E sad, gorand i G-man su dali dva sasvim različita odgovora, baš to i je moja dilema.
Da li majci savjetovati da prihvati nasljedstvo ili da ga se odrekne.
Ako odbije, plaća kredit i dalje i to 40 tis EUR. Za jednu penzionerku sa malom mirovinom to znaći propast.
Ako prihvati nasljedstvo, plaća kredit i dalje, ali stan može prodati i zatvoriti kredit. Time bi se na neki način spasila.
No, ako bi je nastavili goniti vjerovnici za druge dugove, situacija je ista, ako ne i gora. Moglo bi se desiti da se stan ne uspije prodati ili se proda za manje od očekivanog, pritisnu drugi vjerovnici, ovrhe...
Gdje se može dobiti neko službeno tumačenje ili barem neko tumačenje koje bi dalo pravnu sigurnost da se može donijeti informirana odluka na ostavinskoj? Ili to u konačnici ovisi o stavu npr. suda ako bi se javili vjerovnici koji bi utuživali druge dugove? I kako se dokazuje koliko si duga preuzeo?
G-man, majka ne osporava dug po kreditu. Zna da ga se mora platiti. No, Ugovorom o kreditu je definirano da Ugovor prestaje smrću dužnika i tada cijeli iznos dolazi na naplatu. Kako je dužnik preminuo, njegov dug plaća sudužnik. Tako je meni logično da taj dug treba računati kao dužnikov dug kojeg je preuzeo sudužnik. Jer, s druge strane, ako dužnik ne plaća kredit, nego banka počne npr. uzimati rate od sudužnika, sudužnik ima pravo postaviti regresni zahtjev prema dužniku. Dakle, to je dug dužnika. U ovom slučaju bi onda trebalo primjeniti sličnu logiku?
I još jedno pitanje, ako znate - preminula je imala neku malu policu životnog osiguranja, nekih 3tis EUR. Korisnik je majka. Da li je za to potrebno čekati ostavinsku raspravu? Po meni to nije naslijeđivanje, jer je korisnik police definiran od prije. Naime, ta sredstva bi dobro došla što prije da se plate troškovi pogreba.