rastava od shizofrene osobe

[elkaz]

U braku sam 17 mjeseci s ženom koja ima teški duševni poremećaj. Poslije poroda je završila na psihijatriji kada sam saznao da boluje od shizofrenije "F20"š.b.Saznao sam da je hospitalizirana 2001 i napose 2005. Ambulantno liječena od 1999. Do tada nisam znao...Emocionalno je potpuno obrisana prema meni. Orjentirana je na majku i tetu koje su doselile u naš stan iz drugog grada. Svoga oca nikad nije upoznala...Nakon što sam se suočio s gorkom istinom tražio sam objašnjenje od supruge i njene majke nakon čega je moja supruga pokrenula putem odvjetnika brakorazvodnu parnicu. Navodi u tužbi da su nam različite naravi i svjetonadzori te da su bračni odnosi teško i trajno poremećeni. Dijete koje danas ima 14 mjeseci koriste po meni kao "terapiju". Svaki moj komentar ili pitanje smatraju kao napad na njih.Nakon jednog pokušaja razgovora moja supruga je pozvala "92" i prijavila me za "tobože" maltretiranje. Nakon toga sam odselio iz stana te svakodnevno se viđam s djetetom,ona mi prijeti policijom kada dijete odvedem u šetnju.... Bili smo na CZSS žali bože državnih novaca koje oni troše...Već 4 mj. nikakvu odluku nisu donijeli.

U odgovoru na tužbu ja tražim od suda da dijete povjeri na odgoj i čuvanje meni ocu djeteta jer ne želim da se naše dijete odgaja i razvija u bolesnom okruženju. Njena majka 65g i teta 70g se neće maknuti možda bi uz moj veliki trud bilo moguće radi dobrobiti djeteta da ostanemo u zajednici...

Molim Vas možete li mi pomoći savjetom : kako se dalje ponašati, što moram poduzeti i kakve su mi šanse da mi sud dodijeli dijete na odgoj i čuvanje. Otac.

ps. za sada nemam odvjetnika.

[ritter]

Ako je stvarno tako, onda ste prvu grešku u koracima napravili kada ste otišli i ostavili dijete sa takvom osobom. Ako zaista smatrate da je nezdravo za dijete da tamo živi trebali ste prvo nešto poduzeti da zaštitie dijete, a ne prvo seba. Sorry, ne mislim vrijeđati, ali tako će vam sigurno i "stručnjaci" reći.

Tražite hitno psihijatrijsko testiranje i sebe i nje, iznesite detaljno svoje sumnje, iako ne vjerujem da ćete zbog njene bolesti i nakon vašeg napuštanja djeteta, usudit ću se reći, imati ikakve veće šanse da dobijete dijete natrag, uz to ako je dijete maleno. Predpostavljam da je jer ste u braku 17 mjeseci...

Sretno.

[elkaz]

CZSS i Psiholog mi je savjetovao nakon što je došla obavijest od PP na njih za tobože " maltretiranje", da se maknem jer će se ona time služiti i u budućnosti..Slažem se s vama da se može tako reći. Od dva zla moguće je da sam izabrao veće.

[nova]

Savjetovali su vas da se vi maknete da vas nebi ponovno prijavljivala i kako bi vi izbjegli probleme te naravi, ali vas nisu savjetovali u vezi sa djetetom, tako da mislim da je Ritter na vašu žalost u pravu.

Možda ste trebali potražiti savjet prije nego ste otišli, ali sada je kasno. Pokušajte što više ljubavi dati svom djetetu i provoditi maksimalno vremena sa njime.

Sretno vam u vašoj borbi i sretno njoj u izlječenju.

[Vida]

Štovani,

 

Odgovora na Vaše pitanje možete dobiti pregršt, zadovoljavajućih a i manje zadovoljavajućih, počev od onog kakve su Vam šanse da dobijete dijete pa do toga da li ste ili niste smjeli ili trebali napustiti obitelj. Savjet i suosjećanje što ste živjeli s takvom osobom koja je krila neke bitne značajke o svom zdravlju, te se poznavajući iste upustila u brak s Vama nije Vam nitko uputio. Nadalje, samo onaj koji je živio s takvom i osobama sličnih poremećaja osobnosti može Vas razumjeti. Činjenica je da ste ušli u brak bez saznanja o bolesti osobe, činjenica je da ista osoba pokazuje recidiv nakon poroda i da na žalost Vi tek tada saznajete o kakvoj je bolesti riječ. U trenutku saznanja o postojanju bolesti ne znam koliko ste se informirali o tome i kolika su Vam saznanja do sada. Moja je pretpostavka da ste unatoč svemu htjeli biti i suprug i otac i nastaviti živjeti u zajednici u nadi da će se stanje popraviti. Vaša supruga je osigurala pomoć i podršku dviju osoba koje su se kako kažete utaborile u Vašem stanu i Vaša je uloga postala toliko sporedna, riječ neuvažavana i svaki pokušaj da nešto postignete a priori odbačen. Samo onaj koji je imao prilike živjeti s osobom čiji su postupci potpuno neuravnoteženi, neracionalni, a odraz su istih takvih misli, gdje se za vlastito zlostavljanje okrivljuje suprotna strana može shvatiti da u danoj situaciji ima jako malo mogućnosti da riješite svoj problem a da pri tom ostanete s djetetom. "Zlostavljač" iz ovog i sličnog slučaja psihičkih oboljenja je obično taj koji prvi nazove policiju, posjeti sve moguće centre i udruge, dok ste Vi još u stanju omamljenosti i pitate se kako Vam je ona, a usput i njena obitelj mogla prešutjeti tako važnu činjenicu. I dok se Vi snebivate, one rade i djeluju i šire kampanju.Iz ove situacije ste mogli samo i otići. Da ste kojim slučajem pozvali osobe iz CZSS najvjerojatnije bi ustanovili da ste Vi notorni lažov jer bi se 3 osobe okomile na Vas svojim argumentima, dok Vaši i n ebi došli do izražaja. I na poziv policije, da ste je vi kojim slučajem zvali 3 bi osobe potvrdile da ste upravo tVi taj "zlostavlajč". Na ovom forumu je bilo dosta govora o tome, zanemarimo one gdje ne postoji liječnička dijagnoza niti je osoba u međuvremenu bila hospitalizirana, međuti, ovdje ne postoje samo indicije na bolest već je dokumentirana. Ako tako malo prošetate forumom uvjerit ćete se da je svatko takav prošao svojevrstan Križni put, dokazivanjem, skupljanjem dokumentacije, uvjeravanjima i hodoćašćenjem po raznim ustanovama i da je vrlo malo sluha kad je riječ o psihijatrijskim vještačenjima od strane nadležnih tijela. Vrlo je malo očeva u tome uspjelo, a to ne znači da bi Vas trebalo obeshrabriti, već dapače, potaknuti da ostvarite svoja i djetetova prava. Po meni bi ovo bilo zanemarivanje djetetovih prava ukoliko ništa ne biste poduzeli. Vi ste još uvijek na vremenu da poduzmete sve moguće i koristite se svim raspoloživim, zakonom dozvoljenim sredstvima da dijete odvojite iz sredine za koju smatrate da bi, obzirom na navedene činjenice, mogla štetiti djetetu. Upućujem Vas da hitno potražite odvjetnika , bilo bi uputno da Vam je odvjetnik sastavio odgovor na tužbu i u njemu obuhvatio sve važne elemente slučaja. Mišljenja sam da ste isuviše vremena utrošili i da Vam je dužnost hitno poduzeti nešto. Vi ste odgovorni prema djetetu i dužni ste ga zaštititi a ne pasivno promatrati. Ustrajte u tome da ostvarite starateljstvo, priskrbivši valjane i vjerodostojne dokaze o postojećoj bolesti kod Vaše supruge, zatražite psihijatrijsko vještačenje, ne dajte da život Vašeg djeteta bude doveden u opasnost. Upućujem Vas i na to da što više literature pročitate o spomenutoj bolesti pa ćete se i sami uvjeriti koliko opasno može biti bilo kakvo oklijevanje.

Ne znam koliko sam bio od pomoći, ne bih odustao da sam na Vašem mjestu. Srdačan pozdrav, Vida

 

 

Napomena Ritteru: pa piše koliko je dijete staro, dajte pozornjie čitajte tekstove.

[elkaz]

S djetetom sam bio 15 dana sam kad je njegova mama ležala na psihijatriji, išli smo joj u posjete svaki

dan a njegova baka a njena mama je otišla doma 500km od nas i svoje kćeri koja je ležala u bolnici. Sinu je bilo tek 40 dana. Njenu mater nije bilo briga, niti za vlastitu kćer, niti za unuka, niti za zeta...Sad kad je moja žena u " poz. remisiji" sad su oni svi tu. Ali protiv mene. Teško je to podnijeti. Ja znam da ona nije kriva za svoju bolest. Sažaljenje i moja ljubav prema njoj je bila bezuvjetna. "Za hvala dobijete ugriz- kao kad psa izvučete iz bunara a on vas ugrize". To je suština bolesti. S djetetom sam svaki dan, živim sam, pa sina poslije šetnje dovedem doma, a imam i puno prijatelja koji imaju djecu njegovog uzrasta pa se družimo.Kod njegove mame ga odvedem na spavanje. Vjerujte to je teško, ali imam razuma i snage. Nažalost znanja i informacija nikad dosta. Pozdrav.

[elkaz]

Poštovani,

Molim Vas sve skupa, ako netko zna iskusnog odvjetnika koji se bavi ovakvim slučajevima neka mi ga preporuči... Bio sam kod dvoje odvjetnika kojima sam izložio problem,nažalost nisam baš bio zadovoljan s njihovim razumjevanjem problema.

Hvala,

Pozdrav svima.

[ritter]

Oprosti zbog moje aljkavosti i nehotičnog propusta.

Bilježim se sa štovanjem.

[Vida]

Štovani, da konkretiziramo. Tužba je podnijeta sudu i pretpostavljam da čekate poziv na ročište. U međuvremenu ste dostavili prigovor na tužbu i zatražili starateljstvo argumentirajući zahtjev da se smatrate sposobnijim za odgoj i brigu oko djeteta. Pretpostavljam da niste dogovorili koja će nadležna ustanova provoditi postupak mirenja, pa Vam to određuje sud na prvom ročištu. Kažete da isto tako dijete svakodnevno viđate, ali su Vam ti susreti često onemogućivani (prijetnje policijom). Ovo što svakodnevno viđate dijete, vodite ga u šetnju i provodite vrijeme s njim je izuzetno dobro, okolnost koja ne samo da Vam ide u prilog, nego je Vaše prisustvo i trud oko djeteta od iznimne važnosti za dijete. Koliko sam razumio, već ste posjetili CZSS i obavili razgovor s psihologom, što znači da su upoznati s Vašom situacijom. Ja bih Vam savjetovao da ustrajete na susretima s djetetom, da ukoliko postoji otpor glede tih viđanja uvijek dolazite po dijete u prisutnosti još jedne osobe koja će moći potvrditi činjenice, da ukoliko ona nije voljna dati dijete ne pribjegavate svađi ili prepiranju oko toga. Vama još uvijek nije određeno ni skrbništvo ni viđanje djeteta, tako da bi svako Vaše suprostavljanje dovelo upravo do onih situacija koje opisujete. Ali pažljivo sve bilježite, dan i sat kad ste bili u kontaktu, opis situacije i po mogućnosti svjedok. Od iznimne je važnosti da u kontaktu s njom zadržite zdrav razum, da je ne uzrujate, jer bi se to kasnije moglo odraziti i na dijete. Znači, preporuka bi bila voditi jednu vrstu evidencije o svakodnevnim događajima i prikupljate dokumentaciju kojom ćete moći dokazati postojanje bolesti. Držite se toga da svaki navod potkrijepite odgovarajućim argumentima i čvrstim dokazima, a ukoliko postoje bilo kakve sumnje da njih okarakterizirate kao takve. S takvim argumentima idete u postupak mirenja gdje su Vam mogućnosti otvorene da dokažete da ste u pravu. Prioritet Vam u svakom slučaju treba biti dobrobit djeteta i njegov pravilan razvitak, jer na koncu dijete na to ima pravo. Ustrajte na tome, oboružajte se znanjem, pročitajte sve što se dade pročitati o toj bolesti, o mogućim posljedicama, tražite psihijatrijsko vještačenje, ponavljam koristite se svim mogućim sredstvima koje Vam zakon omogućuje. I nemojte misliti da ne znamo koliko Vam je teško. Samo onaj tko je imao suživot s osobom sa psihičkim poremećajem može suosjećati u potpunosti s Vama, zato hrabro naprijed. Usput, zanima me da li ste razgovarali s liječnicima koji su je liječili (budući ste je posjećivali tijekom hospitalizacije). Srdačan pozdrav, Vida

[Vida]

Štovani,

 

Što znači da niste bili zadovoljni s njihovim razumijevanjem? Niste dobili zadovolajvajuće odgovore?? Molim pojasnite! Odvjetnika Vam teško može netko preporučiti jer je to u suprotnostima s Pravilima foruma. Srdačan pozdrav, Vida

[elkaz]

Štovani,

I ročište je bilo 5.6.06.kada sam sutkinji u ruke predao prigovor na tužbu i u prilogu fotokopije otp. pisama iz 2001i 2005 god.prisutni ona, njen odvjetnik i ja. Upućeni smo na CZSS i obavili smo 2 pokušaja mirenja bezuspješno. CZSS nije dobio moj pisani prigovor od Suda u predmetu,koji sam predao Sutkinji, ili je negdje "izgubljen" pa sam CZSS predao fotokopije na I pok. mirenja.II pok. mirenja je bio 13.9.06. i do danas nismo dobili nikakav zaključak od CZSS.U kontaktu sam s njenom liječnicom, objasnila mi je stanje pacijentice, a budite uvjereni da sam pročitao puno literature koja opisuje ponašanje pacijenata s dijagnozom"F20". Dijete ide u jaslice od 18.9.2006. i svaki dan ga ja preuzmem iz jaslica, prošetam poslije, a nekad ga odvedem k sebi jer stanujemo 2km udaljeni jedan od drugoga. S sinom imam izvrstan kontakt. Tata je počeo govoriti s 11 mj. a mama sa 14.

Odvjetnici s kojima sam ja razgovarao uglavnom prelaze preko med.dokumentacije ne pridajući puno važnosti istoj i govore da u sudskoj praksi bez obzira na dg. dijete dodjeljuju majci kod uzrasta kao naš sin 14 mj. Moja supruga je sad u poz.remisiji ali do kad? Recidiv je obično nakon 4-5 god.i to uz uzimanje terapije. Obzirom da je njena bolest nasljedna, zabrinut sam za sina a posebno ako bude rastao uz majku. Boriti ću se za dobrobit djeteta, ali ne na štetu djeteta, međutim nebi htio povrijediti niti njegovu mater jer ona jadna nije s u potpunosti s uvidom u svoje stanje.

Srdačan pozdrav,

tovarE

[Vida]

Štovani,

 

Sve ovo što navodite sa zanimanjem sam pročitao, usput, uputio sam na Vas na literaturu upravo zbog straha od posljedica moguće dodjele djeteta na skrb i odgoj Vašoj ženi. No, konstatiram da ste upoznati dobro s mogućim posljedicama, tim više je Vaša bojazan sasvim opravdana. Vi si pod hitno morate naći odvjetnika koji će ozbiljno shvatiti problem koji ni u kom slučaju nije zanemariv, dapače, vrlo, vrlo ozbiljan, jer na žalost, tisak je svakodnevno preplavljen događajima s tragičnim posljedicama, te se onda javnost usmjerava na to TKO JE KRIV. Ono što sam polučio iz Vašeg javljanja je da to upravo želite izbjeći. Priupitajte sve te osobe s kojima dolazite u kontakt po sužbenoj dužnosti angažirane oko Vašeg slučaja, tko bi od njih preuzeo odgovornost za eventualne moguće posljedice dodjele djeteta na skrb takvoj osobi. To ne znači da biste Vi suprugu lišili bilo kakvog prava na viđanje djeteta, Vaše djelovanje nije usmjereno da njoj nešto oduzmete, Vaše djelovanje je usmjereno isključivo na to da svom djetetu omogućite pravilan razvitak. Samo Vas upućujem na to da ne odustajete, da ste toliko dužni i djetetu i sebi i vjerujem da ste sasvim sposobni omogućiti svom djetetu pravilan rast i razvoj. Ukoliko osobe kojima ste se obratili nsiu shvatile suštinu problema, tražite dalje, morate to učiniti. Pozdrav, Vida

[jkadvolt]

Poštovani.

 

Kako mi rođakinja ima dijagnosticiranu istu bolest kao i vaša supruga imam vam potrebu reći samo jedno:

Dokle god se vaša gospođa sama ne pomiri sa time od čega boluje i dok ne shvati da je to zaista bolest, kao što je to leukemija ili bilo koja druga bolest, na žalost neće se niti vaša situacija poboljšati.

Mojoj je rođakinji, koja je zbog bolesti i ne prihvaćanja iste, uništen brak, ali joj je isto tako i dodjeljena na skrb njihova djevojćica od 5 godina. Otac djevojčice je uvijek bio razuman i dobar muškarac (čovjek)i napravio je sve da dijete dodijele njemu, ali na žalost nije uspio.

Moram iznjeti svoje mišljenje i reći kako smatram da je naj važnije biti žensko u borbi za skrb. To je najveće oružje nas žena i na žalost iako nije uvijek i naj bolje rješenje dijete se u pravilu dodjeljuje majkama.

 

Želim vam svu sreći i mnogo živaca, jer vjerujte trebati će vam.

 

[elkaz]

Poštovani, Želim iznijeti još neke činjenice koje ovdje navodim. Moja supruga je dijete rastavljenih roditelja, oca nikad nije upoznala, navodno joj je slao pisma koja nikad nisu završila u njenim rukama (majka joj nije dozvolila čitanje pisama).

-10 dana nakon dolaska njene majke u naš stan moja supruga je putem odvjetnika zatražila razvod.

- moja supruga nikada nije samnom razgovarala o eventualnim nesuglasicama.

-oženili smo se iz ljubavi, obostrano smo željeli dijete i danas s potpunim uvidom u našu stvar, kad bi ona povukla tužbu, smogao bi snage biti s njom i našim dječakom bez obzira na izvjestan naporan život s njom s "F20" , uz uvjet da se iz našeg stana maknu njena teta i njena mama. To sam im rekao. Njihov odgovor je bio "ti to nama prijetiš"

Želim osigurati normalni rast i emoc. razvoj - učenje, našem sinu, te spriječiti njenu majku i tetu da odgaja naše dijete, pri tom neželim nenanijeti event. bol svojoj supruzi (razumjećete ona ne osjeća, emocionalno je u "vakumu") .

Hvala na Vašem vremenu i razumjevanju,

Pozdrav svima,

tovarE

 

[Laci]

Pozdrav, ako će Vam nešto značiti, i ja sam bio u sličnoj situaciji, koju sam iznio u ranijem razdoblju na stranicama ovog foruma. Ono što mogu reći je to da prvo pokušate maknuti se iz te sredine zajedno sa suprugom i sinom. To morate najprije probati. Ja to nisam učinio, jer se sve odvijalo prilično brzo, ali trebao sam, jer bih možda spasio brak i normalno odrastanje djeci. Ako to ne želite ili ne možete, onda se maknite od njih, održavajte intenzivne kontakte s djetetom, ma koliko ono bilo staro. Izbjegavajte nekakve posebne kontakte sa suprugom, jer će svaki vaš pokušaj da nešto sa njom riješite ili dogovorite, pasti u vodu, a nakon toga će se to pokušati prikazati kao maltretiranje nje i djeteta. Odmah u startu znajte, da neki konstruktivan i koristan dijalog neće biti moguće ostvariti. Vi ćete govoriti jedno, trudeći se iz petnih žila da pokažete dobru volju, i kad ćete pomisliti da vas se sluša, biti ćete razočarani. U njenoj glavi se uvijek vrti isti film, pa ćete nakon nekog vremena uvidjeti da mnoge njene već izrečene riječi, ili rečenice se ponavljaju unedogled, pa će vam ubrzo prestati volja za slušanjem nje, jer ona vas i vaše mišljenje i ne čuje, jer njoj je interes izreći samo svoje mišljenje a vaše je zanima najmanje. Od CZSS-a ne očekujte neku posebnu korist, pogotovo ne očekujte da će stati na vašu stranu. Tu nadu morate svesti na najmanju moguću mjeru, i to prihvatiti kao činjenicu. Rađe svoje vrijeme, trud, energiju utrošite na stvaranje što ljepše budućnosti vašeg sina. Radite za njega, štedite za njega, nemojte kupovati neke skupe poklone kao što mnogi očevi to često čine u onoj nemoći koja ih zahvaća prilikom rastave. Time nećete učiniti ništa dobro djetetu, a vi ćete dobivati optužbe da želite dijete "kupiti" poklonima i slične nebuloze. Ali, kad ona nešto kupi, to će biti prikazano kao vlastito odricanje od svojih usta, samo da se djetetu omogući normalan rast i razvoj. Na sve takve i slične situacije budite spremni, ne dozvolite da vas razjedaju, jer ćete na taj način uništavati sebe, a to nikako ne smijete, jer će dijete kad tad zatrebati vas, a do onda živite i radite za njega kao da ste zajedno. Vi imate sreće, ako to smijem tako nazvati, što imate dokaz na papiru o kakvoj se osobi radi, što u mojem slučaju nije tako. I zato mislim da ste u nešto lakšoj situaciji, ali zasigurno vam nije ni lako ni ugodno. Na žalost, morat ćete proživjeti još mnoge incidentne situacije i preko njih proći ne reagirajući, i tu će se testirati vaša snaga da to sve prebrodite. Uvijek u mislima iimajte dijete, i ne dozvolite da vas neka nagla reakcija udalji od njega. Kontrolirajte svoje emocije i izborite se za što više vremena koje će vam biti dozvoljeno za boravak uz dijete.

Pozdrav i sretno.

[elkaz]

Poštovani,

Vidim da ste nažalost imalii sličnu sit. kao i ja, Hvala na javljanju i razumjevanju.

 

Pouzdavam se samo u svoja bezuvjetno časna i dobra djela u ovom periodu ovog života.

Pozdrav,

tovarE.

[galahad]

Poštovani,

 

o svojoj situaciji sam već napisao po temom koju je otvorio Laci pa neću opet u detalje. I ja imam istu situaciju kao vi i Laci.

 

Kad je meni supruga zabranila viđanje djeteta te ga fizički odvodila iz stana kako se ne bi zatekao tamo kad sam došao, potražio sam pomoć na CZSS. Svi ste dobro rekli da od njih nikakve pomoći nema. Ja sam tamo došao s jasnim problemom da ne mogu viđati svoje dijete, da bi nam u slijedećem susretu, gdje je bila prisutna i moja supruga, djelatnica centra savjetovala da tražimo pomoć od bračnog savjetnika.

 

Ono što bih volio da mi netko odgovori je kako mogu doći do saznanja gdje je moja supruga potražila pomoć psihijatra? Naime, jedino što sam uspio kroz vrijeme saznati je da ima Anksiozno-depresivni poremećaj i da je dobila terapiju koju tad nije počela uzimati, već 2 mjeseca kasnije. Bojim se da ne znam dovoljno o tome pa ću pročitati u knjigama, ali zbog njenog duševnog stanja, kao i činjenice da slični i teži psih. poremećaji postoje u njenoj obitelji od prije, zanima me na koji način mogu saznati takve informacije?

 

Hvala

[elkaz]

Poštovani,

Jako teško je doći do med. dokumentacije. Ja sam došao tako što sam dok je ona ležala u bolnici tražio od dr.upute kako se ja moram ponašati...Poslije sam došao po otp. pismo.Jako je teško tako bolesnu osobu privoliti da se upoće obrati liječniku za pomoć. Uz negiranje bolesti osobe s "F20" su vješte u obmanama, lažu bez milosti, non stop vrte svoj film, pokvarene su, nemože se s njima ništa dogovoriti i da se drže dogovora, nisu neinteligentne kad trebaju nešto "smuljati". Izvrću ćinjenice. Prepoznaćete ih po pogledu u pod kad vrte "svoj film". Nažalost bolest je nasljedna...

Pozdrav,

tovarE

[galahad]

Poštovani,

hvala vam na odgovoru. Pokućat ću naći načina da saznam da li je njena bolest uzrokovana nečim nasljednim ili ne, kao i doći do dokumentacije u vezi toga.

 

Čitajući teme na forumu vezane uz to, potpuno sam obeshrabren jer je očito da sve institucije u ovoj državi rade samo na tome da čim prije pokupe novac od nas, a nikog zapravo ne interesira stvarni problem.

[bigfoot]

promijeniti dok koristite termin shizofreena. Radi se u velikom broju slučajeva o BPD, Emocionalno nestabilnom, graničnom poremećaju ličnosti.

 

Shizofrene žene nisu u braku, one su bolesne same za sebe.....

 

 

BPD je glavni uzrok obiteljske problematike, nasilja u obitelji i još mnogo toga.

 

Pročitaj obavezno :

 

http://rapidshare.com/files/4103798/SWOE.pdf.html

 

 

[destiny]

poštovanje,čitam Vaš problem i nalazim puno dodirnih točaka sa svojim problemima u braku.Pošto ovo kod mene traje neko vrijeme i bilo je i dramatičnih događaja stekao sam i određno iskustvo u tome kako se ponašati s osobama sa poremećejem ličnosti ili ponašanja.Usput može sa na ovom forumu sresti i dobronamjernih i poštenih ljudi.Kao što rekoh već neko vrijeme se bakćem sa problemima vezanim uz psihički bolesnu suprugu pa sam se raspitivao na sve strane,pročitao brdo materijala saslušao i još uvijek slušam tuđe savjete jer ljudi imaju svakakva iskustva i nekako vam bude lakše kad vidite da niste sami.Što se tiče bolesti ona nije genetski uvjetovana i postoji vrlo mala mogućnost da se F20 nasljedi.S druge strane liječenje je vrlo teško i mukotrpno,ali bez lijekova se neće popravit situacija ni malo .Moja žene je uvijerila psihijatra da joj ne trebaju lijekovi i već 4 mjeseca ne pije nikakve tablete nego ide na psiho -tetrapije.Doma je sve gora,za van mora biti sve 5,a sve loše trenutke i raspoloženja ostavlja za obitelj.

Drži se