domaca_jagoda

poštovani dobila sam ugovor o radu sročen tako da se za sve bitno (visina plaće, određivanje visine plaće, stimulacije.., godišnji, pa i radno vrijeme..) poziva na pravilnik. koliko sam skužila, laičkim čitanjem zakona o radu, izgleda da je to legitimno. međutim, taj famozni pravilnik je donesen od strane "uprave" (iliti direktora), nalazi se na službenom portalu i jednim klikom miša može se promijeniti aktualna verzija. iako nas ima više od 20 zaposlenih, nemamo sindikalnog povjerenika ni radničko vijeće. čak i trenutni pravilnik je prilično nedefiniran (ovaj dio o stimulacijama odnosno ispunjavanju očekivanih ciljeva) direktor kaže da se još radi na tom dijelu o osobnim i grupnim ciljevima. na čemu inzistirati kako bismo se zaštitili? jer ovako je dovoljno da proglasi da nismo ispunili očekivane (nedefinirane) ciljeve ili da jedan zaposlenik nije ispunio cilj da bi voditelj (ili cijeli odjel) bio kažnjen umanjivanjem plaće za 50%

hvala na odgovoru, ali imam još nejasnoća; suvlasnik; zar nije netko suvlasnik tek nakon što se upiše na tu nekretninu? ili može se smatrati suvlanikom i imati prava i obveze dok još ništa nije realizirano? ok, ili će nas tražiti novce za otkup njegovog dijela. u tom slučaju imamo račune za sve kupljeno kojima možemo kompenzirati dio vrijednosti. ili nas neće tražiti novce nego inatiti se i ne puštati nas na miru- koliko daleko to može ići: kao prvo, koliko dugo se ročišta mogu odgađati? (napominjem već je 2 puta tražio odgodu jer kao živi u inozemstvu. a isto tako je već 2 puta došao tu samo na par sati, izviditi situaciju i sljedećim avionom natrag. da mu je problem doći, nije. nego očito ne želi. ) prva rasprava je bila zakazana negdje u prosincu 2010. sljedeća početkom 2011. detalje daljnje ne znam. a svekar kaže da ne zna što bi mi rekao, da ne zna ni sam kako postupiti, da se ovaj ne javlja..tako da je što se toga tiče komunikacija i odnosi su na nuli. kao drugo, što ako on ne pristane na prodaju svog dijela? tad možemo sudskim putem naplatiti od njega 1/4 uloženog novca. i dalje situacija bi ostala ista kako zakon propisuje ovakav odnos 2 suvlasnika? možete li me uputiti da nešto o tome pročitam u zakonu. da imam što više argumenata u možebitnoj raspravi s njim kad smo već u takvoj poziciji

Pozdrav Pitala bih vas nešto s obzirom na nezavidnu situaciju u kojoj smo se našli. Stan u obiteljskoj kući u kojem živimo je podijeljen na 2 brata sukladno oporuci koja se još nije realizirala. 3/4 pripada jednom bratu (ocu od mog muža) a 1/4 drugom bratu koji živi u inozemstvu i dođe povremeno u hr. Među njma je postojao usmeni dogovor da se taj sa 1/4 odriče svoj dijela, da taj stan ostane cjelina. A ovaj vlasnik 3/4 bi se odrekao svog udjela u jednoj drugoj nekretnini koja bi tada isto ostala jedna cjelina. Međutim, izgleda da je ovaj sa jednom četvrtinom odlučio zafrkavati na sve moguće načine. Nažalost, ja i muž živimo u tom spornom stanu (tj dijelu stana). Nama je u interesu da se što prije situacija pravno riješi. A stricu od mm-a očito nije jer je 2 puta tražio odgodu rasprave. I jer je izjavio da nije suglasan sa time da mi tu živimo, da mu moramo osigurati jednu slobodnu sobu koju bi on mogao koristi kad dođe (tu sobu ni ne koristimo), da mu moramo osigurati pristup, korištenje i boravak u toj sobi (sa korištenjem wc-a, kuhinje..) da nije suglasan ni sa kakvim radovima koje vršimo (zamjena prozora, prastarog parketa, nova kuhinja, kupaonski elementi i cijevi), da on želi zaštitit svoju imovinu.. ukratko; zbog loših odnosa želi maksimalno zakomplicirati situaciju. Pa me zanima, koji je najgori mogući ishod ovakve situacije? Koliko se to može odgađati? Nadam se ne unedogled jer je njemu ovako baš super- može nas držati u šaci, izvoljevati prohtjeve, proglasio je tu sobu svojom, ne mora se brinuti o održavanju (kao što se ni do sad nije brinuo niti uložio kune, niti plaća 1/4 režija niti ništa. Sve je počeo kad smo mi osnovali obitelj, dobili dijete i smjestili se u dijelu tog stana (kata ob.kuće) a "bez da smo njega išta pitali". Molim cijenjeno mišljenje Hvala

nema više smisla pričati u trećem licu, pa ovako: dakle, mi, unuci, smo znali što djed želi napraviti, pričao je on o tome i sa nama i sa nekolicinom svojih bliskih prijatelja (sami su se svojedobno ponudili biti svjedoci ako ustreba). znali smo i da je realizirano, da je napisano, znali smo gdje se oporuka nalazi do trenutka njegove smrti. sad posjedujemo samo nepotpisani primjerak oporuke a to je potpuno bezvrijedno. moguće je da je rješenje došlo u ruke ocu. pa bez obzira na rješenje, možemo li mi nešto napraviti? otkud početi čačkati? i ja, totalni laik, rekla bi da je bilježnik napravio nešto što nikako nije smio.

Nije mi jasno što znači citirano? Unuci su punoljetni (bili). Sve skupa datira otprije par godina, i ne bih znala da li je rješenje pravomoćno jer sin svojoj djeci ne govori ništa o tome (tabu tema) a, nažalost, počinje se dešavati upravo ono zbog čega je djed htio da imovina ne glasi samo na njega.

Unuci nisu dobili nikakvo rješenje ni pravomoćno ni nepravomoćno.

Poštovani nekoliko pitanja nakon što opišem što se dogodilo: Djed ima 2 sina. Imovinu želi podijeliti na 2 dijela, ali kako je jedan sin neodgovoran, lakomislen, ima dugove, tužbe, nečistu situaciju na sve strane, djed želi zaštititi svoje unuke (njegovu djecu) tako da taj dio imovine ne ostavlja samo svom sinu nego njemu i njegovoj djeci kao suvlasnicima - tako da ne može raspolagati (prodavati) bez suglasnosti svoje djece. Drugi brat je oporuku natipkao na kompu, djed i 2 svjedoka su stavili svoje potpise. Nakon smrti djeda, problematični brat doznaje što se dogovorilo "njemu iza leđa" i nastaje frka. Ipak, takva oporuka prolazi uoičajenu proceduru- proslijeđena je odvjetniku/javnom bilježniku ili kome već (sudu?) i unuci i sinovi dobivaju poziv za ostavinsku raspravu. Zbog prijetnji svog oca, unuci se ne usuđuju doći, dolaze samo njih 2, sinovi. A odvjetnik konstatira da je oporuka napisana "nejasno" (nejasno: djed prvo navodi da sinu X ostavlja to to to i to a sinu Y to i to i to. U sljedećoj rečenici navodi da želi da se kao suvlasnici na Y dio upišu i unuci Z i W) Istinabog da se to moglo sročiti i pametnije, ali eto. Ipak, mislim da je svakoj budali jasno što je djed htio. Njih 2, sinovi se na licu mjesta dogovaraju da zanemare oporuku i da se podijele međusobno dogovorno. Odvjetnik/j.bilježnik (ne znam koja funkcija) za to zna i zažmiri (lako moguće da je i podmićen). I što sad unuci mogu napraviti?? Time što se nisu pojavili, jesu li se odrekli svog dijela ili? Odakle krenuti? Kako doći u posjed original ili kopiji potpisane oporuke (kao ključnog dokaza djedove želje)? Hvaaalaaa unaprijed!