MUKE PO GIXERU

[ventura]

 Jednog dana dok sam surfao po njuškalu naišao sam na zanimljiv oglas.Pošto sam nedavno prije toga prodao svog kawića er 6n bio je još zanimljiviji.U oglasu je pisalo da se prodaje stari gikser vodenjak iz 1993 godina, ali u meni zanimljivom obliku naked bika.Nazvao sam čovjeka i dogovorio se da dođem pogledati motocikl.Pošto mi se motocikl svidio dogovorili smo se da će on napraviti tehnički pregled i da ću mu onda isplatiti motocik.Kao što smo se dogovorili sutradan smo se našli na tehničkom pregledu i obavili tu formalnost nakon čega sam mu ja isplatio 2000 eura i nastavio sa registracijom.I tu polako počinje zona sumraka.Poslije plaćenog osiguranja dolazim do završne faze ispisivanja nove knjižice, kada se na monitoru pojavljuje da je potrebna potvrda od policije da nema nikakve potrage za motociklom.Zbunjena službenica mi to pokazuje na monitoru i kaže da joj se to još nikada nije dogodilo.Dolaze njezine kolege i nitko nezna što dalje.Netko se sjetio mogli bi nazvati policiju u Heinzelovoj, možda oni znaj što dalje.Oni kažu da moramo otiči u policijsku postaju i tražiti tu dotičnu izjavu.A što s motociklom, nije registriran.Vraćamo ga u dvorište sad već bivšeg vlasnika(valjda, pošto sam motocikl isplatio) i odlazimo u policijsku stanicu Črnomerec ( i tu saznajemo da postoji još dublja zona sumraka).Nakon pristojnog čekanja prima nas dežurni službenik i počinje provjera bivših vlasnika, mene i na kraju motocikla.Nakon što sve isapada čisto pa i motocikl u svim mogućim datotekama, interpola, schengena i mup-a službenik izjavljuje da on ne smije izdati traženu potvrdu i da bih trebao otići u Haentzelovu i pitati njih.Naravno da je već prošlo 16.00 sati i da to moram ostaviti za sutra ujutro.Nakon neprespavane noći došao je i novi dan i rano krećem put Heinzelove. Došavši do dotićne ustanove pokušavam doznati tko bi mi mogao reći o nastaloj situaciji i što dalje.Naravno svi se čude i nitko pojima nema.Upućuju me na šefa odjela za prometne isprave ali naravno njega nema i nema i nema....
 Pokušavam doći do šaltera gdje izdaju isprave i zamoliti gospođu da mi pomogne ako zna što o takvim situacijama.Naravno ona je jedina u tom čitavom lancu koja nešto zna i čudi se kako policija ne zna ništa o tom famoznom formularu.Vadi taj formular daje mi ga i upučuje u policijsku postaju.Ja sav sretan zahvaljujem se dotičnoj grabim formular i jurim prema kraju mojih muka(barem sam tako mislioi).Dolazim u PP i naravno za početak opet pristojno čekanje dok se ne pojavi dežurni( e tu počinje treća faza zone sumraka) Nakon pojave dežurnog odlazimo u kancelariju , ja mu prilažem formular on odgovara da ne zna ništa o tome i ponovo ponavljamo istragu od jučer.Ali vidi vraga odjednom se pojavljuje da su registrirana tri motora sa istovjetnim brojem šasije(barem mi tako kažu).I nakon savjetovanja oni odlućiše da je najbolje da zaplijene motocikl pa će onda vidjeti što dalje.Zovem bivšeg vlasnika da dođe da vidimo što napraviti, ali se nema što napraviti.Odlučeno je policija oduzima njemu motocikl pošto je u njegovom dvorištu i daju mu potvrdu o oduzimanju.A ja ostajem bez novaca i bez motocikla sa papirima ugovorima policom osiguranja i gorčinom.Nakon dva tjedna pokušavam od policije saznati što se dešava, stvar je u postupku(tako kažu).Jedino kako čujem iz nekih izvora taj postupak bi mogao biti skidanje dijelova sa motocikla jer oni nisu uopće utvrdili stanje vozila niti ga poslikali.Samo su pogledali broj šasije koji odgovara papirima.Ako i postoji neki problem mislim da bih ja kao novi vlasnik trebao to znati(bez obzira što sam u tom trenutku bio vlasnik nekoliko sati i nisam bio u posjedu istog).Pokušavam se dogovoriti sa bivšim vlasnikom da mi vrati novce i pokuša riješiti tu zavrzlamu.Naravno njegov ljutiti odgovor je bio „tuži me“. Jer to je ovdje normalno, svi znaju kako to završava.Nema više ni motocikla ni novca samo ti ostaneš blejati ko ovca.Super, sve ide ko po „gnoju“ sve više smrdi.Ajde barem da pokušam vratiti novce od osiguranja. Dobar vic, kad uplačuješ sve se riješi u par minuta.Ali kada želiš povrat novca možeš čekati beskonačno(jer ti niko ne javlja da oni to neznaju riješiti).Nakon priložene sve dokumentacije i čekanja desetak dana postavljam upit kada će mi biti isplaćeni novci od stornirane police (pa još čekanja dva dana) na telefon mi se javlja neka gospođa i objašnjava da tu ima previše papira i da oni ne znaju kako bi mi vratili novce( i vjerovatno je najbolje da je osiguran dok je u policijskoj garaži).Eto tako lijepo živjela naša čušpajz kaša.No ipak nakon dan dva isplačuju mi povrat novaca u cijelosti (ljudi moji da li je to moguće).Začudo u isto vrijeme mi se javljaju iz policije i zovu me na razgovor.Gospodin koji vodi razgovor sa mnom začuđeno gleda u sve papire i kaže da on tu zapravo ne vidi neki problem i da mu je ćudno kako se sve to dogodilo ali da ipak postoji potraga za tim brojem šasije(navodno iz njemačke).Pa utvrđujue da bi to ipak trebalo ispitati (nakon više od mjesec dana što je motocikl u policijskoj garaži, valjda…).I eto moje čekanje se nastavlja, sezona se lagano bliži kraju a ja i dalje bez love i motocikla.
 Eto prošla su i tri mjeseca, nakon svakotjednog kontakta sa policijom i dalje se ništa nezna.Čeka se odgovor iz Njemačke.Sezona je prošla, jesen polako došla a ja i dalje bez novaca, motora i rješenja.Da rješenja, bilo kakvih informacija koje bi vodile rješenju.Još mi je kolega svratio pozornost da nisam platio porez na prijenos, što mi u toj gunguli nije palo na pamet.Možda ali samo možda jednog dana mi vrate motor a ja nisam platio porez na nešto što u to vrijeme nije bilo moje ali sam to platio ali… Zapravo ni sam neznam što bih trebao napraviti jer to ni sistem ne raspoznaje.Sve u svemu i dalje mi ostaje osječaj pokradenog i prevarenog malog čovjeka.Naravno da nemogu platiti porez jer nemogu prenjeti  vlasništvo zbog toga što je motocikl pod istragom.Znači ostaje samo čekanje.Nakon šest mjeseci dolazi odgovor od njemačke policije.Sporni motocikl je ukraden u njemačkoj 2016. Godine dok se moj motocikl nalazio u hrvatskoj.Isto tako motocikl koji se traži u njemačkoj je registriran od 91. Godine što je pokazatelj da moj motocikl ne može biti traženi jer je model koji se radi od 92. Godine.A razlike su velike i vidljive golim okom.Suzuki gsxr 750 do 92. Godine ima drugačiju šasiju i uljno-zračno hlađenje a, od 92. Godine ima vodeno hlađenje.Ali još uvijek postoji sumnja mada je moj (amo na papiru)motocikl proizvodnja 93. Zanimljivo, sve to je moguće samo ako je netko krivotvorio knjižicu motocikla četri ugovora u različitom vremenskom periodu, broj šasije i ne znam što još. Znači sve ide u moju korist osim što motocikl još uvijek „leži“ u policiji. Evo polako prolazi i 7. Mjesec čekanja i dolazi obećanje da ću dobiti motocikl početkom veljače.Kako narod kaže „obećanje ludom radovanje“ ili „živi bili pa vidjeli“.
Da nažalost saga se nastavlja. Sada su tu priloženi i račun za motocikl iz 93. Potvrda da je stavljena druga (jača) mašina za kojom nema potrage i da broj šasije paše za motocikl proizvodnje 91. Godine.Znači progone nas duhovi prošlosti. Pitanje??? Ako je motor proizveden 1993 uvezen 1994. i uredno registriran do 2015. Znači postoji račun, dokazi u računalu da je motocikl registriran od 1999-2015 sa tim brojem šasije u Hrvatskoj. A motocikll koji je prije proizveden i registriran u Njemačkoj i ukraden u 2016 u Njemačkoj ,teško da se radi o istom motociklu.