On je borac Domovinskog rata (vjerojatno ima i lagani PTSP), NIKADA nije tukao djecu, ponekad bi se razgalamio. Ona je njegova supruga, od prije par godina s dijagnozom shizofrenije. NJena majka je šećeraš, ponekad bi djecu udarila bez nekog većeg razloga (kao i svoju kćer dok je bila dijete). On je za njeno zdravlje činio sve; odlazio kod masu doktora i bio na masu pregleda. Sada je njena bolest uzela maha; ona ne funkcionira, stalno spava, ponekad su djeca bila bez ručka, nije ih htjela voditi ni doktoru kad je trebalo, ne piše zadaće s njima, i na kraju nema pojma niti gdje su djeca u tom trenu. Rastali su se, on je s djecom otišao svojoj mami, jer djeca vole tu baku i tamo imaju mir. Njegova žena već par puta zove kako bi on pokrenuo rastavu, ali se boji da bi ona na taj način htjela djecu, jer su je tako svajetovale mama i tete. Kome idu djeca u ovakvoj situaciji,pita li se djecu išta? Ponavljam, baka kod koje su sada je vrlo brižna, uredna i dobra baka.