hendrixbridge

Ovo što si napisao bila bi dobra komumna.Cijelo društvo funkcionira kako si opisao.Nemam problema sa bivšom u smislu da osporava viđanje djeteta ili bilo što drugo a spada u ono što se odredilo u postupku ili općenito "pod normalno" Ne smatram ju zlonamjernom osobom.Sebe mogu sačuvati da se ogradim. Obzirom da znam kako psihijatrija funkcionira s moje strane bi bilo loše da bilo koga ,ali bilo koga upućujem psihijatru.Nekome tko ima problema može pomoći dobar psiholog,a ni njemu ne mogu ni želim "slati" bilo koga. Mogu svima dati općeniti savjet da izbjegavaju psihijatriju osim u krajnjoj nuždi.Molio bih da se ova moja tema više ne poteže po portalu,ako mi netko ima što reći neka bude u poruci.

Neću tražiti ničije liječenje iako bi pola države trebalo na liječenje,tražiti ću samo savjetovanje CZZS za utvrđivanje načina komunikacije da se ovakve stvari ne ponove. Dakle nikakve tužbe,prijave i sl. I ljudi u braku idu u bračna savjetovališta,ne znam zašto ne bi slično mogli i rastavljeni,meni čak nije ni bitno da bivsa supruga bude na savjetovanju ako ne želi.

Da.Točno.Nisam se trudio čitati linkano jer su to načelne tvrdnje i ne bih tu našao ništa što ne znam.Gospodine felixx rekao bih Vam nešto slijedeće ćime ću vjerojatno i zaključiti svoje izlaganje; upoznao sam puno ljudi sa dijagnozama koje navodite kao i mnogim drugima dijagnozama i nijedna od tih osoba koje poznajem ne optuzuje bračnog partnera na način koji navodite,nit smatram da u pravilu bilo koja institucija huška ženu na muža i obrnuto.Takvih slučajeva ima no da se to sve radi uvijek i 100 posto kako navodite to nije istina. Što se moga slučaja tiče ne želim ratovati sa bivšom suprugom nego definirati okvir komunikacije u čemu mogu tražiti pomoć CZZS u obliku medijacije. Prvo ću to učiniti i to će biti dovoljno.Na policiju neću ići jer ne mogu tražiti istu stvar na dva mjesta,ne bi to bilo ni u redu jer prvo treba definirati oblik komunikacije medijacijom CZZS ,a tek ako je prekršen sa nekom jačom posljedicom u budućnosti tada otići na policiju,a za to neće biti potrebe jer ja ne ću otići iz okvira komunikacije koji će biti uređen tako da će verbalno zlostavljanje biti onemogućeno.Dakle, u budućnosti ću biti verbalno napadan samo ako sam sebi to dozvolim.

Mislim da me niste potpuno razumjeli.Ne želim da moja biša supruga osuđena,ne želim da ona snosi bilo kakve posljedice koje bi se odrazile na djetetu.Smatram da bi joj razgovor sa psihologom pomogao ,no ja ne mogu nikoga natjerati na to.Želim sebe zaštiti od njenog verbalnog maltretiranja na način da odem na razgovor na policij i izložim problem nakon čega bi ju pozvali na obavijesni razgovor gdje bi joj objasnili da se ne može i ne smije zakonski tako ponašati,a na CZZS dogovrio posredovanje razgovora izeđu bivše supruge i mene o daljnem načinu n aše komunikacije koja bi se svela isključivo na neophodnu komunikaciju putem maila osim u krajnjoj nuždi i višoj sili.Dakle nikakve prijave u smislu njenog pravnog osuđivanja,nemam nikakve namjere mjenjati rješenje o viđanju djeteta koje živi kod nje,sa svime se slažem,jedino se želim na gore navedeni način zaštititi od verbalnog nasilja,jer kad bi sve bilo definirano ,na neki način bi i sebe doveo u red jer u želji za dobrim odnosima do sada sam ponekad imao odnos sa suprugom gdje bi se čak i našalili,komunicirali i sl,no uvijek bi to u intervalima nekako svaki put bilo prekinuto svađama i ispadima ovakve vrste.Želim zaštiti sebe i ponavljanje ispada koji na kraju štete i njoj i meni. Ideje da se dogovram s njom da idemo u javnost razgovarati o npr djetetovoj prehladi ili svjedodžbi ne bi li se spriječio ili pokazao ispad u javnosti su u najmanju ruku bedaste.Mislim da još uvijek ima dovoljno razumua i kod nje i mene da se to preko institucija i vlastitim zalaganjem drugačije riješi.Također snimanje mobitelom i slične stvari su na neki način ponižavajuće i za onog koji snima i ong koji je sniman.Koliko god čovjek u afektu pomisli na tako nešto što je u krajnjoj liniji i protuzakonito,ipak bi to bio jadan čin i to ne ću činiti.Na kraju svega treba uzeti u obzir da imamo dijete a instuticije koristiti za sređivanje situacije a ne osvećivanje i sl.

Ja bih to već snimio,no moj mobitel nema tu opciju.Nisam do sada nigdje iznosio činjenice o njenom verbalnom i psihičkom zlostavljanju mene osobno.Posljedica jednog njenog ispada već je bila moja reakcija gdje sam ja ispao nasilnik i kažnjen.Da su ti ispadi u domeni psihijatrije zaključujem po istoj logici po kojoj obični ljudio zovu hitnu kada vide da netko "divlja" Mogu reći da sam kao laik puno bolje upućen u ispade u domeni psihijatrije jer se i osobno liječim od depresije.Ne slažem se sa tvrdnjom da osobe sa borderom i bipolarnim poremećajem rade nešto u pravilu jer su te dijagnoze vrlo popularne u danasnjoj psihijatriji i psihijatriji ih dijele olako tako da border ili bipolarni poremećaj ustvari ima puno manje ljudi nego što je dijagnoza u masovnoj psihijatrizaciji društva.Ja imam bipolarni poremeća i.o. tj u opciji samo zato ,kako mi je liječnik rekao -da bi opravdao lijek koji mi prepisuje pa se ne ponašam kako je netko gore objavio. Naravno,nakon ovih činjenica da sam u nezavidnom položaju, jer k tome živim u manjoj sredini gdje bivša gospođa ima određeni društveni status većo od moga pa čak i funkciju u jednoj od ovih ustanova gdje želim regirati.Dakle ja osobno sam kažnjen za obiteljsko nasilje,to je činjenica,liječim se kod psihijatra ,to je također činjenica.U moj subjektivitet spada moja percepcija samoga sebe da nisam nasilnik već da je moja reakcija za koju sam kažnjen izazvana nečim nenormalnim.Moja zadnja tučnjava je bila u osnovnoj školi.U redu,sve to stoji.. no što ako sam osoba koja samo želi samo istinu i postipanje institucija prema tome..Ja živim u manjoj sredini gdje se sve zna i kakv sam ja i kakva je moja bivša supruga,zbog toga će i službenici znati da govorim istinu i službenici znati da iznosim istinu iako u krajnjoj liniji ja mogu izvući ajmo reći deblji kraj. Što ako sam spreman na sve to? Još ne znam.

Od strane bivše supruge u neophodnim kontaktima doživljavam verbalno i psihičko zlostavljanje pred djetetom ( živi kod nje).Nisam stručnjak ,no ta vrijeđanja su u njenom promjenjenom stanju osobnosti i takvi ispadi u javnosti sigurno bi završili intervencijom hitne pomoći.Bio sam na policiji i hitnoj i oni "ne mogu ništa" i šalju me jedni drugima.Ne želim ovdje opisivati kako užasno zvuče i izgledaju ti ispadi jer bi se moglo protumačiti kao moja subjektivnost. Želim prijaviti bivšu suprugu policiji pismeno za psihičko zlostavljanje pred djetetom i obratiti se Cantru za socijalnu skrb.Na koji način da sastavim prijavu policiji i na koji način se obratiti Centru za socijalnu skrb?