Damir Ri

Ruby, zahvaljujem Vam na odgovoru, uz napomenu da sam za ugovor o doživotnom uzdržavanju napisao da bi imao smisla samo ako je pravno moguć.

Temeljem čl. 89. st. 3. Zakona o nasljeđivanju očitovanje volje darovatelja ne mora biti oporuka. Može biti i izjava da se učinjeni dar ne uračunava u nasljedni dio upravo zbog toga da bi se izvršila volja darovatelja.

Ovo su samo moja razmišljanja, ovaj forum služi da razmijenjujemo svoja mišljenja i dobijemo stručan savjet koji može biti koristan i za ostale članove koji ne sudjeluju u ovoj temi, a prate što se objavljuje.

Ugovor o doživotnom uzdržavanju imao bi smisla, ako je pravno moguć i ako ne bi trebalo kao što je Ruby (napisao ili napisala) za ugovor o  dosmrtnom uzdržvanju da se vlasništvo na nekretnini vraća natrag majci, da bi onda opet poslije meni bilo vraćeno.

Kao što se zna, ugovor o doživotnom uzdržavanju mora biti sastavljen u pisanom obliku i ovjeren kod javnog bilježnika. Na njega se plaća porez na promet nekretnina, od čijeg plaćanja su izuzeti najbliži potomci.

Postoji još u Zakonu o nasljeđivanju čl. 89. st. 3. prema kojemu postoji mogućnost da ostavitelj svojom oporukom ili izjavom odredi da se dar ne uračunava u nasljedni dio.

Međutim, zakonodavac je u prije toga napisanom čl. 77. st. 2. naveo da će se dar i u tom slučaju uračunati u nasljedni dio, ako sam ja to sve uspio pohvatati kako treba.

Matrix, Zakon o nasljeđivanju može svatko pročitati na internetu. Te odredbe o nužnom dijelu znam i sam.

Mene zanima pravničko tumačenje tih odredbi, jer navedene odredbe nisu precizne, mogu se tumačiti na različite načine.

Stan upisan u zemljišnik kao vlasništvo nikako prema temeljnim pravnim načelima i zdravoj logici ne bi trebao biti dar koji bi se vraćao.

To potvrđuju i mišljenja MsBourne i Ruby_Danderfluff.

prije 19 sati , Ruby_Danderfluff je napisao:

Retroaktivno napisati ugovor o dosmrtnom uzdržavanju kako biste opravdali darovanje stana od strane majke, nepotrebno je, jer je rezultat koji ste htjeli postići ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju već postignut ugovorom o darovanju (Vi dajete uzdržavanje, a majka Vam zauzvrat prepisuje stan). Raskidati ugovor o darovanju, vraćati imovinu u vlasništvo majke da biste ponovno sklapali ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, stvara nepotrebni trošak. Po mom mišljenju, ostavite situaciju ovakvu kakva jest, a Vi ćete naći način da obeštetite brata.

U ugovoru o darovanju nismo naveli da sam dužan davati uzdržavanje, ali u stvarnosti je tako.

prije 15 sati , Matrix je napisao:

Točno, no može biti imovina iz koje će se namiriti nužni dio. 

Relevantne odredbe Zakona o nasljeđivanju glase;

Hoćete li mi odgovoriti, odnosi li se to na moj slučaj, gdje je darovani stan prije više godina upisan u zemljišnik kao moje vlasništvo, što tada niti poslije nitko nije pobijao?

Pozdravljam sve članove foruma,

temeljem Ugovora o darovanju od prije 7 godina majka je na mene prenijela vlasništvo na stan.

Razlog tome je što nas dvoje sami živimo u stanu dugi niz godina, od kada je bolesna jedino se je o njoj brinem i pomažem joj u svakom pogledu.

U zemljišnik sam upisan kao vlasnik stana 1/1.

Prema Zakonu o nasljeđivanju, brat ima pravo na nužni dio. Međutim, osim stana, majka nema nikakve druge vrijednije imovine iz koje bi se brat mogao namiriti.

S obzirom da se jedino ja o njoj brinem i da brat nije ništa dao kada je trebalo otkupiti stan, majka želi da stan ostane i dalje meni, pogotovo što ja plaćam sve troškove za

režije i održavanje stana.

Majka ga ne želi isključiti iz nasljedstva kao nedostojnog, kako bi zadržala i dalje koliko toliko dobar odnos sa njim.

Da stan nije već prešao u moje vlasništvo, zaključili bismo ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju.

Pozivam moderatore i članove foruma koji mogu pomoći dobrim savjetom da napišu svoje mišljenje.

Hvala