Dogradnja kaznenopravnog sustava u Republici Hrvatskoj

Ministrica pravosuđa Vesna Škare Ožbolt sudjelovala je kao posebna izaslanica premijera Vlade Republike Hrvatske, gospodina Ive Sanadera u četvrtak, 8. prosinca 2005. godine, na otvorenju XVIII. redovnog savjetovanja Hrvatskog udruženja za kaznene znanosti i praksu koji se održava u Opatiji pod nazivom „Dogradnja kaznenopravnog sustava u Republici Hrvatskoj “.[PRBREAK][/PRBREAK]«Kaznenopravna i antikorupcijska strategija Ministarstva pravosuđa u okviru reforme pravosuđa»

Opatija, 8. prosinca 2005.

-GOVOR MINISTRICE PRAVOSUĐA-

Poštovani predsjedniče Hrvatskog Udruženja za kaznenu znanost i praksu,

poštovani članovi udruženja, kolegice i kolege,

dame i gospodo,

1. Izuzetna mi je čast i zadovoljstvo sudjelovati danas, na 18. savjetovanju Hrvatskog udruženja za kaznenu znanost i praksu. Održavanje ovakvih visokostručnih savjetovanja u Republici Hrvatskoj pokazuje interes i volju da struka zajedničkim radom, raspravom i prijedlozima doprinese što učinkovitijem djelovanju hrvatskog pravosuđa u čemu je bez sumnje važan dio i dogradnja kaznenopravnog sustava u Republici Hrvatskoj, što je i naziv ovogodišnjeg savjetovanja.

2. Opširna znanstvena i stručna istraživanja, objavljeni radovi i rasprava o odnosu zakonske kaznene politike i primjene kaznenopravne represije prema počiniteljima kaznenih djela u sudskoj praksi na prošlogodišnjem savjetovanju, Ministarstvo pravosuđa smatralo je temeljem za drugu fazu promjene Kaznenog zakona o kojima se upravo ovih dana raspravlja u Hrvatskom saboru.

3. Štovane kolegice i kolege, građani svake pa i naše države opravdano očekuju od pravnog poretka i institucija kaznenog pravosuđa - sigurnost i zaštitu njihovih prava i sloboda.

4. Ako stanje kriminaliteta u republici Hrvatskoj usporedimo sa državama Europske Unije, statistički gledano, Hrvatska je jedna od najsigurnijih zemalja u Europi.

Prema podacima o prosječnom broju kaznenih prijava na 100.000 stanovnika, što je objektivna ocjena kriminalne fenomenologije u nekoj državi, u 2004. godini u Hrvatskoj je prijavljeno 2.177 kaznenih djela. To je značajno manje nego primjerice u Sloveniji gdje je u istoj godini prijavljeno 3.869, u Italiji 3.865, u Mađarskoj 4.144, dakle dvostruko a u Austriji čak 7.274. ili tri puta više kaznenih djela na 100.000 tisuća stanovnika nego u našoj državi.

5. Ako uzmemo u obzir ove podatke, onda se opravdano postavlja pitanje, zašto svakodnevno u medijima, a posebno u crnoj kronici u novinama slušamo i čitamo o počinjenim kaznenim djelima koja su se po brojnosti i težini takva da se građani uistinu više ne osjećaju sigurno. Radi se, doista, o sve učestalijim i grubljim razbojstvima usred dana i u gradskim središtima, o dramatičnim nasiljima u obitelji i na drugim mjestima, o pedofilskim aferama, tamnoj brojci korupcijskih kaznenih djela i tome slično.

6. S tim u svezi, Istraživanje, iz 2004. godine, koje je naručilo Ministarstvo pravosuđa, pokazuje ocjenu javnog mnijenja da institucije kaznenopravnog sustava loše funkcioniraju. Posebno se ističe nezadovoljstvo radom sudstva, prije svega zbog dugotrajnosti kaznenog postupka i neadekvatno blage primjene kaznenopravne represije. Može se stoga, opravdano smatrati, da građani sve manje vjeruju da im pravni poredak i institucije kaznenog pravosuđa osiguravaju normalan život, bez straha za vlastitu sigurnost i sigurnost njihovih obitelji. Upravo zbog toga i mi ovdje okupljeni moramo svojim djelovanjem u izvršnoj, zakonodavnoj i sudbenoj vlasti doprinijeti oblikovanju percepcije javnosti da svi dijelovi sustava kaznenog pravosuđa od policajca u ophodnji do djelatnika u izvršenju zatvorskih kazni, imaju ne samo obvezu nego i način kojim će optimalno ostvariti sigurnost u svakodnevnom životu u naših građana i time ih uvjeriti da razloga za nepovjerenje u djelovanje kaznenog pravosuđa ne bi trebalo biti.

Isto istraživanje uvjerilo nas je da je javnost slabo obaviještena o kaznenoj politici u Republici Hrvatskoj i relativno slabo obaviještena o kaznama za najteža kaznena djela. Najveći dio javnosti, 65.8% ukupnog broja ispitanih smatra da su kazne u Republici Hrvatskoj veoma blage ili preblage. O tom problemu kao što sam već rekla imamo rezultate prošlogodišnjeg savjetovanja ovog udruženja. Na toj osnovi Ministarstvo pravosuđa i njegova Radna skupina za promjene Kaznenog zakona postupali su u oblikovanju prijedloga koji je već u saborskoj proceduri na temelju strategije kojoj je cilj ravnomjernije iskorištavanje propisanih kaznenih okvira u izricanju kazni počiniteljima kaznenih djela. Promjenama koje se predlažu, povisuju se donje posebne mjere propisanih kazni za određeni broj kaznenih djela i ograničavaju dosadašnje mogućnosti ublažavanja tako propisanih kazni razlikovanjem zakonskog i sudskog ublažavanja i promjenama granica takvih ublažavanja njihovim povišenjima u odnosu na sadašnji propis. Osim toga, predloženim izmjenama propisane kazne pooštrene su za 15% inkriminacija.

Opravdano je očekivati da će te zakonske promjene u sudskoj praksi pooštriti kaznenopravnu represiju za oko 50% inkriminacija.

Ove i ostale promjene Kaznenog zakona, o kojima ćete raspravljati na ovom savjetovanju, uvjerena sam da će doprinijeti uspješnijem djelovanju cjelokupnog sustava kaznenog pravosuđa i jačanju povjerenja građana u kazneno pravosuđe.

7. Ovom prilikom ne mogu izostaviti upozorenje na jedan od najozbiljnijih problema u djelovanju kaznenog pravosuđa koji je vezan je uz korupcijska kaznena djela i kaznena djela organiziranog kriminala.

U pozitivnom mišljenju Europske komisije o kandidaturi za Europsku uniju, u proljeće 2004. godine, posebno je istaknut problem korupcije u Republici Hrvatskoj. Nadalje, u Izvješću Europske komisije o napretku Republike Hrvatske iz ove godine problem korupcije i dalje je naveden kao ozbiljan problem koji utječe na različite aspekte društva. Navode da su istraživanja percepcije javnosti pokazala kako je korupcija u zadnju godinu još gora nego ranije.

Istraživanja javnog mišljenja, kao i reakcije javnosti pokazuju da građani smatraju da korupcija kod nas postoji, da je raširena, da je osuđuju te da su za njeno suzbijanje potrebne odlučne mjere.

Ta istraživanja posebno se odnose na četiri područja u kojima je u Republici Hrvatskoj visok rizik korupcije, a to su sudstvo, zdravstvo, lokalna samouprava i političke stranke. Javnost očekuje najviše mjera za suzbijanje korupcije u tim područjima društvenog života.

Iako se mišljenja temelje na osobnim dojmovima građana nije potrebno dokazivati da takvi dojmovi imaju snagu društvene činjenice te odgovorna vlast mora razumjeti da javnost očekuje najviše mjera za suzbijanje korupcije u tim područjima društvenog života.

Nakon ocjene da nema dovoljno učinka u djelovanju protiv korupcije Ministarstvo pravosuđa je Vladi predložilo nacrt nove Nacionalne strategije s elementima konkretnih zadataka. U Programu su predloženi konkretni zadaci izričito navedenim tijelima zakonodavne, izvršne i sudbene vlasti s određenim rokovima i uz sve oblike odgovornosti za njihovo ostvarenje. Kod određenja zadataka i rokova, ne odgađa se nužna i odlučna akcija, već se ona ostvaruje uključivanjem struke, znanosti i javnosti. To se odnosi i na pravosuđe u cjelini.

Ranije bi bilo dovoljno navesti dobre pokušaje, sada je vlast odlučna stalno suzbijati korupciju.

8. Posljednjih nekoliko dana, posebno je aktualno kazneno djelo takozvane «novinarske klevete», pa koristim ovu priliku da vas i o tome obavijestim da tako kažem „iz prve ruke“.

Unatoč izmjenama Kaznenog zakona iz 2004. godine, koje su učinjene da se izbjegne izricanje kazne zatvora za takvu klevetu, ova namjera predlagatelja i zakonodavca nije naišla na odgovarajuću primjenu u sudskoj praksi. U posljednje vrijeme u nekoliko sudskih odluka novinarima su izrečene kazne zatvora za kazneno djelo klevete, iako su sadržane u uvjetnoj osudi . To je omogućilo medijsko insistiranje da se u Hrvatskoj još uvijek može zbog rečenog ili napisanog u obavljanju novinarskog posla dospjeti u zatvor. Tako je reagirao primjerice i OESS i neke strane novinarske udruge. Sada u Ministarstva pravosuđa razmatramo prijedlog da se za kaznena djela protiv časti ugleda i za još oko 20-ak kaznenih djela iz drugih glava propiše samo novčana kazna koja bi se u slučaju nenaplativosti mogla zamijeniti samo radom za opće dobro na slobodi, a ne kao do sada supletornim zatvorom. Osim toga razmatra se i način na koji će se sudska praksa oblikovati u skladu sa člankom 203. Kaznenog zakona koji je značajno promijenjen novelom iz 2004.g. tako da je de facto dekriminalizirao raniji opis kaznenih djela protiv časti i ugleda u javnom pa i novinarskom djelovanju, odnosno da li je još neka intervencija u tom članku potrebna da se izbjegnu moguće interpretacije u sudskoj praksi koje nisu u suglasnosti s razlozima promjene u 2oo4.g. Jednom riječju za najlakša kaznena djela pa i za kaznena djela protiv časti i ugleda kazna zatvora ne bi trebala više biti ni propisana ni izrečena.

9. Kada sve to što sam do sada rekla imamo na umu postavljam sebi i Vama tri pitanja

1. Što trebamo učiniti da bi se vratila sigurnost građana u hrvatsku državu?

2. Što trebamo učiniti da bi se vratila sigurnost u pravni poredak?

3. Što trebamo učiniti da bi se vratila sigurnost u hrvatsko pravosuđe?

Svima Vam je poznata reforma hrvatskog pravosuđa koja svakim danom ide sve dalje i dalje. Njome se nastoji ostvariti sve veća dostupnost pravosuđa građanima u svim njegovim dijelovima, a prioritetne su nam osim spomenutih promjena u materijalnom kaznenom pravu radi primjene odgovarajuće represije za najteža kaznena djela a posebno delikte nasilja, korupcije i organiziranog kriminala i zakonske promjene koje doprinose učinkovitosti i brzini kaznenih postupaka.

Povjerenje građana u vladavinu prava i učinkovito djelovanje kaznenog pravosuđa može se postići istovremenim i usuglašenim djelovanjem zakonodavne vlasti neophodnim promjenama zakona ali, što smatram važnijim, i njihovom ustrajnom, dosljednom i odgovarajućom provedbom u praksi.

Svi dijelovi sustava kaznenog pravosuđa, policija, državno odvjetništvo, sudbena vlast i izvršenje kaznenopravnih sankcija, svaki od njih u granicama svojih ustavnih i zakonskih ovlaštenja i dužnosti ako djeluju kao sustavno programirana cjelina mogu postići rezultate koji će biti od velike važnosti za ostvarenje vladavine prava ,veću sigurnost građana i jačanje njihovog povjerenja u naše djelovanje.

Sve u svemu, dame i gospodo, uvjerena sam u našu suglasnost da nam je zajednički cilj učinkovito djelovanje sustava kaznenog pravosuđa i da ostvarenje tog cilja ovisi o svima nama s obzirom na uloge koje imamo u tom sustavu. To je odgovornost od koje se ne smijemo skrivati. Zato, još jednom ističem vrijednost ovog skupa, jer je to izvrsna prilika da se razmjene iskustva i formuliraju zaključci i prijedlozi za daljnje djelovanju radi ostvarenja tog cilja. Ministarstvo pravosuđa ide dalje sa reformom, pred nama su još brojni zadaci koje planiramo ostvariti, a Vama želim uspješna predstojeća tri dana savjetovanja za koja vjerujem da će približiti i pojasniti mnoga pitanja.

H V A L A