Susjed je osobnim vozilom prelazio preko moje parcele da bi se mogao parkirati na svojoj. Kad mu to više nisam dozvolio,tužio me za smetnju i dobio spor.
Istovremeno je pokrenuo spor o služnosti prolaza na koju je tvrdio da ima pravo. Spor je izgubio, dakle sud je utvrdio da nema prava prolaza preko moje parcele.
Kad sam počeo graditi zidić na granici parcele, tri puta ga je rušio i na silu je prolazio vozilom preko moje parcele.Porušio bi zid, ušao sa vozilom pa izašao....ja bih dignuo zidić, on bi ga porušio.....i tako tri puta. Nikad mu vozilo nije ostalo zarobljeno iza zidića.
Kad mu je policija treći put malo jače priprijetila odustao je.
Državno odvjetništvo je pokrenulo spor zbog prekršaja iz članka 235. stavak 1 KZ i tražilo nadoknadu štete.Na sudu se susjed branio da nije on rušio zid već da je unajmio radnika koji je to potvrdio iako su rušili i jedan i drugi.Prvi put kad je rušio slikao sam ga i priložio u spis fotografiju.
Sutkinja Općinskog suda nakon tri godine donijela je presudu kojom se mog susjeda oslobađa odgovornosti, jer da je to GRAĐANSKO PRAVO i da je u pitanju samopomoć.
Po toj logici, da li susjed i dan danas može ponovo porušiti zidić i proći vozilom do svoje parcele jer ga očito sud brani.