Moonflower01

Poštovani, Nadam se da ćete mi moći pomoći s pravnim savjetom vezano za izmišljena dugovanja koje moj bivši partner insinuira. Dvije godine nakon prekida on traži novce koje mi je dao za troškove registracije automobila i popratne troškove (tehnički, osiguranje itd.) S partnerom sam živjela 7 godina, a bili smo zajedno preko 10 godina. Dakle to se računa kao izvanbračna zajednica. u siječnju 2020 kupujem stan na svoje ime, a u travnju 2020 prekidam izvanbračnu zajedinicu odlaskom. Dakle, moj stan je zajednička stečevina do trenutka mog odlaska, i on tehnički može tražiti da mu isplatim pola iznosa za te tri rate kredita. Taj dio mi je jasan. U tom periodu živjela sam u njegovom stanu kojeg je on kupio prije početka naše veze te kredit još otplaćuje. Taj stan je bez dileme njegova stečevina. Nisam plaćala stanarinu, ni pola rate kredita. U periodima kada sam bila zaposlena plaća sam pola režija, hrane i tekućih troškova. Kada sam bila nezaposlena to je plaćao on, a ja sam brinula o kućanstvu. U međuvremenu u zajedničkom domaćinstvu oboje smo imali neku ušteđevinu, on svoju ja svoju, njegova je bila pozamašna jer je imao i veću plaću. Pretpostavljam to je zajednička stečevina, obje ušteđevine. Tijekom trajanja te izvanbračne zajednice on je kupio automobil od svog oca. Nije darovan, kupio ga je preko kupoprodajnog ugovora. Dakle to je zajednička stečevina. Ja sam kupila auto, jedan dio sam platila svojom ušteđevinom, jedan dio su mi dali njegovi roditelji (naglašavam dali, poklonili). U niti jednom trenutku ja nisam tražila od njih novac, već su oni inzistirali jer su bili dobrostojeći. Na to mi partner uplaćuje neki ekstra iznos, kaže neka ti se nađe za troškove registracije, tehničkog i sl. Moj auto bi isto bila zajednička stečevina. Kada sam otišla nisam tražila ništa. Samo sam otišla sa svojom odjećom, i svojim autom. Smatrala sam da je to fer. Nismo imali razgovor oko podjele imovine. u međuvremenu, godinu i pol nakon prekida veze njegovi roditelji traže novce koje su dali za auto natrag. Kažem: bio je dar, na temelju čega vi tražite novce natrag. Kažu, novci su dani pod jednim uvjetima (ja sam s njihovim sinom), sada su se uvjeti promjenili (ja nisam s njihovim sinom) i sada želimo novce natrag. Nisam ih htjela gledati i natezati se s njima, htjela sam samo mirno živjeti svoj život, i vraćam im novac. Premda sam mogla odbiti uredno, koliko me odvjetnik savjetovao. Nakon toga, javlja se bivši partner – zahtjeva da i njemu vratim taj iznos koji mi je dao. Bojim se da će to preći u maltretiranje i da će nastaviti tražiti povode da mi izazove negativne emocije. Zbog toga želim znati koja su mi prava i opcije. Nakon podužeg teksta, moje pitanje je: ima li on pravo tražiti te novce, pogotovo 2 godine nakon prekida? i to pod nazivom posudbe novca. Može li se uopće u izvanbračnoj zajednici “posuditi” novac partneru za tekuće troškove. Auto mi je bio neophodan da bih odlazila na posao. Nije bio luksuz. S time, da to nije bila posudba nego dar. I tko tu sada mora išta dokazivati? On, da je to posudba, ili ja da je dar? Može li ponovno za 2 godine izmisliti novi "dug"? Ako je pola njegovog auta moje i pola mog auta njegovo, a svatko je zadržao svoje - je li to to? Drugo pitanje je – koliko nakon prekida izvanbračne zajednice odnosno braka (jer su izjednačeni po pravima) se može tražiti dioba zajedničke stečevine? Koliko čitam to ne ide u zastaru nego se regulira Zakonom o obaveznim odnosima, i to je onda 5 godina od trenutka potražnje vraćanja duga. Međutim, ovdje je riječ o daru i dar se može povući samo u 3 pravne situacije, koliko ja znam. Što mi ovdje savjetujete? Kako da spriječim buduća potraživanja od partnera. Ne želim da me svakih par mjeseci kontaktira oko nekih "dugova" kojih se on sjetio. Jesam li ja njemu dužna uopće odgovarati na te upite o novcima? Ako ne odgovorim ništa znači li to da ja nisam bila spremna mirnim putem rješiti spor ili da ga odmah uputim da sudski potražuje jer ja nemam što s njime se natezati? Unaprijed hvala na odgovoru.