze vrijeme razmisljam dok ovo citam o svom problemu. O ocu koji je sve prije nego OTAC. Kako da se postavim onog trena kad se otac koji ne pita za dijete, niti je nazove niti sms da napise, niti pita kako je u skoli.....nista, sta mu reci kad jednog dana ipak nazove?? Šta mu reci sto alimentacija nije placena vec odavno. Onog trena kad je prestao placati prestao je i pitati za dijete. Sta reci? Dragi tata, drago mi je sto te cujem?? Kako se postaviti? Ali znam, sigurno je razlog jako dobar. ;)

Zalosno je to sto supruznici, nije vazno koja strana, ali ona koja je s djetetom, sretna je sto je snjim, pa trpi to sto druga strana radi sto hoce.

Ne znam sto se dogodi u ljudima onog trena kad se rastanu. Ljudi moji nisu se rastali od svoje DJECE . I sram vas bilo sve koji se tako ponašate.

Rastava nije rastava od djeteta vec od osobe koja vam je gotovo niko i nista u zivotu. Žena nije krvno srodstvo, ali DIJETE je.

Zar vas je potrebno podsjećati na to?????

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Na žalost ima i takvih roditelja. Nećemo reći da su to samo očevi jer svi dobro znamo da nisu, iako u manje slućajeva, ali kako i tomu znamo razlog tj,. razloga nećemo niti o tome.

Napišite mu pismo o tome kako je dijete, kakvo je u školi, pošaljite mu fotografije djeteta sa nekih posebnih prigoda. Neka mu nešto nacrta. Znam da možda zvuči glupo ali i netko kamenog srca možda progleda i shvati da se kako kažete nije razveo od svog djeteta, da je ono tu negdje, uvjek spremno prihvatiti njegovu ljubav koju on možda zbog svog povrijeđenog ega potiskuje negdje duboko u sebi.

Teško vam je zbog situacije, to se vidi, ali mislim da svi mi imamo neke svoje "razloge" za svoje postupke i da za njih sami i odgovaramo. Jednom on možda shvati kakvu grešku radi, ali do tada će to već biti kasno za dijete koje će rasti sa osjećajem odbačenosti od vlastitog oca.

Ako on nije dovoljno savjestan da sam uvidi koliko griješi, možda bi mu vi trebali u tome pomoći. Grubim nastupom ne postiže se ništa. Osudama također. Preostaje vam samo da pokušate otvoriti njegovo srce za to dijete.

Sretno.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Pozdrav,

iznijet ću svoje viđenje po tom pitanju, a odmah ću reći da je istina da su djeca u toj igri najvažnija. Ali nije nevažno ni to da ako se ide na uništenje jednog ili drugog roditelja sa strane supružnika, kao što ima mnogo slučajeva, onda se isto tako postavlja pitanje poštivanja tog stava da su djeca najvažnija. Jer ako trezveno pogledamo, mnogi bivši supružnici idu na optuživanje, blaćenje druge strane misleći da će nauditi njegovom ugledu, ili položaju u društvu. A to može dovesti i do gubitka posla, gubitka društvenog položaja, a onda se opravdano postavlja pitanje tko će i kako plaćati alimentaciju, pa zatim kako će se tako ponižena osoba uopće usuditi pojaviti u javnosti s djetetom, a da za dobro tog djeteta to ne naškodi. Zato mislim da najprije treba poći od obostranog poštivanja bivšeg partnera, i onda će biti mnogo više šanse za suradnju, za zajednički odgoj djeteta, i taj sklad će se zasigurno osjetiti i na djetetovom odgoju, stabilnosti i kasnijem uspjehu u životu. Zato vas molim, nikako nemojte lamentirati o tome tko je u pravu po pitanju razvoda, odnosno tko je krivac za to. To prepustite vremenu, a orijentirajte se i usmjerite se na odgoj i dobrobit djeteta, jer međusobno optuživanje ne vodi nikuda, a najmanje dobrobiti djeteta.

Na kraju ću reći, moralna i zakonska obveza svakog roditelja je da brine za svoje dijete, ali mislim da je vaga našeg zakonodavstva daleko na strani zaštite žena, i tako dugo dok se utezi na vagi pravde ne postave jednako, do tada će pojedine majke dobrano koristiti zakonske okvire koje im nude gotovo pa beskonačnu zaštitu.

Nadam se da mislite kao i ja kad kažem da ipak zakon treba gledati i tražiti dobrobit djeteta na način da se ne uništava ili dovodi na rub propasti mušku stranu braka. Ako smo u braku ravnopravni, onda tako mora biti i prilikom rastave.

Pozdrav, i pošaljite koje pisamce bivšem suprugu, pa i koju fotografiju djeteta, i na njoj napišite: Tata, evo me, vidi kako rastem bez tebe, a kako bi tek bilo sa tobom, dragi tata. Bit će efekta, probajte. Barem vi sa svoje strane ne dozvolite da se vaš bivši rastane od svojeg djeteta. Vjerujte, dobra volja i upornost su dobar dobar recept.

Svako dobro vam želim.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Lidija666 je napisao:

"Jednom on možda shvati kakvu grešku radi, ali do tada će to već biti kasno za dijete koje će rasti sa osjećajem odbačenosti od vlastitog oca."

----------------------------------------------------------

A što ako je dijete našlo drugog oca? Hoće li se ono opet osječati odbačeno od biološkog oca??? Hoće li tražiti svog pravog oca?? Dijete je sada navršilo dvije godine i već je prošlo šest mjeseci kako ga nisam vidio, niti čuo! Mislim da me je već potpuno zaboravilo!

Vjerujem da se pojedini očevi toga ne trebaju bojati, ako je dijete potpuno izgubilo kontakt sa ocem u 18-om mjesecu njegova života!

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Da, zaista postoji i ta mogućnost, i to vrlo realna, da dijete koje nije svjesno postojanja svog oca u najranijem dobu svog života ne osjeti privrženost svom biološkom ocu. Čak je s jedne strane dobro i pozitivno za dijete ako se u toj najranijoj fazi razvoja nađe čovjek koji je spreman prihvatiti se u potpunosti uloge oca, ali to mora činiti zaista sa srcem i ljubavlju. A kad dođe trenutak istine, onda treba djetetu reći što i kako je bilo kada je bio ili bila mala. Ja sam u svojoj rodbini imao takav slučaj, i tek kad je trebalo uzeti domovnicu za preseljenje u inozemstvo, tek tada je moj bratić saznao da čovjek uz kojeg je odrastao zapravo i nije njegov biološki otac. Ali taj čovjek je to toliko perfektno i iz ljubavi učinio, da čak ni ja nisam do onda znao da mu on nije pravi otac. Eto, ima i jako jako lijepih priča iz života. Ova kojoj sam bio svjedokom, je zaista jedna od rijetkih i jedna od onih koje traju i danas kao da se ništa nije dogodilo u njihovom životu. A "pravi" otac se nikada nije javio, od samog rođenja pa do danas, kada moj bratić ima četrdeset i nešto. I to je slučaj kada se dotični otac zaista ne treba bojati što će mu sin reći kad naraste. Jer ga sin i ne poznaje i nije ga nikada ni vidio u životu. I moj bratić zaista nema nikakvih dvojbi oko toga tko mu je zaista pravi otac.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Mislim da bi svatko od nas, na mjestu toga djeteta jednom kad poraste, poželjelo upoznati svog pravog tatu.

Spoznaja da otac sa kojim živiš i koji te odgaja nije tvoj pravi otac može biti jako zbunjujuća i to dijete će se sigurno jednom zapitati: kako izgleda moj pravi tata, gdje živi, sa kime živi? Imam li još braće i sestara, dali sam ih nekad vidio ili upoznao, a da nisam znao kao niti oni da smo braća??

Zašto tata nikad ne pita za mene? Zašto me odbacio i dali me odbacio kao da nisam njegov?

Voli li tu drugu drugu djecu ? Zašto njih voli i s njima živi, a za mene niti ne pita?

Bez obzira što ima oca koji ga možda voli kao svoga i koji ga odgaja kao svoga, vjerujem da će se to dijete jednom sve ovo zapitati. Ja bih, a vi?

Tko će mu dati odgovore na sve to, dali će mu dati odgovore, te naposlijetku ono najbitnije, kakve će odgovore dobiti, to ovisi SAMO O VAMA, ZAR NE?

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Neznam kakve odgovore bih mu dao? Najbolje je u tom slučaju napustiti radno mjesto, državu, grad i početi novi život sa svojom familijom! Jedina veza između mene i moga djeteta je alimentacija. Doći u kontakt sa mojim djetetom, značilo bi doći u kontakt sa bivšom, a to se mora izbjeći pod svaku cjenu i nadati se da će mu taj novi čovjek sa kojim ona živi, pružiti ono što mu ja nisam imao prilike dati! Bar se nadam!

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Odgovori nisu u ovom trenutku ono što bi te trebalo mučiti. Meni nije jasno kako možeš tako razmišljati i odreči se svog djeteta, vjerovati da mu netko može biti bolji od tebe koji si mu krv. Ok, može mu biti dobar, ali znati će da nije njegov pravi otac i u jednom periodu puberteta to će možda BITI veliki problem. Gdje ćeš ti onda biti u toj cijeloj priči, ovisi o tebi ?

Možda tvojoj novoj ženi odgovara da se makneš od svog djeteta i posvetiš samo vašem zajedničkom, pa te u ovoj tvojoj odluci još i podržava. Možda joj se neda taj stres zajedno sa tobom proživljavat..neda se ni tebi...

Možda si malo i sebičan, jer misliš na sebe i na to kako ne želiš i nemožeš sa bivšom, koja se ponaša kao da je dijete isključivo njeno vlasništvo, stupiti ni u kakav kontakt, možda malo misliti da time ne žrtvuješ sebe nego radiš nešto za dobrobit svoga djeteta i vašeg budućeg odnosa, odnosa dviju odraslih osoba.

I dalje se nadam da ćeš skupit hrabrosti, snage i volje, a ne živjeti u nekoj nazovi "nadi", jer svi znamo tko je nada. ;-)

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

U cijeloj ovoj priči stvarno čovjek dolazi do genijalne konstatacije da u ovom društvu (Državi) možete raditi što god vas je volja i da nitko nikom ne odgovara za svoje postupke! Bar što se tiče Obiteljskog Zakona! Jeziva ironija i floskula ovog Zakona je "Dijete ima pravo na oba roditelja"! Zašto pisati takve Zakone i zašto takve Zakone naglašavati, kada su takvi Zakoni neprovedivi? U jednoj emisiji o alimentaciji na televiziji, mogao se čuti jedan poražavajući podatak da 16000 familija u Hrvatskoj ne dobiva za svoje dijete alimentaciju, ili su te alimentacije neredovite! U mojem slučaju borba za moje dijete je urodilo samo novim poniženjima, ulascima u beznađa i u labirinte pravnog, birokratiziranog i neučinkovitog sustava i izvršnih mehanizama vlasti koje su potpuno bespomočne u rješavanju bilo kakvih socijalnih problema, pogotovo problema koje proističu iz Obiteljskog Zakona!

Kako se onda treba postaviti prema cijelom ovom problemu čovjeka koji je u ovom slučaju u potpunosti ovisan o pravnom mehanizmu Države, da bi ostvario svoj minimum prava, u ovom slučaju prava koje se temelji iz Obiteljskog Zakona, a to je da "DIJETE MORA IMATI OBA RODITELJA"-mislim da je članak 88 Obiteljskog Zakona! Ma koje li smijurije, ironije i bezobrazluka! Centri za socijalnu skrb predstavljaju instituciju koja čini mi se imaju najmanje ingerencije u provedbi takvog Zakona. I pored svh tih glomaznih i birokratiziranih institucija koje se zaklinju u elementarna socijalna prava djeteta, morao sam dići ruke od svog djeteta i reći: "dosta mi je tog poniženja, dosta tog emotivnog i duševnog stresa i udaraca koji će samo oslabiti moju psihu i sposobnost realnog i logičnog rasuđivanja, te psihičke konstantne napetosti u očekivanju daljnjih iznenađenja koje su šokirajuće za organizam oca koji je samo želio biti uz svoje dijete!" Dosta mi je biti Don Qihot koji se konstantno mora boriti protiv vetrenjača pravnog sustava i izvršne vlasti - ma dosta mi je svega! Želim novi život, radovati se novoj obitelji i biti konačno "zdrav čovjek", a da bih to postao, potrebno je sve prekrižiti iz prošlosti i zauvjek otići i prepustiti svoje dijete njegovoj sudbini! Sve je to sudbinsko pitanje i teško da bilo tko može okrenuti djetetov životni put koji je određen njegovom sudbinom! Ako se tako shvati situacija, onda je sve lakše podnijeti, a to je vjerujte najmanje bolno za dijete koje ionako nema više svoga tatu!

Pozdrav bodljiko!

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Uključi se u diskusiju

Možete objaviti sada i registrirati se kasnije. Ako imaš korisnički račun, prijavi se ovdje kako bi objavljivao s tim računom.

Posjetitelj
Odgovori na ovu temu...

×   Zalijepili ste sadržaj sa formatiranjem..   Ukloni formatiranje

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Vaš je prethodni sadržaj vraćen..   Očisti

×   Ne možete direktno lijepiti slike. Prenesite ili unesite slike iz URL.



×
×
  • Napravi novi...

Važna informacija