Sabor o ostvarivanju prava na besplatnu pravnu pomoć u 2009.

ZAGREB, 25. studenog 2010.(Hina) - Hrvatski sabor jutros je zasjedanje nastavio raspravom o izvješću o ostvarivanju prava na besplatnu pravnu pomoć u 2009., prvom takvom nakon stupanja na snagu Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći prošle godine.[PRBREAK][/PRBREAK]Izvješće je predstavio državni tajnik u Ministarstvu pravosuđa Zoran Pičuljan, izvijestivši da je lani zaprimljeno 4545, a prihvaćeno 3182 zahtjeva za besplatnom pravnom pomoći osoba s egzistencijalnim problemima, u postupcima pred sudovima, upravnim i drugim tijelima s javnim ovlastima.

Besplatna pravna pomoć najčešće se odobravala u postupcima zastupanja pred sudovima (preko 70 posto), te kod davanja pravnih savjeta (13 posto).

Najzastupljeniji su bili obiteljsko-pravni postupci (50 posto), postupci utvrđivanja vlasništva (13 posto), ovršni postupci (12 posto), te postupci na temelju zahtjeva žrtava obiteljskog nasilja (5,5 posto).

Prema prebivalištu osoba koje su tražile besplatnu pravnu pomoć, taj se institut najviše tražio u Sisačko-moslovačkoj i Vukovarsko-srijemskoj županiji, dakle u područjima, kako je rekao Pičuljan, gdje je i najviše najsiromašnijih.

U 76 posto slučajeva besplatnu pravnu pomoć pružali su odvjetnici, a u 24 posto udruge, njih 28, te dvije pravne klinike (u Zagrebu i Splitu).

Lani je za ostvarivanje besplatne pravne pomoći iz državnog proračuna izdvojeno 8,2 milijuna kuna (oko dva milijuna kuna dobile su udruge), a u ovoj godini osigurano je 6 milijuna kuna.

"Čini nam se da se institut besplatne pravne pomoći povrdio, što potvrđuje i primjena zakona. Ima nedostataka, ali se oni otklanjaju", poručio je Pičuljan.

Nužnim je ocijenio daljnju doradu zakona, posebno u smislu pojednostavljenja i ubrzanja ostvarivanja besplatne pravne pomoći.

Gordana Sobol (SDP), pozvavši se i na izvješće Europske komisije, upozorila je na nejednaku teritorijalnu zastupljenost udruga koje pružaju tu vrstu pomoći.

Upozorila je i da je postupak za dobivanje besplatne pravne pomoći i dalje složen te da su u proračunu smanjena sredstva. Ocijenivši da su obrasci za predavanje zahtjeva previše zapleteni i da se u njima, kako je rekla, nalaze i nepotrebne stvari, pozvala je vladu da doradi zakon. Navela je i kako se pri donošenju zakona predviđalo da će na godinu biti oko 70 tisuća zahtjeva ljudi koji ne mogu sami platiti pravnu pomoć, a da izvješće pokazuje kako je ove godine bilo oko 4500 zahtjeva. "To je velik nerazmjer", ustvrdila je i ocijenila kako je očito da se nedovoljno poučava građane da postoji zakon i mogućnost besplatne pravne pomoći.

Ana Lovrin (HDZ) pohvalila je, pak, ministarstvo pravosuđa zbog uvođenja imovinskog cenzusa za korisnike prava na besplatnu pravnu pomoć jer, kazala je, nijedna država na svijetu nema u proračunu dostatno novca da to pravo osigura svima kojima je potrebno. Može se razgovarati da je on strog, ali je usklađen s ostalim imovinskim cenzusima vezanima uz ostvarivanje prava na socijalnu i drugu pomoć, kazala je.

Pohvalivši izvješće jer sustavno i pregledno daje presjek pružanja besplatne pravne pomoći, Lovrin je istaknula da je ministarstvo u prošloj godini provelo kampanje za informiranje građana, izobrazbu službenika državne uprave te sama ministarstva. Također je naglasila kako je nužna potanja informiranost građana o tom pravu.

Na snažnu kampanju prema građanima, posebno socijalno ugroženima, o mogućnostima ostvarivanja prava na besplatnu pravnu pomoć pozvao je i Miljenko Dorić (HNS/HSU). "Iz Sabora bi trebali građane pozvati da se koriste tom pravnom mogućnosti", poručio je Dorić, zauzevši se i za novo povećanje odvjetničke tarife za pružanje usluge besplatne pravne pomoći.

Da bi se ta tarifa trebala još približiti redovitoj odvjetničkoj tarifi, smatra i Stanko Grčić (HSS). Proceduru valja pojednostavniti, posebno glede obrazaca za ostvarivanje prava na besplatnu pravnu pomoć, dodao je.

Mile Horvat (SDSS) prigovara, pak, zbog nedovoljne dostupnosti zahtjeva za odobravanje pravne pomoći, pogotovo u manjim mjestima.

Smatra da je obrazac i dalje zamršen i nerazumljiv te ga, kaže, većina mogućih korisnika tog prava ne može sama ispuniti, a upozorava i na neujednačenu praksu ureda državne uprave.

(Hina)