Jump to content

zbunjen_ali_skroz

Korisnik
  • Broj objava

    6
  • registrirao se

  • Zadnja posjeta

  1. molim savjetovanje - postupanje sa djetetom nakon razlaza roditelja

    dijete nema ni dvije godine, dakle ne zna ni reci nista...pretpostavljam da sam onda tu osudjen na propast....
  2. molim savjetovanje - postupanje sa djetetom nakon razlaza roditelja

    kako to sud radi, na temelju prpeoruke czss ? ako da, što to onda znači, da prolazimo neko testiranje kod czss ili kako, moraju donijeti nekoako neko mišljenje, ne valjda na temelju onoga što kaže ona/ja ? Hvala
  3. molim savjetovanje - postupanje sa djetetom nakon razlaza roditelja

    toga sam bolno svjestan, jedino da dijete bude više sa ocem je da se ona pokaže "lošom majkom", a to se neće dogoditi i to ne želim da se ikada dogodi, jer nema razloga za to. i uz to ima veze i sa praksom....velika većina djece se ostavlja kod majki....i ako s njom nemate razuman i korektan odnos (bez obzira koje je nerazumno od vas dvoje) imat ćeš ti većih problema.. vidim da je tebi jako stalo do odnosa sa djetetom (što je za pohvalu) ,ali iskreno,kad se dvoje raziđu to znatno mijena i Vas odnos sa djetetom jer više niste u mogućnosti da "diktirate" pravila...realno,situacija je takva da ili morate moliti bivšu da vam daje dijete što više ili Sud,a to znači da se morate pripremiti na strpljenje i prihvatiti tu situaciju koja neće biti ugodna ,a možda i sa problemima sve dok dijete ne odraste....nažalost,to je tako... Ja ne želim diktirati pravila nikakva, želim jednako sudjelovati u životu svojeg djeteta, i ono što me muči da žena ima polugu kojom može"diktirati" tempo kojim ću ja viđati dijete, a i da dođe do suda, tu sam odmah u startu osuđen na propast jer jedinamika sudstva da dijete ide majci, bez obzida ima li otac iste uvjete kao i majka za odgoj djeteta... Izgleda da ništa drugo osim moliti ju dok se ne definira sve mi i ne preostaje...
  4. molim savjetovanje - postupanje sa djetetom nakon razlaza roditelja

    pozdrav, ma ne, uopće nije poanta da bi bilo tko treba rješavati nešto sa ženom osim mene. Ta osoba sam ja i nije sporno da ja to želmi, međutim mi imamo problem u komunikaicji, nadam se da će se rješiti kada se glave ohlade, i ta loša komuniakcija je dovela sada do stanja da dok czss ne rješi viđanje oko djeteta da ja ne mogu napraviti ništa osim poštivati njenu odluku da je dijete 12 dana kod nje, a 2 dana kod mene. Majka je iz stana izašla svojevoljno, razumijem ju, nije bila tjerana, zlostavljana ni ništa tako, vjerujem da se osjećala zakinuto zbog odnosa, ali kako s ekaže, dvije su osobe u odnosu uvijek, tako da su odnosi s njom završeni, ja doduše i jesam govorio da ostanemo ovako živjeti i živimo dan za dan, pa da vidimo, možda se stvari promjene, a da je želja postojala moje mišljenje je da ona nebi izlazila iz stana, kao i što ni je ja zaustavljao da izađe iz stana. U jednom trenutku sam i pomislio da ako ću ovako malo imati prilike biti sa djetetom, da inzistiram da se vrati u stan, ali to bi opet bilo kratkog vijeka, jer naš odnos se nebi popravio...
  5. molim savjetovanje - postupanje sa djetetom nakon razlaza roditelja

    a što da radim do tada, praktično ako mi ona ne želi dati dijete na spavanje, ja nemam nikakvog alata da provodim vrijeme sa svojim djetetom, kako da ja zaštitim dijete i sebe, tj da dok czss ne donese neku odluku, da ja provodim vrijeme sa djetetom, nije dovoljno da ona misli da djetetu škodi da spava kod mene - to nije dovoljan razlog, njeno mišljenje....a ja na to ne mogu ništa napraviti, meni su onda ruke praktično vezane ?
  6. Pozdrav, nadam se da ću uspjetoi uopće i napisati sve što se izdogađalo. Nevjenčana supruga i ja smo se razišli u dobi djeteta od godinu i pol. Dogodilo se to sve dosta naglo, njena odluka je bila da se iseli, razumijem ju, išla je zaštiti sebe i svoje osjećaje, jer duži period smo živjeli na dosta hladan način jedno prema drugome dok smo oko djeteta surađivali ok, stvarno nam je oboje bio i je centar svijeta. MOram napomenuti da za vrijeme zajeničkog života nije bilo nikakvih svađa, zlostavljanja, maltretiranja, problema sa alkoholom, fizičkog zlostavljanja ni ništa takvoga, a kao takvi smo se i razišli. U početku sam ja viđao dijete kako smo s euspjeli dogovoriti, s obzirom da je sve friško još, ne mogu reći da mi je bilo što branila, ja ga pokupim iz vrtića, provedemo vrijeme skupa i vratim ga njoj kako ona odredi. S obzirom da se još ništa nije definiralo na czss nisam se htio postavljati ni ništa, već kako s ekaže, idem niz dlaku. No, primjećujem trend toga da mi "brani" da dijete spava kod mene, te predlaže da dijete spava kod mene svaka dva tjedna, tj svaki drugi vikend, dakle, da je 12 noći sa majkom i onda dvije noći samnom. Mi još nemamo ništa definirano na czss, i ovo je samo njen prijedlog s kojim se ja ne slažem, jer iako je ona mišljenja (to je njeno mišljenje), da je loše za dijete da spava sa ocem, da mu to škodi, zbunjuje ga, svo vrijeme koje ja provedem sa djetetom, dijete je nasmijano i veselo, nema nikakvih vidljivih promjena na njemu, da ih ja vidim, ja bi prvi zaštitio svoje dijete na način da ga nebi tjerao da boravi kod mene, tj inzistirao da provodimo vrijeme skupa. Imam dojam da majka neko vlastito nezadovoljstvo ispoljava na meni preko djeteta i misli da njemu škodi vrijeme samnom, što ne mogu nikako prihvatiti, jer u stanu gdje živim ja, je i njegov doma, njegov a soba, njegovo sve. Pomirio sma se sa činjenicom da majka mora biti majka, da će uz nju uvijek više biti dom, ali ne mogu se pomiriti sa činjenicom da dijete ne vidi oca 12 dana pa onda 2 dana da (pardon, prijedog je još i dva puta preko tjedna poslije vrtića da je samnom, ali ono do 19 sati, do pred spavanje), i ja ne želim da je dijete bez majke, ali isto tako ne želim da je dijete bez oca - jer mislim da dijete treba nas oboje, to ako mi nismo funkcionirali i odlučili se razići, ne znači da dijete nema pravo biti samnom, i da rečenice poput kada si odlučio da ne ćeliš biti samnom moraš snositi posljedice sa djetetom, da to nema veze sa razumom, već sa emocijama. Ja djetetu nisam napravio ništa nažao, majka se iselila sa djetetom iz stana, i mislim da imamo jednaka prava kao i ona, da nema nikakve razlike u vremenu koje će dijete provoditi sa jednim ilid rugim roditeljem, te da ovo što ona predlaže je ravno nekom ludilu koje meni nije prihvatljivo, jer sa tim ritmom 12/2 u noćima jedino što će biti je to da će dijete zaboraviti tko mu je otac (možda pretjerujem), ali mislim da jednako treba i jednog i drugog roditelja. S obziom da još ništa nije pokrenuto kod czss, razmišljao sam da tražim neku zaštitu moj prava, ali naravno bez ikakvog narušavanja mira i razvoja djeteta, ali samo želim sudjelovati u djetetovom životu, jednako kao što sudjeluje i ona. imate li kakve savjete, koja su moja prava kao oca, za skrbništvo mi je jasno da će zbog prakse dobiti majka, iako jednake uvjete imamo za dijete, identične, oboje smo situirani, zaposleni, podrška itd, ali me zanima to pravo na viđanje djeteta, kako da se postavim, jer želim biti roditelj koji aktivno sudjeluje u životu svoga djeteta, a ne samo dva dana u dva tjedna u punom intenzitetu. Hvala puno
×