ZAGREB, 17. veljače 2010. (Hina) - Grčka i Španjolska je najavljuju, Francuska planira, Češka ju je provela, Finska bi željela, a Velika Britanija o njoj razmišlja: reforma mirovinskih sustava zbog gospodarske je krize na dnevnom redu u više europskih država, piše francuski dnevnik Le Monde.[PRBREAK][/PRBREAK]Pokret, naravno, nije nov. Potaknute starenjem stanovništva, mnoge zemlje prionule su promjenama i prije krize koja je izbila u jesen 2008., povećavajući dobnu granicu za odlazak u mirovinu, reformirajući način izračuna mirovina ili prenoseći dio mirovinske štednje na privatni sektor.
U Njemačkoj je, primjerice, 2006. prva vlada kancelarke Angele Merkel predvidjela postupno povećanje dobi za umirovljenje sa 65 na 67 godina između 2012. i 2029. U Italiji je dobna granica za muškarce 1995. pomaknuta s 57 na 65 godina počevši od 2013.
Recesija je taj proces ubrzala na dva načina: s jedne je strane oslabila mirovinske sustave, a s druge učinila je reformu nužnom radi oporavka javnih financija nekih zemalja.
U vrijeme kada javni deficiti rastu, a dug ugrožava financijske perspektive godina koje dolaze, vlade zabrinjava kako svladati stavku koja, ovisno o zemlji, predstavlja između 5,7 (kao u Velikoj Britaniji) i 14 posto (kao u Italiji) BDP-a. U Francuskoj je na mirovine 2005. potrošeno 12,4 posto BDP-a, po podacima OECD-a.
Kriza je prvo u prvi plan stavila krhkost privatnih sustava. Pad burzi znatno je smanjio vrijednost ulaganja mirovinskih fondova.
Neke zemlje iz toga su izvukle radikalne zaključke. Slovačka, koja je poticala učlanjenja u privatne fondove, omogućila je radnicima povratak u krilo javnog sustava.
Pritisak na javne fondove povećao je rast nezaposlenosti i posljedični pad uplata.
U zemljama u kojima su oni dominantni, reformu otežavaju politički problemi koje ona izaziva.
Ipak, reforma je nužna u borbi protiv zaduživanja. "Reforma je hitna, ali je za budućnost", sažela je Martine Durand. Finska vlada naišla je na tu poteškoću: početkom 2009. pokušala je podići dobnu granicu za mirovinu, ali je pred velikim otporom javnosti morala ustuknuti.
Slična je situacija i u Španjolskoj. Postojeći sustav je održiv do 2023., no vladinu prijedlogu da se dobna granica za mirovinu podigne sa 65 na 67 godina protivi se 84 posto Španjolaca, a sindikati najavljuju prosvjede. Reforma predviđa i povećanje broja godina za izračun mirovine s 15 na 25, što bi značilo njihovo smanjenje.
Djelovala je i češka vlada. Od 1. siječnja dobna granica za mirovinu postupno će se povećavati da bi 2028. iznosila 65 godina za muškarce i žene bez djece (između 62 i 65 godina za majke). Planirane su i druge izmjene.
U Velikoj Britaniji dužnosnici i dalje imaju vrlo privilegirane mirovine (obično dvije trećine plaće), dok se radnici u privatnom sektoru moraju zadovoljiti jedinstvenom državnom mirovinom u iznosu od 560 funti (638 eura) na mjesec, na koju muškarci ostvaruju pravo sa 65 godina, a žene sa 60. Tomu se dodaju, u manje od 40 posto slučajeva, sredstva iz privatnih mirovinskih fondova, čiji su prihodi oslabili zbog pada burzi.
Uoči parlamentarnih izbora na proljeće, laburisti i konzervativci ističu da žele smanjiti jaz između privatnog i javnog sektora. Premijer Gordon Brown planira zamrznuti mirovine radnika u javnom sektoru. David Cameron, čelnik konzervativaca, želi ih ograničiti na 50.000 funti na godinu. Nijedan ne predviđa povećanje mirovina koje isplaćuje država. Konzervativci čak žele povećati dobnu granicu za njihovu isplatu, piše list.
(Hina)
Preporučeni komentari
Još nema komentara.