dinosaurica

Nisam pravnik, ali sam kao svjedok bila dovoljno puta na sudu, pa ću probati iznijeti svoja iskustva (imajte na umu da mogu postojati razlike od suda do suda). Dođite dovoljno ranije - kako bi na vrijeme mogli proći pregled na ulazu na sud. Preporučam da ne nosite dodatne torbe i aktovke, jer to produžuje pregled na ulazu. Pravosudni policajav će Vas tražiti poziv, a možete ga upitati da Vas uputi gdje trebate ići. Moja preporuka je da dođete nekih petnaestak minuta prije zakazanog ročišta. Nakon toga odlazite pred raspravnu dvoranu i čekate dok zapisničarka ne prozove Vas i ostale pozvane na tu raspravu. Ulazite svi, konstatira se u zapisnik tko je prisutan, tko odsutan. Tada sudac obično pošalje neke svjedoke da sačekaju vani, dok drugi daju iskaz. Ukoliko niste prvi na redu, pričekajte pred dvoranom dok vas ne prozovu ponovno. Kad ste Vi prozvani, stajete pred suca (neke dvorane imaju malu govornicu za kojim stoji svjedok, druge nemaju). Tom prilikom dajete opće podatke (ime, prezime, godina rođenja, zvanje, ne znam je l i adresa),a sudac Vas upozorava na zakonske odredbe (da morate govoriti istinu i slično). Tada Vam postavlja pitanja o događaju kojem ste svjedočili. Ne zaboravite da imate pravo reći da ste nešto zaboravili, da niste sigurni i slično. Sudac Vaš iskaz diktira zapisničarki, imate ga pravo ispraviti ako Vas nije dobro razumio. Nakon suca, pitanja Vam može postaviti državni odvjetnik i branitelj optuženog (kao i sam optuženi). Vi mirno odgovorite na ta pitanja. Ponekad će Vam pitanja zvučati provocirajuće, no i tada samo mirno, shvatite da je to njima posao. Također, u rijetkim situacijama se dogodi da situacija izmakne kontroli (ozbiljnije provokacije, pa i prijetnje), tad se mirno obratite sudcu i zamolite za zaštitu (ali to je izuzetno rijetko i sumnjam da ćete se s tim sresti). Kad ste dali iskaz, sudac Vam kaže da možete ići. Nekad ne dođe netko nužan za raspravu, pa se ona mora odgoditi i tad sudci znaju usmeno Vas obavijestiti o sljedećem terminu, a Vi potpisom na zapisnik potvrđujete da ste primili tu informaciju. I, naravno, na sud dolazite pristojno obučeni (dakle, ne u majicama na tregere, otvorenim cipelama, kratkim hlačama i bermudama i slično). Nadam se da je ovo od koristi.

Što iz njena upisa, po Vama, ukazuje da ona to nije učinila? Meni se iskreno čini da imate premalo informacija da tvrdite da je stavila svoje potrebe ispred dječijih (kao što nema ni dovoljno podataka da je to učinila). Postoji li nešto iz njena upisa što Vam ukazuje da je njen suprug to učinio (stavio dječje potrebe ispred svojih)? Djeca imaju različite potrebe - npr. potrebe koje omogućuju preživljavanje (da su nahranjeni, da imaju siguran krov nad glavom, da imaju bar jednu odraslu osobu koja brine o njima, da imaju adekvatnu zdravstvenu skrb), socijalne potrebe (da imaju prijatelje, da se razvija njihov identitet u okviru kulture u kojoj su rođeni, uključujući i kontakte s bližom i daljom rodbinom i slično). Nekad je te potrebe lako usuglasiti i zadovoljiti, nekad nije. Tada obično idemo od onih potreba koje su nužnije za preživljavanje, a kad njih zadovoljimo, možemo se posvetiti zadovoljavanju viših potreba. Moj je dojam da je majka u ovoj situaciji išla na zadovoljenje nižih potreba (osiguravanje materijalnih sredstava za preživljavanje djece) na uštrb viših potreba (svakodnevni kontakti s oba roditelja). Ni Vi ni ja u ovom trenutku ne možemo znati je li to ona učinila zato što brine o svojoj djeci ili zato što se želi osvetiti ocu svoje djece ili zato što se želi "skloniti" od osobe za koju smatra da ju zlostavlja i ucjenjuje (što je možda i točno, ali mi to ne znamo). Ono što je žena pitala je tko NJOJ može/treba dati dozvolu da se preseli. Njoj osobno to nitko ne smije uskratiti, zar ne? Ako se ona preseli kako bi mogla prehraniti sebe i svoju obitelj, a pri tom se s ocem svoje djece dogovori da djeca žive s ocem, kako osigurati da ona (majka) stalno sudjeluje u životu djece? Ako odbije posao i bude nezaposlena, kako osigurati da djeca imaju sredstva za život, bar u onom dijelu u kojem je ona kao majka dužna skrbiti o tome? I ono najbitnije - kakav je stav djece (pod uvjetom da su dovoljno zrela) prema preseljenju? Što sve doprinosi sreći djece? Ukoliko nemaju osnovnih sredstava za život, možda i gladni (karikiram, ali mi ne znamo materijalnu situaciju djece, odnosno koliko roditelji brinu o njima u tom pogledu), teško da će moći previše uživati u situaciji u kojoj su oba njihova roditelja u istom gradu i svakodnevno sudjeluju u njihovom životu. Toliko od mene na ovoj temi.

Ukoliko prihvatimo kao točnu napomenu da je majka bila izložena zlostavljanju, onda je obaveza majke da zaštiti djecu na način da ne prisustvuju zlostavljajućem ponašanju drugog roditelja. To je pravo (pravo na sigurnost) u zakonu ispred prava na stalnu uključenost drugog roditelja. Teško mogu zamisliti da roditelji i kad ne radi, a osobito ako radi, bude stalno dostupan djetetu. Ukoliko je to dostupnost po potrebi, ona se ostvaruje kroz susrete i druženja s djecom, dakle to u ovom slučaju ne bi bilo onemogućeno ocu ukoliko majka preseli s djecom u drugi grad. Zajedničko odlučivanje je divna stvar ukoliko postoje dvije odrasle odgovorne osobe koje rade u najboljem interesu djeteta. Zanima me što bi hana73 u konkretnom slučaju trebala napraviti? Odbiti posao i biti nezaposlena, pristati na suprugovu ucjenu djecom (koju navodi u svom prvom postu) i vratiti mu se ili prihvatiti posao u drugom gradu, a ocu prepustiti pravo na život s djecom?

Osobno smatram da majci nitko ne može zabraniti da ona prihvati posao u drugom gradu i na taj način osigura ono što je njeno ne samo pravo, već i dužnost, a to su uvjeti za skrb o maloljetnoj djeci. Djeca majci nisu povjerena ni u ovom trenutku, ali ona ipak faktički žive s njom, a ne s ocem. Svi znamo koliko se postupak može odužiti, a za to vrijeme djeca trebaju od nečega i živjeti. Što će se dogoditi u situaciji ako majka odluči nikoga ništa ne pitati, preseli se u drugi grad i prijavi boravište tamo zajedno s djecom te na temelju toga upiše djecu u školu? Vjerojatno ništa. Bilo bi idealno da se oko toga može dogovoriti sa suprugom, ali ona piše da su imali dogovor koji je on sa svoje strane prestao poštovati, pa mi se čini za očekivati da je njeno povjerenje u dogovore s njim nestalo. Tek kad se donese odluka s kim će djeca živjeti, može se u pravnom smislu reći da ona to ima pravo ili nema pravo napraviti (promjena boravišta, pa i prebivališta djece), zar ne? Ili ako otac prije toga krene to službenim putem osporavati. Postoje brojne obitelji koje imaju jednog roditelja na terenu, pa zašto djeca ne bi mogla živjeti s roditeljem koji radi na terenu. Pod uvjetom da imaju primjeren smještaj i mogućnost zadovoljavanja svih potreba. Dužnost roditelja koji ne živi s djecom je da ostvari sredstva za susrete i družena sa svojom djecom. Mnogi roditelji se susreću sa svojom djecom iako ne žive u istom gradu. Neki od njih zato što se preselio drugi roditelj i djeca, drugi zato što su se sami preselili. Zna se da su značajno manja sredstva razvedenih roditelja od nerazvedenih. S obzirom na okolnosti u kojima svi živimo, čini mi se pomalo neozbiljno nekome "prigovarati" što želi prihvatiti posao u drugom gradu. Mislim da je jako dobro istaknuti (ono što je Gringo napravio u drugom postu) o čemu sve treba voditi računa. Ali prvi post je, za moj ukus, previše osuđujuće napisan.

Protiv bivšeg supruga je donešena presuda kojom mu je određena uvjetna kazna zatvora ukoliko ne bude izvršavao obvezu uzdržavanja i platio (u roku od godinu dana) oko 12.000,00 kuna zaostataka. Kako godinama ne radi i nema namjeru raditi, ne vjerujem niti da će uspjeti ispuniti uvjete. Meni nikako nije u interesu da ode u zatvor jer nit ću ja dobiti novac za dijete niti mislim da je za moje dijete dobro da joj otac bude u zatvoru. Osim ovog dijela napominje se da duguje i CZSS oko 18.000,00 kuna na ime privremenog uzdržavanja (CZSS je i pokrenuo kazneni postupak), ali plaćanje tog iznosa nije navedeno kao uvjet u presudi. Moje pitanje je - kako se prati ovo izvršavanje uvjeta? Poziva li sud nakon godinu dana na raspravu ili to ide samo ako ja prijavim da nije izvršio uvjet? Ne namjeravam lagati na sudu jer želim da bude formalno zabilježeno kakvo je stanje kako mi dijete ne bi imalo obvezu uzdržavanja bivšeg supruga (on ju je realno uzdržavao do njene pete godine). Naime, već je među njima bilo razgovora u kojoj je ona shvatila da sa 18. godina treba preuzeti brigu za oca. Naravno da je to njeno pravo, ali s obzirom na ovu situaciju, ne želim da bude i njena obveza. Hvala unaprijed na objašnjenju i iskustvima.

Puno Vam hvala na ovim info. Danas me to tumacenje uzrujalo, jer ispada da ne samo da je moje dijete osteceno zato jer joj otac ne zeli raditi - pa mu je kao nezaposlenom odredjena nize uzdrzavanje, vec ce se po tim, po meni nepravednim razlozima, i dalje ostecivati kad bude primala privremeno uzdrzavanje. Jos jednom: Hvala

Ne, bivsi suprug nema nikakvu pokretnu ni nepokretnu imovinu dakle, nemoguca je ovrha u tom smislu. Radije bi izbjegla ovrhu od njegovih roditelja, ukolio je to moguce, a da ipak mogu dobiti privremeno uzdrzavanje od CZSS? Naime, njegovi roditelji imaju prilicno niske mirovine i njega uzdrzavaju. Imam 24 mjeseca u kontinuitetu bez ijedne kune uplacene za uzdrzavanje djeteta. Dakle, ukoliko sam dobro razumijela zavrsetag Vaseg posta - ipak se radi o recimo 450 kn, a ne 200 kuna? Provjeravam jer zelim biti sigurna ukoliko se donese po mene nepovoljno rjesenje da imam osnovu za zalbu

Prije 4 godine sam se sluzbeno razvela od bivseg supruga, kcer, koja sada ima 10 godina, je povjerena meni. Bivsem suprugu je odredjeno po presudi da, za mjesece kad je radio (dva mjeseca tijekom brakorazvoda) placa po 900 kuna, a da, od trenutka kad je ostao nezaposlen nadalje, placa 400 kn. Tijekom ove 4 godine je ukupno platio 1,500 kn. Bivsi suprug je sporazumno prekinuo radni odnos neposredno prije razvoda braka, po mojim saznanjima uistinu nista ne radi nego ga uzdrzavaju roditelji koji su umirovljenici. U jednom trenutku sam saznala da ocekuje honorar u visini od 10000 kn, pokrenula ovrsni prijedlog koji je odobren, ali do pravomocnosti mu je honorar vec isplacen i bio je potrosen. To je bilo prije 2 godine. Nakon toga buduci da realno nije moguce provesti ovrhu, jer nikakve imovine nema, nisam podnosila daljne zahtjeve (iskreno, bilo mi je skupo placati odvjetnika, a buduci da radim, nisam pripadala kategorijama koje su oslobodjene takvih troskova) Danas sam razgovarala sa pravnicima CZSS raspitujuci se sto trebam podnijeti od dokumenata za privremeno uzdrzavanje koje placa Centar. Ono sto sam od njih dobila kao informaciju me zabrinulo: naime, iscitavajuci izmjene OZ sam ocekivala da ce se to privremeno uzdrzavanje koje placa Centar obracunavati kao 50% iznosa koje ministarstvo odredjue za uzdrzavanje djeteta odredjene dobi - u slucaju moje kceri to je "– za dijete od 7 do 12 godina 20% prosječne plaće po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za proteklu godinu" - dakle, nadala sam se da će to bit oko 450 kn mjesecno Pravnici u Centru - uz ogradu da tek trebaju dobiti tumacenja zakona - su mi ukazivali da se to privremeno uzdrzavanje odredjuje kao 50% od svote koja je u sudskom postupku odredjena uzdrzavanjem - u mom slucaju bi to bilo 200 kuna. Moja pitanja su slijedeca: Koje tumacenje je tocno? Trebam li ponovno pokretati ovrhu da bi imala pravo na privremeno uzdrzavanje? I, na temelju iskustva u praksi - ima li smisla da pokrecem postupak za povecanje alimentacije, cekam 6 mjeseci da se ni to ne placa, pa da, ne znam, umjesto 200 kuna dobijem 250 kuna (tj. koliko sad sudovi odredjuju ocevima koji ne rade, ne zele raditi i nemaju ni soc pomoc ni primanja sa zavoda za zaposljavanje?) Znam da sam imala pravo i obvezu pokrenuti kazneni postupak protiv oca, iskreno, to ne namjeravam napraviti jer ne zelim svoje dijete izloziti tome da ima oca u zatvoru. Naime, to bi mozda i ucinila da presuda sadrzi dio da je on u zatvoru duzan raditi, da mu se odredjuje mjesecni prihod od 400 kuna i da se taj prihod uplacuje mom djetetu. Ovako ne vidim razlog da ja umjesto drzave "sankcioniram" neodgovornog roditelja i pravim traume svom djetetu.