Bobic objavljeno: 14. studeni 2006. Dijeli objavljeno: 14. studeni 2006. U prethodnoj priči spomenuo sam predsjednika Županijskog suda u Bjelovaru. Poslije sam čuo da se nije kandidirao za drugi mandat. U priči prije te spomenuo sam Ivicu Crnića, tada predsjednika Vrhovnog suda RH ali i on je odustao od drugog mandata. Zato ću sada pokušati biti oprezan. Dakle, prije tri - četiri godine na ovom forumu postavio sam pitanje “kako zaustaviti suca koji u presudama mijenja iskaze svjedoka, presude donosi na temelju od sebe izmišljenih medicinskih nalaza, dosuđuje tuđe novce za uzdržavanje nepostojećih osoba” i mnogo toga sličnog. Tada sam se nadao da kad se suci prepoznaju, da će odustati od toga što rade. Znate već, grižnja savjest za tuđe novce i ono što rade s njima. Tek nedavno u listopadu 2006.g. nakon petnaest godina trošenja novca poreznih obveznika iz Proračuna Republike Hrvatske na svoje plaće, plaće drugih sudskih službenika i sve što uz to ide, odustali su od nastojanja da sudskom odlukom zaposle osobu koja je umirovljena s osnova OPĆE radne nesposobnosti te da mu time osim mjesečnih primanja po osnovi mirovine dopunski omoguće mjesečno primanje plaće kao da radi. To znači odustanak od stjecanja novca od približno 8.000.000,00 kuna. U suštini, ta priča je sastavni dio povijesti Hrvatske iz devedesetih godina dvadesetog stoljeća, i njena budućnost jer će je činiti ovi isti suci. Naravno, bila je riječ o sucu Općinskog suda u Križevcima Damiru Roniću čije je presude Županijski sud u Bjelovaru u ovom postupku redovno ukidao kao protuzakonite. Ili nezakonite, po volji Vam. U stvari, da je uspio, obzirom na 90-te godine nitko ne bi primijetio da su presude zasnovane na nepostojećim medicinskim nalazima i mišljenjima, krivotvorenim iskazima svjedoka, intelektualno ponižavajućoj tvrdnji da se ne radeći kroz šest mjeseci “može griješiti u radu” te na stavu da se zbog “mogućnosti činjenja greške” sudskom odlukom daju tuđi novci kao da su rad i rezultati rada postojali. No to je bilo vrijeme kada je na ovom prostoru praktičan život pojedinca bio istovjetan takvim presudama. Sila prilika. Uspjeh suca vjerojatno je izostao što Vladimir Gredelj, njegov kolega sa istog - križevačkog suda još nije došao na Županijski sud u Bjelovaru k tome postavljen u svojstvu predsjednika tog županijskog suda. U vrijeme njegovog dolaska mnogi suci ovog suda prestali su biti sucima, s time da je uskoro Damir Ronić nastavio karijeru kao županijski sudac ovog sudu. Dojam savršenog stanja u pravosuđu, osim svakovečernjeg maltretiranjima riječima sa TV-a da se sucima ne dozvoljava da budu neovisni, da imaju male plaće za ono što rade, uzgred je činilo pojavljivanje predsjednika udruge sudaca u zabavnoj emisiji HRT-a u kojoj je pjevao. Ili je svirao? Nema veze, govori u TV i radio emisijama o teškom statusu sudaca slijedili su odmah poslije reklama o deterdžentima koji sve čine bijelim. Uskoro su slijedile reforme s kojima su se suci oslobodili obveza koje su ih sputavale desetljećima prije. Srećom, ne čine nam samo reklame život sretnim. Tu su bile vijesti o tome da je npr. oko 1997.g. osnovan Županijski sud u Koprivnici i da je dio sudaca sa Županijskog suda iz Bjelovara tamo prešao. Kako sreća nikada ne dolazi sama, neugodna vijest bila bi da je Vaš sudski predmet otišao sa njima. Naime, nakon što je Damir Ronić u istom predmetu sudio ili radio to što je radio kao sudac općinskog suda u Križevcima, sada mu je dana prilika da u ISTOM SUDSKOM predmetu sudi ili radi što je već radio i kao sudac županijskog suda. Ne bjelovarskog, tu ipak to nije mogao raditi, već ovaj put koprivničkog. U takvoj situaciji svakoj i malo bistroj osobi mora “krenuti para iz ušiju”. Zato sam podnio kaznenu prijavu. Znate, došla je nova vlast koja je obećala obračun sa korupcijom, novi ministar pravosuđa...... i onda smola. Čuli su se komentari da je novi ministar shvatio gdje se zatekao i onda dao ostavku iz zdravstvenih razloga. A kako ćete dalje vidjeti loše zdravstveno stanje sudaca (i ministara) koje tako uporno prati ovaj predmet povezano je sa gotovo zaboravljenom riječi, koja glasi: “savjest”. Znate, to je ona situacija kada se čovjek osjeća jako loše ali nikako da izgovori zbog čega. No dobro, barem je kaznena prijava djelovala tako da se na drugostupanjskim sudskim odlukama u predmetu u kojem je već ranije sudio više nije nalazilo ime i prezime “Damir Ronić”. Tek imena sudaca građanskopravnog odjela Županijskog suda u Koprivnici kojima je šef. Inače tekst odluka uvijek je bio isti - upućivala se sutkinja Općinskog suda u Križevcima a kasnije sudac na mogućnost (potrebu?) da donesu presudu o zaposlenju rođaka šefice Doma zdravlja. Uzgred, upravo zahvaljujući Damiru Ronić iznova se ponavljao nalog za vještačenjem sa unaprijed poznatim odgovorom na pitanje koje se postavljalo vještacima “da li je tužitelj mogao griješiti u radu”. Ne radeći, naravno. Kako se od liječnika nije tražio odgovor da li znaju da li je tužitelj bilo što uradio da bi mogao griješiti, što više na ročištu se zabranjivalo liječniku da odgovori na takvo od druge strane postavljeno pitanje, to je odgovor uvijek bio isti i unaprijed poznat. Jer SVAKI pripadnik ljudskog roda na ovoj planeti može griješiti. Samo u ovom sudskom predmetu tvrdnja “mogao je griješiti” trebala je donijeti oko 8.000.000,00 kuna. Koliko se do sada sudaca i ministara zbog zdravstvenog stanja izuzelo? Neću sada računati jer bi morao računati i suce kojima je nuđen predmet ali samo za ovaj predmet; osim ministra pravosuđa sa istim razlogom izuzela se i sutkinja Općinskog suda u Križevcima. Onda se sa istim razlogom (zdravstvenim) izuzela i ona poslije nje. Zato im imena neću spominjati. Smatrati ću to njihovim odnosom prema svojoj časti i ugledu što u cijeloj priči morate cijeniti. U odnosu na one druge suce koji s obzirom na vlastiti osjećaj sreće nemaju zdravstvenih problema. Obzirom da netko mora odraditi zadatke koje zbog zdravstvenog stanja ne može odraditi dio sudaca i sutkinja, zanimljiva je kadrovska politika Županijskog suda u Koprivnici. Miloš Lojen, tada je bio odvjetnik u Križevcima. Za svog klijenta tražio je zaposlenje i novce sudskom odlukom. Sve to u sudskom predmetu u kojem su odluke suca Damira Ronića ukinute kao nezakonite, kada je nakon 5-6 godina od početka rada Damira Ronića, u Domu zdravlja u Križevcima pronašao zdravstveni karton svog klijenta, prema kojem kartonu mu je klijent bolovao od katarakte oka, sve utvrđeno na liječničkim pregledima kod liječnice Božice Jelušić. Sve piše, ...... datumi pregleda, stanje vida ......... Čak je u sudskom postupku pozvan liječnik iz Zagreba Branimir Cerovski koji će u potpunosti podržati riječi Božice Jelušić riječima da je “tužitelj u neadekvatnim adaptacijskim uvjetima mogao griješiti u radu”. Ove riječi su za Općinski sud u Križevcima i naravno posebno za Županijski sudu Koprivnici toliko uvjerljive da po riječima odvjetnika Miloša Lojena upućenoj sutkinji, tog liječnika nije niti trebalo zvati u sudnicu, jer po njemu vještačenje postoji čak i kada ne vidite vještaka u sudnici. Obzirom da su mi mačke uzor za ponašanje, onako ljut, izgovorio sam neke riječi o mačkinom repu i vezivanju papira za njega. Da li zbog tih o rep vezanih papira ili čega drugog, Branimir Cerovski pojavio se na slijedećem ročištu da bi se vještačenje smatralo provedenim. Na postavljenu temu “može se li se griješiti u radu i kada se ne radi”. Nedugo poslije, Miloš Lojen postao je sucem Županijskog suda u Koprivnici da bi u jednom drugom predmetu, sada ne više kao odvjetnik već kao sudac napisao je da je vještačenje provedeno iako su u sudskom zapisniku zapisane riječi citiram: “Izuzima se knjigovodstveni vještak M. V. od vještačenja u ovom predmetu”. A taj vještak izuzet je jer je prethodno napisao da se PDV računa na cijenu (dakle, nemojte vjerovati da ste kupili robu prema cijeni sa papira u izlozima jer je neovisno o tim papirićima cijena ona za koju vještak u sudskom postupku kaže da jeste), za jednog obrtnika koji je obrt odjavio iz razloga da kao umirovljenik iz proračuna RH mjesečno prima mirovinu od 5.000,00 kn napisao je da je i dalje obrtnik te da je posve normalno da i danas izdaje račune po osnovi obrtničke djelatnosti, itd. Iz svemira, kada se otud promatra RH, vidljiva porezna utaja prema Republici Hrvatskoj koja se pokušavala (traje i danas) ostvariti uz pomoć sudske odluke. I naravno stječe mirovina uz rad na “crno”........ No da se vratimo na ovaj predmet, u Križevce i Koprivnicu. Predmet u kojem se tako dobro slažu sudac i odvjetnik tužitelja imao je neke, blago rečeno, nastrane razloge postojanja. Npr. na izričite upite pacijent je dva puta na zapisnik izjavio da uopće nije bio na liječničkim pregledima kod liječnice Božice Jelušić da bi se uopće mogao smatrati pacijentom. Ne samo da nije bio na pregledu, kako je to opisano u dokumentaciji Doma zdravlja u Križevcima, već je otišao na pregled nakon što je od poslodavca dobio otkaz, na preporuku odvjetnika u nekoj posve drugoj kalendarskoj godini. A sam liječnički karton? Kada biste pronašli kalendar iz 1991. i 1992.g. vidjeli biste da se redovni liječnički pregledi u Domu zdravlja u Križevcima obavljaju subotom, nedjeljom a možda i kakvim državnim praznikom. No dobro, ovi datumi su poslije prepravljeni brojevima napisanim preko ovih ali srećom nisu prepravljeni podaci o stanju vida. Stanje vida je bilo upravo onakvo kako je to odgovaralo tužitelju ovisno o toku sudskog spora i odlukama suca. U vrijeme od godine dana čas je tužitelj imao dobar vid a već sljedeći čas bio je gotovo slijepa osoba pa bi mu se onda vid opet poboljšao, pa tako naizmjenično itd. Za mene kao pravnika bio je problem što su mi svi drugi oftamolozili kojima sam se izvan sudskog spora obratio, pa čak i laici tvrdili da kod katarakte oka ne postoji stanje “sada ne vidim pa opet vidim pa onda opet ne vidim”, kakvim su ga opisali Božica Jelušić i Branimir Cerovski pozivajući se na ovu liječnicu. Da skratim priču, ove 2006.g. Božica Jelušić priznala je da podaci koje je pisala u zdravstveni karton rođaka tada šefice Doma zdravlja nisu istiniti. Priznala je da je ona prepravila datume te da su istiniti podaci Kliničke bolnice Sestara milosrdnica iz Zagreba. Upravo oni podaci koji su zbog “neadekvatnih adaptacijskih uvjeta” (ne pitajte me što to znači, ni danas to ne mogu povezati sa bilo čime razumljivim) za Branimira Cerovskog vještaka iz Zagreba bili, citiram njegove riječi “irelevantni”. Toliko irelevantni da je nekoliko puta izjavio da nije čitao sudski predmet i da pojma nema što je to tužitelj u šest mjeseci trebao raditi i da li je bilo što uradio. Ustvari, kasnije je izjavio da nije niti pročitao liječničke nalaze iz Kliničke bolnice Sestara milosrdnica. U takvom sudskom postupku, niti na jedno bitno pitanje nije mogao dati odgovor a kada bi se takvo postavilo predsjednica vijeća je na ročištu u ime sudskog vijeća zabranjivala mu da odgovori na pitanja. Vijeće? Sudska vijeća sa sucima porotnicima danas ne postoje. Zbog čega? Tada je u sudnici vijeće činilo sutkinja, neki nepoznat čovjek koji je sjedio sa njene desne strane kojeg ionako nitko ništa nije pitao da bi bilo što odgovorio i sa lijeve strane prazna stolica, koja inače sa bilo kime ne priča. Profesionalni suci toliko su ignorirali suce porotnike (dakle - javnost) da je 2003.g. ta njihova (zla) savjest otpremljena svojim kućama. A što se tiče liječnika - sudskih vještaka, iskustveno bih Vam preporučio, da kada odete na liječnički pregled očiju da okulistima postavite jednostavna pitanja. Kao npr. da li se u zdravstveni karton mogu upisati podaci o zdravstvenom pregledu i onda kada pacijenta nije bilo na pregledu. Ili, da li je katarakta samoizlječiva? Ako dobijete potvrdan odgovor, zbog vlastitog zdravlja i onog intelektualnog, ponovite ova pitanja ovaj put nekom drugom liječniku. Što nam ova priča govori? Govori nam da su vrijednosti iz sudskih odluka prvenstveno podložne, ne općim ciljevima navedenim u zakonskim propisima već privatnim interesima sudaca i osoba prema kojima suci imaju privatne obveze. Tragikomično je da su za sve ovo znali i znaju u Državnom sudbenom vijeću, Vrhovnom sudu, Državnom odvjetništvu (na nivou M. Bajića) i mnogo šire. Ali nitko od njih nije našao za shodno da u okviru svojih zakonskih obveza radi od države povjereni posao. Pa tako imamo stav iz kraja 90-tih godina Vrhovnog suda da nema razloga za izuzeće / delegaciju nadležnosti ova dva suda. Dakle, da je tamo stanje “normalno”. A vezano za taj dio priče, komična je bila situacija u 2003.g. u kojoj je prvostupanjski sudac “navrat - nanos” pokušao zaključiti parnicu. Žurba nakon 11 godina parnice? Čemu, pa tek je jedanaest godina sa samo dva-tri ponavljanja postupka? Interesantno, tada je Elvira Đuričić, liječnica specijalist medicine rada ispunjavala dokumentaciju za umirovljenje svog rođaka kao “OPĆE RADNO NESPOSOBNE OSOBE”. Ustvari i ona odlazi u mirovnu pa eto prigode da kao liječnica pomogne rođaku pri čemu se istovremeno na lokalnom sudu vodi postupak za donošenje sudske odluke o zaposlenju njenog rođaka ali pazite: “KAO RADNO SPOSOBNE OSOBE”. Logika nalaže da se takva presuda NE MOŽE donijeti nakon rješenja HZMO o umirovljenju. Pa čak niti mnogo prije, u vrijeme kada je specijalistkinja medicine rada s medicinskog gledišta utvrdila da joj je rođak opće radno nesposobna osoba. Blesavo? U svakom pogledu. Njen rođak doista je te godine od strane HZMO umirovljen kao opće radno nesposobna osoba a sudski postupak je narednih godina nastavljen kao da se radi o osobi koja je nezaposlena , koja hoće i može raditi i koju sudskom odlukom treba zaposliti. Toliko je bilo povjerenje u stavove sudaca ova dva suda da se nije odazivao na pozive HZZ za svojim zaposlenjem, pa je status nezaposlene osobe najdulje trajao 30-tak dana u petnaest godina. Sve to uz znanje sudaca i predsjednice tog malog suda. Budimo realni, nitko normalan za ozbiljno ne misliti da je tako nešto zakonito, što više izravno je protivno Zakonu o radu i moralu, onom izvan suda jer nije se primjenjivao na ova dva suda. Stoga su suci u Križevcima odnosno u Koprivnici samo fiktivno vodili sudske postupke i samo radi novca. U protivnom morao bih izmijeniti prethodne rečenice i nekome se ispričati. Za primjer. Svjestan prethodno opisane namjere iznova sam od tada nadležnog Vrhovnog suda RH zatražio izuzeće / delegaciju nadležnosti. Međutim, zahtjev Vrhovnom sudu nikada nije proslijeđen. Vjerojatno je i danas negdje u ladici predsjednice Općinskog suda u Križevcima Mirjane Nemec ili možda predsjednika Županijskog suda Ivana Deković. Svejedno, nikada se Vrhovni sud RH nije našao uvrijeđenim ignoriranjem svoga postojanja od stane nižih sudaca (predsjednika sudova) niti su se predsjednici ova dva suda ikada bilo kome (barem Vrhovnom sudu ako ne tuženiku) zbog toga ispričali. No dobro, barem je ovo omalovažavanje Vrhovnog suda bio razlog da su ukinuli vlastitu odluku o mom kažnjavanju (5.000,00 kn) zbog “odugovlačenja” sudskog postupka. Prema tome, omalovažavanje pravosudnog sustava Republike Hrvatske ne potječe “izvana” već izvorno “iznutra” ignoriranjem vlastitih obveza utvrđenih zakonskim propisima koji su propisi doneseni iz razloga zaštite interesa građana ili pravnih osoba u ovoj državi. Primjer za to je, kao što ste pročitali, činilo je od sudaca ignoriranje postojanja sudaca porotnika - njihove “zle savjesti” - odnosno savjesti javnosti. Nemojte zaboraviti, građani i Država zaštitu svojih prava povjerili su sucima. Takvim, na kakve smo osuđeni. Ovisno od toga kakvog ste raspoloženja postupak Ivana Deković predsjednika Županijskog suda u Koprivnici možete shvatiti ili na smiješan način ili na tragičan. Pa čak i na oba- tragikomičan. O suđenju zasnovanom na krivotvorenju iskaza svjedoka, nepostojećim nalazima i mišljenjima ......... obavještavao sam ministrice pravosuđa. Osim zadnje. Normalno, ministrice pravosuđa zahtijevale su odgovore od predsjednika sudova i kakvi su bili? Pa da je sve na Općinskom sudu u Križevcima i ŽS u Koprivnici u redu. Samo, eto pišu se žalbe na presude suca “njihovog” suca kojima se nepotrebno odugovlači sudski postupak Toliko citiram: “nepotrebno” da su presude tog suca u istom predmetu od strane sudaca nekog trećeg (tada nadležnog) suda bile ukinute kao protuzakonite dok konačno taj sudac nije postao drugostupanjski sudac i nastavio suditi u istom predmetu. Na kraju ove 2006.g. nakon 15 godina “nepotrebnog odugovlačenja sudskog postupka” konačno će Županijski sud u Koprivnici “objesiti bijelu zastavu” i time indirektno priznati da su upravo suci koji čine Županijski sud u Koprivnici 15 godina nepotrebno nastojali sudskim odlukama ostvariti cilj koji im je “u zadnji čas” izmakao ali o tome ću na kraju ovog članka. -------------------------- Korupcija u pravosuđu ne bi mogla postojati ako joj tkogod ne bi “držao ljestve”. Figurativno. U stvarnosti svaki postupak po prijavi za korupciju završava na Državnom odvjetništvu. Zato ako Vas posjeti policajac ili Vas pozove na informativni razgovor vezano za podnesenu kaznenu prijavu evo nekoliko praktičnih savjeta; Prvo, morate imati u vidu da je tog policajca angažiralo Državno odvjetništvo. Imajte u podsvijesti da nije došao samo po informacije kako će se dokazati postojanje kaznenog djela već i po informacije temeljem kojih će državni odvjetnici stvoriti zaključak koliko znate o ukupnosti kaznenih djela i svim osobama, vezanim za njih. Pa ako ne želite ostati razočarani time što će sav postupak završiti odbijanjem kaznene prijave, u kaznenoj prijavi i policajcima nikada nemojte napisati ili im reći sve što znate. Iskustveno, jer teorija iz zakonskih propisa nema nikakve veze sa praksom pa će kaznena prijava u svakom slučaju biti odbačena. Ovako Vam ostaje mogućnost da napišete slijedeću kaznenu prijavu, ali niti tada nemojte obuhvatiti sva kaznena djela. Jer će i ta kaznena prijava biti odbačena. Onda napišite slijedeću kaznenu prijavu sa do tada ne opisanim kaznenim djelima. Ta kaznena prijava NEĆE biti odbačena. Državni odvjetnici shvatiti će da ste shvatili pravila igre koja naravno nigdje nisu napisana. Što se tada radi. Telefonom će nazivati Vaše šefove i uvjeravati ih da ste prijavili kaznena djela a da pri tome za prijavljivanje kaznenog djela niste imali punomoć da prijavite kazneno djelo. Bez smijeha, molim! Državno odvjetništvo je ozbiljna institucija jer kada čitate Zakon o državnom odvjetništvu shvatiti ćete da tamo ne piše ništa smiješno. Primjer za telefonske pozive sa zabrinutošću odvjetništva što uz prijavu kaznenog djela nije podnesena punomoć za prijavljivanje (samo) kaznenih djela dati će Vam Županijsko državno odvjetništvo u Koprivnici - Irma Bagarić, Općinsko državno odvjetništvo u Bjelovaru ........ no dobro, tu ću stati. Što više, ponovno ću podsjetiti na nekoliko “evergreen-a” koje su napisali i vlastoručno potpisali državni odvjetnici u svojim odlukama, koje ćete u budućnosti i sami čitati; - “sudac ne odgovara za svoje mišljenje” - Irma Bagarić po kaznenoj prijavi protiv Damira Ronića i Miloša Lojena kojom je opisano preinačavanje iskaza svjedoka, uporaba zdravstvenog kartona sa lažnim podacima, pozivanje na nepostojeće medicinske nalaze i mišljenja, nepostojeće vještake, itd. - “Mladen Đuričić je nepoznata ženska osoba koja ne živi u Križevcima” - državni odvjetnici Miljenko Ščetar (šef Darko Pavičić) po kaznenoj prijavi prema kojoj je ta njima nepoznata žena u fizičkom obliku poznatog muškarca u sudnici bjelovarskog suda na sudski zapisnik dala lažan iskaz i predala sutkinji Mirjani Tišljar vlastoručno krivotvorenu javnu ispravu (brojevi napisani jedni preko drugih) a zatim dobila presudu u svoju korist (posljedično radi se o posjedovanju stana u svom vlasništvu koji je prije toga bio u državnom vlasništvu a da se pri tome ne plaća kupovina uz izričitu izjavu da se ne želi otplatiti - ispuniti ugovor) - “stečajni upravitelj bio je uvjeren da popunjava anketni listić te zato nije bio svjestan da čini kazneno djelo” - državni odvjetnik u Ivanić Gradu, po kaznenoj prijavi protiv stečajnog upravitelja Trgovačkog suda u Bjelovaru kada je u banci pokušao ostvariti novčanu korist podnoseći vlastoručno krivotvorenu službenu ispravu uz naravno, krivotvoren tuđi potpis........ - “počinitelj nije znao da čini kaznena djela” - riječ je istom stečajnom upravitelju kada je bio bjelovarskom državnom odvjetništvu prijavljen za traženje i primanje mita, krivotvorenje službene dokumentacije, različite od prethodnog primjera, .......... (napomena za neupućene - ne radi se o stečajnom upravitelju koji jeste bio uhapšen sa mitom u džepu od 200.000,00 kn - ovaj nije uhapšen i ne zna se kada će) Slijedeći savjet: Kada napišete kaznenu prijavu nikako je nemojte dostaviti samo državnom odvjetniku. Jer će u tom slučaju ostati vaša mala tajna. Nema razloga da saznanje o kaznenim djelima čuvate kao tajnu. Obavezno je umnožite u desetak primjeraka pa onako iz vlastite neupućenosti pošaljite je policijskim postajama u Vašem gradu i u dva do tri susjedna. Naravno, i u metropolu. Pošaljite kojem god se sjetite, kakvom ministarstvu, inspekciji, kome god. Suci rade svoj posao na čast i ugled svih nas pa eto prilike da to što se pred i sa njima događa i drugima pokažete. Uzgred, od Policije dobiti ćete kad - kad obavijest da su svoj dio posla odradili te da su slijedeće radnje na Državnom odvjetništvu. Od inspekcijskih službi saznati ćete da su povodom nezakonitog radnji donijeli rješenja i podnijeli akte za kazneno gonjenje, a jedino tome odgovarajuće nećete dobiti od Državnog odvjetništva, čak niti obavijest da li su barem ljubazno zamolili počinitelje kaznenih djela da vrate otuđene novce. Iz svega ovog razumljivo se osvrnuti na povijest Državnog odvjetništva, gledano od njegovog nastanka. Naime, svaka država ima Državno tužiteljstvo - znate već, kazneni progon počinitelja kaznenih djela i tome slično. Hrvatska ima Odvjetništvo. Pa kada se krajem 90-tih shvatilo da u tome postoji razlika, osnovan je USKOK. Upravo radi toga - da radi posao državnog tužiteljstva. Onda je trebalo još 5-6 godina da se shvati da osim tvrtke moraju postojati i ljudi koji će taj posao raditi. Sada se USKOK pojačava ljudima iz Državnog odvjetništva. Zgodno? ------------------ Ako podnesete kakvu kaznenu prijave protiv sudaca morate znati da će nastati neke uzgredne nuspojave. Otprilike, kao kad se nađete sa kakvom zgodnom osobom pa se poslije iznenadite što ste završili kod liječnika. Naravno, nitko neće reći ili sačuvajbože napisati da ste u kaznenoj prijava naveli kakvu laž. Ma sve je to istinito, samo eto prigodom pisanja kaznene prijave niste znali da suci ne odgovaraju za svoje mišljenje - napisati će županijska državna odvjetnica iz Koprivnice, kako god da ga materijalizirali. Ali zato će obavezno uslijediti telefonski pozivi Vašem šefu zbog zabrinutosti kakve državne odvjetnice što uz kaznenu prijavu nije priložena punomoć za njeno podnošenje ili što ste tko zna iz kojeg razloga u kaznenoj prijavi nabrajali ponašanja sudaca kakva su kod nas tako uobičajena. Zato nikada nikome ne recite tko Vam je šef. Poslije ovakvih telefonskih poziva barem 4-5 zbunjenih radnika posjetiti će Vas s pitanjem da im objasnite kakav je to bio telefonski poziv sa Državnog odvjetništva, po kojem ništa nisu shvatili što se to od njih hoće. Tada će dobro doći Vaše poznavanje stranih jezika. Objasniti ćete kolegama sa posla da nije riječ o nedostatku punomoći, jer koja BUDALA neće prijaviti kazneno djelo - krađu, ubojstvo, korupciju što god, samo zato što od nekog nepoznatog (Državnog odvjetništva?) nije dobila pisanu punomoć za podnošenje kaznene prijave. Dakle, Vašim kolegama prevesti ćete telefonske pozive na način da im jednostavnim narodnim jezikom kažete da oni u stvari hoće - da se ne zamjeraju svojim prijateljima i kolegama. Nešto teža posljedica podnošenja kaznene prijave protiv sudaca i njima od kakve već koristi osoba, jeste pokretanje sudskog postupka protiv Vas i radnika iz Vaše blizine. Po tome je postalo poznato Općinsko državno odvjetništvo u Bjelovaru i naravno Općinski i Županijski sud u ovom gradiću koji će pokrenuti i provesti sudske postupke zato što, - niste prijavili nepoznate počinitelje nepoznatog kaznenog djela - što je Vaše mišljenje, koje ste iznijeli u sudskoj raspravi tom istom sudu, da samo duševno bolesna osoba može tvrditi da su žene; citiram “ pseta, krave, glupače.......” protivno njihovom mišljenju koje izričito u presudama glasi da je takav stav “stav duševno zdrave osobe”, pa ste time počinili klevetu. A da biste mogli biti osuđeni napisati će da ste pri tome počinili PRODULJENO kazneno djelo počinjeno jednim dijelom rečenice u jednom pisanom očitovanju predano tom istom sudu u jednom danu. - itd. Zato, kada dobijete takve presude nemojte se ljutiti. Razmislite kakva osoba može u presudi u ime Republike Hrvatske može napisati takve..... ajd dobro preskočiti ću ovu riječ, ali ionako znate da je glupost tvrditi da “žene imaju rogove, laju, da nisu za osnovnu školu........” ili kada sudac pojma nema što je produljeno djelo a tu riječ uporabi u presudi. Ustvari, nije da ne znaju, samo po svojoj osobnoj potrebi daju joj drugačiji značaj, izvan zakona. Zato javno objavite takve presude. Ako Vam se poslije toga dogode slučajevi, kakve do tada u životu niste imali, da se prigodom susreta sa sucem / sutkinjom na ulici, sudskom hodniku, .. , počnu nekontrolirano savijati i smijati - razmislite. Shvatiti ćete da ste, bez obzira na takve presude - uspjeli. Uspjeli ste prikazali suce upravo onakvima kakvim oni jesu. Jedina je nesreća u svemu tome što javna objava neće na pravi način djelovati na sve suce. Npr. imam osjećaj da sutkinja Šuflaj nikada neće shvatiti što je učinila kada je u svojim odlukama napisala da u svom sudskom predmetu ima pisano očitovanje Vrhovnog suda RH u kojem piše da je stečajni upravitelj Trgovačkog suda u Bjelovaru “moguće duševno bolesna osoba”. Ne mislim na to da bi bila svjesna da takav dopis ne postoji pa da bi time u ime Republike Hrvatske lagala. Ustvari, mislim na posljedice pisanja sudskih odluka sa izmišljenim razlozima a da bi se takvima donijele - na omalovažavanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Za suce Županijskog suda u Bjelovaru siguran sam da su u potpunosti svjesni što rade. I da upravo hoće takve presude. Problem vidim u tome da se neće promijeniti, jer kada jednom sudac donese presudu a da tuženiku nije dostavio tužbu, zatim u drugom predmetu omogući nekom da ima stan u svom vlasništvu iako je sutkinji izjavio da ga ne želi otplatiti Republici Hrvatskoj, u trećem se poziva na izmišljeni razlog za presudu, itd., očito je da će se budućnost RH sastojati u daljnjem nabrajanju ovakvih radnji. Što više suci u Bjelovaru nemaju niti primisli da bi poništili presude kojima su izvrgli ruglu i sebe same i ustanove u kojima primaju plaću. Ironija je tim veća da su kolege suci u Koprivnici ove 2006.g. odustali od “zaposlenja” opće radno nesposobne osobe, a time od izraženog stava o načinu stjecanja povećeg iznosa novca. Barem u tom predmetu. Kada sam napisao da se zbog ovakvih sudaca ne smijete nervirati, i da život morate gledati i sa one “svijetle strane” imam u vidu slijedeću situaciju. Probajte zamisliti kako bi izgledao postupak kandidiranja sudaca iz Bjelovara i iz Koprivnice za radno mjesto suca Vrhovnog suda Republike Hrvatske? Zar ih pri tome ne bi sa Vrhovnog suda pitali; - “kakav je razlog “mogućnost da se griješi u radu” da osoba koja ništa ne radi, sudskom odlukom dobiva plaću kao da radi?” - “kada stranka na samom početku sudskog postupka kaže da nije bila na liječničkom pregledu, kome kao sudac vjerujete - toj stranci ili osobi koja je liječnički pregled upisala u zdravstveni karton?” - “da li Vrhovni sud Republike Hrvatske ima sjedište u gradu Zagrebu ili u gradiću Križevci?” - “da li Vrhovni sud Republike Hrvatske obavlja kakve poslove?” - “tko je od Vas opisao kako NAS žene doživljavaju duševno zdrave osobe?” - “da li tužba mora biti napisana prije presude ili poslije nje? Ne, u zakonu su ispravljene sve štamparske greške!” - “produljeno djelo? Ne, ne mislimo na ono što pišete u svojim presudama već na ono što piše u Zakonu o kaznenom postupku.” - itd. Ovo nije zafrkancija sa sucima. Jednostavno, dio ovih sudskih odluka i danas su važeće, na ponos sudaca ovih sudova. I ne misle ih promijeniti. Očito žele da se zadrži sjećanje na njih do umirovljenja. I poslije. Zašto ih onda ne iznositi, za primjer svim građanima RH? I iznova postavljati pitanje predsjedniku Vrhovnog suda RH gdje je taj dopis Vrhovnog suda o moguće duševno bolesnom stanju stečajnog upravitelja, na kojem suci u Bjelovaru temelje svoje presude? A na štetu nekog izvan pravosuđa. -------------------- Ovih dana u javnosti je aktualna priča o odvjetniku Marinoviću i naravno - njegovoj supruzi. Bila je ministrica pravosuđa i sada se zbog srama za to što čini njen suprug pomalo izmiče iz javnog života. Shvaća da joj nitko više neće vjerovati. Takvih slučajeva ima mnogo. Nedavno sam opisao slučaj u kojem je bilo nemoguće razdvojiti poslovanje odvjetnice u Bjelovaru sa radom njenog supruga. Do nedavno predsjednika Županijskog suda koji će ostati zapamćen po presudi da građani RH moraju prijaviti “nepoznatog počinitelja nepoznatog kaznenog djela”. To ne bi bilo tako grozno da se ova tvrdnja iz presude nije odnosila na kažnjavanje osobe iz tvrtke koja je u jednom posve drugom sudskom predmetu prijavila korupciju u pravosuđu. Čak je tom presudom bila “promašena” osoba. Dakle, kada prijavite konkretne radnje (presude zasnovane na nepostojećem vještačenju, nepostojećem zdravstvenom pregledu, dosuđivanje novca s osnova nepostojećih osoba, itd. ) može Vam se dogoditi da poslije nekoliko godina uslijede osude za “neprijavljivanje nepoznatog počinitelja koji je počinio nepoznato kazneno djelo”. I gle čuda, vezano za parnicu u kojoj je sudio sudac Županijskog suda u Koprivnici - Damir Ronić. Nije da Vrhovni sud nije bio upoznat sa time, jednostavno ga takve “trice i sitnice” nisu zanimale. Valjda je bilo važnijeg posla. Ali da je imao vremena i da ga je zanimalo, sada bih vrijeme koristio na neki pametniji način. Osim po slučajevima povezanosti bračnih drugova, pravosuđe RH karakteristično je i po odnosima po prvoj krvnoj liniji. Npr. sucima očevima i sucima kćerkama. Naprosto ne možete da ne razmišljate zašto u sudskom predmetu o kojem su upoznati Državno odvjetništvo, Ministarstvo pravosuđa, svi policajci u okolnim mjestima zaključno sa sucima i predsjednicima sudova, postoji osoba - sudac koja će za ozbiljno prihvatiti tužbu za isplatu plaće s osnova nepostojećeg radnog odnosa. I k tome podnesenu 12 (dvanaest godina) od otkaza radnog odnosa. Opet je riječ o Općinskom sudu u Križevcima, na kojem se pokušavala donijeti sudska odluka o fiktivnom zaposlenju osobe koja je umirovljenik i desetljećima opće radno nesposobna osoba. Dvije se sutkinje izuzimaju iz fiktivnog sudskog spora. Svejedno, predsjednica suda Mirjana Nemec dala je predmet sutkinji Srečec da bi ova vodila parnicu sa stavom da očekuje sudsku odluku u drugoj parnici kojom će se tužitelj a pazite: umirovljenik je s osnova opće radne nesposobnosti, sudskom odlukom zaposliti se kao da je nezaposlena i radno sposobna osoba. Jer pazite, to je stav koji su izrazili suci Županijskog suda u Koprivnici. Sudac u onoj prvom parnici, koju nevoljno vodi, obrazlaže da parnicu vodi, ne radi tužbe iz vlastite parnice kako ona glasi, već radi tužbe iz one druge kasnije nastale parnice - parnice koja je “na čekanju” kod sutkinje Srečec. Svakom pametnom dovoljno. Normalno, da ćete tada razmišljati u čemu je razlika između sutkinja koje se izuzimaju iz suđenja i sutkinje koja će primiti tužbu umirovljenika (inače nepokretne osobe koja godinama leži u krevetu i redovno dobiva mirovinu tako da njegov odvjetnik posve ozbiljno sucu obrazlaže da se za parnicu zbog nesposobnosti svog klijenta pripremio sa njegovom suprugom) kojom tužbom će tražiti da mu se još daju redovna mjesečna primanja s osnova nikad postojećeg radnog odnosa. Prvu razliku (dalje neću nabrajati) koju morate uočiti jeste da samo jedna sutkinja ima oca zamjenika predsjednika Županijskog suda u Koprivnici. Koji bi kao sudac trebao odlučivati o provođenju istražnih radnji i o kaznenoj odgovornosti drugih osoba. Vidite da nije lako biti sudac kada postoji razlika između sudaca. I k tome poželjeti voditi sudski postupak u kojem se na očigled predsjednika sudova (množina) koristi krivotvorena medicinska dokumentacija pa se u presudama čak poziva na nepostojeću dokumentaciju bolnice iz grada Koprivnice. -------------------- Matematička operacija zbrajanja do broja 3: Cirkus u Križevcima i Koprivnici završio je ove godine tako da su suci Županijskog suda napisali da je tužitelj mogao raditi da je htio da radi. Ponovili su riječi sudskog vještaka pok. dok. Miroslava Dokozić, napisane prije desetak godina. Tog mi je čovjeka više žao što je vijesti da je u Domu zdravlja u Križevcima pronađen zdravstveni karton tužitelja sa potpuno drugačijim stanjem vida od onog utvrđenog u Bolnici sestara milosrdnica u Zagrebu, primio neposredno prije svoje smrti, u bolnici. A iz rečenica koje je napisao vlastitim rukama na običnoj mehaničkoj pisaćoj mašini u bolnici, iščitavalo se poštenje prema svom radu i na kraju razočaranost time da su mu u takvom stanju dostavljeni podaci za koje doslovno nitko prije nije znao da bi postojali. (Prema tome ovo što pišem možda je i moja obveza prema takvom čovjeku). I sada dolazimo zaključka kako djeca, polaznici prvog razreda osnovne škole bez imalo napora mogu shvatiti kada odrasli lažu. Učiteljica ih uči da ne smiju lagati i uči ih da je 1 + 1 uvijek 2 (dva). Prvi (1.) nalaz i mišljenje napravio je u pisanom obliku pok. dr. Miroslav Dokozić čije su riječi bile "u toku bolesti kod katarakta vidna oštrina je stalno jednako umanjena, te ne može biti stanje sad bolje vidim a sada slabije vidim jer je gubitak vida stalan i konstantan". Radi se o stanju u trajanju od godine dana, a kako bi njegov nalaz i mišljenje trebao dovesti do odbijanja tužbe, nakon njegove smrti pozvan je dr. Branimir Cerovski iz Zagreba (vještačenje br.2). Pitanje koje mu je sud dao glasilo je “da li je tužitelj mogao griješiti”. Odgovor je naravno kao i za svaku drugu, zdravu osobu, uvijek bio isti ili u ovom slučaju ovakav: “u neadekvatnim adaptacijskim uvjetima mogao je griješiti”. Ovog vještaka nije zanimalo da tužitelj ništa nije radio da bi bio u mogućnosti da griješi, niti pod kakvim je uvjetima treba raditi da se udostojao doći na radno mjesto, za njega je medicinska dokumentacija Kliničke bolnice Sestara milosrdnica citiram “irelevantna”, toliko da prema svojim riječima nije pročitao sudski predmet pa tako i ovu dokumentaciju. Nakon što smo savladali broj “1", zatim broj “2", dolazimo do broja “3”, ili trećeg vještačenja. Njega je naravno proveo Medicinski centar Tomislav Bardek iz Koprivnice. Barem prema presudama suca Damira Ronić. Ali problem je u tome što od tog “nalaza i mišljenja” u sudskom predmetu nema niti početnog slova. Inače, Damir Ronić je kao sudac u položaju svojevrsnog gosta u gradu koji se zove Koprivnica. Pa kada nema ovog vještačenje koje je onda vještačenje pod brojem 3? Liječnice Božice Jelušić? Ne, to nije moguće. Pa to je liječnica iz Doma zdravlja u Križevcima koja je liječila pacijenta koji je pacijent izjavio da nije bio na liječničkom pregledu i liječenju da bi uopće mogla upisati preglede u zdravstveni karton. Štoviše poslije je priznala da ono što je napisala u zdravstveni karton nije istina te da nije moglo biti istina. Štoviše, ne može postojati vještačenje vlastitog rada (uvjetovano pretpostavkom postojanja liječničkog pregleda). Svejedno su suci Županijskog suda u Koprivnici, odustajući od 15-to godišnjih pokušaja da donesu odluku o zaposlenju opće radno nesposobne osobe, upravo nju naveli kao trećeg vještaka sa liječničkim nalazom i mišljenjem. Valjda su mislili na vještačenje vlastitog teksta iz zdravstvenog kartona kojeg se na kraju odrekla? Stoga za Vas ostaje pitanje zašto suci u Koprivnici ne mogu pošteno zbrojiti 1 i 1, a kako to moraju činiti djeca u prvom razredu osnovne škole? Vjerojatno zbog očekivanja da će isto tako računati i službenici drugih državnih tijela, koje bi trebala zanimati primjena matematike u radu državnih službenika? ----------------------- Zaključno Što je utjecalo na suce Županijskog suda u Koprivnici da nakon petnaest godina odustanu od ovakvog načina stjecanja novca? Pojma nemam. U svemu su imali a imali bi i dalje podršku Državnog odvjetništva. Možda zato što je predsjednik vlade tek sada izjavio da je razočaran radom Pravosuđa i da tamo negdje postoji korupcija. Interesantno je da predsjednik udruge sudaca Đuro Sessa javno moli građane da ako negdje čuju ili pročitaju o korupciji u pravosuđu da mu to jave. Što bi s time? Možda su suci u Koprivnici shvatili da je tužbom zaboravljeno tražiti poništenje drugostupanjske odluke o otkazu. Znate, po reviziji protiv presude kojom bi se poništila SAMO prvostupanjska odluka tuženika uz nalog tuženiku da zaposli umirovljenika i opće radno nesposobnu osobu, vjerojatno sada u drugoj dekadi prvog desetljeća dvadeset i prvog stoljeća takva presuda ne bi mogla proći na Vrhovnom sudu RH. Možda......... Kako bilo, ovo je primjer da shvatite da kao pravnici u pojedinačnim slučajevima možete pobijediti korupciju u pravosuđu. Samo morate si planirati da po sudskom predmetu rezervirate slijedećih 15-20 godina radnog staža. Te da slijedi nekoliko uzgrednih osuđujućih presuda zbog neprijavljivanja nepoznatih osoba koje su učinile nešto nepoznato, zatim zbog izraženog drugačijeg mišljenja (zbog Vašeg mišljenja da žene nisu krave, pseta, glupače, ...), te koje rješenje o kažnjavanju zbog toga što sprečavate suce u tome što rade (tzv.“odugovlačenje postupka”), te slične prateće događaje. Damir Bobić, Bjelovar 2006_11.g. P.S. ovo ispod je stav Etičkog vijeća Udruge sudaca, koje možete iščitati, ali koliko god pisanim putem molili suce i predsjednike sudova da ga primjene, njegovu primjenu nećete doživjeti u praksi. Jer praksa u bezbrojnim situacijama suprotna je ovom stavu (npr. kod sudaca Općinskog i Županijskog suda u Bjelovaru primjena ovog stava, a pisanim putem je traženo da ga primjene, dovela bi do izrugivanja sada važećih sudskih odluka ). -------------------------- Etičko vijeće Udruge hrvatskih sudaca U Zagrebu 16. lipnja 2006. godine UPRAVNOM ODBORU UDRUGE HRVATSKIH SUDACA Etičko vijeće, na temelju članka 39.c Statuta Udruge hrvatskih sudaca, a povodom zahtjeva Upravnog odbora Udruge od 29. ožujka 2006. godine koji sadrži slijedeće upite: ............ 2. Je li sudac dužan prijaviti nadležnim tijelima sumnju u počinjenje kaznenih i/ili drugih protupravnih ponašanja te je li u skladu s Kodeksom izaći u javnost s tim sumnjama ako je ili nije podnio prijavu? ............. Ad.2. Svatko je dužan prijaviti kazneno djelo za koje se progoni po službenoj dužnosti, pa je to dužnost i suca, bilo da je za takvo djelo saznao izvan obavljanja sudačke dužnosti, bilo da je za njega saznao obnašajući tu dužnost. Sudac može, nakon što je podnio kaznenu prijavu za takvo djelo izvijestiti javnost o podnošenju prijave, ali takvo obraćanje javnosti ne smije predstavljati pokušaj utjecaja na tijelo koje o prijavi treba odlučiti. Neprimjereno je sucu u javnosti izražavati sumnje u počinjenje kaznenih djela ako prethodno nije poduzeo radnje koje je povodom saznanja za ta kaznena djela bio dužan poduzeti. Članovi Etičkog vijeća mr. sc. Olga Jelčić Dražen Tripalo, dipl. iur. Citiraj Link to comment Dijeli na drugim stranicama Više opcija dijeljenja...
Preporučene objave
Uključi se u diskusiju
Možete objaviti sada i registrirati se kasnije. Ako imaš korisnički račun, prijavi se ovdje kako bi objavljivao s tim računom.