kimiko

Molila bih još samo malu (ili iapk veliku ) pomoć. Pročitali smo navedene ćlanke Zakon ao obv.odn., međutim nije mi najjasnije kako pravno formulirati taj namet u darovnom ugovoru, a da bude pravno valjan.

Ako može kava pravna formulacija - bila bih Vam zahvalna

A u čemu je problem da se daruju oba brata? U ovom slučaju brat koji ne bi bio darovan ima samo zaštitu prema Zakonu o nasljeđivanju u obliku nužnog dijela.

Drugi 100% invalid i prima invalidninu, a od strane socijalne službe je upozoren da bi tim nekretninama na svoje ime mogao izgubiti pravo na tu novčanu naknadu.

Stoga još jednom pitanje: postoj li ikakv način da se taj brat zaštiti - samom darovnom ugovoru ili nekim ugovorom između dvojice braće ?

Hvala

Lijep pozdrav i da ne duljim

Zbog nekih životnih okolnosti otac neće pisati oporuku nego bi svojoj djeci darovnim ugovorom podijelio svoju imovinu - pritom bi želi da obadvoje djece dobiju jednaku vrijednost i budu zaštčeni. Međutim, iz nekih razloga, darovni ugovor i sve nekretnine) zemljišta bi bila darovana samo jednom od braće.

Postoji li ikakav pravni modus da se brat koji nije u darovnom ugovoru zaštiti i dobije polovicu iznosa u slučaju prodaje darovanih nekretnina ili ukoliko bi on želio prodati neku nekretninu (uz suglasnost drugog brata) ?

Bilo kakva pravna varijanta

Hvala

za početak puno hvala na brzom odgovoru. Pogledala sam forum, no kako je svaki slučaj, ipak, specifičan željela sam provjeriti. Znači, ako nije dobio ovršni prijedlog bez obzira na pokušaje odvjetničkog ureda taj dug je otišao u apsolutnu zastaru nakon 5 godina ? Nakon što je nastao ili kad točno ?

Problem je slijedeći. Banka je odobrila dozvoljeni minus po tekućem računu, ostao je dug od 2.800,oo kn iz 2007.godine i od tada se po tom računu ništa nije radilo. Banka je sama potraživala dug, potom je kao punomoćnika ovlastila odvjetnički ured i taj ured stišće nekoliko godina stranku. U svakoj ponudi su "skidali" dug (koji je u međuvremenu narastao na 15.000,00/16.000,00 kuna) da bi sada ponuda za povrat bila samo 3.000,00 kuna. Iz tog razloga prijatelj-dužnik me pita da li i kada taj dug odlazi u zastaru ? Ako sam ga dobro shvatila jednom je zbog toga i bio na sudu (ne znam kada), ali, navodno, nije ništa riješeno. Prijatelj je samac i nema apsolutno ništa u svom vlasništvu, ne radi - tako da mu, pretpostavljam, ništa ni ne mogu ovršiti. Kakva mu je sudbina?

Problem je slijedeći: Porezna uprava 2010.g dostavlja mi Rješenja o doprinosima za 2002., 2003, 2004., 2005 i 2006.godinu. Propisala ih je na temelju naloga HZMOa kojeg sam tužila i Upravi sud, a potom u 2.stepenu i Viši Upravni sud odlučuju u moju korist i proglašavaju Rješenje HZMO ništavnim. Da li to znači da ni Porezna uprava nema temelj za donošenje svojih Rješenja?

I još jedno pitanje: Što ukoliko Porezna uprava ne odgovori na moje žalbe na ta njihova Rješenja (koja, između ostalog nije mogla donijeti ni zbog relativne, pa i sada apsolutne zastare) -a kao posljedica tog dođe ovršni prijedlog

Hvala na brzini. Ali moram priznati da mi ovo sa nužnim dijelom i dalje nije jasno. I uistinu ne shvaćam svrhu oporuke ukoliko ju Zakon slobodnu volju oporučitelja ograničava "nužnim dijelom". Da li sam dobro shvatila Vaš odgovor u vezi sa sudbinom oporuke: ukoliko oporuka bude proglašena pravovaljanom dio o nužnom dijelu "otpada" ?

Već sam se ponadala da neću moći ponuditi "pomoć" nakon suda, no nažalost sud će imati posla. Možete li mi objasniti što bi u ovom slučaju bio nužni dio ? I koja je svrha oporuke i oporučiteljeve želje ako on svojom oporukom nije svim nasljednicima iz prvog reda ostavio jednake dijelove ?

Hvala još jednom - obojici. Pa čini mi se da ni to nije malo - jer ako postoji teoretska mogućnost - nešto se može. Ali može li ovo "proći" kao javna oporuka ?

Ispričavam se što malo davim, sve ste mi sjajno objasnili i podastrli čl Zakona, ali pokušavam pronaći neku rupicu. Iako vidim da je djed definitivno"u Zakonu". No, čini mi se da taj stari Zakon ima prostora za ovakvo moje promišljanje. Može li to proći kao javna oporuka ?

Ako smijem pitati zašto nije ? Zato što ju nije sastavio sudac ili ?

Hvala na trudu. Još uvijek pokušavamo iz drugih čl Zakona pronaći nešto što bi, ipak, išlo u prilog za valjanost takve oporuke. Moram priznati da mi je nejasno što onda predstavljaju 2 svjedoka i koja je njihova svrha ukoliko su njihova svjedočenja pa i postojanje irelevantni ?! I što znači ovaj čl u tom slučaju ? Clanak71.

Sudskaoporuka ako oporucitelj nije u stanju procitati je

Uslucaju da oporucitelj nije u stanju da procita oporuku koju mu je sastaviosudac, ovaj ce jeprocitati oporucitelju u prisutnosti dvaju svjedoka, pa ceonda oporucitelj u prisutnosti dvajusvjedoka oporuku potpisati, ili staviti nanju svoj rukoznak, pošto izjavi da je to njegovaoporuka.

Svjedocice se potpisati na samoj oporuci.

Sudacce na oporuci potvrditi da su sve te radnje izvršene.

Imala bih joše jednu molbu. Naime, pokušavam doći do tog starog Zakona o nasljeđivanju, ali bezuspješno. Vidjela sam da je ovdje netko sugerirao gpp.net - ali o što se tamo nudi mi izgleda malo čudno. Jer , osim što su mi riječni tipično novohrvatske, i spominje se 1983. u jeddnom "trenutku". Molim zato za neku web adresu gdje bi se mogao iščitati. Što hitnije.

U svakom slučaju hvala, ako usitinu dođe do suda (jer se pokušava sve riješiti bez tih dodatnih kompliciranja) - napisa ću kako je sud odlučio. A ako netko ima sličnu situaciju pa i samim time neku korisnu info bit ću ovdje redovno.

Hvala, uistinu ste mi pojasnili kako stvai stoje. No, kako sam ja "druga ruka" nakon što sam prenijela Vaše riječi upozorena sam na još neke činjenice koje se i meni čine vrlo relevantne. ---- Kada je djed izdiktirao oporuku, odvjetnik ju je još jednom pročitao - djedu pred svjedocima. A djed ju je vlastoručno potpisao. Naime, iako je imao potvrdu za 100 % slijepoću - on se te 1999.godine još uvijek i sam kretao i, očito, vidio (barem tolikiko) da se može vlastoručno potpisati. --- Da li ta činjenica vlastoručnog potpisa mijenja "vrstu" oporuke, a samim time i cijelu osnovu za pokretanje parnice ?

Ažurirano

Hvala, uistinu ste mi pojasnili kako stvai stoje. No, kako sam ja "druga ruka" nakon što sam prenijela Vaše riječi upozorena sam na još neke činjenice koje se i meni čine vrlo relevantne. ---- Kada je djed izdiktirao oporuku, odvjetnik ju je još jednom pročitao - djedu pred svjedocima. A djed ju je vlastoručno potpisao. Naime, iako je imao potvrdu za 100 % slijepoću - on se te 1999.godine još uvijek i sam kretao i, očito, vidio (barem tolikiko) da se može vlastoručno potpisati. --- Da li ta činjenica vlastoručnog potpisa mijenja "vrstu" oporuke, a samim time i cijelu osnovu za pokretanje parnice ?

Hvala, uistinu ste mi pojasnili kako stvai stoje. No, kako sam ja "druga ruka" nakon što sam prenijela Vaše riječi upozorena sam na još neke činjenice koje se i meni čine vrlo relevantne. ---- Kada je djed izdiktirao oporuku, odvjetnik ju je još jednom pročitao - djedu pred svjedocima. A djed ju je vlastoručno potpisao. Naime, iako je imao potvrdu za 100 % slijepoću - on se te 1999.godine još uvijek i sam kretao i, očito, vidio (barem tolikiko) da se može vlastoručno potpisati. --- Da li ta činjenica vlastoručnog potpisa mijenja "vrstu" oporuke, a samim time i cijelu osnovu za pokretanje parnice ?

Hvala na brzoj "reakciji". Da malo upotpunim činjenično stanje. I ispravak - radi se o 1999. godini kada je djed izdiktirao oporuku. Djed je te 1999. godine bio slije, i u dogovoru sa svoje troje djece odlučio izdiktirati oporuku. Djeda su svo troje odvezli kod odvjetnika, kod njega ga ostavili, no protiom ga nisu upozorili da je djed 100 % slijep. Djed je tada njegovoj sekretarici, pred (još) dvojicom svjedoka izdiktirao svoju oporuku. Istau je nakon toga odvjetnik "zatvorio" u kovertu i takvu predao sinu - i ostala je zatvorena do otvaranja na sudu kod ostavinske rasprave. Djed je umro prije godinu dana i prije dva mjeseca je bila ostavinska rasprava, i nakon otvaranja oporuke jedno dijete (kćerka) je rekla da se ona ne slaže sa oporukom i da je djed za života njoj govorio nešto drugo. Sada ta ista kćerka pred sudom pokreće tužbu (izvanparnični postupak ? )sa argumentima : da aje djed tada bio slijep, da oporuka nije predana sudu i da joj je govorio nešto drugo ? Iz tih razloga mi je važno znati što je Zakon tada propisivao ? I može li se, kada i zbog čega ova oporuka ospravati. Što se može "dogoditi" ?

Činjenice su slijedeće : djed je 1991.bio slijep i "pisao" je oporuku. Odnosno ONje kod odvjetnika pred dvojicom svjedoka i daktilografkinjom izdiktirao svoju oporuku. Gdje je takva oporuka morala biti ovjerena ? Što je tada Zakon propisivao ? Kada se takva osoba može osporavati u izvanparničnom postupku ?:cita:

Hvala na ovom dijelu, a d li i u kojim slučajevima bi upravni sud mogao priznati moju situaciju kao bračnu zajednicu. da li bi mogla u tužbu Upravnom sudu navesti razloge (zdarvsteno stanje) zašto veza nije završila brakom ? Osim toga, kada se tražilo oslobađanje plaćanja p na prvu nekretninu koju smo , dakle, kupili u suvlasništvu 50 %- 50% stan od 76 m2 (znači svatko po 38 m2) i meni i njemu su naplatili porez bez obzira što na to nisu imali pravo. (savtko, kao samac imao manje od 50m2).Da li to navesti kao da su nas tada tretirali ka bračnu zajednicu i tako naplatili p na nekretninu?

Nakon 14 godina izvanbračne veze u kojoj smo dijelili sve financije (vidljivo iz izvada banaka) i kupili stan koji smo upisali kao suvlasnički (svakome 50%) razišli smo se (opravdani, teški osobni problemi) i on je svoju polovicu stana darovao meni. Porezna uprava izdala Rješenje o naplati poreza na nekretninu na taj darovani dio stana.Po kojoj osnovi se mogu žaliti na Rješenje ? (po nekim brošurama same porezne uprave bivši bračni drugovi oslobođeni su poreza, a veza duga 14 godina tako se tretira). Mogu li se u tužbi upravnom sudu pozvati na Obiteljski zakon čl.3, čl. 258 pa i čl.222 koji se odnosi na uzdržavanje izvanbračnog druga i nakon veze, ako je on/ona u takvoj situaciji da se ne može uzdržavat (a bivši partner na to pristane).

malo sam zbunjena: kako je ova moja tema završila pod: radno i socijalno pravo ?

znači ne trebam ni pokušavati tu vezu izjednačavati sa bračnom zajednicom,s obzirom da iz usitinu opravdanih subjektivnih (zdravstvenih) problema nije postala i bračna, u tužbi upravnom sudu kao činjenicu zbog koje se nebi trebao platiti porez na darovani dio ? Porezna to, dakle, neće priznati, a da li bi mogao sud ?

Nakon 14 godina izvanbračne veze u kojoj smo dijelili sve financije (vidljivo iz izvada banaka) i kupili stan koji smo upisali kao suvlasnički (svakome 50%) razišli smo se (opravdani, teški osobni problemi) i on je svoju polovicu stana darovao meni. Porezna uprava izdala Rješenje o naplati poreza na nekretninu na taj darovani dio stana.Po kojoj osnovi se mogu žaliti na Rješenje ? (po nekim brošurama same porezne uprave bivši bračni drugovi oslobođeni su poreza, a veza duga 14 godina tako se tretira).