Jump to content

100.000 tema na Legalis portalu!  Nakon 16 godina od pokretanja ove stranice, dana 31.07.2019. na Legalis portalu je pokrenuta 100.000-ta tema. Time je na ovom portalu raspravljeno više od 100 tisuća pravnih pitanja, i to kroz 526.000 pojedinačnih objava korisnika. U ovom trenutku Legalis portal broji 90.700 registriranih korisnika.

goldsticker

Korisnik
  • Broj objava

    6
  • registrirao se

  • Zadnja posjeta

  1. Sadnja na međi susjeda

    Dobro vam se čini, Odluka iz Kaštela ne zadire u susjedska prava (kao što je i navedeno u postu) ali je daleko kvalitetnija i bliža uređenom svijetu od bilo koje druge odluke lokalne uprave trenutno u Hrvatskoj. Zato sam ju i naveo. Grane, plodovi i smeće neodgovornog susjeda saditelja koje zadire u posjed susjeda koji trpi ne samo da ne postoje u anglo-saksonskim zemljana, takve je situacije gotovo nemoguće vidjeti već u susjednoj Sloveniji a kamoli u super uređenim državama kao Švicarska. Kada bi u Switzerland susjedove grane ušle u tuđe dvorište, to bi vjerojatno bila šok-vijest No 1 na svim CH vijestima a lokalni gradonačelnik bi osim obavezne ostavke, od sramote vjerojatno otišao živjeti u drugi Kanton Istovremeno vlasnik drveta ili zelenila bi vjerojatno dobio takav račun za uklanjanje grana i čišćenje i odvoz, da mu više nikada u životu ne bi palo na pamet tako nešto. Dakle, upravo je Zakon o vlasništvu problem - pravo jednog vlasnika da sadi raslinje na svojem zemljištu koja onda zadire u susjedovo zemljište, nikako ne može i ne smije dopuštati da drugi susjed zbog toga trpi, odnosno da sve što može, je uzeti pilu u ruke pa sam rezati tuđe grane. Tu se, tipično hrvatski, bezrazložno vrtimo u krug oko totalno jednostavne stvari. Ako je Zakon o vlasništvu već išao regulirati međususjedske odnose, onda je umjesto opcije da ugroženi susjed sam reže tuđe grane (što je zaista nebulozno i smiješno) trebao zaštititi recimo to tako, susjedov zračni prostor i nepromišljenom i neodgovornom saditelju direktno zabraniti i kazniti situaciju u kojoj bi njegove grane išle u tuđi zračni prostor. A ako već ulaze u susjedov zračni prostor, onda uz kaznu, odrediti i obvezu plaćanja troškova uklanjanja takvih grana od strane treće osobe (tvrtke koje se profesionalno bave takvim poslom). A ne, tipično balkanski : šta te muči? susjedove grane idu 3 metra u tvoje ? ajde brate uzmi pilu i reži to.... još samo nisu naveli i ideju: nakon što odrežeš, zapali na dvorištu, a ako ima u pri ruci kakva kobasica ili ćevap, baci na grill pa zali pivom.... Posebna glupost Zakona o vlasništvu, spomenuti čl 105 je u tome da zakonodavac podrazumijeva da je susjed koji trpi tuđe granje, tuđe zelenilo i smeće u svojem dvorištu, hortikulturno - vrtlarsko - šumarski ekspert kojemu je jako dosadno u životu, pa jedva čeka situaciju da ide rezati tuđe granje i mesti i zbrinjavati smeće nastalo nakon rezanja A ako on to ipak nije, nego je vlasnik neki fizički manje sposoban i spreman muškarac, samohrana majka, nemoćna starica…… što onda ? Vjerojatno je opet balkanski stav : za takve niti nije kuća sa okućnicom, šta se ne maknu i prodaju to, ajmo baba, pali.....
  2. Sadnja na međi susjeda

    btw. copy paste: Kaštela, Odluka o komunalnom redu, kojom su Zagreb i zagrebačke komunalce ostavili 50 godina iza sebe... Ova odluka je iako još svjetlosnim godinama daleko od dobre (i dalje ignorira privatne odnose i fokusira se na trpljenje javne površine) , za sada najbliža uređenim EU državama Vlasnici, odnosno korisnici zelenih površina uz poslovne, stambene zgrade i ostale građevine, livada, neizgrađenoga građevinskog zemljišta, kao i drugih sličnih površina koje su u kontaktu s javnim površinama, moraju ih održavati na način da trava ne bude viša od 20 centimetara, da redovito moraju rezati živicu, uklanjati šikaru, smeće, građevinski otpad, plijeviti grmlje, rezati suhe grane, te uklanjati stabla koja ugrožavaju sigurnost ljudi i imovine na javnim površinama. Ako se zelena površina i posude s ukrasnim biljem uredno ne održavaju, komunalni redar naredit će njihovu vlasniku, odnosno korisniku da se uklone uočeni nedostaci, a ako vlasnici, odnosno korisnici zelenih površina i posuda s ukrasnim biljem u ostavljenom roku ne postupe sukladno nalogu komunalnog redara, ti će se nedostaci ukloniti preko treće osobe na trošak vlasnika, odnosno korisnika. Isto tako ukrasni nasadi, voćke i druga stabla ne smiju svojim granama prelaziti na javne prometne površine, te ne smiju biti posađeni tako da otežavaju preglednost i odvijanje prometa. Lišće, cvjetove, plodove i grane koje padaju na javnu prometnu površinu vlasnici su dužni odmah ukloniti. Osim zemljišta, i o okućnicama se mora voditi računa. Ako se dvorište ne održava urednim, komunalni redar naredit će vlasniku, odnosno korisniku da se uklone uočeni nedostaci. Ako vlasnici, odnosno korisnici dvorišta u ostavljenom roku ne postupe sukladno nalogu komunalnog redara, nedostaci će se ukloniti preko treće osobe na trošak vlasnika, odnosno korisnika. A kazna zbog neodržavanja sukladno čl. 149. iznosi od 600 do 1000 kuna
  3. Sadnja na međi susjeda

    U pravu ste, neke odluke nekih JLS-a su (u pravilu pod pritiskom stranih došljaka/investitora) shvatile da je se nešto mora poduzeti ali opet se ne zamjerati previše glasačima.... Npr. trenutno Kaštela imaju jednu od boljih Odluka o komunalnom redu koja uključuje malo detaljnije i ovu problematiku. Ali i dalje vrlo daleko od elementarne EU tradicije i prakse. Kako se ne bi zamjerali biračima, onda su išli na "kompromis" pa regulirali situacije kada je utjecaj neodržavanja i neodgovorne sadnje omeđen samo na javnu površinu, a privatni susjedski odnosi ostavljeni su i dalje na međusobne obračune. Šteta koju spominjete ostavljena je i dalje u nekoj teško dokazivoj apstrakciji a stvar je najčešće vrlo jednostavna. Susjed vam uz među posadi 10 borova, oni narastu 10 metara visoko i ulaze u vaš posjed 3 metra. Zakon kaže "ako ti smetaju grane, reži ih sam". Tko može sam rezati grane na 10 metara visine ? Naročito još ako imate visinsku razliku terena, pa je visina rezanja 12, 13 ili 15 metara... Umjesto dakle da se jednostavno onemogući takva sadnja, zakon ide na to da oštećeni najprije ulazi u ogroman trošak (zvanje stručnjaka za rezanje na visini, plaćanje skele, izvedba rezanja, čišćenje, odvoz....). To su iznosi od po nekoliko tisuća kuna za oštećenoga. A on onda neka dokazuje, tuži, traži povrat novca...…. Gdje ? U HR pravosuđu gdje postupak traje 5 godina uz dodatnih 5 tisuća kuna ili više ? I na kraju, tko će to provesti u stvarnosti.... Tako da ljudi odustaju i trpe, jer u konačnici "rezanje grana u vlastitoj izvedbi i uz vlastiti trošak" na kraju može koštati deset ili više tisuća kuna... a već slijedeće godine, grane su opet narasle..... Nepotrebno samo kažnjavanje i maltretiranje lako rješivo u startu: "Temeljem zakona, uredbe, odluke ili odredbe XY, ne možeš saditi uz među, od međe mora postojati odmak XY cm predviđen za prolaz radi održavanja, možeš saditi samo bilje koje sam možeš i moraš održavati sa svih strana. U suprotnom, kazna je XY kuna i uklanjanje neprikladne sadnje od strane treće osobe na tvoj trošak". Gotovo i riješeno.
  4. Sadnja na međi susjeda

    Kako sam u postu naveo, uljuđene i pravno vrlo uređene države, kakvima Hrvatska deklarativno teži i želi postati, ovu tematiku imaju uređenu vrlo detaljno i kristalno jasno, između ostalog, zato im dvorišta i zelene površine i izgledaju kako izgledaju. Dakle naša regulativa ovoga pitanja ne da je "možda štura" nego je praktično potpuno neregulirana, smiješna i apsurdna. Ne radi se tu o pitanju što kome pojedinačno smeta a što ne. Radi se o potrebi uvođenja jasnih pravila ponašanja, zdravorazumskih i logičnih za većinu ljudi. To što Vama osobno ne smeta da grane susjedovog zelenila ulaze u vaš posjed, to je vaša osobna preferencija. Možda nekome osobno ne smeta da mu se susjed svaki dan parkira pred ulazom u garažu. Ili nekom trećem možda ne smeta da mu susjed u ponoć organizira noćni tulum u stanu iznad. Dakle ako vi volite obrezivati tuđe grane ili brati tuđe plodove, to je vaša stvar ali načelno je, ponavljam, u većini zemalja čijoj uređenosti težimo, tako nešto neprihvatljivo. Dakle, pravno bi tako nešto jasno trebalo biti onemogućeno, a pojedinci kojima je to "baš super" onda mogu pismeno odobriti ili na neki drugi način urediti sa susjedom ovakvo smetanje posjeda odnosno proglasiti ga ciljano sebi poželjnim. Osim toga, ljudi po međama rjeđe sade voćke, a češće borove, čemprese, tuje. Naročito borovi vrlo brzo rastu kako u visinu tako i u širinu, tako da osim što grane duboko ulaze u tuđi posjed, i visina predstavlja opasnost od privlačenja groma, rušenja na susjedov krov itd. Ljudi imaju male parcelice a željeli bi arboretume koju traže hektar posjeda. Očito da jedan od razloga takvoj situaciji leži i u tzv. post-yu mentalitetu kada je zemlja u urbanim sredinama bila svačija i ničija, pa se desetljećima nitko nije niti "zamarao" pravom međe, zemljišta i okućnice, jer "sve je to naše", "među pravim susjedima niti ne treba ograde" i slično. Sada već 30 godina živimo u drugačijem okruženju kada se skupo plaća svaki metar zemljišta, pa je onda logično da se ono što je skupo plaćeno, konačno i ozbiljno pravno počne štititi. Nema nikakve potrebe za klasičnom domaćom težnjom k izmišljanju tople vode i relativiziranju svega i svačega. Dovoljno je (ako već sami ne znamo to urediti), prepisati regulativu Austrije, Švicarske, Francuske, Engleske..... provjerenu i učinkovitu desetljećima pa i stoljećima. Vrlo jednostavno.
  5. Sadnja na međi susjeda

    U Hrvatskoj za razliku od većine uljuđenih i uređenih država, osim minornih članaka 104/105 Zakona o vlasništvu koji se sastoje od par rečenica, nema regulative koja bi se ozbiljno bavila propisivanjem i penaliziranjem u Hrvatskoj uobičajenog ponašanja, da svatko sadi što god želi, kako god želi i gdje god želi, bez ikakve odgovornosti. Naime u većini uređenih demokracija, vrlo je detaljno regulirano gdje se može saditi drvo i zelenilo, kakve vrste, na koji način i pod kakvim okolnostima te je precizno određeno kako se isto zelenilo ima održavati. Dakle, bez dozvole lokalne vlasti i zainteresiranog susjedstva, ne možete saditi kako ste se sjetili. Potrebno je voditi strogo računa o tzv. problemu sjene, o zaklanjanju pogleda, o dovoljnom odmaku od međe (50-100 cm) kako bi se posađeno zelenilo moglo održavati sa svih strana. Također bilje mora biti autohtono, sađeno i održavano na način da u sigurnosnom smislu ne ide previsoko da u slučaju padanja ne može napraviti štetu susjedstvu. U Hrvatskoj možete zasaditi 5 hrastova na međi sa susjedom i onda grane guraju ogradu ili ulaze u susjedovo dvorište 3 metra a oštećeni susjed trpi i praktično nema nikakva prava, osim da "sam odreže grane koje mu smetaju". Dakle, umjesto da onaj tko je posadio drvo na nebuloznoj poziciji sam vodi brigu o istome, u Hrvatskoj saditelj nema apsolutno nikakvu odgovornost a oštećeni susjed se poziva da sam izigrava vrtlara, Batmana ili Tarzana sa pilom i škarama. Ako zna, želi, ima opremu i može. Ako ne, nikome ništa. Može eventualno nekome platiti da to učini za njega, što je dva puta godišnje sigurno značajan izdatak kada se (naročito ako grana ima puno i ako su na visini) plati stručna ekipa koja će to posjeći, fizički iznositi iz dvorišta i odvesti na odlagalište. I ako to i plati, opet nikome ništa. Može eventualno sudskim putem od neodgovornog saditelja tražiti naknadu računa. Granje treba održavati 2 puta godišnje, dakle svake godine dvije tužbe, svaka košta par tisuća kuna, traje godinama...….. Ovakvih situacija ima tisuće, ne samo među susjedima nego grane neodržavanog zelenila idu i na javne površine, ceste, nogostupe, parkove, krovove.... I nikome ništa. Nije li logičnije ispraviti ovakav smiješan i nakaradan zakon pa onda kazniti neodgovornog saditelja umjesto ismijavati njegovu žrtvu ? Možda netko ima kakvih boljih saznanja ili iskustava o ovoj temi koja je životno vrlo česta a tako zanemarena.
  6. Stup dalekovoda na privatnom zemljištu

    Privatno zemljište, vlasnički čisto, bez tereta, međutim u stvarnosti se na zemljištu nalazi stup dalekovoda. Bilo bi zdravorazumski da vlasnik stupa - najčešće je to d.o.o. iz grupacije HEP, plaća vlasniku zemljišta neku rentu (kao što to vlasniku plaća i svaki drugi d.o.o. ili fizička osoba koja na tuđem zemljištu nešto ima, drži, ostvaruje). Dugo godina Elektra/HEP su ignorirali ovakve situacije. U vrijeme bivše države ionako se vlasnika zemljišta nije baš puno pitalo za mišljenje, a dolaskom demokratske samostalne Hrvatske, također se dugo godina "vuklo" to ex nasljeđe. Svako traženje vlasnika za naknadom, rentom HEP/Elektra bi glatko odbijali sa pozicije nedodirljivog monopolista u vlasništvu države, obično se pozivajući na "zastaru", "dosjelost", "građ. dozvolu koju je izdao neki komitet ili organ SFRJ" i slično. Dakle stav, mi smo jaki i nedodirljivi a ti nas tuži, pa ćeš vidjeti.... Ulaskom u EU, stvari su se ipak malo promijenile, pa je HEP/Elektra bio prisiljen "popustiti" i počeli su plaćati rentu u ovakvim situacijama ALI samo za slučajeve kada je stup postavljen NAKON ulaska u EU odnosno nakon potpisivanja HR sporazuma odnosno nakon donošenja "Zakona o energiji", gdje se prvi puta daje mogućnost plaćanja rente, bilo jednokratno, godišnje, bilo mjesečno. HEP odbija prihvatiti činjenicu "privatnog vlasništva" i isključivo ju veže uz datum donošenja Zakona o energiji. Ako je stup na zemljištu prije donošenja Zakona o energiji, poslat će odbijenicu. Ostaje sudska tužba uz napomenu kako "retrogradna obeštećenja nisu moguća". Dakle, negiraju i ograničavaju pravo vlasništva pozivom da "dozvole i papire iz SFRJ" iako je Zakon o energiji, Čanak 40, Stav 4 vrlo jasno odredio da pravna i fizička osoba imaju pravo na naknadu.. HERA načelno stoji na strani vlasnika zemljišta, ali osim načelnog mišljenja, dalje ne mogu, nego upućuju na sudski postupak... Moje iskustvo govori da je vrlo malo odvjetnika za sada imalo ovakvih iskustava, ja sam razgovarao sa jedno 5-6 njih, nisu ni čuli za tako nešto, pa čak niti za taj Zakon o energiji. Bit će da je to nešto u pravnom smislu za sada rijetko i ljudima sasvim nepoznato područje. Iskustva, komentari preporuke ?
×