Više puta smo bili u obiteljskom savjetovalištu jer se s njim ne da normalno razgovarati. I u CZSS, gdje sam više puta došla sama jer je gospodin otac navodno bio spriječen, nije se vodio dijalog nego uglavnom njegov monolog uz uvijek povišeni ton. Nikakve koristi od toga, samo me poslije toga boli želudac jer slušam njegove izmišljotine. I na kraju sve ostane na rekla-kazala bez ikakvog dogovora.
I nemojte misliti da želim zakinuti oca za viđanje djeteta. Dapače, smatram da se trebaju družiti. Ali ispada ovako. Majki pripada djete onda kada se trebaju ispunjavati sve školske obaveze, vanškolske aktivnosti, vođenje djeteta pedijatru, kardiologu, dermatologu, zubaru, u školsku medicinu, na šišanje, rođendane, druženja s školskim kolegama, roditeljske sastanke..., ocu pripada samo dijete da se malo s njime zabavi i opusti, nema nikakvih drugih obaveza. Zar smatrate da je to uredu? Pa zar ja nemam pravo da se vikendom i za praznike kad sam na godišnjem odmoru mogu podružiti s djetetom. Moj je konkretan prijedlog bio da i otac sudjeluje u radnim obavezama djeteta i da tako provode vrijeme, a ne samo vikendima i praznicima. Normalno da on to ne prihvaća iako ima dovoljno novaca da se s djetetom druži i u mjestu stanovanja djeteta što bi i za djete bilo puno bolje. Otac uglavnom misli samo na svoju dobrobit, a djete se mora uklopiti u njegov raspored. S druge strane, ja podređujem djetetu sve moje slobodno vrijeme, a i izostajem i s posla ako treba, da bi se rješile sve obveze prema djetetu.