mosor

Pa ja ne znam kojim jezikom komuniciramo ali je očito da niste proučili činjenice u ovom slučaju, a to je da ja ne dovodim u pitanje volju strine da ostavi svojoj nećakinji svoju polovicu, ali nema pravo na polovicu od strica ako nije ostavio oporuku, nego se je ona kasnije nekim "čudom" pojavila i to nakon što je sudac njoj ostavio dovoljno vremena da joj netko napiše falsifikat, a iz provjerenih izvora sam saznao da ima ljudi koji mogu vrlo vjerodostojno uz određenu tehniku oponašati nečiji rukopis i onda naručitelju u ovom i sličnim slučajevima masno naplate. Po kojem to pravu nećakinja moje strine ima veće pravo od mene, isto tako nećaka, na polovicu od moga strica. Obzirom da se sudi po Zakonu koji je važio u trenutku smrti ostavitelja, a koji je umro bez oporuke, ja imam potpuno pravo na polovicu od moga strica. Ne znam što vam je tu čudno ili ne poznajete dobro problematiku ovog postupka.

Vidim da ste Vi dobro uočili pristranost suca jer je to svakom vidljivo tko prouči pažljivo tijek postupka. Imate li kakav savjet što bi sada bilo najbolje uraditi?

Zašto mislite da pretjerujem u sumnjama, pa pročitajte pažljivo slijed postupka i vidjet ćete da je sudac napravio niz "pogrešaka" koje ozbiljno, argumentirano i osnovano dovode u sumnju njegovu pristranost prema drugoj strani. Ja ne dovodim u pitanje pravo strine na njenu polovicu, a njena egzistencija nije ničim ugrožena jer ima visoku mirovinu upravo od strica, trenutno je u dubokoj starosti i upitna je njena poslovna sposobnost tako da u stvari postupak preko njenog punomoćnika vodi kčer od njene sestre

U pravu ste jer po novim izmjenama Zakona o naslijeđivanju sva ostavina nakona smrti jednog supružnika ostaje drugom, međutim ovaj slučaj traje od 2001.god.kada je ova materija bila regulirana na drugačiji način, te su po tim odredbama u zakonski naslijedni red ulazili i braća i sestre ostavitelja odnosno njihovi naslijednici.

Moj stric je umro i pošto nije imao djece i ja sam pozvan na ostavinsku raspravu kao jedan od zakonskih naslijednika. Na tu raspravu je strina priložila oporuku od strica pisanu strojopisom i potpisanu od strica i nje, ali bez dva oporučna svjedoka. Bez problema sam pobio tu oporuku kao nevažeću zbog formalnih nedostataka za takav oblik izraza poslijednje volje. Tada je sud nakon proglašenja ništavnom takve oporuke po meni trebao imovinu rasporediti po zakonskim naslijednicima, ali nije nego je tek za pet mjeseci sazvao novo ročište na koje je strina donijela navodno vlastoručno pisanu oporuku od mog strica. Tada sam stavio prigovor na tu oporuku i tražio da ide na vještaćenje jer se po logici stvari nameće osnovana sumnja u vjerodostojnost te oporuke, jer da je imala tu oporuku donijela bi je na prvo ročište. Sud je uvažio zahtjev i odredio provođenje vještaćenja oporuke u Centru I.Vučetić. Međutim postupak upućivanja na vještaćenje je u meni pobudio soš jednu sumnju u pristranost suca, jer je sudac uputio oporuku na vještaćenje na načijn da ju je osobno odnio u Centar I.Vučetić punomoćnik druge strane, s tim da je usporedne dokumente kao nesporne odredio sam sudac neovisno o nama jer nije sazvao ročište prije slanja usporednih dokimenata kako bi se obje strane složile oko nespornih dokumenta koje priznaju za vjerodostojne, i to odreda dokumente koje je priložila druga strana a moj nijedan nije prihvatio. Nakon tako provedenog vještećenja i to na osnovu samo pet potpisa i pola lista pisanog teksta vještak je donio nalaz i mišljenje u kojem kaže da je moj stric pisao i potpisao tu oporuku bez imalo sumnje. Sudac je poslije donio presudu u strininu korist, ali sam ja podnio žalbu drugostupanjskom sudu koji ju je uvažio i ukinuo prvostupanjsku presudu i predmet vratio prvostupanjskom sudu i to istom sucu iako sam zbog očite pristranosti suca tražio njegovo izuzeće, na ponavljanje postupka koji je sada u tijeku. I sada prije provođenja dopunskog vještaćenja kako ga je nazvao sudac iako bi po meni to trebalo biti novo vještaćenje, sudac nije sazvao ročište na kojem bi obje strane dobile priliku odrediti se prema dokumentima kao nespornim a moj odvjetnik tvrdi da ne mora sazvati to ročište dok od nekih drugih imam stav da to mora sud sazvati prije slanja na vještaćenje. I još jedna "zanimljivost" u dopisu Centra I.Vučetić prema sudu stoji u potpisu isti onaj vještak koji je napravio prvo sporno vještaćenje. Tražio sam od odvjetnika da u podnesku od suda traži da se izuzme taj vještak, ali ako ne sazove to ročište ja neću znati jeli mi udovoljio tom zahtjevu, nego tek po obavljenom vještaćenju. Molim za savjet za daljnje korake i mišljenje o tijeku opisanog postupka obzirom da osnovano sumnjam u spregu suca, odvjetnika druge strane pa čak i vještaka na moju štetu.