razvrgnuce suvlasnistva

[ceam]

poštovani;

zanjima me kakva je praksa u slucaju razvrgnuca suvlasnistva.

otac ima 1/8 suvlasnistva nad kucom,a druga strana 7/8.

druga strana zeli prodaju nekretnine,na sta otac ne pristaje.

ukoliko ne dode do dogovora,moze li sud narediti prodaju nekretnine?

tko snosi troskove suda?

hvala

uređeno: 18. prosinac 2018. od ceam

[Ruby_Danderfluff]

Da, ako se ne može razvrgnuti geometrijskom diobom (podjelom na dvije zasebne stambene cjeline), onda se pristupa civilnoj diobi, odnosno diobi isplatom. Troškove u izvanparničnom postupku (a postupak razvrgnuća suvlasništva to jest) snosi svaka strana za sebe, odnosno ako je nečiji udio u troškovima veći, odredit će se da on snosi sve troškove.

[ceam]

, Ruby_Danderfluff je napisao:

Da, ako se ne može razvrgnuti geometrijskom diobom (podjelom na dvije zasebne stambene cjeline), onda se pristupa civilnoj diobi, odnosno diobi isplatom. Troškove u izvanparničnom postupku (a postupak razvrgnuća suvlasništva to jest) snosi svaka strana za sebe, odnosno ako je nečiji udio u troškovima veći, odredit će se da on snosi sve troškove.

definitivno se ne moze geometrijskom diobom s obzirom da se radi o jednom vlasniku sa 7/8, i drugom s 1/8 vlasnistva.

tko odreduje diobu isplatom? odnosno tko utvrduje vrijednost nekretnine?

kako mislte ako je neciji udio u troskovima veci?

 

[Spitfire]

, ceam je napisao:

tko odreduje diobu isplatom? odnosno tko utvrduje vrijednost nekretnine?

Sudski vještak.

, ceam je napisao:

tko snosi troskove suda?

U biti je to određeno Zakonom o sudskom vanparničnom postupku (Sl. nov. od 1. kolovoza 1934., br. 45-175-1934), koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe članka 1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941.(Nar. nov., br. 73/91), te prema pravnom pravilu iz paragrafa 20 navedenog zakona, osnovno je načelo u izvanparničnom postupku da svaki sudionik snosi sve svoje troškove, odnosno da trošak zastupanja pada na zastupanoga, a ako je bilo zajedničkih troškova, o njima odlučuje sud na način da ih određuje razmjerno, koje pravilo predstavlja bitnu razliku u odnosu na parnični postupak.

Nužne troškove u izvanparničnom postupku predstavljaju samo troškovi pristojbi, troškovi očevida i vještačenja, dok trošak zastupanja po punomoćniku ne predstavlja nužan trošak i on pada na zastupanog.

Prema stavku 4. pravnog pravila iz paragrafa 20.istog zakona sud može po prijedlogu jedne stranke naložiti drugoj da naknadi troškove, podrazumijevajući i troškove pravnog zastupnika, koje je prouzrokovala neosnovanim prijedlozima ili grubom krivnjom.