Jump to content

Anainlaw

Korisnik
  • Broj objava

    2
  • registrirao se

  • Zadnja posjeta

Objave koje je Anainlaw objavio

  1. Mislim da to nikako ne bi moglo. Naime, ja ne bi od poslodavca potraživao ono što meni duguje ovršenik, nego ono što je poslodavac trebao isplatiti po tom rješenju, a nije. I ne bi mogao tražiti na temelju postojećeg rješenja o ovrsi protiv radnika, nego samo na temelju tog rješenja iz čl. 201. (koje je kondemnatorno, a ne ovršno, dakle glasilo bi "nalaže se tom i tom poslodavcu da isplati ... kn.." a ne "određuje se ovrha na .... tog i tog poslodavca..."). Tek poslije pravomoćnosti i ovršnosti takvog rješenja i na temelju njega bi mogao predložiti ovrhu protiv poslodavca.

     

    U svakom slučaju, mislim da imam problem. Naime, zakon ne predviđa izričito kaznu za poslodavca koji ne postupi sukladno rješenju o ovrsi. A bez izričite odredbe o kazni - nema kazne. Mislim da je to jednostavno propust zakonodavca, kojega ni ja kao stranka, ni sud ne možemo "premostiti".

    Mogu probati, ali mislim da će me odbiti.

     

    Ono što mi dalje pada na pamet je da tražim od porezne podatak o tome kolika mu je neto plaća (temeljem čl. 14. Zakona o odvjetništvu), od hzmo-a da li je još uvijek zaposlen tamo (ili ako nije, do kada je bio), pa da na osnovu toga izračunam koliki je svaki obrok i koliko obroka mi duguje.

     

    Međutim, takav pristup ima dvije mane:

    1) ne znam da li se njemu već ovršuje što od ranije (na plaći) i ne znam gdje to provjeriti (osim kod poslodavca, koji ionako ne odgovara na poziv suda). Ako mu se već ovršuje dopušteni dio, odbit će me.

    2) ne znam od kada da obračunavam kamate. Naime, kamata bi mu tekla od dana nakon dana kad je trebao zaplijeniti, a to je dan kada je ovršeniku dospjela svaka plaća. Pošto nemam ugovor o radu ne znam na koji dan su ugovorili isplatu plaće. Za pretpostaviti je da su ju stavili do 15. u mjesecu, ali ajd' ga znaj.

     

    Koliko problema oko jednog naoko sasvim logičnog člančića...

     

    ja sam imala situaciju da sam zastupala ovršenikovog dužnika-dakle poslodavca. Poslodavac konkretno nije provodio ovrhu jer je zaposlenik tj. ovršenik zaprimio poštu - rješenje o ovrsi i sakrio ga. nakon toga stiže Rješenje iz čl. 201 st.1. koje je glasilo: nalaže se ovršenikovu dužniku da ovrhovoditelju u roku od 8 dana isplati sve obroke što ih je propustio obustaviti i isplatiti prema rješenju o ovrsi posl.br taj i taj, a radi napalte novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od , i tu se navodi uzkupan iznos tražbine!

    Naša žalba da iznos tražbine koji je ovršenikov dužnik dužan isplatiti nije pravilno određen, je odbijena...

    uglavnom ovo rješenje je postalo pravomoćno.

    u međuvremenu smo se nagodili s ovrhovoditeljem, tako da ovrhovoditelj nije podnio onaj drugi zahtjev za ovrhu iz čl. 201.st.3., na temelju pravomoćnog rješenje iz stavka 1.

    Međutim proizlazi da bi visinu tražbine trebalo specificirat de facto tek nakon pravomoćnosti ovog rješenja kojim je određena ovrha protiv poslodavca.

    kako smo se mi u međuvremenu nagodili, to ovrhovoditelj nije postavio ovaj drugi zahtjerv, a baš me zanima kako bi glasio, jer doista bi trebao imati sve pdoatke o visini plaće i iznosu propuštenih obroka!

    slažem se da naizgled jednostavna i korisna odredba koja štiti ovrhovoditelja, ima milijun nedostataka i nedorečenosti.

    ja bih proširila temu pa bih postavila isljedeće pitanje:

    ima li poslodavac pravo regresirati se od radnika za ove iznose?

    naime, radi se o propustu poslodavca i nepoštivanju zakona, za koji radnik ne bi smio snositi odgovornost. međutim u mom slučaju radnik je prevario poslodvaca i držao ga u zabludi, pa postavljam pitanje ima li se moj poslodavac pravo naplatiti od radnika prema općim pravilima o naknadi štete?

×
×
  • Napravi novi...

Važna informacija