MirtaB

Najprije, hvala, hvala, hvala! Bila bih ti jako zahvalna ako bi mi mogao poslati pitanja i odgovore na mrohak@net.hr.

Možda ima nade, ali sve ovisi o tome koliko je dugo vozilo bilo tamo nakon što je uspostavljena naplata.

Naime, čim prije treba otići u Zagreb parking ili koje već tijelo određuje naplatu te provjeriti, moralo bi postojati rješenje kojim se određuje da se od toga i toga dana u tu ulicu uvodi naplata.

Pa ako je to zbilja bilo dan ranije, možda bi mogli proći "nisam znao ni mogao znati"..

Obratite se osobi u Centru za socijalnu skrb koja je provodila mirenje (postupak kojeg ste morali proći u proceduri razvoda) jer znam da postoje slučajevi kada oni izlaze na teren i prisutni su prilikom preuzimanja djeteta baš zbog ovakvih problema.

Sretno!

Samo postupak DNK analize košta cca 6.000,00 kn, a sudski troškovi ovise o trajanju postupka jer ukoliko majka djeteta bude otezala... trajat će.

Ukoliko otac odbija pristupiti testiranju sud će donijeti presudu kojom se utvrđuje da je on otac (odbijanje se tumači kao priznanje), ali nisam sigurna što se događa kada je majka ta koja odbija testiranje.

Ovo sve zvuči jaako dobro, a to znači da će biti ludnica!

Nadam se da ću moći doći, pa... see you, folks!

Zna li netko nešto o ovom partyju? Ljudi, dolazite li?

Ako se radi o "novijem" rješenju o ovrsi (izdanom od strane javnog bilježnika), tada tada takav prijedlog mora biti u formi prijedloga za ovrhu, naslovljen npr. prijedlog za provođenje ovrhe na pokretninama ovršenika

Da, otac ima pravo tražiti dokazivanje svog očinstva, a istodobno tužbom mora zatražiti osporavanje očinstva vašeg supruga, jer će on automatizmom biti naveden kao otac jer ste u braku.

A da ga pokušate razuvjeriti da je on otac? I koje će vam probleme donijeti taj njegov "uzaludni" pokušaj dokazivanja?

Odvjetništvo - rad, rad, rad... radno vrijeme- što je to, stalni pritisak, žurba, ganjanje rokova, al je i zanimljivo, dani će ti proletjeti, puno se nauči (najčešće!)...

ovisi što te više zanima, sigurno nečemu više naginješ.

Meni najviše upada u oči činjenica da je, uz supruga (što još i mogu nekako i razumijeti), ona napustila i dvoje djece.

Od kojih jedno ima samo 2 godine.

I čini mi se da ih niti u jednom trenutku nije pokušala uzeti k sebi jer, ako sam dobro shvatila, njen je suprug je taj koji im omogućava susrete.

Kriza u braku? Događa se. A djeca?

Hm... najbitnije je biti siguran da se imate zašto truditi da spasite stvar. Jasno mi je da ste vi sada spremni promijeniti neke stvari, ali je pitanje misli li i vaša supruga tako. Jer nakon mjesec dana razdvojenosti (što je strašno puno nakon 10 godina braka!) za očekivati je da je i vaša supruga razmislila o nekim stvarima i da je već stvorila definitivnu odluku hoće li vam se vratiti ili ne. Čini mi se da je njen odgovor "ne".

Možda se varam, ali... jeste li sigurni da u toj priči nema treće osobe? Jer otići samo tako, ostaviti djecu... čudan potez za nekog tko na probleme reagira šutnjom

Nemoj mi zamjeriti na pitanju, ali ipak... jesi sigurna da on vrijedi sveg tog truda? Čini mi se da puno, puno više daješ nego što dobijaš zauzvrat. A zašto?