Pokojna baka i djed sačinili su jedno drugom oporuku, gdje navode kako bi u slučaju njihovog kraja života jedan ili drugi naslijedio cjelokupnu njihovu imovinu. Dogodilo se da je baka umrla prije. Njena oporuka je proglašena kod javnog bilježnika, a slučaj je htio da postupak završi na sudu.
Kako se na sudu postupak u ostavini odugovlačio iako je djed za života tražio da se za njegova života ostavina bake riješi u njegovu korist pa i u korist njegove kćeri, to jest moje majke jer je u međuvremenu sačinio oporuku u kojoj navodi kako svoju imovinu i imovinu koju ima naslijediti po oporuci svoje supruge to jest moje bake, ostavlja mojoj majci. Sud je i nadalje odugovlačio postupak tako da je moj djed umro u devedesetoj godini.
Nakon smrti djeda, desetak dana poslije pogreba, moj djed i majka pozvani su na ostavinu moje bake. Postupak očito odugovlači druga strana, moj ujak, odnosno brat moje majke koji nije brinuo za baku i djeda.
Postavljam pitanje:
Kako bi sud trebao presuditi prema ostavljenim oporukama moje bake i djeda, dakle, gdje baka svu svoju imovinu ostavlja djedu, odnosno po oporuci mojeg djeda gdje isti navodi kako svu svoju imovinu i imovinu koju treba naslijediti po oporuci od supruge ostavlja samo mojoj majci?
Postupci su u tijeku.
Jasno je kako je on u trenutku smrti moje bake po njenoj ostavljenoj oporuci zakonski nasljednik, ali to druga strana osporava. - je li to zakonski moguće?