evo da se ija ispričam o mom dragom tati,
1987 zahtjev za rastavom , što je nakon 2 godine prijetnji, omalovažavanja i uvreda sretno i bez tjelesnih posljedica (o duševnim da i ne pričam)okonćano u korist moje mame.
podjela imovine traje još dan danas, alimentaciju koju je sud dosudio meni i bratu nismo nikad ni vidjeli.
preciznije, ja ,mama i brat završili smo na cesti sa tri kese odjeće.
moj tkz. otac nudio mi je (tada 14 god.) da dođem kuči gledat video i svirat gitaru, što sam tada i odbio.
zanima me koliko je godina republika hrvatska predvidila za raspodjelu imovine jer moj(tata) uživa sa svojom ženom u cijeloj kuči koju iznajmljuje več godinama, dok žena sa dvoje tada malodobne djece živi ispod svih minimuma. ovo pitanje postavlj otac dva sina.(za koje moj tata kaže da je on njihov pravi dida) a živi par kilometara od njih a nikad ne pita ni za dicu ni za unuke.
volio bih kad bih mogao napraviti mami kuću da počne neki novi život bez sudova i ovakve birokracije u kojoj ne majka sa djecom imaju prava nego tata sa novcem. pozdrav