divine2503

Htjela sam ali eto savjet odvjetnice je bio da šutim da se ne uvalim kao i dok ne budemo imali uvid u spis. Evo baš sam danas vidjela spis i stvarno sam se dobro nasmijala. 80% iskaza mu ima rupe tj. priča laži što mogu dokazati. Svaka mu čast na riziku i toj igri "ako prođe prođe".

On je mene prvi prijavio zato što je policija odbila primiti moju prijavu i rekla mi da tu nema kaznenog djela. Pokušala sam kontaktirati državno odvjetništvo ali oni nisu dužni mene upućivati u moja prava. Zajvaljujuči tome je on mene prvi prijavio.

Slažem se. Više puta je on znao ignorirati poruke što nije značilo da su neželjene nego eto on ignorira ono na što ne želi odg recimo to tako. Prije nego mi je neovlašteno ušao u stan mi je napisao isto nešto tipa da je to zadnje što čujem od njega i zablokirao me, odblokirao me tu večer kad mi je neovlašteno ušao u stan vjerovatno da vidi jesam li budna,kad je izašao iz stana me opet zablokirao i ignorirao moju poruku. Nakon 3 tjedna mu pošaljem to da se nađemo da porazgovaramo i on odgovara. Nakon toga opet odgovara do tog dana kad piše to da je to zadnje što čujem od njega.,znači nema nigdje poruke da mu prestanem slati poruke jer ih on ne želi. Kako da ja nekog tko se tako svako malo predomišlja shvatim ozbiljno. U državnom odvjetništvu sam se branila šutnjom i nakon toga od suda dobila onaj prijedlog novčane kazne ili što god to je da sam proglašena krivom na što sam uložila žalbu. Sad čekam odgovor.

Ma znam, gore negdje na početku sam napisala da je riječ o članku narušavanje nepovredivosti doma i poslovnog prostora, ali sam htjela skratiti to pa je tako nastala "provala" budući da je meni kao laiku u početku to bila provala, ali dogovoreno, dalje u tekstu ću se izražavati neovlašteni ulazak.

Hvala, vidjela sam to već. U tom tekstu sam i pronašla da je važno naglasiti da žrtva nije ničim izazvala to ponašanje. U mom slučaju je, jer kao što sam rekla prije "provale" se mi nismo čuli niti vidjeli cca 3 tjedna, prekinuli smo sve kontakte i to bi ostalo na tome da mi on nije "provalio u stan.

Razumijem, citat je samo riječ (rekla-kazala). Ali uvijek bi nadodala da imam snimku koja može potvrditi te riječi koje citiram.

To je bilo nakon "provale" a prije slanja mojih poruka tako da ima nametljivog ponašanja ali ne može se reći da je decidirano naveo da su poruke neželjene i da ih prestanem slati. On je mogao utjecati na to da mu prestanem se javljati ali nije ništa poduzeo po tom pitanju. Istina, slažem se, sud će odrediti jer koliko vidim više je tu faktora koji odlučuju da li će biti prihvačena. Samo sam htjela reći da nije istina da može ići protiv mene, nije snimano u smislu nekog uhođenja i u vrijeme za koje me on tereti za nametljivo ponašanje već iz straha i da imam neki dokaz koji će upučivati na njega ako mi se nešto dogodi. Naravno može doći i do scenarija da ide protiv mene ali onda ću se pozivati na stavak 4. Da li bi se priznalo na sudu kada bi ja tu snimku izrezala na djelove gdje ja govorim i to iznijela u svoju obranu a njegove riječi citirala?

Napisala sam da je znao da se snima. Kako to može ići protiv mene, pa šta je bitnija njegova privatnost da prikrije kazneno djelo nego moja sigurnost. A ako ćemo definirati zakon od riječi do riječi taj zakon se odnosi na snimanje razgovora koji nije meni upućen već snimanje razgovora nekih drugih osoba. Snimljeno je u ulici, ako on prihvača o tome razgovarati na cesti prihvača i rizik da ga netko čuje, prema tome taj razgovor nije vođen u tajnosti. I stavak 4 ako se ne varam navodi da nema kaznenog djela ako je snimanje u pretežnijem interesu od zaštite privatnosti snimanoga. A da sam to sve prepustila policiji i sudu ne bi ni jedan dokaz bio sačuvan. Istina što se tiče poruka,ne mora biti zeleno svjetlo ali mogao je zablokirati. Kako da ja shvatim osobu za ozbiljno kad je više puta rekao da ne želi imati posla samnom a onda prvi ostvaruje kontakt i napisao je "ovo je zadnje što čuješ od mene" a ne prestani mi slati poruke. Npr. mogu i ja nekom tipu reći da je ovo zadnje što čuje od mene i poslije toga ignorirati njegove poruke ali ipak meni njegove poruke gode jer eto sa time dobivam neku pažnju, dakle te poruke nisu neželjene,a kad on prestane slati ja pročitam poruke u nadi da će on to vidjeti i opet mi poslati a i ja njemu nigdje nisam izričito dala do znanja da ne želim primati njegove poruke nego samo da ja njemu neću ništa slati. On navodi da on poruke nije čitao, pa ja sam mu mogla pisati crvenkapicu, kako to može izazvati tjeskobu,neka promijeni zvuk poruke,možda je do toga jer sadržaj poruka nije čitao. Tjeskoba je jednako anksioznost u medicini, ne znam da li postoji nekakva druga definicija tjeskobe u sudstvu, ali ovu tjeskobu=anksioznost sam ja prošla nakon njegove "provale". Kako poruke ne mogu biti moja nužna obrana ako je meni za moje zdravlje bilo bitno da ja mogu pričati sa nekim tko zna istinu pošto sam imala odmak od realnosti kao posljedicu njegovog zlostavljanja. Za mene nije isto pričati o tome sa nekim tko će klimati glavom i govoriti da da a u sebi misliti tko zna što i pričati sa nekim tko je bio tamo, vidio sve i zna istinu. Oprosti ali sa medicinskog stajališta se ne bi složila sa time. Šta sam se ja trebala proglasiti ludom i da imam halucinacije zato što sam ja uvjeravana u to. Njemu je ponuđeno da pred nekim to prizna bez da ga tužim i neću mu ništa više slati, samo da ja mogu pričati sa nekim tko zna istinu ali je on to pročitao i ignorirao. Pa šta ja smijem hodati okolo i tako ljude izluđivati i to je sasvim legalno.

Odvjetnica je znala još manje, pola sata prije smo se našle. Pitala me je da li mogu reći osnovno a da se ne uvalim, rekla sam da ne mogu jer ću reći sve šta je bilo i želim da se zna to i zato mi je rekla da se branim šutnjom. A vrtim se u krug jer se ne razumijem u zakone,u dijagnoze i medicinu se razumijem. Po ovome svemu šta je sa mojom sigurnošću i šigurnošću moje obitelji, šta je sa mojim pravom na privatnost i sigurnost,šta je sa čl. 323a nasilničko ponašanje, čl.138prisila, čl. 139 prijetnja, da li se mogu na to pozvati, da li se mogu pozvati na čl.304 lažni iskaz na sudu pošto on navodi da mi nije "provalio" u stan i da ga ja klevećem i uništavam mu život iz neke moje satisfakcije a po mome ta činjenica bi trebala utjecati na tjek suđenja jer nije isto slati nekome poruke ovako iz čista mira i slati nekome tko je prvo počini kazneno djelo prema meni. Kao što sam rekla poruke su čitane, to dođe ko neko zeleno svjetlo, zašto nekoga blokirati pa odblokirati. Ako ne želiš da ti netko šalje poruke nečeš ih ni čitati zar ne? To je sve bilo krajem 2016.godine. Pa zajvaljujući tome što sam se našla sa njim imam snimku priznanja.

A vjerovatno neće jer snimka mi je trenutno najjači dokaz a ona neće biti priznata. Znači on je meni 02.08.2016. u 1:30 ujutro se popeo preko balkona u stan, bilo je ljeto i naravno balkonska vrata su bila otvorena. Sa balkona se može ući u sobu i dnevni boravak,on je ušao kroz sobu i kako je on rekao u stanu je bio jedno 10-ak min prije nego sam ga ja skužila. Ja sam ležala na kauču u dnevnom boravku,u jednom trenu sam se nešto okrenula i ne znam jesam li vidjela sjenu ili šta ali dignula sam se na kauč i provirila iza zida koji vodi u sobu i ugledala mušku nogu, počela sam vrištati i doslovno ko paralizirana ostala u mjestu. On se stvorio ispred mene a ja sam počela vikati na njega je li on normalan, kako je ušao, da mi je provalio u stan na šta mi je on mrtav-hladan odgovorio "Ja sam samo došao da ti kažem bok", ponovim mu opet isto on mi isto odgovori, treči put mu postavim isto pitanje i on mi odgovori da sam ga ja zvala da dođe i da je ušao na vrata koja sam mu ja otvorila. Odgovaram mu da ga ja sigurno nisam zvala a ni otvorila mu vrata i tražim ga da mi pokaže taj poziv, na šta mi odgovara da ne može jer mu je mob doma na punjaču, kažem mu neka mi pokaže na mom na šta mi odgovara da se na mom ne vidi i da ne zaboravim da je radio u informatici. Tad sam zgrabila svoj mob da nekog zovem da ga vidi/čuje jer me bilo strah šta će mi napraviti ali mi je istrgnuo mob iz ruke, počela sam vikati upomoć ali me jednom rukom uhvatio a drugu mi stavio na usta dok se nisam smirila. Onda me opet počeo uvjeravati da sam ga ja zvala i šta sad glumatam, tražim ga da izvoli izaći iz stana kako je i ušao-dakle preko balkona ali on nastavlja sa svojim dok ja nisam dobila napadaj panike od straha jer više nisam znala tko je ovdje lud. Tada mi priznaje da je ušao preko balkona navodno da ja njega namlatim kako bi se bolje osjecala za sve što mi je napravio. Nakon toga nočima od straha nisam mogla spavati, stalno sam se budila,svakodnevno proživljavala napadaje panike i straha. Jedno 3 tjedna kasnije sam mu poslala poruku da popričamo o toj večeri jer u protivnom nemam drugog izbora nego otići na policiju a sa tim neću ništa postići jer nemam dokaza. Preko poruka se naravno pravi mutav ali pristaje da se nađemo i da snimim to. Kad smo se našli i kad sam mu rekla šta sve proživljavam od tada on sam meni nudi pomoć da se iskupi. Na što sam pristala jer nisam imala ništa protiv njega osim te snimke, a najbitnije mi je moje zdravlje. Znam glupo sam postupila ali uvijek ću radije izabrati tako neku opciju nego se muvati po sudovima jer smatram da pravo nema veze sa pravdom. Kroz taj period "pomaganja" konstantno me vrijeđa i ponižava te samnom stupa u spolni odnos bez pristanka, tada nisam znala za to novo kazneno djelo. Prije tog odnosa me uhvatio i izudarao po stražnjici koja je bila puna hematoma (imam poruke gdje sam mu pokazala sliku i on odgovara da mu nije žao). Na sve načine me maltretirao a moje normalne reakcije bi okretao protiv mene. Ja njega namjerno ljutim, ja sam osjetljiva, kad kaže da sam glupa on se šali a ja ne znam prihvatiti šalu itd itd...Psihički sam skroz potonula. Ja priznajem da sam bila nemoguća i depresivna i prezahtjevna u cijelom tom periodu i jedan dan mi je poslao poruku da on u tome ne želi sudjelovati jer što god on napravi je pogrešno i da je to zadnje što čujem od njega. Nigdje nije napisao da ja njemu prestanem slati pokruke, kao što sam rekla poruke su pročitane iako on sad navodi da ih on nije čitao.Znam, bila sam glupa i donijela 1000 glupih odluka, ovaj oblik zlostavljanja bi bio gaslighting ili poznatije kao izluđivanje a nakon "provale" sam prolazila kroz odmak od realnosti zbog pretrpljene traume, zato mi je bilo bitno da sa njim što više pričam jer on jedini zna istinu. Raspisala sam se ali da opišem kako je to sve izgledalo. Kao što sam navela više puta smo prekidali i uvijek bi on to injicirao, kao i početak odnosa, u tim pauzama nikad se ja njemu nisam javljala. Više puta je on meni rekao da ne želi imati posla samnom pa bi opet prvi pokrenuo kontakt. Uvijek je bilo tako da samo on ima pravo glasa i kad on kaže dosta onda je dosta i ja ne smijem ništa reći. U tom periodu nisam imala posao niti ikakve prihode. Nemam ni medicinsku dokumentaciju jer sam i sama medicinar i bilo me sram i strah pojaviti se pred kolegama takva (a i koliko bi to na sudu vrijedilo) tako da sam pomoć tražila anonimno telefonski i svi bi se složili da je to školski primjer narcisoidnog poremečaja. Na početku mu jesam poslala dosta poruka ali sa vremenom bi to bila jedna u mjesec-dva kad bi imala napadaj panike ili straha.

drot13-Imala sam odvjetnicu koja mi je rekla da se branim šutnjom na prvom ispitivanju i da mi njega ne možemo tužiti (a evo uspjela sam to napraviti) , za što su se mnogi poslije složili da to nikako nisam smjela napraviti (mislim na obranu šutnjom). Ja sam pogriješila i to priznajem ali sam prilikom "provale" bila psihički zlostavljana i te poruke su bile posljedice toga. Trebalo bi se nešto od toga uzeti u obzir jer onda ispada da ne postoji nikakva obrana za kaznjivo djelo nametljivog ponašanja. Od početka sam krivo postupala iz straha jer tko bi mi vjerovao da sa napadajem panike uletim u policijsku postaju bez ijednog dokaza. I sa dokazima me policija ismijala i rekla da tu nema kaznenog djela. On navodi da on te poruke nije čitao, kako onda može osjećati strah i tjeskobu, iako imam dokaze da ih je čitao, neke i po 7 puta na mailu. Isto tako bi me s vremenom odblokirao, pročitao poruke i zablokirao. Ja osobno ako ne želim imati posla sa nekim taj ide na blok listu doživotno a poruke se brišu bez čitanja. Jedinu tjeskobu koju on ima je da će meni netko vjerovati. Znači mogu se počet pripremat da ću dobiti kaznu. sivko-hvala na informaciji. Evo kao što vidite odbili su me i izvrijeđali i nisu me uputili nigdje dalje gdje bi se mogla obratiti.

Podnijela sam kaznenu prijavu protiv njega, ali to sam uspjela tek nakon što je on podnio protiv mene jer do tad nitko od njih nije bio dužan upučivati me u moja prava niti uputiti u išta. Žalila sam se na rad policije ali sam dobila odgovor sa nekim iskazom koji nije moj i po njemu nema kaznenog djela te da je moja žalba neutemeljena. Poslala sam žalbu u MUP u Zagreb sa priloženim svim dokazima koji pobijaju taj moj navodni iskaz, sad čekam odgovor. Kad sam bila u policijskoj postaji ja ništa nisam potpisala, policajac je izvadio neki papir ali nije ništa upisivao. Nedavno sam otkrila i da je sestra zaručnice krim policajca večer uoči "provale" bila vani sa ovim mojim. Iskaz policije sad mene oštečuje jer ispada da sam ja mjenjala iskaz iako imam poruke koje su poslane nakon "provale" prijateljima sa iskazom kojeg se od prvog dana držim. Mene samo zanima kako bi ja mogla "najbezbolnije" proći u ovom postupku kažnjivo djelo nametljivog ponašanja, po kojem zakonu/članku bi se mogla braniti jer kao što sam rekla da on nije prvi počinio kazneno djelo prema meni ne bi ni ja prema njemu. I ja sam pretrpila strah i tjeskobu i puno gore stvari ali on je to samo jednom napravio pa po tome on prema meni nije počinio kazneno djelo nametljivog ponašanja. Da li ima neki članak o zastrašivanju, psihičkom zlostavljanju "obične" osobe koja ne spada po zakonu u bliske osobe niti obitelj? Na koji još članak bi se mogla pozvati jer ja kad čitam one zakone svi njega štite. Jedino što imam je ta audio snimka, susjedu koja ga je čula i pokoja poruka gdje me naziva pogrdnim imenima da se vidi šta sam prolazila u tom odnosu. Znači nemam ništa skoro. Da bi se tražili otisci po balkonu ja bi trebala biti mrtva a ja to nisam, a i njih je već kiša isprala. Na kraju ću ja dobiti kaznu i snosit sve troškove a on će išetati kao nevinašce jer sud brani njegovo pravo na privatnost odnosno pravo da počini kazneno djelo i prikrije ga.

Hvala na odgovoru. Kada sam zgrabila mobitel da zovem policiju ili nekoga tko će ga vidjeti u stanu istrgnuo mi je mobitel iz ruke, počela sam vikati "upomoć" ali me je uhvatio i stavio mi ruku na usta dok se nisam smirila. Poslije me bilo strah otići na policiju jer poznajem rad naše policije i pretpostavljala sam da mi nitko neće vjerovati, pogotovo ako dođem onakva "van sebe" tamo što se pokazalo kao istina jer sam par mjeseci kasnije ipak išla to prijaviti. Krim policajac koji me zaprimio mi je rekao da to nije provala jer da bi nešto bila provala mora biti kvaka obijena i da tu nema nikakvog kaznenog prekršaja, ali me nije uputio na kazneno djelo 141. Narušavanje nepovredivosti doma i poslovnog prostora. Pokušao je vidjeti da li može proći kao obiteljsko nasilje, kad sam mu rekla da smo više puta prekidali njegov odgovor je bio "Aaaaa lutkica, šta je to neka fatalna ljubav". Prema krim policajcu tu nema nikakvog kaznenog djela i Sud će to odbiti i savjet koji mi je dao je bio da pokušam napisati knjigu kao neka naša poznata starleta. Eventualno da oni mogu ići porazgovarati sa njim i upozoriti ga ali onda bi mi on mogao napraviti još veču štetu, što sam ja odbila i tražila isključivo kaznenu prijavu. Međutim nedavno sam saznala da su oni ipak njega pozvali u postaju. Krim policajcu sam spomenula snimku i susjedu koja ga je čula ali on niti je poslušao snimku niti je ispitao susjedu kao svjedoka.

Pozdrav, protiv mene se vodi kazneni postupak za kažnjivo djelo nametljivog ponašanja jer sam osobi (bivši dečko) koja mi je neovlašteno ušla u stan popevši se preko balkona na 2. kat zgrade slala poruke. U periodu prije "provale" odnosno neovlaštenog ulaska u moj stan ja i ta osoba nismo razgovarali, pretpostavljam da mu je namjera bila da me uplaši kako ne bi rekla drugima da me u jednoj svađi davio. Prčkajući po internetu sam naletila na jedan članak gdje se navodi da je kod kažnjivog djela nametljivog ponašanja bitno naglasiti da žrtva (on) nije ničime to izazvala, zanima me da li je to točno. Znači 3 tjedna prije "provale" (izražavat ću se provala pošto za mene kao laika to je provala bila kvaka obijena ili ne a i krače je za napisati) mi nismo komunicirali i sa "provalom" je zapravo on prvi stupio u kontakt sa mnom, da mi nije "provalio" u stan ja mu se više ne bi javila. Dakle on je izazvao moje ponašanje jer me psihički zlostavljao tu večer kad je "provalio" u stan. Budući da on negira "provalu" u optužbi protiv mene zanima me da li bi da ja dokažem da je bilo "provale" to promijenilo tijek suđenja jer se dio njegove optužbe temelji na lažnom iskazu što je kazneno djelo ako sam dobro upućena. Imam snimku koja je snimljena u ulici (on ju je odobrio ali prije početka snimanja) gdje priznaje da je to napravio i susjeda kat ispod je čula da je netko lupio u prozor. Znači prvo sam ja bila njegova žrtva a te poruke su bila moja nužna obrana.