Molim znalce iz radnog i socijalnog prava za odgovor:
nalazim se na bolovanju četvrti mjesec pod dijagnozama:1.)depresija i postraumatski stresni poramećaj(sa mišljenjem psihijatra :nesposobna za rad i preporukom za bolničko lječenje, 2.)dijagnostički dokazanim neurološkim smetnjama sa mišljenjem neurologa:nesposobna za rad,3.) sa dijagnosticiranim oštećenjima gornjeg i donjeg djela kralježnice te puknućem kralješka u sredini leđa - fizijatar traži obradu u Traumatološkoj klinici, odjelu za kralježnicu.(lista čekanja)
Lječnička komisija HZZO-a je dozvolila bolovanje do 2. vljače,uz jasan naputak da se dalje bolovanje može ostvariti samo u slučaju psihijatrijskog bolničkog lječenja...ostale nalaze nisu htjeli ni pogledati, smatrajući ih nerelevantnim za nastavak bolovanja.
Ne ulazeći u etičnost,odnosno neetičnost Lječničke komisije HZZO-a,(zbog namjernog prospusta u uvid sve dokumentacije)
i činjenice da se prijem na bolničko psihijatrisko lječenje ne može ostvarti prema želji bolesnika, nego prema listi čekanja i težini stanja,pitam:
ukolko dakle budem prisiljena ići na posao,(jer hospitalizaciju neću tako brzo postići), a sa sigurnošću posao neću moći obavljati na zadovoljavajući način, može li poslodavac dati otkaz zbog : nezadovoljavajućeg obavljanja radnih zadataka ili propusta na poslu i sličnog što mi se već može dogoditi u općoj psihičkoj, umnoj i tjelesnoj malaksalosti? Zahvaljujem.