Darovnim ugovorom iz 1979. godine majka i otac darovali su mi "nekretnine površine 105 čhv., na kojim nekretninama je sagrađena obiteljska stambena zgrada."
Otac mi je umro 1997. godine, a nakon što mi je 1998. godine umrla i majka, Općinski sud je 2001. godine izdao Rješenje kojim je bio obustavljen ostavinski postupak jer mi je već sve darovala pa nije više postojala ostavinska imovina koja bi glasila na nju.
2006. godine podnio sam prijedlog Općinskom sudu radi provedbe brisanja naziva "društveno vlasništvo" u "privatno vlasništvo" za dvorište, jer sam na Internetu otkrio da je dvorište uknjiženo pod "društveno vlasništvo", ali me je sud odbio s obrazloženjem da se prvo mora formirati zasebna zemljišnoknjižna čestica jer se "u jedan zemljišnoknjižni uložak upisuje samo jedno zemljišnoknjižno tijelo koje se može sastojati od više zemljišnoknjižnih čestica koje se nalaze na istoj, ali sve one moraju imati isti pravni status, odnosno, moraju između ostalog, biti u vlasništvu istih osoba".
1. pitanje: KAKO SE TO RADI, KOME SE PODNOSI I KAKO IZGLEDA PRIJAVNI LIST KATASTRA O PROMJENI U KATASTRU ZEMLJIŠTA?
Nadalje, kako mi nitko ništa nije htio objasniti u to vrijeme, ja sam podnio 2006. godine novi prijedlog radi uknjižbe prava vlasništva. Ovoga puta sam dopunio prijedlog Darovnim ugovorom koji prvi puta nisam priložio, ali sam ove godine ponovno bio odbijen, ovoga puta s obrazloženjem postojanja nekakvog Očitovanja moje majke iz 1979. godine "iz kojeg je vidljivo da je predmet uknjižbe bila kuća sagrađena na kat.čest. a ne i dvorište" na koje tražim uknjižbu prava vlasništva.
Stvar je u tome da SFRJ 1979. godine, po tadašnjim propisima (članak 38 i 39 Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta ("Službeni list FNRJ", br. 52/58.), nije mogla uknjižiti "privatno vlasništvo" nad dvorištem, pa je moja majka morala dati takvo očitovanje kako bi se uknjižila bar kuća.
Prijatelji i poznanici s kojima sam podijelio ove svoje muke, dodali su i da sve to skupa vjerojatno nikako neću ni moći rješiti jer ni moja majka ni ja nismo nikada predali Zahtjev za denacionalizaciju prema Zakonu o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine 92/96).
Ja, na žalost, tada nisam bio u poziciji uopće o tome razmišljati jer sam se još uvijek 1996. godine nalazio na ratištu, a moja majka je bila neuka i stara, tako da do tog "propusta" (ako su moji prijatelji i poznanici uopće u pravu) nije došlo bez razloga.
Povrh svega, slabijeg sam imovinskog stanja jer primam samo invalidninu od oko 2000 kn, do koje sam isto došao teškom mukom (morao sam se godinama tužiti s RH i cijelo to vrijeme sam ovisio samo o socijalnoj pomoći i pomoći prijatelja), a zdravlje mi je nepovratno izgubljeno i proglašen sam nesposobnim za bilo kakav posao jer imam dokazano neizlječivu bolest.
2. pitanje: DA LI ŽALBA NA OVO ZADNJE RJEŠENJE IMA IKAKVOG SMISLA I DA LI POSTOJI IKAKAV NAČIN DA OVO SVOJE DVORIŠTE DENACIONALIZIRAM NAKNADNO KAKO BI SE UKNJIŽILO KAO MOJE PRIVATNO VLASNIŠTVO ODNOSNO JE LI TO UOPĆE BITNO RADI STJECANJA VLASNIŠTVA NAD DVORIŠTEM?
Znam da sve ovo zvuči prilično komplicirano, ali stvarno vas najljepše molim da mi pomognete jer se radi o nekretnini vrijednoj preko 1.000.000,00 kuna, za dio koje je, po sadašnjem GUP-u predviđena gradnja ceste, što znači da bi mi životni prostor na kojem živim cijelog svog života mogao biti još i bitno smanjen, a sve bez ikakve naknade!
Unaprijed hvala!!!
