Šime.n

Pozdrav! Pregovaram o kupnji nekretnine – građevnog zemljišta. Prodavatelj inzistira na sklapanju predugovora, a meni više odgovara jednokratna isplata punog iznosa cijene na dan koji predloži prodavatelj. Postoji li ikakva zakonska obaveza sklapanja predugovora u ovoj situaciji kada nemam nikakve potrebe za odugovlačenjem isplate radi prikupljanja novčanih sredstava ili rezerviranjem nekretnine?

Radi se o sporu radi utvrđivanja prava vlasništva dijela zgrade. Prvostupanjski sud presudio je u korist tužitelja. Županijski sud na temelju moje žalbe vratio je predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje radi bitne povrede parničnog postupka jer je tužitelj pogriješio kod opisa tog dijela  zgrade koji je predmet spora pri prepisivanju opisa nekretnine iz vještva sudskog vještaka. Drugostupanjski sud se uopće ne osvrće na sve moje ostale žalbene navode. Sud samo navodi da se radi greške u tužbenom zahtjevu presuda ne može ispitati te nalaže prvostupanjskom sudu da otkloni uočenu povredu parničnog postupka. Znači li to da u ponovljenom postupku neću moći predlagati nove dokaze i da će sud, nakon što tužitelj uredi tužbu, automatski ponovno presuditi u njegovu korist?

Suprotna strana je u ovom predmetu predložila vještačenje isključivo radi identifikacije i izmjere nekretnine te nikada tijekom postupka nije osporavala sadržaj i vjerodostojnost Potvrde o samostalnim uporabnim cjelinama. Sud je u obrazloženju presude  naveo da nije prihvatio navedenu Potvrdu kao dokaz jer mu je ista „krajnje sumnjiva“ bez navođenja dokaza u prilog tome poklanjajući vjeru vještu iz jedne ranije parnice među istim strankama.

Zna li netko? Prilično mi je žurno.

Pozdrav!

Da li je sud u parničnom postupku radi utvrđenja prava vlasništva ovlašten sam, na temelju mišljenja sudskog vještaka, utvrđivati koji dijelovi zgrade predstavljaju  samostalne uporabne cjeline, a u potpunosti  zanemarujući postojeću Potvrdu nadležnog upravnog tijela uz obrazloženje da sud nije poklonio vjeru sadržaju predmetne Potvrde.

Čl. 73, toč. 3 ZV-a ovlast utvrđivanja samostalnih uporabnih cjelina dao je upravo nadležnim upravnim tijelima, a nigdje nije predvidio da sudovi o tome mogu samostalno odlučivati.

Ako bi netko mogao dati neki primjer iz sudske prakse…

materijalni suparničari.

Materijalni suparničari opet mogu biti ili jedinstveni ili obični suparničari ?

Hvala Ljubo! Tužitelj je postavio ogroman VPS, ali sud još uvijek nije konačno odlučio o vrijednosti predmeta spora jer su svi tuženici već u odgovoru tužbu prigovorili ovom nerealno visokom iznosu koji ima za cilj onemogućiti tuženicima sudjelovanje u parnici. Ukoliko bih prije konačne odluke suda o visini VPS-a podneskom priznao tužbeni zahtjev, prema kojoj vrijednosti bi se ravnao sud i odvjetnik tužitelja pri određivanju iznosa koje sam dužan platiti kao stranka koja je izgubila spor.

Kao jedan od tuženih zemljišno-knjižnih suvlasnika zemljišne čestice namjeravam priznati tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva temeljem dosjelosti njegovog posjeda. Postupak je još negdje pri početku (2. ročište), a ja sam tek sada shvatio da nemam nikakvih izgleda u ovoj parnici. Ostali upisani suvlasnici ne namjeravaju priznati tužbeni zahtjev. Što dalje da radim, a s obzirom da će možda sud sve nas tuženike smatrati nužnim suparničarima? Jedini mi je cilj što brže i što jeftinije se iz ovoga postupka izvući, naročito radi vrlo visoko određenog VPS-a. Unaprijed hvala na odgovoru!

Hvala!

Možda je pitanje nejasno postavljeno. Je li u parnici vještak za geodeziju ovlašten raditi vještačenja koja su inače u djelokrugu rada vještaka za graditeljstvo?

Može li vještak geodet u parnici radi utvrđenja prava vlasništva raditi mjerenja i nacrte zgrade, utvrđivati što predstavlja samostalne uporabne cjeline, a što zajedničke dijelove zgrade i određivati kome što pripada temeljem omjera suvlasničkih dijelova na zgradi? Imam li pravo na prigovor protiv nalaza vještaka samo radi toga što ova vještva inače u pravilu rade vještaci građevinske struke, a ne geodeti?

Hvala na odgovoru! Ipak mi je nerazumljivo da ista osoba pomaže tužitelju kao svjedok, a istovremeno "pomaže" tuženiku kao umješač.

U parnicu povodom revindikacijske tužbe u kojoj se nalazim u ulozi tuženika prijavila se osoba koja traži biti umješač na mojoj strani. Ista ta osoba već je ranije tužitelju ponudila svjedočiti u njegovu korist, pa je u tužbi navedena kao svjedok. Umješač ima nekakvog pravnog interesa da ja uspijem u parnici, ali je njegov pravni položaj u odnosu na tužitelja bitno različit od mojega. Na ovo sam se naravno očitovao sudu i izrazio svoje protivljenje sudjelovanju toga umješača u parnici na mojoj strani. Hoće li sud odbiti umješača s obzirom da je on u istom predmetu i svjedok tužitelja?

o čemu se tu radi ? o suvlasništvu na zgradi ?vlasništvu posebong djela(stana).

ko je u vlasničkom listu upisan kao vlasnik zgrade?

Radi se maloj zgradi koja se sastoji od dva stana, moga oko 90 m2 i drugog manjeg stana od oko 30 m2 i pripadajućih im sporednih dijelova. Sam stan je otkupljen prvom pravomoćnom presudom koja zamjenjuje ugovor o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo. Kasnije sam dobio (moja majka) drugu pravomoćnu presudu (radi utvrđenja prava vlasništva) u kojom je utvrđen moj suvlasnički dio na čest. zgr.xxx od 3/4 kao i određene prostorije koje kao sporedni dijelovi tom stanu pripadaju, a u prvoj presudi nisu bile navedene. Firma od koje su stanovi otkupljeni ostala je vlasnik samo jedne male prostorije koja čini oko 1/10 ukupne netto korisne površine zgrade. U glavnu knjizi stoji: "etažno vlasništvo sa neodređenim omjerima". Kao vlasnik zgrade 1/1 upisana firma od koje su stanovi otkupljeni i vlasnica drugog malog stana u zgradi čije se pravo vlasništva "zabilježuje" , a moja majka je još uvijek upisana u KPU. Vlasnik drugog stana tvrdi da nikad neće zatražiti, niti dopustiti utvrđenje njegovog suvlasničkog dijela jer mu to ne odgovara.

Da bespotrebno ne otvaram novu temu,

još uvijek ne razumijem zbog čega zemljišnik nije pristao upisati moj suvlasnički dio od ¾ čest. zgrade na temelju pravomoćne presude, a ovo dvoje kojima nisu utvrđeni suvlasnički dijelovi upisati kao zajedničke vlasnike na preostaloj ¼. Kada sam u zemljišniku zamolio da barem prijedlog za uknjižbu odbiju kako bih iz obrazloženja mogao razabrati što mi je dalje raditi, rekli su mi: „ ne možemo vas uknjižiti niti prijedlog za upis možemo odbiti“. Koliko sam razumio ZOV dopušta mogućnost da na istoj nekretnini postoji zajedničko vlasništvo i suvlasništvo:

Članak 63.

(2) Svaki je zajedničar ovlašten u svako doba zahtijevati da se zajedničko vlasništvo podijeli tako da se odredi koliki mu suvlasnički dio pripada na ime njegova udjela u zajedničkom vlasništvu. Određivanjem njegova suvlasničkoga dijela, postaje on suvlasnik s ostalima, koji u preostalom dijelu ostaju zajednički vlasnici, sve dok se i oni ne podijele.

Pitao sam i dva odvjetnika koji imaju potpuno suprotna mišljenja o ovoj stvari.

Matrix76 „budući da će upravo majčin prijedlog za upis po pravomoćnoj presudi srediti zemljišno knjižno stanje“

Upravo tu vidim problem. ZK sud u dvije godine još nije izvršio upis prava vlasništva u glavnu knjigu idealnog dijela od ¾ i stana mada sve ostale upise vrše u roku os desetak dana do dva mjeseca. U zemljišniku tvrde da ne mogu upisati suvlasnički dio moje majke na temelju presude jer na ostatku zgrade od ¼ nisu određeni suvlasnički dijelovi između bivšeg vlasnika cijele zgrade i vlasnice drugog malog stana u zgradi. ZK sud cijelu stvar oteže u nedogled mada smo u više navrata tražili da nam barem odbiju uknjižbu pa bi valjda iz obrazloženja mogli razabrati što dalje raditi.

U Rješenju o nasljeđivanju piše da će se “za posjed nekretnine označene pod toč. II izreke provesti potrebni upis tek kad glede iste nasljednik sredi zemljišnoknjižno stanje“.

Ne znam zašto u rješenju stoji „posjed“ kada se radi o vlasništvu (suvlasništvu) koje postoji već od trenutka pravomoćnosti presude?

Hvala na odgovorima Bovu i Matrix76. Pravomoćnu presudu naravno imam. U Rješenju o nasljeđivanju piše da sam naslijedio „izvanknjižno vlasništvo“ stana povezano sa suvlasničkim dijelom od ¾ na čest. zgr. xxx“ , a sve na temelju pravomoćne presude P-xxx/xx . Pitanje je: mogu li ja ustrajati (požurivati) na postojećem prijedlogu za uknjižbu koji je još prije dvije godine podnijela moja majka ili moram pisati novi prijedlog za upis prava vlasništva na svoje ime uz prilaganje rješenja o nasljeđivanju, a što bi valjda značilo barem još dvije godine čekanja na uknjižbu? Zgrada je trenutačno u cijelosti upisana u ZK na ime bivšeg vlasnika, firmu od koje je stan otkupljen presudom koja zamjenjuje ugovor o prodaji stana na kojem je postojalo stanarsko pravo. Zemljišnik radi problem oko uknjižbe jer samo moja pok. majka ima presudom utvrđen suvlasnički dio od 3/4 , a drugi mali stan u zgradi i bivši vlasnik cijele zgrade nemaju utvrđene i određene suvlasničke dijelove u onih preostalih ¼ zgrade.

Podnositelj prijedloga za upis stana u ZK, a na temelju sudske pravomoćne presude bila je moja majka koja je nedavno umrla. Prijedlog za uknjižbu podnijela je prije dvije godine i još uvijek nije riješen. Trebam li ja kao njen jedini zakonski nasljednik (imam pravomoćno Rješenje o nasljeđivanju) sada podnijeti novi prijedlog za uknjižbu ili mogu ustrajati na prijedlogu koji je majka već podnijela? Unaprijed hvala na odgovoru.

Hvala na odgovoru! Na ovu temu bi mi bila važna informacija da li je ZK sud u pravu kada odbija provesti uknjižbu idealnog dijela za samo jednog suvlasnika zgrade i to na temelju pravomoćne sudske presude (za utvrđenje prava vlasništva).

U maloj zgradi vlasnik sam većeg stana i sporednih mu pripadajućih dijelova. U istoj zgradi postoje još dva mala jednosobna stana. Pravomoćnom presudom utvrđen mi je suvlasnički dio od 2/3 na cijeloj zgradi, a ostala dva vlasnika jednosobnih stanova nisu zatražila utvrđenje veličine svojih suvlasničkih dijelova na zgradi pa su za sada zajedno suvlasnici 1/3 zgrade u neodređenim omjerima. ZK sud odbija provesti uknjižbu mog idealnog dijela od 2/3 na temelju te presude uz obrazloženje da je to neprovedivo dok god i ova dvojica ne budu imala točno definirane suvlasničke dijelove na zgradi. Trenutačno su sva tri stana upisana u glavnu knjigu kao "etažno vlasništvo sa neodređenim omjerima" mada zgrada nikad nije etažirana. Ostala dva suvlasnika ne žele dati utvrditi svoje suvlasničke dijelove, a protive se i etažiranju zgrade. Što napraviti?

Hvala na korisnim odgovorima. Nismo tako lošeg imovnog stanja da bi imali pravo na besplatnu pravnu pomoć, ali troškovi koji bi nastali na temelju Vps-a od nevjerojatnih desetak miliona kuna bili bi enormni.

U tužbi za utvrđenje prava vlasništva tužitelj je odredio VPS barem trostruko veći od stvarne vrijednosti nekretnine, a sve kako bi mi kao tuženici slabijeg imovnog stanja bili prisiljeni priznati tužbu. Radi se o tome da je tužitelj za sitne novce (desetina stvarne vrijednosti) kupio od posjednika koji je upisan u katastru nekretninu, a koja je u gruntovnici upisana kao naše vlasništvo za cijelo i bez tereta. Mi bi u parnici nastojali dokazati da upisani posjednik nikad nije predmetnu nekretninu koristio pa smatramo da nisu ni mogli proteći rokovi potrebni za dosjelost posjeda. Na koji način sudu, a prije početka raspravljanja dokazati da je vrijednost predmeta spora tužitelj višestruko previsoko odredio?

Što napraviti kada drugostupanjski sud, valjda zbog previda, u žalbenom postupku ukine presudu prvostupanjskog suda i u onom dijelu koji je pravomoćno presuđen (dio presude na koji nitko nije uložio žalbu i na koji je stavljena klauzula pravomoćnosti) i vrati je na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu?

Bovu, hvala na odgovoru.

Nekretninu je kupio svjesno, kako u tužbi navodi zbog toga što osobe upisane u katastru kao posjednike smatra stvarnim vlasnicima nekretnine na temelju dosjelosti posjeda, a u vlasničkom listu sam ja upisan kao vlasnik.

Kako smanjiti vps?

Zaprimio sam tužbu kojom tužitelj traži utvrđenje da je on stvarni vlasnik nekretnine jer je istu kupio od posjednika kojeg je smatrao vlasnikom zbog njegovog dugogodišnjeg posjedovanja. Problem je što je tužitelj naveo nerealno visoku vrijednost predmeta spora od devet miliona kuna i time mi želi onemogućiti odgovor na tužbu (presuda zbog ogluhe). Tužitelj je nekretninu kupio za milion kuna što i jest njena stvarna vrijednost. Na koji način postići da Sud utvrdi stvarnu vrijednost predmeta spora? Mogu li tražiti da vps. iznosi onoliko koliko je tužitelj nekretninu stvarno platio po Ugovoru?