pernata

Pozdrav, molila bih za savjet vezano uz spor zakupnika i zakupodavca. Radi se o poslovnom prostoru, ugostiteljski objekt veličine cca 60 m2. Prostor je u vlasništvu grada, ali njime upravlja sportsko društvo jer se nalazi u sklupu sportskog kompleksa. Prije 15 godina prostor je putem natječaja dat u zakup. Bio je u prilično lošem stanju. U ponudi je zakupodavac naveo da će urediti prostor i to je navedeno po stavkama (instalacije, sanitarni čvorovi, stolarija itd). Potpisan je ugovor u koji je uključen članak kako će se po izvršetku radova obaviti njihova procjena te će se umanjiti zakupnina u dijelu iznosa vrijednosti radova. Radovi su zaista i izvedeni. Prije 5 godina potpisuje se novi ugovor, isti zakupnik. U međuvremenu zakupnik ponovno ulaže u prostor - oblaže zidove knaufom, postavlja dekoracije Ove godine zakupnik zatvara svoj obrt i treba pristupiti raskidu ugovora. Međutim, zakupnik traži povrat svojih ulaganja od kad je ušao u prostor do sada i predlaže nagodbu oko iznosa od 10 tis eur. Zakupodavac nema taj novac, smatra da se uglavnom radi o tekućem održavanju prostora i nudi znatno manji iznos jer se radi o ulaganjima koja su sva bila prije više od 10 godina, a u međuvremenu je zakupnik u prostoru obavljao svoju djelatnost. Grad kao vlasnik je prepustio zakupodavcu kao upravitelju da riješi problem - spominju 50% troškova po računima, ali ne i od kojeg vremena, a zakupnik nema sve račune. Zakupnik ne želi potpisati raskid ugovora dok se ne dogovore oko isplate i prijete tužbom po kojoj bi tražio povrat svih ulaganja na temelju procjene vještaka jer postoji građevinsko stanje u trenutku preuzimanja prostora prije 15 godina. Kao druga opcija spominje se vađenje svega uloženoga - od podnih pločica do knaufa za zidova. Inače, postoji pravilnik o korištenju gradskih sportskih objekata po kojem je zakupnik dužan prije radova dostaviti troškovnik te potpisati zaseban ugovor po kojem bi se valjda regulirao povrat sredstava. Zakupnik nije bio upoznat s tim pravilnikom. Koje ovdje osnove imaju zakupnik, a koje zakupodavac?

Imam jednu kompliciranu priču. Prije svega - nemojte me pitati zašto nije reagirano na vrijeme, nije bilo do mene a onaj tko je trebao nije uopće podizao obavijesti, a sad će ceh platiti osoba koja s tim nije imala veze. Dakle muž i žena imaju firmu. Rastanu se, firma propadne. Žena ne radi, muž se zapošljava i radi. U jednom trenutku dok je sve još funkcionirali zaposlili su čovjeka. Ali ne na ugovor o radu, nego ugovor o poslovnoj suradnji. Nakon nekog vremena rekli mu doviđenja, i on od tada više nije dolazio u firmu. Ali je redovito slao račune za "obavljene" usluge. I tako nekoliko mjeseci. Onda je napokon preporučeno primio raskid ugovora i više nije slao račune. Ali je tužio firmu zbog nenaplaćenih potraživanja. Tu dolazi onaj dio o nepreuzimanju pošte. Firma je propala, nema novaca i ne može se namiriti. Sad je sve već pravomoćno odavno, on bi sad da muž njemu isplati barem dio. Pitanje - može li se njega tužiti za ispostavljanje računa za neobavljen posao? Mislim, ne kao pobijanje ovrhe jer ona je pravomoćna, nego kao protutužba neka ...

Pozdrav svima! Molila bih Vas za pomoć oko jednog pitanja oko kojeg se u našoj firmi stalno lome koplja. Naime, ja sam u ulozi poslodavca i sa svojim radnicima imam relativno fer odnos. Kažem relativni, jer uvijek bi moglo biti bolje. Firma smo koja dio posla (gotovo polovinu) obavlja na terenu, po cijeloj Hrvatskoj. Radnici imaju redovitu plaću, isplaćuju im se prekovremeni sati, imaju plaćen prijevoz i naknadu od 20 kuna dnevno za topli obrok. Za putovanja dobivaju dnevnicu od 170 kuna i naravno, sve putno troškove i službeno vozilo. E sad, problem nastaje oko obračuna prekovremenih sati. Naime, zanima me kako obračunati njegovo radno vrijeme kad je na terenu, točnije onaj dio koji se tiče samog putovanja. Naime, situacija najčešće izgleda ovako: ekipa kreće u 5 iz Zagreba za npr. Split. Stižu tamo oko 9 i završe posao u 18 sati. Nakon toga kreću doma i usput staju na janjetini ili slično, posao su završili i ne žuri im se (što je i meni kao poslodavcu čisto OK, jer ipak posao su obavili). Problem nastaje u tome što ta večera često potraje i po 3 sata (po karticama od autoputa i predanim putnim nalozima smo primijetili da put tamo traje npr 4 sata, a put nazad barem 6). Također, ako u sezoni idu na more, upadne i kupanje koji put, što je meni i opet OK jer ionako se ne bi vratili prije 8, a dok god dođu ujutro točno na posao, ne pitam kako su provodili večer. E sad, kako bi vuk bio sit i ovca cijela - kako obračunati te sate? Za gablec imamo inače pola sata, a to i iskoriste oko podneva. Trebam li obračunati plaću, dnevnicu, naknadu za topli obrok i baš sve sate provedene od sata polaska do sata povratka? Trebam li za dane provedene na putu obračunavati naknadu za topli obrok i prijevoz (u 90% slučajeva ih kombi kupi kod kuće i vraća ih kući) te kako računati sve te pauze na putu? Puno hvala na odgovorima, prijedlozima i ostalom!

Je li moguće u ugovor o radu staviti da je osnovica za obračun plaće sat rada čija cijena je redovna xy kn, a prekovremenog uvećana itd itd. Hvala!

U firmi su postojali vrlo primitivni ugovori o radu, točnije šprance iz NN. Tijekom godina, došlo je do značajnijih promjena i u dužnostima, i u pravima i kod poslodavca i kod radnika te je odlučeno da će se ti ugovori mijenjati. Zanima me, možemo li samo napraviti nove ugovore kojima ćemo stare stavljati van snage (tako da svi imaju jednake ugovore) ili je potrebno raditi anekse. Stvar je u tome da mi izgleda malo smiješno jer bi aneks bio dvaput duži od samog ugovora...

Grozno - ništa od toga ne može biti dokazano, mislim niti ja niti on možemo išta dokazati. Anyway, ako znate za nekog dobrog odvjetnika za radno pravo, please help ... Može i na pm da ne bude reklame. Nikad u životu se nisam bavila tužbama, posao sam uvijek shvaćala kao posao i sad zaista ne znam kuda krenuti .... Hvala!

Hvala puno na brzom odgovoru. Problem je u tome što nema financijske štete (izravne), a i ova je "šteta" ispravljiva. Kako uopće odrediti štetu za nanošenje ugleda (ako to bude osnova), odnosno potencijalni izgubljeni posao (u slučaju da taj klijent više ne naruči posao, iako ničim nije ni dao do znanja da će to učiniti)?

Pozdrav svima i unaprijed hvala na odgovorima ... Dakle, nedavno sam na dosta mučan način prekinula radni odnos s poslodavcem. Situacija dosta komplicirana, no da ne duljim - pojavili su se neki problemi s jednim klijentom za kojeg smo radili. Nisam ih skrivila, niti su oni to ranije primijetili. Uglavnom, poslodavac me želi tužiti - ustvari ne znam po kojoj osnovi i za što točno. Pitanje je ustvari može li me poslodavac tužiti (otkazni rok sam uredno odradila i odnos je završen) i po kojoj osnovi, u kojem roku? Profesorica stranih jezika sam po struci, pravo mi je špansko selo, sorry ... Puno hvala!