Po mom mišljenju korisnik "2704lili" je u potpunom pravu, dok korisnik "ultra" (Moderator) nije u pravu iz sljedećih razloga:
Obrt ne može imati nikakvu imovinu jer je fizička a ne pravna osoba (vezan je uz osobu). Obrt nije poslovni subjekt, niti stranka u postupku, a niti porezni obveznik, već je to obrtnik - fizička osoba svojim punim imenom i prezimenom. Osim toga, prema članku 20. Zakona o obrtu, za obveze koje nastaju u obavljanju obrta, obrtnik (a ne obrt) odgovara cjelokupnom unesenom imovinom koja je potrebna za obavljanje obrta.
Prema tome, imovinu može pribaviti i imati samo obrtnik, vlasnik obrta, dakle fizička osoba punim imenom i prezimenom, a ne obrt.
U Zakonu o obrtu, članak 1, obrt se definira na sljedeći način: "Obrt u smislu ovoga Zakona je samostalno i trajno obavljanje dopuštenih gospodarskih djelatnosti u skladu s člankom 3. ovoga Zakona od strane fizičkih osoba sa svrhom postizanja dobiti koja se ostvaruje proizvodnjom, prometom ili pružanjem usluga na tržištu."
U tom smislu, da bi razlikovali privatnu imovinu obrtnika od imovine potrebne za obavljanje samostalne gospodarske djelatnosti (službena imovina), mora se na neki način odvojiti jedna od druge. Imovinu potrebnu za obavljanje samostalne gospodarske djelatnosti treba je sukladno zakonu unijeti u Popisu dugotrajne imovine (DI), ako želimo da se kao takva priznaje i amortizira, pod uvjetom da je njezina pojedinačna vrijednost veća od 2000 kn i vijek uporabe duži od godinu dana.
Budući da ne postoji zakon ili pravilnik koji bi određivao koju imovinu obrtnik može koristiti u poduzetničke svrhe, važi pravilo logike i vrsta djelatnosti s kojom se obrtnik bavi. Prema tome, obrtnik aktom knjiženja sam određuje koju će imovinu koristiti za obavljanje svoje poslovne djelatnosti, ali u tome ne smije pretjerivati, jer iza toga mora stajati i odgovarati prema zakonu. Istu će u tu svrhu nabaviti ili zapisnički prenijeti svoju postojeću imovinu iz privatne u poslovnu sferu i na kraju knjižiti je u poslovnim knjigama.
U mom slučaju, odlučio sam nabaviti osobno vozilo, koje mi treba za obavljanje svoje poduzetničke djelatnosti, putem auto-kredita za fizičke osobe (tu spadaju i obrtnici), koji mi je odobrila banka. Po Ugovoru o kreditu banka je u cijelosti u moje ime isplatila cijenu vozila + PDV auto kući (prodavatelju) i o tome mene pismeno obavijestila. Auto kuća (prodavatelj) je uredno izdala račun R-1 na moje ime i prezime, vlasnika obrta (kupca).
Da bi imao pravo na povrat PDV-a, odnosno korištenja pretporeza, moram ja kao fizička osoba biti u sustavu PDV-a, nabavljeno vozilo (imovina) mora biti namijenjeno za obavljanje poslovne djelatnosti sukladno članku 104. Pravilnika o PDV-u i unijeto u DI temeljem Ugovora o kreditu i/ili temeljem računa R-1, koji naravno mora zadovoljiti sve elemente iz članka 15. Zakona o porezu na dodanu vrijednost.
Iako po meni taj račun zadovoljava sve elemente tog članka zakona, još uvijek je sporno ime (naziv) kupca, da bi imao pravo na odbitak pretporeza i unos vozila u DI bez zapisnika.
Zakonodavac nije striktno naveo što mora pisati na računu R-1 pod imenom (nazivom) kupca ako je taj račun namijenjen obrtnicima ili samostalnim profesijama - fizičkim osobama. Da li mi netko zna reći što mora na tom računu točno pisati pod imenom (nazivom) da bi se priznao kao trošak obrta? Ime i prezime obrtnika, skraćeni ili produženi naziv obrta ili jedno i drugo i kojim redoslijedom, da ne bi ispalo da je isporučeno dobro namijenjeno fizičkoj osobi - građaninu za privatnu uporabu?
A koji se porezni broj mora navesti u tom dokuemntu? Matični broj obrta (naveden u obrtnici) ili MBG? Za sada, dok se ne uvodi OIB ili nešto drugo, je ovo drugo.
Tu se, nažalost, nepotrebno razdvaja pojam fizička osoba - obrtnik od fizičke osobe - građanin, a u pravnom i poreznom pogledu radi se o istoj kategoriji osobe, koja je u jednom i u drugom slučaju porezni obveznik, naravno ako je uredno registriana u HOK-u kao obrtnik i ako je u sustavu PDV-a. Riječ "građanin", koja ima široko značenje i podrazumijeva sve stanovnike ove planete, u ovom kontekstu stvara malu zbrku.
Dakle, ako je obrtnik fizička osoba, obveznik poreza na dohodak, čiji je porezni broj jednak MBG-a, i još je u sustavu PDV-a, a obrt ne može pribaviti a niti imati nikakvu imovinu, onda na tom računu je dovoljno da piše puno ime i prezime obrtnika i njegov porezni broj, odnosno MBG.
Kada bi račun R-1 glasio na skraćeni ili prošireni naziv obrta, ispalo bi da tu imovinu kupuje obrt. Čak kada bi na računu pisalo skraćeni naziv obrta i u produžetku vlasnik (ime i prezime obrtnika) opet ne bi valjalo, jer bi opet značilo da tu imovinu kupuje obrt, dok je obrtnik tu naveden kao vlasnik obrta u drugom planu.
Prema tome, obrt ne može kupovati a niti posjedovati nikakvu imovinu, već to može činiti i imati samo vlasnik obrta (obrtnik) svojim punim imenom i prezimenom. Dakle, najpravilnije je da na računu R-1 u polju "ime (naziv)" piše puno ime i prezime obrtnika, a u drugom polju porezni broj, koji je za fizičke osobe jednak MBG-a.
Osim toga, ako je predmetno vozilo nabavljeno na kredit putem banke, onda imam pravo knjižiti kao poslovni izdatak i troškove kredita, kamate i PDV na kamate po mjesečnim ratama, dok je u DI unesena samo osnovna cijena vozila, bez PDV-a. Ovaj postupak je sličan postupku kod financijskog leasinga. Suštinskih razlika nema.
Također, u Knjižici vozila i u Prometnoj dozvoli vozila mora pisati da je vlasnik vozila obrtnik, a ne obrt. To proizlazi iz činjenice da obrt nije poslovni subjekt, već je to obrtnik (fizička osoba). Osim toga, obrtnik će predmetno vozilo koristiti u poslovno-privatne svrhe u omjeru 70/30% zakonom priznatih/nepriznatih troškova.
Neki misle da je obrt poslovni subjekt poput trgovačkog društva ili firme i da je zapravo obrt porezni obveznik, a ne vlasnik obrta (obrtnik - fizička osoba). I tu nastaju problemi, zbrke i različita tumačenja oko prava i dužnosti fizičke osobe - obrtnika.
Nadam se da je sada cijela ova priča malo jasnija. Samo bih htio jedno vaše stručno mišljenje ili potvrdu ovih činjenica.