Jump to content

AMORE

Korisnik
  • Broj objava

    16
  • registrirao se

  • Zadnja posjeta

Objave koje je AMORE objavio

  1. Pozdrav,

     

    Isprike na upadu u temu, no s obzirom da je moje pitanje vrlo slicno, odlucih ovdje postati.

    Nazalost, u ovom trenutku nemam detaljnih informacija iz prve ruke (recimo da nisam ni na koji nacin ukljucena u situaciju) tako da se ispricavam na eventualnim nejasnocama.

     

    Znaci, slucaj je ovakav. Otac je priznao dvoje vanbracne djece (sada starih 28 i 30 god.). DNA analiza nikad nije ucinjena - starije dijete je (najvjerojatnije) njegovo, a mlade gotovo sigurno da nije. - Drugo je priznato na nagovor (svojevrsnu prisilu, prijetnje smrcu od strane majke) uz objasnjenje da "dijete mora na papiru imati oca" te da nikad od njega nece imati nikakvih potrazivanja.

     

    18 godinja kasnije (2004.god) vodila se parnica oko alimentacije, a zavrsena je potpisanom nagodbom (otac je digao kredit u odredenom iznosu i kupio odredene stvari prema zelji majke). To se, sve do prije mjesec dana, smatralo rjesenim predmetom, da bi odjedno, bez ikakvog upozorenja, ocu dosla ovrha zbog zaostalog uzdrzavanja na ogroman iznos. Koliko sam upoznata, ispostavilo se da odvjetink tuzenika uopce nije sudu dostavio potpisanu nagodbu i predmet nije bio zakljucen.

     

    Sto biste savjetovali ocu da sada ucini, odnosno, ima li se smisla zaliti?

     

    Moze li se eventualno DNA analiza nekako iskoristiti, bez obzira na pravilo o starosti djeteta (25god) ?

     

    U svakom slucaju ja bi pogledala zakone europske konvencije koji pripadaju i nasoj ljepoj Hrvatskoj.Ukoliko je dijete priznato,svojom dobrom voljom ili ne,dijetetov otac je doticni gospodin.Mislim da u temeljnim ljudskim pravima ima nesto i o tome,ali se trebaju uzimati u obzir i articoli iz te konvencije koji na nasem jeziku nigdje nisu ni uvedeni a kamoli prevedeni.Kako god,ako ugovor postoji,a nije dostavljen sudu,bio je to dobar odvjetnik,,,,Sada je trenutak za pronaci nekog jos boljeg.Ako taj ugovor nije vazeci,potrebni su svjedoci i tristo cuda,ali mislim da ne bude "lagano".Zao mi je sto nisam od neke velike koristi,ali pogledajte si malo te eu konvencije,clanove,nadopune.Nije ih lose dobro procitati od A do Z.

  2. I da,slazem se ,mozda bi ipak trebalo objaviti novu temu o 12,16,18...stoljecu ili o vasoj knjizi npr.jer ovdje zaista to nije tema.

    Unaprijed vam se zelim ispricati sto necu sudjelovati u raspravama na tu novu temu i sto sasvim sigurno JA ne budem procitala tu knjigu.

    Nadam se da vam to nece smetati i da vas necu time uvrijediti

    Hvala

  3. Gospodine Felixx,u proslosti kazu da su postojali i vampiri koji su se dizali iz grobova i vjestice koje su letjele na metlama!Ja ih nisam nikada vidjela!U buducnosti "kazu"da ce nam u posjete dolaziti i mali zeleni i oni sivi,a mozda i smedi!Zivi bili,pa vidjeli!

     

    Znam samo da zakoni iz 21.stoljece nemaju veze sa onima iz 19.,a ako je vama tamo bilo ljepse ne vidim razloga zasto ste otisli odande i dosli ovdje.I taj zakon postoji da covjek ima pravo biti gdje zeli...ali nema nikakvo pravo maltretirati druge ljude na ni jedan jedini nacin!

  4. Moja namjera nije niti bila u smjeru obeshrabrivanja, samo vam iznosim pravila koja vrijede kod nas. I ne bih želio da ovo shvatite na krivi način, ali imajući u vidu da ste od samog starta znali tko vam je otac - što ste čekali u periodu od svoje 18-25. godine? Odnosno zašto baš sada ova jaka želja za razrješavanjem "duhova prošlosti"?

     

    P.S. Molim Felixxa i Valky da malo stanu na loptu, jer opet se udaljavamo od same teme. Nemojte me tjerati na sankcije.

     

    Rasprava je uvijek dobrodošla, ali ne na ovaj način. Što se vizija daleke budućnosti tiče, ne znam kakva će ona biti, ali znam samo jednu stvar - mene (i svih nas ovdje) tada više ne bude na ovom svijetu (osim ako vjerujete u reinkarnaciju), pa ne vidim smisla u živciranju s nečim čemu niti ćemo biti vinovnici niti ćemo imati utjecaja.

     

     

    Gospodin G-man ispricavam se sto nisam vidjela vasu poruku prije no sto sam odgovorila na poruku Gospodina Felixxa.Sada vidim da ste vi to bolje srocili i potpuno se slazem sa svime gore navedenim.

    Da odgovorim na pitanje zasto nakon 40 godina

     

    Uvijek mi je falio taj lik oca,ne mogu to osporavati,jer bi to bile same lazi,ali ponavljam,dalo se zivjeti bez njega,nista mi (osim naravno te figure )nikada nije falilo.

    ... Editirao urednik... Zelja da mu se na neki nacin priblizim,zelja da saznam tko su mi braca nikada nije diminuirala,ali nikada nisam imala hrabrosti otici na sud.Nikada.Uvijek su mi govorili ,ma pusti,bit ce "kako Bog da."..i ja naivna sam pustala.Sa 35 godina sam rodila drugog sina(iz drugog braka),i dok su svi govorili kako on lici na svog oca,kako je isti on,moji su govorili,ma ne,mali je isti ti kada si bila mala(ljep kao sunce)..ahahha(da se malo i nasalim!Ove sam godine odlucila ipak stupiti u kontakt sa "nekim mojim "od tatine strane i zahvaljujuci internetu sam naravno i uspjela.

    ---Editirao urednik... ,s tim se slozio i moj muz koji je uvijek bio jako ponosan sto mali lici na njega.Dakle,krv nije voda,jako me vuce zelja za svima njima i naravno za mojim ocem.S obzirom da smo sada svi vec odrasli ljudi,da svi imamo obitelji,da brak moga oca nakon tolikih godina ne moze biti ugrozen nekom njegovom tajnom koja je nastala prije nego se ozenio,mislim da je sada najbolji trenutak.Istovremeno znam da bi me mogli gledati ocima sirom otvorenim"sta je ova sad dosla,uzeti nam nesto sto pripada nama",,ali nema veze.Samo istinom se otvaraju sva vrata i ja sam ih uvijek na taj nacin otvarala,pokazalo se da nikada nisam pogrijesila.Ako me prihvate,svi cemo bit sretni i zadovoljni,ako me ne prihvate,Boze dragi,pa zivjela sam i do sada bez njih!Ja sada u ovom trenutku nemam sta izgubiti!A ne mislim ni nikoga povrijediti...Eto zato sada,nakon 40 godina.

  5. ...Editirao urednik... E to me je pogodilo jer je on uvijek u zivotu stvarao i imao,a ja sam ga upoznala kada sam imala 13 godina,a ne sada"kada je on nesto u zivotu stvorio"...BR:2..ja sam stvorila isto koliko i on,ako ne i vise(ne znam cime on raspolaze),a kao maloj mi nista nisu uskracivali,tako da sam i tada imala sve i vise od onog sto mi je za zivot bilo potrebno.Dakle,mislim da se sa "LJUDIMA"moze kvalitetno razgovarati,a ja ne znam tko stoji ispred mene u trenutku istog kvalitetnog razgovora,zato bi htjela biti pripremljena i na ono najgore,,jednostavno na sve.Uglavnom trebam dobrog odvjetnika i to potcrtavam,koji ce znati interpretirati zakon "Corte Europea".Jer i Hrvatska je clanica Eu,samo sto nasi odvjetnici,a tako i suci(ne govorim o svima)uopce nisu pripremljeni na jednu takvu reakciju.Hvala G-man na svim odgovorima i trudu,zaista sam zahvalna,ali nitko i nista me nece ni obeshrabriti ni zaustaviti u ovoj lavini!Ah da,zadnji puta je bilo za Uskrs ove godine

  6. Kad već postavljate moralne vrijednosti ispred prava:

     

    U stvarnosti, muškarci kao očevi nemaju pred zakonom apsolutno nikakvih prava.

    Imaju samo obaveze.

     

    Pristanak na seks nije pristanak na roditeljstvo.

     

    Tako vrijedi za žene, pa bi trebalo vrijediti i za muškarce.

    Muškarca se sustavno ponižava kada kaže da nije želio biti otac, kaže se 'šta ga je tamo gurao' ako nije želio dijete. Ali kada bi netko rekao ženi 'što je širila noge' (što su nekad naravno predbacivali) kad nije htjela dijete, to predbacivanje opravdano nailazi na osudu.

     

    Žena ima mnogo širi spektar kontracepcije, ima opciju pobačaja, ima sada pilulu za dan poslije, ima mogućnost da dade dijete na usvajanje čak i protivno volji oca djeteta (ne mora ga niti imenovati.

    Žena može po svojoj volji isključiti oca iz života svog djeteta , može ga imenovati i tražiti benificije ali mu uskratiti roditeljska prava.

     

    Muškarac nema apsolutno nikakvo pravo osim prihvatiti očinstvo i s tim povezane obaveze.

    Ne bude li ispunjavao obaveze, država će ga strpati u zatvor.

    Ako pokuša uticati na odluku žene u vezi pobačaja ii zadržavanja djeteta, bez obzira želi li on da ona zadrži dijete ili pobaci, svako djelovanje protiv volje žene praktično potpada pod sankcije Kaznenog zakona.

     

    To baš i nije 'ravnopravnost', zar ne?

    Kako bi bilo da muškarcima damo pred zakonom potpuno isto takvo pravo - da sam odluči želi li biti otac? Bar kada se radi o djeci rođenoj izvan braka (jer brak je u pravnom smislu ugovor koji uključuje i djecu).

     

     

    To što niste imali oca je isključivo odluka vaše majke.

     

    Jeste li sigrni je li vaš biološki otac uopće sve ove godine znao da ima još jedno dijete?

     

     

     

     

    Složio bih se da svatko ima pravo ovo sve znati, ali ne i da iz toga proističu bilo kakve obaveze oca.

     

    A ja bih se slozila da svatko ovo ima pravo znati i dodala da je svaki otac duzan nositi se s posljedicama svoje "intimnosti"ukoliko nije bio zasticen u odnosu sa zenom ili jos bolje nije htio svoje "uzivanje" u trenutku zavrsiti vani.Da se razumijemo,svaki odasli covjek je svjestan ukoliko na vrijeme ne stane moze snositi posljedice.I dodala bih da u ni jednom evropskom zakonu ne pise da ocevi nemaju nikakva prava biti ocevi,vrsiti svoje ocinske duznosti i obaveze i imati svoja prava.U zakonima ih nitko ne diskriminira.A sto se tice odluke moje majke da ja rastem bez oca,bio je samo njen respekt prema njemu.Ona je odlucila boriti se sama,nikada ga nista ne traziti,ali u doslovnom smislu NISTA,a ja sam sada odlucila da zelim analizu dnk i zelim biti sigurna da je zaista ON moj otac!Nikoga nista ne trazim i dalje(nastavljam nezinu tradiciju),ali ZELIM znati tko je moj otac!On svih ovih godina je znao i zna da me ima.Moja braca i mozda njegova zena to ne znaju...ili mozda znaju?Nije ni bitno

  7. i majka koja ne traži brigu oca za djete snosi dio krivice.

    kad djete navrši 18 godina može tražiti utvrđivanje očinstva i uzdržavanje (ako se školuje).

    sve je to propušteno. iz kog razloga ?

     

    jedina mogućnost (nakon svih propuštenih )je upoznati "brači i sestre" .

    ali zbog mogućnosti nasljeđivanja nebi trebalo očekivati dobrodošlicu

     

     

    Ja ne mogu kriviti moju majku sto je bila ponosna i nije zeljela nista od mog oca.Bila mi je i vise od majke,nikada mi nista nije uskratila,dala mi je i previse.Sa navrsenih 18 godina nije bio tuzen od moje strane jer mi ga je bilo zao,uvijek u susetu samnom je plakao,,jecao kao malo dijete.On sam mi je rekao da me moja braca ne bi prihvatila upravo zbog toga sto se boje da im ja nesto ne uzmem sto njima pripada,,Kako ja mogu znati da je to istina,puno toga mi je lagao,pa i to da je posliije mene odmah dobio kcer,,moja najstarija sestra danas ima 37 godina,a to je 3 godine manje od mene,a ne godinu kako je on to ispricao(A i moja majka potvrdila)Njegova rodbina mi je potvrdila da nije tako

  8. Samo da razjasnimo - vi želite ovo razriješiti radi kontakta i mogućeg budućeg suživota s polubraćom ili radi nasljednog prava?

     

    Ja to zelim razrijesiti, jer zelim da oni znaju da ja postojim, jer svi imamo obitelji i djecu koja se ne poznaju(jer se ni mi ne poznajemo.Suzivot?Sta se misli pod time?Pa ne mislim zivjeti s njima,ali zelim ih na neki nacin imati "legalizirane".Sto se tice nasljednog prava,uopce me ne zanima,ali kako da ja to nekome objasnim?

  9. ako nađeš odluku EU sudova (utvrđivanje očinstva za djete koje naviši 25 godina i više) promjenit ćeš praksu HR sudova.

    Ma gle da upravo to i namjeravam!Pa ako otac ima pravo napraviti dijete,ne brinuti se o njemu,nikada ne pitati ni kako je,ne javiti se ma ni da mu platis i k tome ima pravo na "svoju privatnost",onda i covjek koji navrsi 25 godina ima svoja zakonska prava znati tko mu je otac,tko su njegova braca,od kuda potjece,koje nasljedne bolesti moze nasljediti od strane oca i jos puuuno puuuno takvih prava!!!Sve je u zivotu moguce pa i drvena pec!!!

  10. Dakle,da pojasnim malo ovu situaciju.Dijete je vanbracno dijete i nije vise niti dijete jer ima 40 godina.Upoznalo je oca kada je imalo 13,isti ga nije negirao,dapace,nekoliko puta mu je i pomogao,ali ga nikada nije zakonski priznao,pod izgivirim da on sada eto,ima obitelj,djecu,,i nebi zelio da se to sazna.Dijete je to respektiralo svih ovih godina i nista se nije pokretalo.Dijete sada ima 40 godina,a njegova braca (po ocu)od 30 do 37 godina.S obzirom da su saada svi odrasli ljudi,"dijete"zeli upoznati tu svoju bracu i zivjeti sa njima u "nekakvom normalnom odnosu"(od iste krvi potjecu).Oni ne znaju da negdje u svijetu postoji netko tko je njihov polubrat/polusestra.Ako taj otac ima pravo na svoju privatnost danas,kako to "dijete"nema pravo na svoju individualnost,na kraju krajeva i na svoju privatnost?Ovdje sam na ovom portalu prvi puta i ne znam se ni pravilno koristiti njime,ne znam ni sa kim pricam,ali znam da moram pronaci neko rijesenje.Zato vam se zahvaljujem na svim vasim odgovorima i pomoci,jer u ovom trenutku mi je jako potrebna

  11. Negdje mora postojati "kvaka"...i ako je moguce,molim vas nadite mi ju!

    On sigurno ne bude isao na dnk svojom "dobrom"voljom.Sta je sa covjekom i njegovim pravima na saznanje tko mu je otac.Ako taj otac ima pravo na "mir u obitelji",zasto dijete tog oca nema pravo na "dusevni mir",na saznanje tko mu je otac,na informacije o nasljednim bolestima,na upoznavanje svoje brace i njihove djece...Kazu da nije normalno da se brat i sestra zaljube,ozene,imaju djecu,,,a sta ako se ne poznaju?A krivnja je upravo te prirode jer im otac nije rekao da postoje?..Daj,,upotrijebite mastu i idemo nac tu "kvaku"..mora je biiti,,,znam da mora!!!!

  12. Zanima me kako je moguce da se utvrdivanje ocinstva (osim dobrom voljom roditelja)ne moze utvrdivati poslije 25 godine zivota.Zakon RH kaze da je to ne moguce,po meni je moguce jer zakon RH bi trebao reagirati po temeljnom zakonu lzastite ljudskih prava eu,koje jasno govori da je dokazivanje ocinstva poslije 40 godine i te kako moguce,ako ne mirnim ,onda sudskim putem.Roditelj se mora odazvati na sudski poziv radi utvrdivanja ocinstva.Zasto onda HR ne provodi zakone koje odreduje Eu?

×
×
  • Napravi novi...

Važna informacija