decko mi je imao ovdje obrt, i cekao je da dobije vizu ali nisu mu je dali jer je istjecala mu putovnica pa je isao u republiku srbiju napravit novu, te su mu zbog isticanja putovnice u RH dali 3mjseca boravka i rekli nakon sto napravi novu ce dobit vizu. medjutim trebao je duze cekati da dobije novu putovnicu. kad se je vratio u RH htjeli smo se vjencati ali njegove papire koje je imao nisu priznali(od unmika) i nismo nikako mogli sklopiti brak. po isteku 3mjeseca nije imao vise nikakve papire za ostanak te ga je policija uhvatila i bio je duzan napustiti RH. medutim on nije kaznjavan zbog nicega niti je pocinio neko kazneno djelo. za vrjeme boravak u mupu, tj.centru dje je bio prije napuštanja RH, nisu mu rekli niti da ima se pravo zaliti, nista mu zapravo nisu rekli i ponasali su se prema njemu kao prema najvecem zlocincu. nakon sto je deportiran, ja sam isla se raspitati u tu postaju dali se imamo pravo zaliti nasto su mi odgovorili da nemozemo nista uciniti, i da gubimo vrjeme, te su me prakticki potjerali van. mi smo obadvoje vrlo mladi i zivjeli smo zajedno, samo smo zeljeli da se neodvajamo jedno od drugog, zato on nije napustio drzavu u zadanom datumu. nitko nam nije zelio pomoc niti nakon njegovog deportiranja niti sad nakon 2 mjeseca. mi jednostavno neznamo sto da ucinimo. vrlo nam je tesko ovako, nemogu opisati.