<p>Ublažavanje kazne i oslobođenje od kazne jesu slučajevi kada sud, unatoč utvrđenju učina kaznenog djela, ili izriče kaznu manju od minimalno propisane za konkretno kazneno djelo (ublažavanje kazne) ili optuženika u cijelosti oslobađa kazne (oslobođenje od kazne).</p>
<p> </p>
<p><a href="http://www.zakon.hr/z/98/Kazneni-zakon" rel="external nofollow">Kazneni zakon (2011.)</a>, u čl. 48. razlikuje tri vrste slučajeva u kojima može doći do ublažavanja kazne :[PRBREAK][/PRBREAK] </p>
<p>1. kad to zakon izričito propisuje, primjerice kod kaznenih djela počinjenih nečinjenjem (čl. 20. st. 3. KZ-a), kod prekoračenja nužne obrane (čl. 21. st. 3. KZ-a), bitno smanjene ubrojivosti (čl. 26. KZ-a), pokušaja kaznenog djela (čl. 34. st. 2. KZ-a), pomaganja (čl. 38. KZ-a) itd.,</p>
<p> </p>
<p>2. kad postoje naročite olakotne okolnosti, osobito ako se počinitelj pomirio sa žrtvom, ako joj je u potpunosti ili većim dijelom naknadio štetu prouzročenu kaznenim djelom ili se ozbiljno trudio naknaditi tu štetu, a svrha kažnjavanja može se postići i takvom blažom kaznom, pri čemu sud uvijek mora jasno navesti razloge na osnovi kojih je našao da su utvrđene okolnosti osobito olakotne i da kaznu zbog toga treba ublažiti (u protivnom čini bitnu povredu odredaba kaznenog postupka), i</p>
<p> </p>
<p>3. kada su se državni odvjetnik i okrivljenik o tome sporazumjeli u okviru pregovora o uvjetima priznavanja krivnje i kazneno-pravnoj sankciji.</p>
<p> </p>
<p>Naglasak je na tome da ublažavanje kazne uvijek predstavlja mogućnost, ne i obvezu suda, a hoće li je ili ne sud i prihvatiti, ovisi naravno o svim okolnostima konkretnog slučaja te posebice adekvatnom ostvarivanju ciljeva generalne i specijalne prevencije, što je zapravo i osnovni smisao kažnjavanja – da se ostvari kolika-tolika ravnoteža, koja je narušena počinjenjem kaznenog djela.</p>
<p> </p>
<p>Što se granica ublažavanja kazne tiče, iste su specificirane u čl. 49. KZ-a, u rasponu :</p>
<p> </p>
<p>1. ako je za kazneno djelo propisana kao najmanja mjera kazna zatvora u trajanju od deset godina, kazna se može ublažiti do tri godine,</p>
<p> </p>
<p>2. ako je za kazneno djelo propisana kao najmanja mjera kazna zatvora u trajanju od pet godina, kazna se može ublažiti do dvije godine,</p>
<p> </p>
<p>3. ako je za kazneno djelo propisana kao najmanja mjera kazna zatvora u trajanju od tri godine, kazna se može ublažiti do jedne godine,</p>
<p> </p>
<p>4. ako je za kazneno djelo propisana kao najmanja mjera kazna zatvora u trajanju od jedne godine, kazna se može ublažiti do šest mjeseci,</p>
<p> </p>
<p>5. ako je za kazneno djelo propisana kao najmanja mjera kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, kazna se može ublažiti do tri mjeseca.</p>
<p> </p>
<p>U slučaju sporazuma između državnog odvjetnika i okrivljenika, spomenute granice mogu se prepoloviti, ali nikada ispod 3 mjeseca, što je opći zakonski minimum propisan za kaznu zatvora.</p>
<p> </p>
<p>S druge strane, sukladno čl. 50. KZ-a, sud može osloboditi kazne okrivljenika u sljedećim slučajevima : </p>
<p> </p>
<p>1. kad se takva ovlast temelji na izričitoj zakonskoj odredbi, primjerice u općem dijelu KZ-a – neprikladni pokušaj (čl. 34. st. 3.), dobrovoljni odustanak (čl. 35.), neprikladni pokušaj poticanja (čl. 37. st. 3.), u posebnom dijelu KZ-a – protupravno oduzimanje slobode (čl. 136. st. 5.), otmica (čl. 137. st. 4.), neprovođenje odluke za zaštitu dobrobiti djeteta (čl. 173. st. 4.), neovlaštena proizvodnja i promet drogama (čl. 190. st. 9.), omogućavanje trošenja droge (čl. 191. st. 5.), krađa (čl. 228. st. 3.), davanje mita (čl. 294. st. 3.), davanje lažnog iskaza (čl. 305. st. 4.), zločinačko udruženje (čl. 328. st. 3.) itd.,</p>
<p> </p>
<p>2. kad ga posljedice kaznenog djela počinjenog iz nehaja tako teško pogađaju da je njegovo kažnjavanje nepotrebno radi ostvarenja svrhe kažnjavanja – ovdje se, u biti radi o tragedijama koje pogode okrivljenika na način da bilo kakva kazna izrečena od strane suda neće biti ni približno teška kao „doživotna kazna“ života sa vlastitom savješću, odnosno život sa spoznajom da je okrivljenik odgovoran za smrt sebi bliske osobe, primjerice smrtno stradavanje člana obitelji u prometnoj nesreći koju je skrivio okrivljenik, ili majka koja je ugušila dijete u snu, jer je stavila dijete u isti krevet u kojem i ona spava, a kroz san je svojim tijelom prekrila djetetovo, što je posljedično dovelo do ugušenja djeteta i slične tragedije,</p>
<p> </p>
<p>3. kad je počinitelj nastojao otkloniti ili umanjiti posljedice kaznenog djela počinjenog iz nehaja te naknadio štetu koju je njime prouzročio, primjerice lovac koji je slučajno upucao drugog lovca, koji se skrivao u grmu, podvezao mu ranu te ga odveo na hitnu (spasivši mu pritom život) i platio mu liječenje te rehabilitaciju, te</p>
<p> </p>
<p>4. kad se počinitelj kaznenog djela za koje je propisana samo novčana kazna ili kazna zatvora do jedne godine pomirio sa žrtvom i naknadio štetu – ovdje je kažnjavanje doista, u većini slučajeva, nepotrebno, budući se radi o lakšim kaznenim djelima, jasno uz ispunjenje spomenutih uvjeta.</p>
<p> </p>
<p>Treba napomenuti kako, u situaciji kada je sud ovlašten počinitelja osloboditi kazne, uvijek ga može i blaže kazniti, pri čemu nije dužan držati se propisanih granica ublažavanja, osim jedne – a ta je opći zakonski minimum od tri mjeseca.</p>
<p> </p>
<p>Kao i ublažavanje kazne, i oslobođenje od kazne, nije obveza suda, već mogućnost, a hoće li je sud prihvatiti ili neće, ovisi o svim okolnostima slučaja i ostvarivanju svrhe kažnjavanja.</p>
Preporučeni komentari
Još nema komentara.