Bodana

Molim vas za pravni savjet. Nakon smrti majke održane su 2 ostavinske rasprave gdje je utvrđeno vanknjižno vlasništvo ukupne ostavine: kuće na selu s okućnicom i stana u gradu u kojem stanuje mlađa kći. Kako mlađa kći nije pristupila ostavinskoj raspravi, doneseno je rješenje o nasljeđivanju na temelju Zakona – svakoj od 2 kćeri pripala je 1/2 spomenutih nekretnina. Starija kći je rješenje o nasljeđivanju provela u zemljišnim knjigama nakon ostavinske rasprave u srpnju 2009. g. Kako se mlađa kći žestoko protivi diobi, koristi mnogobrojne tehnike destrukcije: oglušuje se, odugovlači, sabotira, mnipulira, pronalazi bezbroj izgovora kako do diobe ne bi došlo, te je angažirala odvjetnika s ciljem da omete bilokakvu diobu. Pri tome sabotira vlasničke dužnosti nad kućom na selu, dosljedno ne mareći za štete koje tako nastaju na imovini, dapače izjavljuje – nek sve propadne. Teško je proniknuti u razlog takvom krajnje destruktivnom ponašanju, ali se sve doima kao sublimirani sadizam kojemu nema kraja ili izraz socijalnog poremećaja ličnosti. Nameće se zaključak da je takvo ponašanje posljedica neke psihološke devijacije, koja je za okolinu i štetna i krajnje nepodnošljiva. Starija je kći pokrenula sudsko razvrgnuće suvlasničke zajednice pri općinskom sudu, no žalbom županijskom sudu mlađa kći izjavljuje kako ne daje suglasnost na takav etažni način diobe te je razvrgnuće neuspjelo. Da ne bi došlo do civilne diobe kuće na selu, jer geometrijska podjela nije moguća, starija kći pokreće novi postupak: diobe po stvarima, odustajući od prvotne namjere da se odrekne svoje 1/2 stana u korist sestre, ali pod uvjetom da se kuća podijeli na 2 ½ te prvenstvo izbora prepušta mlađoj sestri. Mlađa sestra nedavno nudi diobu na način da njoj osobno pripadne znatno veći i vrjedniji dio kuće i okućnice, a starijoj manji dio koji ne samo da zahtijeva osobito visoke troškove preuređenja i teškoće u pristupu, već ga ne bi bilo moguće ni jeftino prodati, a uz to traži i tabularnu izjavu o odricanju 1/2 stana. Ucjena koju provodi i osobna pravila mlađe sestre postaju za stariju sestru jedini način diobe, odnosno način Izmicanja daljem teroru. Mlađa sestra da bi onemogućila sudsko razvrgnuće po stvarima, koje je konačno pokušala provesti starija sestra, u lipnju 2011. podiže preko odvjetnika sudsku tužbu protiv svoje starije sestre. Traži utvrđivanje prava vlasništva nad stanom i izdavanje tabularne izjave ističući kako je ona stvarni vlasnik stana jer objavljuje da posjeduje darovni ugovor ovjeren kod javnog bilježnika kojim joj je majka još 1996. darovala stan te time osporava vlasništvo starijoj sestri nad 1/2 stana. Ugovor je autentičan. Majka je po ugovoru imala pravo doživotnog stanovanja (habitatio). No, bila je šikanirana. Napomena:mlađa sestra nije iskoristila od 1996. mogućnost da se uknjiži po tom darovnom ugovoru, niti ga je prikazala na ostavinskoj raspravi. Sve je to moguće stoga što mlađa sestra izbjegava poštovati društvena pravila a sklona je nametanju svojih osobnih. Pitanje: 1. Ima li mlađa kći pravo vlasništva nad stanom 1/1 na temelju Ugovora o darovanju ovjerenog kod javnog bilježnika, koji nikad nije bio uknjižen od 1996. niti prikazan na ostavinskoj raspravi, niti je podnesena žalba na Rješenje o nasljeđivanju u svibnju 2009.? Kakva se odluka suda može očekivati u tom sporu? 2. Postoji li bilokakav način, osim civilne diobe, da starija sestra ostvari vlasnička prava na ½ zakonski stečene imovine nasljeđivanjem i odijeli se od mlađe sestre dosljedno usmjerene na uzurpaciju tuđih prava, čak i po cijenu vlastite štete iz nekog svog samo njoj poznatog inata? 3. Kako je mlađa sestra u posjedu naslijeđenog stana, postoji li način da i starija sestra stupi u posjed, u kome do sada nije bila? Bi li posjed stana starije sestre pridonio uspjehu parnice? Može li neulazak u posjed stana štetiti uspjehu parnice?

Hvala na odgovoru! Želim pojasniti sadržaj darovnog ugovora: Ugovor o darovanju je potpisan 1996., a vjerojatno nije uknjižen zbog nemarnosti jer mi nisu poznati bilokakvi objektivni razlozi. U ugovoru darodavateljica zadržava pravo habitatio, a navodi se da je daroprimateljica u posjedu stana.. Majka je rijetko boravila u tom stanu, osim nešto preko 2 posljednje godine života kad je bolovala od senilne demencije. Posljednja 4 mjeseca smještena je u starački dom. Tijekom boravka u stanu tijekom bolesti bila je izložena verbalnoj agresiji 26-ogodišnjeg sina mlađe kćeri i čak 6 pasa koje su mlađa kći i njen sin držali u tom dvosobnom stanu na 4. katu punih 7 mjeseci, dok ih susjedi tužbom nisu prisili da ih uklone. Moguće je da su daroprimateljica i njen sin, pa i uz otvorene prijetnje starijoj kćeri od strane unuka, pokušali prisiliti stariju kći preuzme skrb o majci. Mlađa kći apsolutno zanemaruje suvlasničke dužnosti nad kućom na selu, ne pristaje na diobu, sudsko razvrgnuće suvlasništva nad kućom je oborila na Županijskom sudu. Pakosna je i prkosna, izjavljuje – neka sve propadne! Sve je to moguće zbog toga jer joj se nije ostvarila želja da bude jedina nasljednica. Molim za pravni savjet!

Molim vas za pravni savjet. Nakon smrti majke održane su 2 ostavinske rasprave gdje je utvrđeno vanknjižno vlasništvo ukupne ostavine: kuće na selu i stana u gradu u kojem stanuje mlađa kći. Kako mlađa kći nije pristupila ostavinskoj raspravi, doneseno je rješenje o nasljeđivanju na temelju Zakona – svakoj od 2 kćeri pripala je 1/2 spomenutih nekretnina. Starija kći je rješenje o nasljeđivanju provela u zemljišnim knjigama nakon ostavinske rasprave u srpnju 2009. g. Kako se mlađa kći protivi diobi, starija je kći pokrenula sudsko razvrgnuće suvlasničke zajednice. Mlađa kći da bi onemogućila razvrgnuće u lipnju 2011. podiže sudsku tužbu protiv svoje starije sestre tražeći utvrđivanje prava vlasništva nad stanom i izdavanje tabularne izjave ističući kako je ona stvarni vlasnik stana jer objavljuje da posjeduje darovni ugovor ovjeren kod javnog bilježnika kojim joj je majka još 1986. darovala stan te time osporava vlasništvo starijoj sestri nad 1/2 stana. Pitanje: ima li mlađa kći pravo vlasništva nad stanom 1/1 na temelju Ugovora o darovanju ovjerenog kod javnog bilježnika, koji nije bio uknjižen od 1996. niti prikazan na ostavinskoj raspravi, niti je podnesena žalba na Rješenje o nasljeđivanju u svibnju 2009.?